REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-81/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Pavasoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika BRODOSPLIT d.d., Split, Put Supavla 21, OIB: 18556905592, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mamić, Grgić, Vinter Odvjetničkog društvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-328/2022-25 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-328/2022-25 od 14. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odlučeno:

- u njenoj toč. I., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, ukupan bruto iznos od 47.487,48 € sa zakonskom zateznom kamatom računatom pojedinačno po mjesecima kako je to specificirano u izreci od njihova dospijeća – šesnaestog dana slijedećeg mjeseca do isplate (pa tako za listopad 2020. iznos od 745,67 €, … ) po propisanoj kamatnoj stopi,

- u toč. II., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, ukupan neto iznos od 603,88 € odnosno pojedinačno po mjesecima kako je to specificirano u izreci od dospijeća – šesnaestog dana slijedećeg mjeseca do isplate (pa tako za listopad 2020. iznos od 86,27 €, …), po propisanoj kamatnoj stopi, i

- u njenoj toč. III., naloženo je tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.140,45 € sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po propisanoj kamatnoj stopi.

2. Protiv te je presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obveže istoga na naknadu troškova tuženiku, ili, podredno da se istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja, a traži i trošak žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca – zbog nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu, kojim potražuje isplatu bruto plaće kao i isplate s osnova primitka po osnovi regresa i božićnice koju bi ostvario u periodu nakon nezakonitog prestanka radnog odnosa.

7. U ovome predmetu nije sporno da je toč. I. pravomoćne i ovršne presude suda prvog stupnja poslovni broj Pr-1211/2020 od 14. svibnja 2021. a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1478/2021-2 od 11. siječnja 2022. utvrđeno da nije dopušten otkaz tužiteljevog Ugovora o radu menadžera 2, sklopljenog na neodređeno vrijeme 1. srpnja 2014., uz Dodatak istom ugovoru od 1. kolovoza 2014., a sve temeljem odluke uprave tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu menadžera 2 od 11. kolovoza 2020. i odluke direktora tuženika od 21. rujna 2020. te da radni odnos tužitelja kod tuženika i dalje traje, kao što nije sporno niti da je toč. II. iste presude naloženo tuženiku, vratiti tužitelja na posao na radno mjesto projektni menadžer, sve sukladno važećem Ugovoru o radu tužitelja.

7.1. Nadalje, nije sporno niti da je čl. 9. navedenog Ugovora o radu menadžera 2 od 1. srpnja 2014. (dalje: Ugovor), određena plaća tužitelja u fiksnom iznosu od 24.000,00 kn ("bruto 2", doprinosima za obvezna osiguranja na plaću), a Dodatkom od 1. kolovoza 2014. izmijenjen je naziv radnog mjesta (ranije: Projekt menadžer, sada: Projektni menadžer) i šifra radnog mjesta, dok su poslovi u svom opisu sadržajno ostali potpuno isti jednako kao i sve ostale odredbe Ugovora.

7.2. Također, nije sporno niti da čl. 9. st. 1. Ugovora glasi: "Menadžer ima pravo na plaću (naknadu za rad) u iznosu od 24.000,00 kn (bruto 2 sa doprinosima za obvezna osiguranja na plaću) mjesečno", dok je st. 5. istog članka utvrđeno slijedeće: "Poslodavac može tijekom trajanja ovog ugovora, po vlastitoj ocjeni i u vrijeme koje sam za to odredi, odrediti ciljeve (targeti) koje Menadžer treba ostvariti kako bi ostvario dodatnu naknadu za svoj angažman, te o tome obavijestiti Menadžera. Poslodavac i Menadžer će utvrditi okolnosti po kojima će se naknada za rad menadžera iz ovog članka ugovora, smanjiti.".

8. Sporno je, da li zbog nezakonite odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju pripada pravo na bruto plaću kao i isplate s osnova primitka po osnovi regresa i božićnice koje bi ostvario u periodu nakon nezakonitog prestanka radnog odnosa i u kojem iznosu, dakle osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. Sud prvog stupnja je, temeljem dostupnih mu i predočenih dokaza, ispravno odlučio o tim spornim pitanjima, uz pravilna utvrđenja:

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka za financije Marijana Jovića od 5. prosinca 2024. utvrđeno, da kada bi tužitelj bio zaposlen u periodu od 22. listopada 2020. do 4. travnja 2022. temeljem Ugovora o radu kao menadžer 2, primio bi bruto plaću u ukupnom iznosu od 47.487,48 € te primitke po osnovi regresa i božićnice u ukupnom iznosu od 603,88 €,

- da je osnov potraživanja tužitelja u ovome predmetu već utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1211/2020 od 14. svibnja 2021. (ispravljene rješenjem toga suda od 18. svibnja 2021.), a potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1478/2021-2 od 11. siječnja 2022., pa su stoga svi tuženikovi prigovori vezani za osnovanost tužiteljevog potraživanja neosnovani,

- da se visina tužiteljevog potraživanja temelji na obračunu vještaka financijske struke Marijana Jovića koji je izvršen prema priloženoj dokumentaciji u spisu i dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika, po pravilima struke, i na koji obračun vještaka stranke nisu imale posebnih primjedbi,

- da je prigovor tuženika kako temeljem čl. 9. Ugovora tuženik ima mogućnost da jednostrano bez ikakvog objašnjenja umanji plaću tužitelja neosnovan, jer to ne proizlazi iz predmetnog članka, već upravo suprotno prema čl. 9. st. 5. Ugovora ugovoreno je da poslodavac i menadžer zajedno utvrđuju okolnosti po kojima će se naknada za rad menadžera iz tog članka Ugovora smanjiti,

- da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke suglasno utvrdile postojanje takvih okolnosti niti da je suglasnošću istih plaća tužitelju smanjena, a do dogovora između stranaka pogotovo nije moglo doći u utuženom periodu s obzirom da tužitelj tada zbog nezakonitog otkaza tuženika nije ni radio, i

- da stoga temeljem odredbe čl. 95. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR) tužitelj ima pravo na naknadu plaće kao i na pravo na regres za godišnji odmor i božićnicu koje bi redovito ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza ugovora o radu i to upravo u zatraženim iznosima bruto 1 plaću u ukupnom iznosu od 47.487,48 €, i primitke po osnovi regresa i božićnice u ukupnom iznosu od 603,88 €, a sve temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Marijana Jovića.

10. Takva su utvrđenja, sa takvim zaključcima – pravnog značaja, rezultat valjane i savjesne ocjene suda prvog stupnja, dostupnih mu i predočenih dokaza – ocjene za koju je taj sud u svojoj odluci dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju takvu, pa i bez potrebe da se ti razlozi posebno ponavljaju prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, odredbom čl. 95. st. 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dok je st. 5. toga članka propisano da se visina naknade plaće utvrđuje ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, pa kako je predmetnim Ugovorom u čl. 9. st. 1. utvrđena visina naknade plaće, a čl. 9. st. 5. predviđa mogućnost ostvarivanja dodatne naknade ili smanjenje plaće, to je sud prvog stupnja, a suprotno žalbenim navodima, pravilno postupio kada je tužitelju utvrdio visinu njegovog potraživanja temeljem čl. 9. st. 1. Ugovora, a ne čl. 9. st. 5. Ugovora.

12. Navedeno iz razloga, što je odredbom čl. 9. st. 1. Ugovora ugovorena plaća tužitelja u fiksnom iznosu od 24.000,00 kn, a u čl. 9. st. 5. toga Ugovora ugovoreno je između ostalog da poslodavac i menadžer mogu utvrditi okolnosti po kojima će se naknada za rad menadžera iz ovog članka ugovora smanjiti, pa stoga tuženik nije bio ovlašten umanjiti tužitelju ugovorenu plaću bez njegove suglasnosti.

13. Posljedično sa time, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su stranke suglasno utvrdile postojanje takvih okolnosti niti da je suglasnošću istih plaća tužitelju smanjena, pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 95. st. 3. ZR-a, prema kojem tužitelj ima pravo na naknadu plaće kao i na regres za godišnji odmor i božićnicu koju bi redovito ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza Ugovora o radu, tužitelju dosudio zatraženi iznos bruto plaće u ukupnom bruto iznosu od 47.487,48 €, te primitke po osnovi regresa i božićnice u ukupnom neto iznosu od 603,88 €, a sve temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Marijana Jovića na koji nalaz stranke nisu imale posebnih primjedbi.

14. Stoga, tužitelj se ne može dovesti u povoljniju pravnu i procesnu poziciju u ovome predmetu niti isticanjem žalbenih navoda da je tužitelj sporazumno primao dugi niz godina manju plaću, pa da je onda u ovome predmetu trebalo primijeniti odredbu čl. 95. st. 5. ZR-a i utvrditi naknadu plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, a što da predstavlja iznos koji je tužitelj ostvarivao temeljem čl. 9. st. 5. navedenog Ugovora, na koji je cijeli niz godina pristajao, jer osim već naprijed navedenog iako nije od odlučnog značaja valja napomenuti i da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj ustao tužbom pred Općinskim sudom u Splitu, radi isplate dijela plaće koju mu je poslodavac, ovdje tuženik, neosnovano i nezakonito ustezao, a koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-470/2020.

15. Također, i odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 128/23) pa je stoga žalba tuženika i u odnosu na odluku o troškovima postupka neosnovana.

16. Slijedom iznijetog, proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tom nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je tuženik ukazivao u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tuženika, valjalo je njegovu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka odbijen je kao neosnovan, s obzirom da on sa svojom žalbom u ovome postupku nije uspio (po čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić