REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kžzd-143/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Kristine Knežević Červar, kao predsjednice vijeća za mladež, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Alenke Paus, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HI, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženika HI podnesenoj putem branitelja Jurice Jurića, odvjetnika iz Đakova i Snježane Popović, odvjetnice iz Osijeka podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-87/2025-26 od 15. rujna 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025., u nazočnosti optuženika HI i braniteljice optuženika Snježane Popović, odvjetnice iz [adresa], te u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i branitelja optuženika Jurice Jurića, odvjetnika iz Đakova

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika HI, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-87/2025-26 od 15. rujna 2025. optuženik HI oglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to: pod toč.1) kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11, te pod toč.2) kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 163. st. 1. KZ/11.

1.1. Optuženiku HI je za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 godine, te za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, te je temeljem odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik HI osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

1.2. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku HI je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2025., pa nadalje.

1.3. Temeljem odredbe čl. 75. KZ/11 optuženiku HI je izrečena sigurnosna mjera zabrane pristupa internetu u trajanju od 6 godina.

1.4. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku HI da podmiri troškove kaznenog postupka i to sudski paušal u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik HI putem branitelja Jurice Jurića, odvjetnika iz Đakova zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se prihvati žalba, te ukine prvostupanjska presuda i uputi predmet na ponovno suđenje i odluku, podredno da se uvažavajući žalbene navode smanje na predviđene zakonske minimume za svako kazneno djelo uvažavajuće olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud nije pravilno cijenio i vrednovao. Optuženik i branitelj zatražili su da se izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženik HI putem braniteljice Snježane Popović, odvjetnice iz Osijeka zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oglasi krivim za počinjenje kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11, te mu izrekne razmjerno nižu kaznu, podredno da se ukine pobijana presuda i vrati na prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Obje žalbe optuženika HI razmatrane su kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-657/2025-3 od 24. studenog 205. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 16. prosinca 2025. u nazočnosti optuženika HI, čija je prisutnost temeljem čl. 475. st. 7. ZKP/08 sjednici drugostupanjskog vijeća osigurana putem audio-video uređaja iz Zatvora u Osijeku i braniteljice optuženika Snježane Popović, odvjetnice iz Osijeka, te temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola i branitelja optuženika Jurice Jurića, odvjetnika iz Đakova.

5.1. Na održanoj sjednici drugostupanjskog vijeća braniteljica optuženika Snježana Popović, odvjetnica iz Osijeka je obrazložila obje žalbe, i to onu koju je ona osobno napisala te onu koju je napisao branitelja optuženika Jurica Jurić, odvjetnik iz Đakova, te iste izložila suglasno kao u pismenom obliku. Ostala je pri prijedlogu da se preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženik HI oglasi krivim samo za jedno kazneno djelo i to za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11, te da mu se preinači kazna na način da mu se ostavi kazna za to kazneno djelo jer se državno odvjetništvo nije žalilo na izrečenu kaznu niti dalo odgovor na žalbu te s tim u vezi je i predložila ukidanje istražnog zatvora.

5.2. Optuženik HI se suglasio sa izjavom svoje braniteljice i nije imao ništa za dodati.

6. Žalba optuženika HI nije osnovana.

7. Žalitelj optuženik HI podnosi žalbu zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka. Žalitelj smatra da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje iz kojih je razloga prvostupanjski sud inkriminirane radnje opisane pod toč.1. izreke presude supsumirao pod kazneno djelo iz čl. 158. KZ/11 (osim što je te radnje vremenski ograničio na vrijeme počinjenja od 26. lipnja 2020. kada je oštećena navršila 15 godina), a inkriminaciju iz toč.2. podveo pod kazneno djelo iz čl. 163. st. 1. KZ/11, te ju vremenski produljio na vrijeme do punoljetnosti oštećene (26.lipnja 2023.)

8. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika HI kako u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koja tvore obilježja terećenih kaznenih djela, te da bi zbog toga presuda bila nerazumljiva i da se ne može ispitati. Prvostupanjski sud dao je razloge o svim odlučnim činjenicama te je valjano pravno označio kaznena djela. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

9. Ni žalba podnesena zbog pogrešne primjene kaznenog zakona nije osnovana.

10. Žalitelj optuženik HI ističe kako se prilikom očitovanja o optužbi optuženik izjasnio krivim, te da se stoga niti ne pobija žalba zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, ali drži da je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika vezano uz postojanje radnji iz čl. 158. st. 1. KZ/11, te obrana drži da je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti (čl. 368. t. 4. ZKP/08). Žalitelj ističe kako su kaznena djela počinjena gotovo na identičan način u proljeće 2018.godine pa do 26. lipnja 2020. odnosno 26. lipnja 2023. s istom namjerom prema istom oštećenom djetetu mlađem od 15 godina na način da je optuženik HI tražio od djeteta da mu pošalje videosnimke odnosno fotografije, pri tom se lažno predstavljajući drugim imenom, a sa žrtvom je kontaktirao isključivo putem društvenih mreža (Instagram, Watshapp). Jedina razlika u terećenim kaznenim djelima jest vremenski period počinjenja inkriminacije te slanju videosnimki odnosno fotografija sa spolno eksplicitnim sadržajem. Nesporno da se kazneno djelo iz čl. 158. KZ/11 može počiniti samo prema djetetu mlađem od 15 godina dok kazneno djelo iz čl. 163. KZ/11 može biti počinjeno prema djetetu mlađem od 18 godina. Prema odredbi čl. 87. st. 7. KZ/11 dijete je osoba koja nije navršila 18 godina. Žalitelj ističe da radnja počinjenja koja tvori obilježja i jednog i drugog kaznenog djela jeste spolno zlostavljanje i iskorištavanje djeteta, s tim da je deliktna radnja iz čl. 163. KZ/11 namamljivanje, vrbovanje ili poticanje na sudjelovanje djeteta u snimanju dječje pornografija, a radnja počinjenja djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11 je spolni odnošaj ili s njime izjednačena spolna radnja u kojoj dijete sudjeluje na tri načina: - počinitelj s djetetom vrši jednu od tih radnji, - dijete navodi da radnju izvrši s trećom osobom i dijete samo sa sobom vrši radnju. Nastavno žalitelj citira i definiciju pornografije koju je dao u odluci Ustavni sud Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 279/1998 da pornografija služi za zadovoljenje nekog seksualnog interesa, njezin pojavni oblik da je eksplicitno pokazivanje nekog seksualnog ponašanja na nizak, uvredljiv ili ponižavajući način, a karakteristično je da je lišena svake političke, umjetničke ili znanstvene vrijednosti i poruke. Iz Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta, o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji kao i Konvencije, dječja pornografija znači prikazivanje, bilo kakvim sredstvima, djeteta u pravim ili simuliran eksplicitnim, seksualnim aktivnostima ili prikazivanje seksualnih dijelova djeteta u prvom redu u seksualne svrhe. Žalitelj smatra da iz videosnimke koje je oštećena slala optuženiku HI sadrže spolno eksplicitne scene odnosno spolno eksplicitno postupanje djeteta, kao i same fotografije, pa da se obzirom na definiciju dječje pornografije sve radnje inkriminacije navedene u toč.1. i toč.2. izreke predstavljaju kažnjive radnje po čl. 163. st. 1. KZ/11 odnosno da se radi o jednom osnovnom kaznenom djelu iskorištavanja djece za pornografiju kad optuženik traži od djeteta da se snima (videosnimkom) i slika na način kako je on to tražio, a koje snimke i slike je dijete dostavilo optuženiku koji je dijete iskoristio za njihovo pribavljanje. U presudu da izostaje i obrazloženje glede inkriminiranih radnji od 26. lipnja 2020. kada je oštećena navršila 15 godina, pa do 26.lipnja 2023. kada je oštećena navršila 18 godina, a koje radnje bi se bitno razlikovale od radnje podvedenih pod kazneno djelo iz čl. 158. KZ/11. Prema nedostatnom obrazloženju prvostupanjskog suda da proizlazi zaključak da nakon 26. lipnja 2020. više nije tražio od djeteta da mu šalje videosnimke na kojima se samozadovoljava, ali da je i nakon toga tražio da se snima i šalje fotografije koje prikazuju njeno golo tijelo. Neovisno o priznanju optuženika HI prvostupanjski sud da je trebao voditi računa o povredama kaznenog zakona. Smatra da se u čl. 158. i čl. 163. KZ/11 kriminaliziraju iste radnje, kao i kod kaznenog djela iz čl. 152. st. 1. KZ/11. Pravilnom primjenom KZ/11 da je radnje iz toč.2. izreke trebalo podvesti pod odredbu čl. 163. st. 1. KZ/11 iz razloga što su počinjene na istom mjestu i na isti način prema istoj oštećenici, u istim okolnostima, putem društvenih mreža, s istim pobudama, u kontinuitetu, s istom namjerom, zbog čega drži da je optuženik HI ostvario obilježja ne dvaju kaznenih djela, već jednog kaznenog djela iz čl. 163. st. 1. KZ/11. Za postojanje kaznenog djela iz čl. 158. st. st. 1. KZ/11 kažnjava se počinitelj koji s djetetom mlađim od 15 godina izvrši spolni odnos ili s njime izjednačenu spolnu radnju ili ga navede da izvrši takvu radnju s trećom osobom ili nad samim sobom. Stoga smatra da je bitno obilježje toga djela fizički čin (ili radnje izjednačene s njim) s djetetom mlađim od 15 godina u realnom, neposrednom kontekstu, a ne u virtualnom prostoru - dakle ne samo prikazivanje ili snimanje. Snimanje djeteta za pornografiju da je obuhvaćeno čl. 163. st. 1. KZ/11 koji istog kriminalizira, kao i radnje organiziranja ili omogućavanja snimanja. U ovom predmetu da optuženik HI nije imao fizički odnos neposredni kontakt s oštećenom te da cilj njegovih radnji nije bio neposredni spolni čin nego dobivanje pornografskog materijala, spolno eksplicitnog sadržaja te je postojala namjera iskorištavanja (ekonomska, pornografska ili psihološka), a ne namjera počinjenja spolne radnje u realnom kontekstu. Time da je ostvaren pornografski kontekst čl. 163. KZ/11, a ne spolna zloporaba čl. 158. KZ/11. Činjenica da se komunikacija odvijala putem društvene mreže da ne proširuje pravnu kvalifikaciju već je to najčešći način počinjenja djela, a što je zakonodavac formulirao šire (tko dijete potiče na sudjelovanje u snimanju) te žalitelj navodi da to pokriva online kontekst. Isto ponašanje da se ne mogu okvalificirati kao dvije zasebne radnje, ako je jedno sadržajno obuhvaćeno s drugom. Radnja poticanja djeteta na snimanje spolno eksplicitnog materijala da u sebi već uključuje elemente spolne radnje pa da dvostruka kvalifikacija predstavlja pravni paralelizam. Po prirodi djela da čl. 158. KZ/11 se štiti dijete od neposredne spolne zlouporabe odnosno spolnih radnji koje se izvršavaju u fizičkom kontaktu i u neposrednoj stvarnosti.

11. Žalitelj optuženik HI smatra da se i uvjet za primjenu čl. 158. KZ/11 - neposredna spolna radnja s djetetom ili njegova zlouporaba u stvarnom kontekstu spolne aktivnosti i da je to bila intencija zakonodavca kada je pored djela iz čl. 158. KZ/11 propisao i posebno kazneno djelo iz čl. 163. KZ/11. Čl. 163. KZ/11 da su sankcionirane situacije kada je dijete potaknuto ili navedeno da sudjeluje u snimanju spolnog eksplicitnog sadržaja, bez obzira na fizički kontakt. Cilj je zaštite djeteta od iskorištavanje za pornografske materijale i sprječavanje širenja takvih sadržaja, fokus je na mediju i načinu počinjenja djela. Djelo je u konkretnom slučaju počinjeno putem Instagrama/Whatsappa što znači da je počinjeno online. Žalitelj smatra da kriminalna djelatnost koja se sastoji samo u navođenju oštećene da sama nad sobom izvrši eksplicitnu spolnu radnju (bez snimanja radnje) bi ispunilo biće kaznenog djela iz čl. 158. KZ/11, ali da dijelovi inkriminacije tj. zasebne pojedinačne radnje optuženika gube svoju prirodnu i pravnu samostalnost i da ulaze u sastavni dio kaznenog djela koje je ostvareno ukupnom djelatnošću optuženika - iskorištavanje djeteta za pornografiju. U situaciji kada počinitelj navodi dijete da samo sebe snimi u smislu dječje pornografije (spolnu eksplicitnu radnju, što uključuje i samozadovoljavanje raznim predmetima) cjelokupna radnja poticanja je usmjerena na stvaranje i nabavu pornografskog sadržaja, te žalitelj smatra da ne dolazi do primjene odredbe čl. 158. KZ/11 jer fizička zlouporaba nije ostvarena u stvarnom kontekstu. Stvarni kontekst po mišljenju žalitelja znači fizičku i neposrednu spolnu zlouporabu ili rizik od nje, dok online navođenje na snimanje spada u iskorištavanje za pornografiju (čl. 163. KZ/11) čak i ako dijete izvodi spolnu radnju nad sobom kako je gore naznačeno. Smatra da praktična primjena i duh zakona u situacijama kada počinitelj navodi dijete putem društvenih mreža da se snimi, i da izvodi spolnu radnju nad sobom upućuju na potrebu da se djelo kvalificirao isključivo kao čl. 163. st. 1. KZ/11. Zaključno obrana smatra da kad počinitelj čini kazneno djelo putem društvenih mreža, kada namamljuje, vrbuje ili potiče dijete na slikanje, slika sebe u spolno eksplicitnim scenama ili snimanje kroz slikanje svojih spolnih organa, a sve s ciljem nabave snimke da se isključivo može raditi o kaznenom djelu iz čl. 163. st. 1. KZ/11.

12. Takve tvrdnje žalitelja optuženika HI vezano uz pravnu oznaku kaznenog dijela nisu osnovane. Naime, za postojanje kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11 bitno je da optuženik postupa u nakani zadovoljenja vlastitog seksualnog nagona prema djetetu mlađem od 15 godina. Dob djeteta je značajni kvalifikatorni element toga dijela, te se to djelo ne može podvesti pod općeniti pojam dijete koje je prema zakonu obuhvaća dob do 18 godina djeteta. Navedeno djelo je teže kazneno djelo upravo zato što se pruža zaštita djetetu mlađem od 15 godina te se vodi računa o mlađoj dobi kao posebnom elementu dijela kako bi se djetetu mlađe dobi od 15 godina pružila dodatna zaštita. Dob djeteta mlađeg od 15 godina predstavlja konstitutivni element kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11, a to djelo je teže djelo od kaznenog djela iz čl. 163. st. 1. KZ/11 obzirom na zapriječenu kaznu. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se navođenje djeteta mlađeg od 15 godina na to da sa samim sobom izvrši spolni odnošaj sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju (jer je optuženik tražio od djeteta da se samozadovoljava i pošalje mu o tome videosnimke, te je dijete stavljalo razne predmete, markere, dršku od četke za kosu i slično u svoju vaginu, a o čemu mu je poslala snimke) predstavlja radnje navođenja djeteta da izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju.

13. Pri tom se za postojanje dijela ne traži da dijete mlađe od 15 godina bude u neposrednoj fizičkoj blizini počinitelja kako to tvrdi žalitelj jer se navođenje može počiniti i putem društvenih mreža kao što je učinjeno u konkretnom slučaju. Navedene radnje koje je optuženik HI poduzeo od 2018. godine pa do 26. lipnja 2020. kada je ŽI bila mlađa od 15 godina valjano pravno okvalificirao kao kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 utvrdivši da je isto optuženik HI počinio s izravnom namjerom svjestan svih okolnosti počinjenja djela, pa tako i dobi djeteta koji predstavlja bitan kvalificirajući element tog dijela.

14. Uz to pravilno je prvostupanjski sud označio i radnje koje je optuženik HI poduzimao opisano pod toč.2. izreke u vremenskom periodu od proljeća 2018.godine do 26. lipnja 2023. kada je od djeteta tražio da mu snima i šalje fotografije koje prikazuju njeno golo tijelo u spolno eksplicitnom ponašanju kada je dijete mamio i poticao na snimanje dječje pornografije i pribavljao za sebe dječju fotografiju, kao kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11. Radi se o dva različita kaznena djela koja su potpuno samostalna kako u odnosu na namjeru optuženika tako i u odnosu na zaštićeno pravno dobro. Niti jedno od tih kaznenih djela ne može se cijeniti zanemarivim odnosno takvim da bi nizak stupanj neprava opravdavao njegovo nekažnjavanje. Nepravo kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju te kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom nije iscrpljeno time što je optuženik HI počinio kazneno djelo zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, a obuhvaća i duži vremenski okvir.

15. Nije moguće kako to predlaže žalitelj optuženik HI podvesti kazneno djelo zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina pod kazneno djelo iskorištavanja djeteta za pornografiju i upoznavanje s pornografijom jer se ne radi o nesamostalnom dijelu, već o težem kaznenom djelu. Teže kazneno djelo se ne može podvesti pod lakše. Navedena dva kaznena djela su potpuno samostalna kako u odnosu na namjeru optuženika tako i u odnosu na povrijeđeno pravno dobro, a niti jedno od njih ne može se ocijeniti zanemarivim ni takvim da bi stupanj neprava opravdao njegovo nekažnjavanje. U konkretnom slučaju ne radi se ni o prividnom stjecaju (konzumpciji) zbog ekskluziviteta jednog, glavnog djela (zlouporaba djeteta mlađeg 15 djeteta) i inkluzije nekažnjivih pratećih djela (iskorištavanja djece za pornografiju i upoznavanja djece s pornografijom) koja nisu samostalna nego su konzumirana u radnjama ostvarenja glavnog djela. Stoga se ne radi o prividnom stjecaju između navedenih kaznenih djela već o dva različita kaznena djela koja su počinjena u realnom stjecaju te ih je prvostupanjski sud valjano pravno označio te nije počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 169. t. 4. ZKP/08. Uz to odredbom čl. 52. st. 2. KZ/11 izrijekom je propisano da se kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe ne mogu pravno označiti kao produljena.

16. Ni žalba optuženika HI podnesena zbog odluke o kazni nije osnovana.

17. Žalitelj optuženik HI smatra da je izrečena sankcija prestroga te predlaže da se izrekne samo jedna kazna i to za kazneno djelo iz čl. 163. st. 1. KZ/11. Međutim, obzirom je utvrđeno da se radi o dva kaznena djela počinjena u stjecaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio optuženiku HI pojedinačne kazne za svako od tih djela i to na način da je za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 zlouporabe djeteta mlađe od 15 godina utvrdio kaznu zatvora od 4 godine, dok mu je za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu od 2 godine te uz daljnju primjenu odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio optuženika HI na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. U navedenu kaznu uračunato mu je temeljem čl. 54. KZ/11 vrijeme uhićenja, lišenja slobode i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2025., pa nadalje.

18. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je optuženiku HI cijenio olakotno neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, potpuno priznanje počinjenja kaznenih djela čime je ubrzao završetak kaznenog postupka, izraženo kajanje zbog počinjenog, okolnost da je dobrovoljni darivatelj krvi, te da je u vrijeme počinjenja bio mlađe životne dobi. Otegotno su mu cijenjeni izrazita upornost i visok stupanj kriminalne volje. Analizom mobitela iskaza svjedoka žrtve ŽI utvrđeno je da je žrtva molila optuženika HI da je pusti jer ona to više ne može raditi, ali je on unatoč molbama žrtve ustrajao u inkriminiranom ponašanju te je otegotno cijenio jačinu povrede zaštićenog dobra vodeći računa da je oštećeno dijete na početku vremena inkriminacije imalo tek 12 godina. Navedene kazne pojedinačne, kao i jedinstvena kazna nisu prestroge obzirom na zakonske okvire kazne propisane za ta kaznena djela (za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna od 3 do 12 godina, dok je za kazneno djelo iz čl. 163. st. 1. KZ/11 zapriječena kazna od 1 do 10 godina), te imajući u vidu sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, upornost optuženika i visoki stupanj kriminalne volje, a naročito duljinu vremenskog perioda kroz koje je djelovao prema žrtvi koja ga je molila da je pusti, jer da to ne može raditi, a s čime je iskazana bešćutnost u postupanju prema djetetu žrtvi koja je na početku vremena inkriminacije imalo tek 12 godina.

19. Žalitelj optuženik HI ističe i žalbeni osnov zbog izrečene sigurnosne mjere koji posebno ne obrazlaže.

20. Prvostupanjski sud je na temelju čl. 75. KZ/11 optuženiku HI izrekao sigurnosnu mjeru zabrane pristupa internetu u trajanju od 6 godina. Navedena sigurnosna mjera izrečena je sukladno zakonskim odredbama obzirom je djelo počinjeno putem interneta, a obzirom na duljinu vremenskog trajanja i iskazanu upornost postoji opasnost da će zlouporabom interneta ponovno počiniti kaznena djela. Obzirom je osuđen na kaznu zatvora može se izreći mjera od 6 mjeseci do 2 godine dulje od izrečene kazne, a u konkretnom slučaju je godinu dana dulja od izrečene kazne zatvora. Obrana se izricanju ove sigurnosne mjere tijekom postupka nije protivila.

21. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

22. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Kristina Knežević Červar