REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

K-984/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Rosi kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Klarin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KĆ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – djelo opisano po članku 118. stavku 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 11. prosinca 2025. u nazočnosti okrivljenika, njegovog branitelja Franje Ćuka, odvjetnika u Splitu te zamjenice ODO-a Split JĆ, dana 16. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o

Okrivljenik KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. K i DĆ, rođene J, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, autoelektričar, zaposlen sezonski kao skiper, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, pismen sa završenom srednjom školom, dobrog imovnog stanja, neodlikovan, bez čina

k r i v  j e

I. što je 30. studenoga 2019. oko 15,10 sati u Splitu, na raskrižju [adresa] i [adresa], NĆ najprije izgovorio riječi: "kretenu jedan, pička ti materina, kako to voziš, jebem ti mater", a zatim je, u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, nasrnuo na njega te ga više puta udario šakama po glavi i tijelu uslijed čega je ovaj izgubio ravnotežu i pao na tlo, a nekoliko minuta kasnije, na raskrižju ulica Mažuranićevo šetalište i Domovinskog rata, postupajući u istoj nakani, ponovno je nasrnuo na njega te ga više puta udario šakama po glavi i tijelu, od kojih udaraca je NĆ pao na tlo i dok je ondje ležao udario ga je još jednom u predjelu glave te nogom u predjelu lijevih rebara, pri čemu je NĆ zadobio prijelom 9. i 10. lijevog rebra, razderno-gnječnu ranu desne uške i istegnuće mišića vrata, koje ozljede su lake naravi,

dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – djelo opisano po članku 118. stavku 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.

II. Stoga se okrivljeniku KĆ temeljem čl. 118. st. 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

III. Potom se okrivljeniku KĆ sukladno čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) primjenjuje

UVJETNA OSUDA

s time da se kazna zatvora koja je okrivljeniku prethodno izrečena neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

IV. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni KĆ naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 366,96 EUR (tristošezdesetšest eura i devedesetšest centi) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, od čega se iznos od 212,36 eura odnosi na trošak pisanog sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 54,60 eura na trošak usmenog sudsko-medicinskog vještačenja, a iznos od 100,00 eura na paušalni trošak postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je Općinskom sudu u Splitu optužnicu broj K-DO-4292/2020 protiv okrivljenika KĆ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – djelo opisano po članku 118. stavku 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.

2. Okrivljenik KĆ u svojoj obrani je naveo: "Tog dana sam se nalazio u Vukovarskoj ulici kao što sam rekao u svom prvom i drugom iskazu sa tadašnjom suprugom i sinom od 3 mjeseca u autu i krenuli smo na Rivu na kućice. Malo prije semafora kraj Q shop trafike dosta većom brzinom od mene je prošao bijeli caddy te je automobilom radio "cik-cak" radnje odnosno "škare". Uključio se u moju traku ispred mene, a da ja nisam pomakao volan u lijevo došlo bi sigurno do sudara. U tom trenutku je on prošao i prošao je semafor kao i ja i sljedeći semafor iza pumpe INA on se prvi zaustavio na semaforu, a ja sam došao iza u desnoj traci nakon dvije- tri sekunde, dok je on bio u lijevoj traci. Kada sam došao do njega pokazao sam mu prstom u smislu što radi i pokazao da mi je malo dijete na prednjem sjedalu. On po mom mišljenju uopće nije znao što je napravio i koju je radnju izveo i kako je doveo u opasnost mene, moje dijete i suprugu. U tom trenutku je on nešto rekao ali ga ja nisam čuo ni razumio, bio je "živčan – nastrojen", povukao je ručnu i odvezao se i krenuo je izići iz auta te je na kraju i izišao. U tom trenutku sam i ja izišao iz auta. On je išao brzim hodom na mene i zamahnuo je rukom, međutim ja sam se odmakao, gurnuo ga i počeli smo se nagurivati, tada je on prvi pao na pod i onda je uhvatio mene za nogu i počeo me čupati prema podu i tada sam i ja pao. U tom trenutku su došli neki momci koji su bili u blizini i rekli su nam "šta radite, nemojte to radit, nema smisla da tu promet zaustavljate" i rekli su meni "mi ćemo ostat s njim, vi idite dalje". Ja sam ušao u vozilo, prošao sam sigurno 3 ili 4 semafora odnosno vozio sam od Fine niz Mažuranićevo i nakon Fine taj semafor sam ja prošao kroz zeleno, pogledao sam u semafor i vidio sam vozilo caddy u daljini da dolazi i onda sam vidio i semafor te sam vidio da je prošao kroz crveno, možda ne čisto crveno, i to velikom brzinom i u tom trenutku mi nije bilo svejedno, čak sam se malo i uplašio jer sam vidio da me prati i da me pokušava uhvatiti. Naglašavam da je cijelo vrijeme on bio taj koji je htio obračun i koji se nije mogao zaustaviti i neka je bio ne znam koliko godina stariji ali mislim da je bio ili agresivne prirode ili u alkoholiziranom stanju. Tako smo se spustili niz Mažuranićevo šetalište do raskrižja sa ulicom Domovinskog rata. Ja sam stao na znak crvenog svjetla, a on je stao jedno auto iza mene zato što je ispred njega bilo više auta u toj njegovoj desnoj traci. Ja sam otvorio prozor od vozača i pitao ga zašto me prati, a on je rekao "vidit ćeš ti još, jebat ću ti sve mrtvo i živo". U tom momentu sam se iživcirao jer sam odmah pomislio kako sam kao mlad ostao bez oca i to me je povrijedilo što mi je takvu psovku rekao. Ne mogu se sjetiti tko je od nas dvoje prije izišao iz auta jer je bio veliki adrenalin kod mene. Našli smo se na cesti izvan auta jedan i drugi, isto smo se počeli odguravati, ja sam njega malo jače odgurnuo i onda sam išao prema svom vozilu, sjeo sam u vozilo i kada sam uhvatio lijevom rukom vrata s namjerom da ih zatvorim taj gospodin je naletio na mene, prvo je zamahnuo nogom prema unutra gdje sam se ja nalazio, nije me pogodio, još par puta je pokušao rukama i cijelim trupom je ušao u moj automobil, toliko da me, dok sam se ja pokušao braniti, nagurao na sina i na "jaje-sjedalicu". Supruga je počela vrištati, dijete je počelo plakati, a ja sam pokušavao oštećenika odgurnuti pa mislim da je par puta udario glavom ili leđima o dio automobila. Kada sam ga uspio odgurnuti dovoljno da stavim svoju nogu između mene i njega tada sam ga instinktivno da ga izbacim odgurnuo tom nogom, a na kolniku su bile zelene željezne niske ograde pa je moguće da je on nakon što sam ga odgurnuo pao točno na tu željeznu ogradu koja je bila u obliku cijevi i od toga se možda i ozlijedio, ali ja to ne mogu točno reći. Mogu reći da mi nije bila namjera da ga ozlijedim, a niti sam ga ikada udario namjerno. Naglašavam da nisam ni prije ni poslije tog događaja imao nikakvo kazneno djelo ni sukob. Posvetio sam se svom djetetu otkad sam se razveo.

Ja sam nakon što sam odgurnuo oštećenika iz vozila odmah krenuo sa mjesta događaja i napustio to mjesto te smo otišli na rivu odnosno čim sam iskoristio priliku da mogu otići otišao sam, a to je bilo 4-5 sekundi nakon što sam ga izbacio iz vozila. Čak mislim da je bilo uključeno zeleno svjetlo pa sam mogao odmah proći kroz raskrižje.

Predmetno vozilo s kojim sam upravljao bilo je vlasništvo moje supruge pa je očito oštećenik javio policiji koja je misleći da je sa vozilom upravljao brat moje supruge koji je prebivao na istoj adresi, policijski službenici su došli na adresu majke moje supruge gdje je živio i njen brat, a on je rekao da on nije te prigode upravljao sa vozilom i da nema ništa s tim te je nazvao svoju sestru, a moju bivšu suprugu, koja je mene obavijestila o tome da je policija došla na adresu njenih roditelja te sam ja nakon toga otišao u policijsku postaju, a s obzirom da je to mojoj bivšoj supruzi prenio njen brat."

Na upit predstavnice tužitelja je li na oštećeniku primijetio bilo kakve ozljede, okrivljenik iskazuje da nije.

Na upit predstavnice tužitelja možete li pojasniti na koji način ste odgurivali oštećenika i u koji dio tijela ste ga pritom odgurivali, okrivljenik odgovara da ga je odgurivao rukama na njegove ruke i ramena te trup.

Na upit predstavnice tužitelja jeste li ga u iti jednom trenutku prilikom prvog ili drugog događaja udarili šakom u glavu, okrivljenik odgovara da nije.

Na upit predstavnice tužitelja možete li se izjasniti kolikim intenzitetom ste ga odgurivali prilikom prvog ali i drugog događaja, okrivljenik odgovara da prvom prilikom nije bio neki jači intenzitet, a drugom prilikom je bio jaki intenzitet da bih ga mogao uopće izbaciti iz vozila.

Na upit predstavnice tužitelja kako je vaša supruga na to reagirala kada je oštećenik bio u vašem vozilu, okrivljenik navodi da je supruga bila u šoku i kričala i vrištala, a sin je plakao.

Na upit predstavnice tužitelja jeste li vi predmetne prigode zadobili bilo kakve tjelesne ozljede i jeste li zatražili liječničku pomoć, okrivljenik navodi da nije zadobio tjelesne ozljede i nije zatražio liječničku pomoć.

Na upit predstavnice tužitelja na koji način su okončani ovaj vaš prvi i drugi sukob, okrivljenik odgovara da su prvi sukob okončali momci koji su se nalazili u blizini na način da su stali između nas i rekli mu da ide, a da će oni ostati sa oštećenikom, a drugi sukob je prestao na način da sam ga ja izbacio iz vozila i nisam više izlazio iz vozila.

Na upit predstavnice tužitelja gdje se nalazio oštećenik prilikom ovog drugog događaja nakon što ste vi otišli vozilom, okrivljenik odgovara da se oštećenik podignuo sa poda.

Na upit predstavnice tužitelja jesu li se te prigode nalazile neke druge osobe u blizini i sjeća li se je li se tada oštećenik ustao sam ili mu je netko pomogao, okrivljenik odgovara da je te prigode bilo ljudi u blizini ali da se oštećenik ustao sam. Na upit predstavnice tužitelja može li se izjasniti koliko su trajali događaji, okrivljenik odgovara da je prvi bio možda 10 sekundi, a drugi jednu minutu. Na upit suda okrivljeniku prilikom drugog događaja kada je izbacio oštećenika iz vozila na koji način je izbacio oštećenika iz vozila, okrivljenik navodi da ga je izbacio nogom, a s obzirom da ga nije uspio izbaciti rukom, a udario sam ga sa nogom u predio abdomena ili tu negdje otprilike ali se ne mogu točno odrediti.

Na upit suda što je okrivljenik mislio kada je prilikom prethodnog iskazivanja pred ODO-m iskazao da su se prilikom drugog događaja naguravali i "pošmekali", odnosno da sudu objasni što je mislio pod terminom i riječi "pošmekali", okrivljenik odgovara da inače ne koristi tu riječ, a da je misli da je to bila nekakva riječ kao zamjena za to da su bili u fizičkom kontaktu, naguravanju odnosno sukobu. Na upit branitelja okrivljeniku smatrate li da ste tom prilikom koristili jači intenzitet udarca nego što je bilo nužno da biste otklonili opasnost od sebe, okrivljenik odgovara da smatra da je drugi put upotrijebio jačinu toliku da se otkloni od opasnosti, pogotovo zbog sina koji je stajao na suvozačevom mjestu, a ja sam bio jako malo udaljeno od njega, a on je bio star tri mjeseca te je potrebno jako malo da mu se dogodi nešto loše. Upotrijebio sam silu koju sam u tom trenutku imao da bih mogao oštećenika izbaciti iz auta i pobjeći tj. otkloniti se od problema i opasnosti.

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju HĆ i vještakinju Mariju Definis-Gojanović.

3. 1. Svjedokinja HĆ na glavnoj raspravi u svom iskazu je navela:

Na upit branitelja svjedokinji sjeća li se što je bilo 30. studenoga 2019. oko 15,10 sati u Splitu na križanju [adresa] i [adresa] između okrivljenog KĆ i neke treće osobe i ako joj je uopće poznato je li nešto bilo, svjedokinja odgovara: koliko se sjećam, a s obzirom da je prošlo već poprilično godina, taj dan smo ja i sada okrivljenik koji je u tom trenutku bio moj suprug, a sada više nije, sa sinom koji je imao tada tri mjeseca, zaputili smo se put rive jer je bilo otvaranje božićnih kućica. U prometu kod pumpe INA na Sućidru, mislim da je bio bijeli Caddy sa kojim je vozač činio "škarice" u prometu i u tijeku vožnje je taj vozač ušao i u traku u kojoj smo se mi kretali sa vozilom, a okrivljenik je upravljao. Sjećam se da je bilo crveno na semaforu i naše vozilo s kojim je upravljao okrivljeni je stalo do tog vozila Caddy. Sjećam se da je tada moj bivši suprug, a sadašnji okrivljenik iz automobila gestikulacijom napravio prema vozaču Caddyja nešto u smislu što mu je, a taj vozač Caddyja koji je bio nešto stariji je izišao iz vozila te je počeo udarati u staklo od vrata na strani vozača. U tom trenutku je moj bivši suprug izišao iz auta i rekao da se smiri jer vozi u automobilu bebu od 3 mjeseca te se moj suprug vratio u automobil, a nikakvog fizičkog kontakta između njih u tom trenutku nije bilo. Mi smo nastavili dalje voziti i na semaforu kraj caffe bara "Ćakula" bio je upaljeno crveno svjetlo i mi smo uočili da nas taj vozač prati sa vozilom. Sjećam se da je tada taj vozač Caddyja došao do prozora vrata vozača gdje je sjedio moj bivši suprug te mu je vozač Caddyja zadao udarac šakom otvorenim dlanom i naguravao ga. S obzirom da je beba bila na prednjem sjedištu sa mnom ja sam počela od šoka vrištati i u tom trenutku je moj bivši suprug izišao iz auta i počeo se dosta glasno derati na vozača Caddyja, a sjećam se da su tu bili i neki momci koji su smirivali tog vozača Caddyja. Ja nisam vidjela da bi moj bivši suprug zadao iti jedan udarac tom vozaču Caddyja i nisam vidjela tog vozača Caddyja da bi bio u iti jednom trenutku na podu. Točno je i to da moj suprug bivši nije zatražio hitnu medicinsku pomoć te prigode. Nakon ovoga ja i moj bivši suprug smo sjeli u automobil i napustili smo mjesto događaja. Ništa osim prethodno navedenog nemam izjaviti jer smo mi odmah sjeli u naše vozilo i krenuli svojim putem i to zato što su ti momci koji su došli nama rekli "sidajte u auto, a mi ćemo ostati s ovim čovjekom" i držali su ga, a ja te osobe odnosno te momke ne znam i to su bili slučajni prolaznici, a mislim da ih je bilo tri ili četiri.

Na upit branitelja svjedokinji gdje se ona nalazila za vrijeme ovog događaja, svjedokinja navodi da se nalazila u automobilu na stražnjem sjedalu s obzirom da se dijete nalazilo na mjestu suvozača u baby sjedalici. Također bih nadodala da ja nisam mogla izići iz automobila jer su zadnja vrata bila zaključana po sistemu baby safe pa uslijed toga nisam mogla napustiti vozilo.

Na upit branitelja svjedokinji je li sjedila na strani iza vozača ili iza suvozača, svjedokinja navodi da je sjedila više po sredini.

Na upit predstavnice tužitelja svjedokinji prilikom ovog prvog događaja sjećate li se je li se oštećenik obratio okrivljeniku bilo kojim riječima prije nego što je izišao iz vozila, svjedokinja odgovara da se nije obratio okrivljeniku nikakvim riječima. Na upit predstavnice tužitelja svjedokinji može li se izjasniti koliko su vozila okrivljenika i oštećenika bila udaljena na semaforu [adresa] i [adresa] kada su vozila prvi put stala jedna do drugih, svjedokinja odgovara da je to možda bilo maksimalno metar, a prilikom drugog događaja osoba koja je upravljala sa vozilom Caddy je stala odmah sa vozilom iza našeg vozila kada se na semaforu upalilo crveno svjetlo.

Na upit predstavnice tužitelja svjedokinji jeste li se vi obraćali oštećeniku te prigode, svjedokinja odgovara da se ona iz auta obraćala oštećeniku na način da je vrištala, vikala i psovala, a ne sjećam se točno koje sam točno riječi izgovarala te sam govorila bivšem suprugu da se vrati nazad.

Na upit predstavnice tužitelja svjedokinji možete li se sjetiti riječi koje je vaš suprug uputio oštećeniku te prigode pritom mislim na situaciju kada su vozila stajala paralelno jedno uz drugo na semaforu, svjedokinja odgovara da mu je okrivljenik rekao "jesi li ti normalan, imam bebu".

3. 2. Sud je u dokaznom postupku ispitao sudsku vještakinju Mariju Definis- Gojanović koja je u svom iskazu navela: "Ja sam za potrebe ovog postupka sačinila pisani nalaz i mišljenje kod kojeg ostajem i danas."

Na upit branitelja vještakinji je li moguće da je razderno-gnječna rana desne uške nastala udarcem o auto prilikom naguravanja, vještakinja odgovara: moguće je da je razderno-gnječna rana desne uške nastala udarcem o auto prilikom naguravanja. Kada se u vještvu spominje zadobivanje ozljeda na način udarcem nekim tupo tvrdim predmetom moram pojasniti da sa sudsko-medicinskog stajališta je nemoguće razlučiti temeljem same ozljede je li ista nastala udarcem nekim tupo- tvrdim predmetnom ili udarcem o neki tupo-tvrdi predmet. I zbog toga sam dopustila mogućnost nastanka radzerno-gnječne rane uške udarcem o tupo-tvrdi predmet u konkretnom slučaju o osobno vozilo.

Na upit branitelja s obzirom na prijelom ova dva rebra, je li tjelesna ozljeda mogla nastati na način da se oštećenik u trenutku udarca nalazio iznad okrivljenika, vještakinja odgovara: o međusobnom položaju oštećenika i okrivljenika već sam se u pisanom obliku izjasnila te ponavljam da se o položaju ne može zaključivati. Drugim riječima, sada navedeni položaj oštećenika iznad okrivljenika prilikom zadobivenog udarca je moguć.

4. Sud je tijekom postupka izveo odnosno izvršio uvid u sljedeće dokaze: medicinsku dokumentaciju žrtve NĆ (listovi 7-12 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu prof. dr. sc. Marije Definis Gojanović od 5. travnja 2020. (listovi 28-31 spisa), smrtni list za oštećenika ZĆ iz kojeg je razvidno da je isti preminuo **.**.2023., a što je upisano u maticu umrlih dana **.**.2023. pod rednim brojem 02982 i iskaz oštećenika ZĆ od 01. lipnja 2020. (listovi 39-43 spisa) te u uvjerenje iz kaznene evidencije od 11. prosinca 2025.

5. Nakon ovako provedenog postupka sud je najprije odvojio nesporne od spornih činjenica. Kao nesporne činjenice utvrđeno je sljedeće:

1) mjesto i vrijeme događaja (stranke ne spore)

2) sudionici predmetnog događaja (stranke ne spore)

3) oštećenik NĆ zadobio je lake tjelesne ozljede, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještakinje dr. Marije Definis-Gojanović, a također prema njenom pisanom nalazu i mišljenju mogla je nastati teška tjelesna ozljeda (nitko od stranaka nije sporio nalaz vještaka po pitanju činjenice da je oštećenik zadobio ozljede te mogućnosti nastanka teške tjelesne ozljede).

6. Kao jedina sporna činjenica javlja se pitanje je li okrivljenik s namjerom da drugoga (NĆ) teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede.

7. Uslijed činjenice da je okrivljenik negirao ovu okolnost sud je, a radi utvrđivanja kako kronološkog tako i činjeničnog stanja predmetne prigode, izveo dokaz ispitivanjem svjedokinje HĆ, čitao se iskaz oštećenika NĆ s obzirom da je isti preminuo, o čemu postoji dokaz u spisu (smrtni list) te je sud također izveo dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje Marije Definis- Gojanović.

8. Analizirajući iskaze okrivljenog i svjedokinje koju je predložio da se sasluša razvidno je kako se njihovi iskazi razlikuju. Točnije rečeno, okrivljenik ne negira da bi prve prigode izašao iz vozila i naguravao se sa oštećenikom uslijed čega je odgurnuo oštećenika na pod, a nakon toga da ga je oštećenik povukao za nogu pa da je i on završio na podu, dok njegova bivša supruga izrijekom navodi da nije vidjela bilo kakav fizički kontakt njenog supruga i oštećenika. Još je drastičnija razlika u njihovim iskazima kada okrivljenik navodi da je prilikom drugog zaustavljanja oštećenik ušao u njegovo vozilo i naguravao ga na mjesto suvozača gdje mu je bio tromjesečni sin dok svjedokinja HĆ, bivša supruga okrivljenog, navodi da bi oštećenik pristupio vozilu okrivljenom i kroz prozor ga udario šakom te naguravao, a nakon čega da je okrivljenik izašao iz vozila i smirivao oštećenika. Isto tako okrivljenik iskazuje da je prilikom pokušaja ulaska oštećenika u vozilo u jednom trenutku, da bi ga odbacio od sebe, snažno nogom u abdomen udario oštećenika od čega je isti ispao iz vozila i po mišljenju okrivljenika, možda udario glavom prilikom pada u neke cijevi koje su bile pored ceste dok svjedokinja HĆ uopće ne navodi taj detalj iako je cijelo vrijeme bila u vozilu. Ove proturječnosti u njihovim iskazima upućuju na činjenicu da su njihovi iskazi konstruirani i netočni odnosno svjedokinja tvrdi da nije došlo do nikakvog kontakta, čak i usprkos činjenici da je to sam okrivljenik u svojoj obrani na kraju priznao, a isto tako navodi da bi oštećenik udario šakom u glavu okrivljenika, dok okrivljenik to ne navodi, čak štaviše, kaže da nije otišao u doktora i da nema nikakvu ozljedu te prigode i da ga je oštećenik promašio u pokušaju udarca, a niti medicinsku dokumentaciju o tome. Sud smatra iskaz okrivljenika netočnim i ciljano usmjerenim ka izbjegavanju kaznene odgovornosti aludirajući da bi isti postupio u nužnoj obrani udarajući nogom snažno u abdomen oštećenika da bi ga udaljio iz vozila, a sud smatra da taj iskaz nije točan jer zvuči nerealno i neživotno da bivša supruga i svjedokinja HĆ ni jednom riječju ne navodi da bi okrivljenik udario u tim trenucima nogom u trbuh oštećenika od čega bi ovaj ispao iz vozila i eventualno se ozlijedio. Uslijed te činjenice kao i činjenice da okrivljenik nije pretrpio nikakvu ozljedu i nema nikakav dokaz o tome da bi pretrpio ozljedu kao i uslijed činjenice da je okrivljenik osoba, u tom trenutku, od 37 godina, a oštećenik od 72 godine sud smatra zbog svega prethodnog kao i zbog više nego očite razlike u godinama, da okrivljenik nikako nije postupao u nužnoj obrani. Uvjerenje suda da je iskaz – obrana okrivljenika iskonstruirana dodatno proizlazi i iz činjenice da je sudska vještakinja za sudsku medicinu u svom nalazu navela da se obrana osumnjičenika KĆ ne može prihvatiti jer navedene ozljede nisu nastale naguravanjem i padom na pod pa je uslijed takvog nalaza okrivljenik promijenio iskaz što dodatno utvrđuje uvjerenje suda, a kao što je to prethodno navedeno. Potrebno je naglasiti kako je sud u potpunosti poklonio vjeru navodima preminulog oštećenika čiji se iskaz čitao, a s obzirom da su ozljede nastale upravo u predjelu gdje je on naveo da je zadobio udarce, a to je potvrđeno nalazom vještaka sudske medicine. Nasuprot tome sud nije poklonio vjeru navodima okrivljenika, a niti svjedokinje koji su bili izrazito neuvjerljivi, subjektivni, često i kontradiktorni, jednom riječju ovaj sud ih nije prihvatio i činjenično i kronološki je ovaj događaj smatrao utvrđenim isključivo temeljem iskaza oštećenika koji je potvrđen nalazom stalnog sudskog vještaka sudske medicine.

9. Nasuprot ovakvim iskazima okrivljenog i svjedokinje HĆ sud smatra iskaz oštećenika koji je pročitan u dokazne svrhe, a zbog smrti oštećenika, vjerodostojnim i potkrijepljen je medicinskom dokumentacijom vezanom za njegove ozljede koje je detektirala i utvrdila i stalna sudska vještakinja Marija Definis- Gojanović, a koja je također navela i potvrdila da su ozljede rebara definitivno mogle nastati udarcem obuvenom nogom, a što je sam oštećenik u svom iskazu naveo. Isto tako je bitno navesti da je vještakinja izrijekom rekla u svom pisanom nalazu i mišljenju da je mogla nastati teška tjelesna ozljeda, a s obzirom na mehanizam načina nastanka ozljeda.

10. Sud je svoju odluku temeljio na dva krucijalna dokaza, a to su iskaz oštećenika i nalaz sudskog vještaka koji je potvrdio njegove navode u smislu da je zadobio ozljede i mogućnosti nastanka tih ozljeda pa je uslijed tih okolnosti sud u potpunosti poklonio vjeru navodima oštećenika. Točnije rečeno; sud je smatrao dokazanim da je oštećenik pretrpio ozljede koje mu je zadao upravo okrivljenik i to na način opisan u optužnici, a sve temeljem iskaza oštećenika koji je potkrijepljen navodima stalnog sudskog vještaka dok sud nije poklonio vjeru navodima okrivljenog koji je naveo da bi možebitno oštećenik zadobio ozljede prilikom njegove obrambene reakcije odnosno udarca nogom snažno u trbuh nakon čega bi oštećenik ispao iz auta i udario u željezne cijevi pa se možda ozlijedio od toga.

11. Nasuprot prethodno navedenom sud nije poklonio vjeru navodima okrivljenog, a niti svjedokinje, s obzirom da su prilikom iskazivanja bili i više nego neuvjerljivi i kontradiktorni, a što je zaista neprihvatljivo, a s obzirom da su se oboje nalazili na mjestu događaja i njihovi navodi se ne slažu. Ilustracije radi, svjedokinja negira apsolutno bilo kakav fizički kontakt okrivljenog u odnosu na oštećenika, čak štaviše, tvrdi da bi oštećenik šakom udario i naguravao okrivljenika dok sam okrivljenik navodi da je došlo do naguravanja između njega i oštećenika i da je oštećenik pao na pod te isto tako je potvrdio da je nogom snažno udario oštećenika, dok je ovaj pokušao ga naguravati u vozilu tako da je oštećenik od tog udarca izletio iz automobila i eventualno se ozlijedio. Jednostavno je neživotno i nerealno da bi osobe koje se nalaze na istom mjestu i prate istu radnju ovako različito iskazivale uslijed čega se još jedan put ponavlja da sud smatra njihove iskaze netočnim i neuvjerljivim, životno nerealnim pa im iz tih razloga nije poklonio vjeru. Također se ne smije zanemariti ni disparitet u godinama okrivljenog i oštećenika odnosno činjenica da je u tom trenutku okrivljenik imao 37, a oštećenik 72 godine tako da i ta okolnost upućuje na činjenicu tko bi u ovakvom sukobu bio u fizički inferiornom položaju odnosno da je to bio oštećenik, a nikako ne okrivljenik. Neprihvatljiva je obrana okrivljenog kad on kaže da je snažnim udarcem nogom u trbuh udario oštećenika da bi ga izbacio iz vozila i to iz razloga jer svjedokinja tu okolnost uopće ne spominje pa je razvidno da u tom dijelu svoje obrane okrivljenik pokušava iskazivati u smislu nužnosti takvog svog ponašanja odnosno da bi primijenio nužnu obranu, a sud kao što je već i prije rečeno, to nije prihvatio jer nije poklonio vjeru navodima okrivljenog u tom dijelu, a što je prisnaženo i svjedočenjem svjedokinje koja uopće ne navodi tu činjenicu, a nalazila se u automobilu za vrijeme tog događaja.

12. Također je bitno navesti kako je iz nalaza stalnog sudskog vještaka razvidna uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je zadobio oštećenik i mehanizma ozljede vezano za ozljede na rebrima, u odnosu na njen iskaz kada kaže da su oguljotine i razderotine mogle nastati od udarca i od nagnječenja ili grebanja uz vozilo prilikom naguravanja, ne mijenjaju u bitnome biće ovog djela jer su svakako uzrok fizičkog nasrtaja okrivljenika na oštećenika, a dodatno sud navodi kako je i u tom dijelu poklonio vjeru navodu oštećenika da je zadobio udarac šakom.

13. Uslijed prethodno navedenog sud smatra neprijeporno utvrđenim da je okrivljenik 30. studenoga 2019. oko 15,10 sati u Splitu, na raskrižju [adresa] i [adresa], NĆ najprije izgovorio riječi: "kretenu jedan, pička ti materina, kako to voziš, jebem ti mater", a zatim je, u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, nasrnuo na njega te ga više puta udario šakama po glavi i tijelu uslijed čega je ovaj izgubio ravnotežu i pao na tlo, a nekoliko minuta kasnije, na raskrižju ulica Mažuranićevo šetalište i Domovinskog rata, postupajući u istoj nakani, ponovno je nasrnuo na njega te ga više puta udario šakama po glavi i tijelu, od kojih udaraca je NĆ pao na tlo i dok je ondje ležao udario ga je još jednom u predjelu glave te nogom u predjelu lijevih rebara, pri čemu je NĆ zadobio prijelom 9. i 10. lijevog rebra, razderno-gnječnu ranu desne uške i istegnuće mišića vrata, koje ozljede su lake naravi.

14. Točnije rečeno, sud smatra neprijeporno utvrđenim da je okrivljenik s namjerom da drugoga (NĆ) teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – djelo opisano po članku 118. stavku 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.

15. S obzirom na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je okrivljenik kritične prigode postupao s izravnom namjerom. Naime, okrivljenik je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je počinjenje tog djela te kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila sporna, tako je okrivljenik kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

16. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaj na pravilan izbor iste pa je kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikovu nekažnjavanost kao i činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju pa sam zakonodavac navodi da se osoba uslijed te okolnosti može blaže kazniti, dok otegotnih sud nije pronašao. Uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti sud je odlučio prema okrivljeniku izreći blažu vrstu sankcije i to uvjetnu osudu, a ne bezuvjetnu osudu na kaznu zatvora, na način da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je prema okrivljeniku izrečena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine i sud smatra da će se time postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time postići ciljevi generalne i specijalne prevencije. Sud smatra da je rok provjeravanja od 2 godine adekvatan okrivljenikovim osobnim karakteristikama odnosno samoj težini djela i posljedicama.

17. Sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao okrivljenika KĆ na naknadu troška kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 366,96 EUR (tristošezdesetšest eura i devedesetšest centi) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, od čega se iznos od 212,36 eura odnosi na trošak pisanog sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 54,60 eura na trošak usmenog sudsko-medicinskog vještačenja, a iznos od 100,00 eura na paušalni trošak postupka.

17. 1. Naime, okrivljenik je proglašen krivim i sukladno tome dužan je snositi troškove postupka, a tijekom postupka nije dokazano, a niti predloženo da se istog oslobodi od plaćanja tih troškova tako da nije bilo osnova za donošenje odluke o potpunom ili djelomičnom oslobađanju od troškova postupka i što je još bitnije, ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na potrebu za tim.

U Splitu, 16. prosinca 2025.

Sudac

Stipe Roso

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude predstavnik optužbe, okrivljenik i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO-u Split

- okrivljeniku

- branitelju

- u spis