REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-651/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, zastupanoj po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-9/2023-19 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice, kao neosnovana - i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-9/2023-19 od 22. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom suda prvog stupnja održano na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-764/2022 od 25. srpnja 2022., te je naloženo tuženici da tužitelju isplati tražbinu u ukupnom iznosu od 4.241,46 €, i to glavnicu u iznosu od 4.099,92 € zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. lipnja 2022. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi, zatim s osnova redovnih kamata iznos od 109,20 € i s osnova zateznih kamata iznos od 32,34 €, sve u roku od 15 dana (toč. I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak ovršnog i parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.522,59 € sa zakonskom zateznom kamatom od 22. veljače 2024. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana (toč. II. izreke).

2. Protiv te je presude žalbu podnijela tuženica navodeći da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a osobito one iz odredbe čl. 354. st. 1. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog tuženice da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a traži i trošak sastava žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi članka 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. U ovome predmetu riječ je o parničnom postupku koji je proizašao iz ovršnog postupka i to povodom prigovora podnesenog po tuženici (tamo ovršenici) protiv rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-764/2022 od 25. srpnja 2022., a u smislu odredbi čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. . 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ), pa je sud prvog stupnja nakon što je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, nastavio postupak kao da je izjavljen prigovor protiv platnog naloga – dakle, po pravilima parničnog postupka.

7. Predmet spora je isplata tražbine tužitelju u ukupnom iznosu od 4.241,46 €, od toga glavnica u iznosu od 4.099,92 € zajedno s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. lipnja 2022. do isplate, s osnova redovnih kamata iznos od 109,20 €, s osnova zateznih kamata iznos od 32,34 €, kao i trošak postupka, a sporno je da li je tužitelj nezakonito otkazao dozvoljeni minus tuženici, kao i visina potraživanja tužitelja prema tuženici.

8. Po ocjeni ovoga suda, sud prvog stupnja je, nakon provedenih i dostupnih mu dokaza, pobijanom presudom pravilno odlučio o tim spornim pitanjima, uz pravilna utvrđenja:

- da su parnične stranke zaključile ugovor o obročnoj otplati duga po prekoračenju po transakcijskom tekućem računu u kunama 22. prosinca 2021. kojim su suglasno utvrdile da su iste sklopile ugovor o tekućem računu na temelju kojeg je banka stavila na raspolaganje korisniku novčana sredstva u obliku prekoračenja u iznosu od 40.000,00 za razdoblje do 31. svibnja 2022., kn te da uslijed umanjenja odnosno ukidanja iznosa prekoračenja banka prema korisniku na dan 22. prosinca 2021. ima tražbinu u iznosu od 30.890,85 kn, a koja se sastoji od iskorištenog iznosa umanjenog odnosno ukinutog prekoračenja, koji se iznos duga tuženica obvezala vratiti tužitelju u 12 mjesečnih obroka,

- da tuženica nije niti u najmanjem iznosu podmirila obveze prema tužitelju, pa je opravdano tužitelj iskoristio ovlaštenje iz čl. 4. istog Ugovora i otkazao tuženici ugovor uz otkazni rok od 15 dana, nakon čega je cjelokupno potraživanje dospjelo,

- da tuženica u prigovoru i tijekom postupka navodi da je ugovoreni mjesečni obrok od 2.575,17 kn za nju bio previsok i da taj iznos nije mogla plaćati, a da ne ugrozi svoju egzistenciju i tekuće potrebe, međutim, ti navodi bi imali smisla da je tuženica otplaćivala dug makar i u umanjenim mjesečnim iznosima, ali nepodmirenje obveze niti u jednom dijelu upućuje na zaključak da se tuženica nije pridržavala načela savjesnosti i poštenja i tužitelju je jedino preostalo u takvoj situaciju da u cjelosti otkaže predmetni ugovor i pokuša naplatiti svoje potraživanje sudskim putem.

- da se tuženica sama dovela u situaciju na način da je koristeći otvoreni tekući račun kod tužitelja tako što je podizala novčane iznosa za koje nema pokrića u primitcima i stanju na računu i na taj način zadužujući se u iznosima koje nije mogla vratiti u 12 obroka, koja činjenica joj je bila odmah poznata te je neodgovorno bilo zaključivati predmetna ugovor.

- da je pravni osnov potraživanja tužitelja navedeni ugovor o kreditu kao svojevrsni ugovor o zajmu prema kojem je klijent banke dužan vratiti primljeni iznos novca s ugovorenom kamatom, a zateznom u slučaju kašnjenja sa povratom duga,

- da su navodi tuženice iz podneska od 14. ožujka 2023. da joj je djelatnik banke rekao da će joj produžiti rok otplate i da će o tome dobiti pismenu obavijest, koju nakon toga nije zaprimila, bespredmetni jer obaveza tuženice proizlazi iz ugovora i tužitelj naknadno nije morao mijenjati uvjete ugovora,

- da u odnosu na navode tuženice da nije zaprimila otkaz ugovora o kreditu sud utvrđuje da je predmetnim ugovorom o obročnoj otplati duga ugovoreno u čl. 4. da se danom dostave otkaza smatra dan kada je banka putem pošte uputila korisniku otkaz na adresu iz ovog ugovora i/ili na adresu koju je korisnik pisano dostavio banci, pa je ne podizanje obavijesti banke o otkazu ugovora od strane tuženice s obzirom na sadržaj odredbe čl. 4. ugovora bez značaja, jer se smatra da je tuženica u takvoj situaciji zaprimila obavijest, i

- da je slijedom navedenog, a i obzirom na nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je provedeno po ovlaštenom sudskom vještaku Krešimiru Strmotiću iz Vinkovaca, na kojeg stranke nisu imale primjedbi, valjalo tuženicu obvezati na plaćanje glavnice sada preračunato u eurima u iznosu od 4.099,92 €, redovne kamate do 6. lipnja 2022. u iznosu od 109,20 € i zatezne kamate u iznosu od 32,34 €, ili ukupno 4.241,46 € i za taj iznos održati na snazi platni nalog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jelice Kovačić iz rješenja poslovni broj Ovrv-764/2022 od 25. srpnja 2022., temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

9. Takva su utvrđenja, sa takvim zaključcima - pravnog značaja, rezultat valjane i savjesne ocjene suda prvog stupnja, dostupnih mu i predočenih dokaza – ocjene za koju je taj sud u svojoj odluci dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju takvu, pa i bez potrebe da se ti razlozi posebno ponavljaju, prihvaća i ovaj sud.

10. Naime, tuženica se predmetnim ugovorom o obročnoj otplati duga od 22. prosinca 2021. obvezala tužitelju otplatiti dug po prekoračenju koji je na dan 22. prosinca 2021. iznosio ukupno 30.890,85 kn u 12 mjesečnih obroka, koji iznos nije niti djelomično podmirila, a sadržaj tog ugovora (preuzetu obvezu) i nije osporila, već samo navodi da joj je ugovoreni mjesečni obrok od 2.575,17 kn bio previsok i da taj iznos nije mogla plaćati a da ne ugrozi svoju egzistenciju i tekuće potrebe, kao niti bitnu činjenicu da dosuđeni iznos nije isplatila.

11. U takvim uvjetima ostaje njena obveza plaćanja i sud prvog stupnja je pravilno presudio kada je takav zahtjev tužitelja, kao i naprijed navedene činjenice, prihvatio (po čl. 9. i čl. 65. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), zajedno sa zateznim kamatama (po čl. 29. st. 2. i čl. 31. st. 2. ZOO-a).

12. Osporena presuda, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude sud prvog stupnja navodi valjane razloge za svoje stajalište o osnovanosti postavljenog zahtjeva. Tako sud prvog stupnja nije počinio navedenu povredu odredaba parničnog postupka niti time što je odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kako to žalitelj ponavlja u svojoj žalbi - nakon nastupanja prekluzije za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, obzirom da bi se isto odnosilo na spor male vrijednosti, a što ovdje nije slučaj.

13. Nadalje, time što sud prvog stupnja nije proveo sve po tuženici predložene dokaze nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 6. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženica, niti je zbog navedenog činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, sud nije dužan izvoditi sve dokaze koje predlože stranke, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice, a sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je činjenica da li je djelatnik banke rekao da će tuženici produžiti rok otplate i da će o tome dobiti pisanu obavijest, koju nakon toga nesporno nije zaprimila – bespredmetna, jer i po ocjeni ovoga suda obveza tuženice proizlazi iz ugovora i tužitelj naknadno nije bio u obvezi mijenjati uvjete ugovora.

14. Odluka o troškovima postupka iz pobijane presude nije određeno osporena u okviru tuženičine žalbe, pa ju ovaj sud nije mogao ispitati (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

15. Slijedom svega iznijetog, proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo a pri tom nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje je tuženica ukazivala u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tuženice, valjalo je njenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić