Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1111/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: SLADOVIĆ d.o.o., Zagreb, Palinovečka ulica 43, OIB 90591097530, kojeg zastupa punomoćnik Frane-Matej Barišić, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 27, protiv tuženika: EUROPROJEKT d.o.o., Zagreb, Kačićeva ulica 11, OIB 86438004640, kojeg zastupa punomoćnik Ozren Pučar, odvjetnik iz OD Travaš i partneri d.o.o. iz Zagreba, Jurkovićeva 24, radi stjecanja bez osnove, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 6. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROPROJEKT d.o.o., Zagreb, Kačićeva ulica 11, OIB 86438004640 isplatiti tužitelju iznos od 59.592,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 3.318,07 EUR od 06. ožujka 2020., na iznos od 1.592,67 EUR od 30. travnja 2020., na iznos od 1.592,67 EUR od 08. svibnja 2020. i na iznos 53.089,12 EUR od 05. studenog 2021., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.312,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja 16. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 1.000,00 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa njegovog transakcijskog računa otvorenog kod BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska broja: 242488001-1100130979 izvršeno više transakcija bez odgovarajućeg odobrenja i/ili autorizacije vlasnika računa, ovdje tužitelja, prema računu tuženika. Tako je dana 06. ožujka 2020. izvršena uplata na teret računa tužitelja SLADOVIĆ d.o.o. a u korist računa tuženika u iznosu od 25.000,00 kn/ 3.318,07 EUR, dana 30. travnja 2020. u iznosu od 12.000,00 kn/ 1.592,67 EUR, dana 08. svibnja 2020. u iznosu od 12.000,00 kn/ 1.592,67 EUR te dana 05. studenog 2021. u iznosu od 400.000,00 kn/ 53.089,12 EUR. Tuženik je time temeljem čl. 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, stekao bez osnove ukupan iznos od 59.592,54 EUR/449.000,00 kn, a što je vidljivo iz službenih izvoda po računu tužitelja. Kao dokaz navedenoj tvrdnji kako tužitelj nije autorizirao i/ili naložio provođenje spornih uplata, dostavlja i javnu ispravu Izjavu od 09. svibnja 2022., ovjerenu kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić iz Zagreba pod brojem OV- 4316/2022, kojom HL kao tadašnji zakonski zastupnik BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, potvrđuje kako je on, odnosno BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska vršila navedene transakcije bez znanja tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini te smatra da nema dugovanja prema tužitelju jer tužitelj bez ikakve osnove i protivno zakonu pokušava naplatiti nepostojeće potraživanje. Radi se o tome da je ovlaštena osoba BKS Bank AG, Austrija, HL izdavao kredite i raspolagao depozitima klijenata te banke među kojima su bili i tužitelj i tuženik, a krajnji stjecatelj svih sredstava je bilo društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o. i s tim društvom povezana društva. BKS Bank AG, Austrija je odobravala kredite raznim klijentima, među kojima i tužitelju te su sredstva putem mnogobrojnih transfera preko računa više klijenata BKS Bank AG, Austrija, koje je provodio HL, stizala do korisnika društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. i povezanih društava. Na taj način se putem mnogobrojnih manjih kredita financiralo poslovanje i projekti društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. i povezanih društava. Tako su i s računa tužitelja vršeni transferi na račun tuženika, kao i drugih klijenata BKS Bank AG, Austrija, na isti način, sve sa svrhom da sredstva iskoristi ZAGREBGRADNJA d.o.o. i povezana društva. Obzirom da se radilo o velikom broju kredita raznim klijentima BKS Bank AG, Austrija, koji su odobravani u dužem periodu i koje su klijenti trebali vraćati u ugovorenim rokovima, HL je vršio transfere po računima tih klijenata vršeći međusobna plaćanja kako bi se krediti podmirivali u roku. Tako se dešavalo da je kredit odobren jednom klijentu, a zatim bi sredstva iz kredita bila odmah transferirana drugom klijentu, a taj kredit je vraćan transferima s računa trećeg klijenta. Transferi na koje se poziva tužitelj u tužbi su upravo takvi opisani transferi koji su izvršeni od strane HL kao osobe koje je bila ovlaštena za zastupanje BKS Bank AG, Austrija, a te transfere je odobrio tužitelj i bio je upoznat sa svim transferima te opisanom svrhom transfera. BKS Bank AG, kako bi izbjegla interna ograničenja i ograničenja supervizora, vršila je na taj način kreditiranje društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. i s tim društvom povezanih društava, putem više manjih kredita koji su odobravani raznim klijentima, koji su zatim sredstva iz kredita transferirali dalje sve do krajnjeg korisnika ZAGREBGRADNJA d.o.o. i povezanih društava. Nakon što je ZAGREBGRADNJA d.o.o. zapala u financijske probleme i postalo je upitno vraćanje svih tih kredita, BKS Bank AG, razriješila je HL, koji je provodio sve transakcije i odobravao sve kredite te je s tom osobom sklopila Sporazum od 11.02.2022. i Sporazum o djelomičnom namirenju od 08.03.2022. kojim je uređeno pitanje naknade štete koju je banka pretrpjela uslijed nemogućnosti podmirenja svih kredita. Tužitelj je dugi niz godina sudjelovao u financiranju društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. na opisani način, uslijed čega je imao velike promete po računu koji se vodio kod BKS Bank AG, zbog čega su provođeni i porezni nadzori od strane Porezne uprave. U obrazloženju tih velikih prometa po računu tužitelja upravo tužitelj dopisom od 10.10.2017. upućen Poreznoj upravi, navodi se financiranje projekata društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. vršilo putem više trgovačkih društava radi ostvarenja prihoda iz sudjelovanja u realizaciji projekata ZAGREBGRADNJE d.o.o. Tužitelju je prilikom plaćanja bilo poznato da se predmetni transferi odnose na financiranje društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. i da nisu namijenjeni tuženiku, odnosno da nema nikakve osnove za plaćanje tuženiku i da će transferirani novac odnosno kredit iz kojeg potječe taj novac biti vraćen iz dobiti društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. i povezanih društava putem transfera raznih klijenata banke, ne nužno i onog klijenta kojem je tužitelj transferirao sredstva. Tvrdnja tužitelja da nije znao za transfere u ukupnom iznosu od 449.000,00 kn /59.592,54 eur koji su izvršeni s njegovog računa još tijekom 2020. i početkom 2021. je neuvjerljiva i nelogična. Da je taj transfer stvarno izvršen bez znanja tužitelja, onda bi tužitelj u periodu 06.03.2020. pa do danas sigurno o tim transferima obavijestio banku i tuženika te tražio da se novac odmah vrati, a ne bi čekao 3 godine da zatraži povrat. Ove transfere je tužitelj je vodio u svojim poslovnim knjigama od 2020. kao plaćanja po ugovoru, a sada tvrdi da se radi o neovlaštenoj transakciji za koju navodno nije znao. Očito je dakle da je tužitelju u trenutku plaćanja/transfera bilo poznato da novac iz transfera nije namijenjen tuženiku, odnosno da je tužitelju prilikom isplata bilo poznato da nije dužan vršiti plaćanja tuženiku već da su sredstva namijenjena trećoj osobi i da tuženik temeljem tih isplata neće biti u obvezi vratiti transferirana sredstva, a sada nakon što je nad stvarnim dužnikom ZAGREBGRADNJA d.o.o. pokrenut postupak predstečaja, a moguće i stečaja, tužitelj pokušava neosnovano tražiti povrat novca od tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik se pozvao na sudsku praksu u drugim predmetima gdje je tužbe podnio tužitelj a koji se postupci vode po istom činjeničnom stanju i radi o istim pravnim pitanjima što je i konkretno primjenjivo (TSZG P-2455/23 od 12.4.2024., TSZG-1791/23 od 4.7.2024., TSDU P-71/23 od 27.3.2024., VSRH Rev 2624/15 od 23.1.2019.) a u kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja. U bitnom navodi da se ne radi o stjecanju bez osnove ako su točne tvrdnje tužitelja da nije znao za transfere i da ih je provela bez njegovog znanja banka (službenik banke) već se radi o štetnoj radnji zaposlenika banke i banka BKS Bank AG bila bi odgovorna za štetu tužitelju nastalu nezakonitim i neodobrenim transferima, da se za primjenu instituta stjecanja bez osnove ne smije se raditi o štetnoj radnji ali je pretpostavka postojanje uzročne veze između povećanja imovine na jednoj strani i smanjenja imovine na drugoj strani. Kako iz Izjave HL od 9.5.2022. proizlazi da se radi o štetnoj radnji istoga, to nema primjene navedenog instituta, kao i radi činjenice da nije postojao nalog tužitelja banci da se prenesu sredstva na račun tuženika pa nema govora o umanjenju imovine tužitelja a povećanju imovine tuženika već o tome da je banka povećala svoju imovinu. Stoga postoji odštetna odgovornost banke radi čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. Tužitelj u bitnom navodi da postoji i drugačija sudska praksa i pozvao se na odluke TSZG P-1302/23 i Pž-1802/24 od 11.9.2024. iz koji proizlaze neosnovanima prigovori tuženika o neprimjeni instituta stjecanja bez osnove i nepostojanju uzročne veze između povećanja imovine na jednoj strani i smanjenja a drugoj strani. Nesporno je da je BKS Bank AG sredstva sa računa tužitelja prenesla na račun tuženika a stranke nisu bile ni u kakvom poslovnom odnosu pa nema pravne osnove da tuženik sredstva zadrži.

5. Na ročištu dana 17. prosinca 2024. tuženik je učinio nespornim da je s računa tužitelja na račun tuženik izvršena uplata 59.592,54 EUR te je istaknuo osim prigovora pasivne legitimacije i prigovor aktivne legitimacije iz razloga jer uslijed neautorizirane transakcije od strane djelatnika banka došlo je do transfera novca a na što tužitelj nije imao utjecaja.

6. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

7. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušao zakonske zastupnike stranaka i svjedoke TL i HL na okolnost poslovnog odnosa između tužitelja, tuženika i Zagrebgradnja d.o.o. i vršenih transakcija.

9. Predmet spora je povrat stečenog bez osnove ukupnog iznosa od 59.592,54 EUR, koji je iznos prenesen u nekoliko navrata, 2020. i 2021. godine sa računa tužitelja na račun tuženika.

10. Nesporno je između stranaka nisu bile u poslovnom odnosu i da su sa računa tužitelja na račun tuženika izvršena plaćanja ali tuženik tvrdi da se ne radi o potraživanju tužitelja odnosno da predmetni transferi novca nisu namijenjeni tuženiku već za financiranje društva Zagrebgradnja d.o.o. i povezanih društava, s čime je tužitelj bio upoznat.

11. Pravno pitanje je da li se radi o stjecanju bez osnove.

12. Tuženik je istaknuo prigovor aktivne i pasivne legitimacije smatrajući da je prijenos sa računa tužitelja na račun tuženika izvršen uslijed neautoriziranih transakcija zaposlenika banke HL, na koje tužitelj nije imao utjecaja i stoga postoji odštetna dogovornost banke.

13. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije valja reći da obzirom na nespornu činjenicu da su predmetne transakcije izvršene s računa tužitelja na račun tuženika, to je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Nisu osnovani prigovori da tuženik nije pasivno legitimiran već da postoji odštetna odgovornost BKS banke jer tužitelj ne potražuje naknadu štete od tuženika kao štetnika već potražuje vraćanje onog što je tuženik stekao bez osnove odnosno uslijed štetne radnje zaposlenika Banke.

14. Što se tiče pravnog pitanja radi li se o stjecanju bez osnove utuženog iznosa od strane tuženika, odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

15. Dakle, odlučno je pitanje jesu li predmetne transakcije izvršene bez pravne osnove ili se one temelje na pravnoj osnovi, odnosno ukoliko se temelje na pravnoj osnovi, na kojoj pravnoj osnovi se svaka pojedina transakcija temelji.

16. Zakonski zastupnik tužitelja ŠL iskazao je da je sa EL, tadašnjim direktorom društva Zagrebgradnja d.o.o. bio u dobrim prijateljskim i poslovnim odnosima, da je na njegovu zamolbu 2015. otvorio račun tužitelja u BKS banci sa namjerom da se na isti isplate sredstva po ugovoru o kreditu kojeg je tužitelj digao sa svrhom da bi sredstva iz ugovora o kreditu u iznosu od 600.000,00 eur, pozajmio društvu Zagrebgradnja d.o.o. a što je i učinjeno odmah nakon što su sredstva bila isplaćena na račun tužitelja krajem 2015. Nakon što je 2022. izbila "afera BKS" navodi da je svojim novcem u cijelosti podmirio dugovanje po spomenutom ugovoru o kreditu, da tužitelj nije koristio navedeni račun za svoje poslovanje jer je tužitelj bio dugogodišnji klijent RBA banke i poslovao preko računa kod te banke. Osim spomenute uplate iznosa od 600.000,00 eur, po ugovoru o kreditu, na predmetni račun kod BKS banke tužitelj nije vršio nikakve daljnje uplate, odnosno tužitelju nisu bile vršene nikakve uplate od strane eventualnih dužnika tužitelja. U trenutku kada su vršene predmetne transakcije o njima nije nikakvih saznanja, niti je on dao ikakav nalog da se predmetne transakcije izvrše već je za njih saznao nakon veljače 2022., kada je od BKS banke dobio izlist prometa po predmetnom računu iz kojeg je bilo vidljivo da je novac sa računa bio prenesen bez ikakve prateće dokumentacije ovdje tuženiku a niti mu je poznato na koji je način predmetni novac bio uplaćen na račun ovdje tužitelja. Iskazao je da mu je poznato da je društvo Zagrebgradnja d.o.o. vršila uplate na ime povrata gore spomenute pozajmice ovdje tužitelju, na račun tužitelja kod BKS banke.

17. Zakonski zastupnik tuženika IL iskazao je da stranke nisu bile ni u kakvom poslovnom odnosu u vrijeme kada su vršene predmetne transakcije, da je tuženik krajem 2018. kod BKS banke otvorio račun i sa BKS bankom sklopio ugovor o kreditu u iznosu od 400.000,00 eur, koji mu je iznos i isplaćen na taj račun, da bi potom taj iznos u cijelosti temeljem pozajmice prenio društvu Zagrebgradnja d.o.o., da su predmetne transakcije vršene sa računa tužitelja na račun tuženika kako mu je to pojasnio HL radi financiranja društva Zagrebgradnja d.o.o., koja se tvrtka radi kaznene prijave zbog afere Voda na Vrbanima ne može se javljati na natječaje, pa je ovo služilo prikupljanju novaca za dva projekta Vrbani i Ravnice, koje je trebalo odraditi društvo Zagrebgradnja d.o.o., a iz kojih projekata bi se potom zatvorila sva dugovanja. Isti je također iskazao da je osobno iz svojih sredstava u cijelosti podmirio dugovanje tuženika prema BKS banci i potpisao sporazum sa BKS bankom, kojim je uz ostalo dogovoreno zatvaranje predmetnog računa kod BKS banke. Također jednako je kao i zakonski zastupnik tužitelja izjavio da osim isplate sredstava o ugovoru o kreditu u iznosu od 400.000,00 eur, nije poslovao preko predmetnog računa kojeg je za ovu svrhu otvorio kod BKS banke jer je tuženik poslovao preko drugog računa kod ZABA-e te da su sva sredstva koja su predmet ovog spora sa računa tuženika prenesena dalje, a ne zna točno u koju svrhu i kome, niti je u tom smislu tuženik dao kakav nalog BKS banci.

18. Iz iskaza svjedoka TL proizlazi da su u vrijeme kada je njegov otac EL bio na čelu Zagrebgradnje da su postojala određena financiranja tvrtke na način da su novčani iznosi od strane trećih osoba odnosno klijenata BKS banke dolazile na račun Zagrebgradnje, da mu nije poznato da bi tuženik vršio kakva plaćanja odnosno pozajmice na račun Zagrebgradnje budući da Zagrebgradnja nije bila ni u kakvom odnosu sa tuženikom dok je jedna od tih trećih osoba bio tužitelj.

19. Iz iskaza svjedoka HL proizlazi da je bio zaposlen u BKS banci odnosno od 2016. do 2022. bio je osoba ovlaštena za zastupanje banke i prokurista i u tom periodu je organizirao indirektno financiranje Zagrebgradnje na različite načine pa tako i kroz društvo tužitelja i tuženika. Što se tiče naloga, zakonski zastupnik tužitelja ŠL imao je informaciju za sve naloge koji su se provodili po računu i svi nalozi su bili potpisani ili naknadno ili prije transakcije, ili dostavljeni mailom ili temeljem bjanko obrasca koje je ŠL u tom trenutku dostavio u banci odnosno njemu. Preko društva tužitelja u periodu od oko 7-8 godina provelo se oko 2 mil. kn. transakcija pa tako i ova transakcija na račun tuženika te su svi izvodi bili dostavljeni tužitelju odnosno njegovom knjigovodstvu i on ih je proveo u svojim knjigama i to je javno dostupan podatak na Fini ili Poreznoj upravi, gdje je evidentirao te primljene i dane zajmove uz opis da se radi o zajedničkom projektu financiranja Zagrebgradnje. Sredstva koja su dolazila na račun tužitelja izuzev sredstva kredita koje je on prebacio Zagrebgradnji, svjedok je iskazao da je on organizirao kroz različite oblike financiranja i ta sredstva su prolazna na njegovom računu i služila su za daljnje financiranje Zagrebgradnje. Što se tiče konkretnih sredstva koja su transferirana sa računa tužitelja na račun tuženika iskazao je da su bila pribavljena sa njegove strane ili osigurana sa bankarskom garancijom ili na neki drugi način prenesena na račun tužitelja a što je bilo dalje sa sredstvima koja su sa računa tužitelja prebačena na račun tuženika, vjerojatno su bila korištena za podmirenje obveza Zagrebgradnje s time da su postojali vjerovničkodužnički odnosi između tužitelja i Zagrebgradnje koji su daleko viši od iznosa kredita i nikad nije došao nalog gosp. ŠL da se sa tim sredstvima zatvore obveze po tom kreditu, dakle bilo je i uplata sa računa Zagrebgradnje na tužitelja i obrnuto ali daleko u većem iznosu. Iskazao je da su sredstva tužitelja po računu u BKS banci bila vezana uz kredit koji je dan tužitelju i koji je odmah doznačen Zagrebgradnji u iznosu od cca 600.000,00 EUR a sve ostale transakcije koje su se odvijale po tom računu tužitelja bile su isključivo izvršene svjedokovim postupcima i korištene za financiranje transakcija za zatvaranje odnosa Zagrebgradnje a u jednom slučaju i za tužitelja gdje su sredstva sa računa u BKS banci prebačena na račun tužitelja u RBA.

20. Dakle, iz iskaza saslušanih zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka HL sud je zaključio da je tužitelj otvorio račun kod BKS banke samo za podizanje kredita u iznosu od 600.000,00 EUR, koji iznos kredita je posudio Zagrebgradnji. Jednako tako i zakonski zastupnik tuženika iskazao je da je otvorio račun kod BKS banke samo za podizanje kredita u iznosu od 400.000,00 EUR također radi posudbe Zagrebgradnji.

21. Sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u dijelu da su uplate na račun tužitelja vršene bez njegovog znanja odnosno da je tek nakon izbijanja afere, nakon veljače 2022., saznao da predmetne transakcije. Ovo iz razloga jer iako je nesporno da su transakcije izvršene od strane tadašnje ovlaštene osobe banke HL, što je i sam svjedok priznao, neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao odnosno mogao znati o prometu po računu tužitelja. Tužitelj je kao savjestan gospodarstvenik bio dužan informirati se o stanu i prometu po računu čak i da nije dobio bankovni Izvadak. U prilog ovome i dopis tužitelja od 10. listopada 2017. (list 63-64 spisa) u kojem se tužitelj očitovao Ministarstvu financija, Poreznoj upravi vezano uz očigledno veliki promet po računu tužitelja koji otvoren kod BKS banke i u kojem navodi da je sa Zagrebgradnja d.o.o. potpisao Sporazum o poslovno tehničkoj suradnji i zajedničkom nastupu, da je bio podizvođač Zagrebgradnje d.o.o. u projektu Vrbani i da je odlučio dati Zagrebgradnji d.o.o. pozajmicu kako bi Zagrebgradnja d.o.o. zatvorila financijsku konstrukciju jer je očekivao dobit od tog projekta te da su sve transakcije provedene sukladno propisima i evidentirane u poslovnim knjigama tužitelja. Dakle, iz navedenog je za zaključiti da je tužitelj znao za transakcije koje su se vodile po njegovom računu otvorenom kod BKS banke i sve je te transakcije kao i predmetne knjižio u svojim poslovnim knjigama.

22. Nadalje, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ŠL proizlazi da je tužitelju isplaćen na njegov račun iznos kredita a koji je iznos tužitelj odmah pozajmio Zagrebgradnji i nije koristio svoj račun za poslovanje, da je novac sa računa tužitelja bio prenesen bez ikakve prateće dokumentacije tuženiku a niti mu je poznato na koji je način predmetni novac bio uplaćen na račun ovdje tužitelja. Dakle, proizlazi da se ne radi o sredstvima tužitelja već o sredstvima koja su uplaćivana na njegov račun a zatim prosljeđivana dalje na druge račune. Da je tome tako proizlazi i iz dostavljenih Izvadaka o stanju i prometu po računu tužitelja (list 7-10 spisa), od 6. ožujka 2020., 30. travnja 2020. i 5. studenog 2021., razvidno je da su zatamnjeni platitelji i iznosi u osim u dijelu odljeva sredstava tuženiku s naznakom „plaćanje po ugovoru“ ali je razvidan ukupan promet po računu tužitelja. Promet između stranaka nije bio jedini promet po računu tužitelja već da se radilo o uplatama i isplatama koje su bile u daleko većem iznosu od iznosa kredita od 600.000,00 EUR (4.520.700,00 kn), što upućuje da se radilo o prolaznom računu tužitelja.

23. Svjedok HL iskazao je da su sredstva tužitelja vezana uz kredit koji je dan tužitelju odmah doznačena Zagrebgradnji u iznosu od cca 600.000,00 EUR a sve ostale transakcije koje su se odvijale po računu tužitelja bile su isključivo izvršene svjedokovim postupcima i korištene za financiranje transakcija za zatvaranje odnosa Zagrebgradnje, što dodatno potvrđuje zaključak da se radi o prolaznom računu tužitelja odnosno da na računu tužitelja nisu bila njegova sredstava, već su novčana sredstava na njegov račun dospjela tako što je HL kao ovlaštena osoba banke bez znanja i volje tužitelja (kasnije su izvodi dostavljeni tužitelju i on ih je proveo u svojim knjigama) vršio uplate u višemilijunskim kunskim iznosima na njegov račun u banci a potom i isplate na račun raznih trećih osoba, između ostalog i tuženika ali sve to radi financiranje Zagrebgradnje.

24. Navedeno je uostalom i razvidno iz činjenice da je tužitelj utužio ne samo ovdje tužitelja već su u tijeku postupci koje je tužitelj pokrenuo i protiv drugih pravnih osoba također radi izvršenih isplata s njegovog računa upravo temeljem gotovo identičnog činjeničnog stanja u vidu nezakonitog postupanja HL i dogovora tužitelja i Zagrebgradnje (list 76-90, 106-119, 126-138 spisa).

25. Dakle, iako su nesporno predmetni utuženi iznosi sa računa tužitelja prebačeni na račun tuženika, o čemu se tužitelj kao savjestan gospodarstvenik trebao i morao informirati i prema ocjeni sud bio je informiran, nema govora da bi tužiteljeva imovina prešla u imovinu tuženika, već se radi o novčanim sredstvima koja je HL bez pravne osnove i bez znanja i volje tužitelja prebacio s drugih računa na račun tužitelja, a potom s računa tužitelja na račun tuženika. Takvim radnjama HL, to nije postala tužiteljeva imovina koja bi potom prešla u imovinu tuženika. Za ocjenu osnovanosti tužbe stjecanjem bez osnove odlučna je činjenična ne samo jesu li predmetne transakcije izvršene bez pravne osnove a što je konkretno slučaj, već i da li se radi o imovini tužitelja.

26. Tužitelj nije dokazao da bi se radilo o njegovoj imovini što je sporno i jedna od pretpostavki stjecanja bez osnove a sve obzirom da tuženik tvrdi da se radi o nepostojećem potraživanju. Tvrdnje zakonskog zastupnika tužitelja da je Zagrebgradnja d.o.o. vršila uplate na ime povrata pozajmice ovdje tužitelju, na račun tužitelja kod BKS banke, tužitelj nije dokazao jer je dostavio Izvatke po svom računu sa zacrnjenim rubrikama platitelja i iznosa, radi čega nije razvidno tko je i koliko plaćao.

27. Također se napominje da niti tuženik nije dokazao tvrdnje da bi se upravo predmetna novčana sredstva transferirala Zagrebgradnji budući da nije dostavio knjigovodstvene isprave niti predložio provođenje vještačenja u tom smislu iako iz Sporazuma od 11. veljače 2022. koji su sklopili BKS Bank AG, HL, Zagrebgradnja d.o.o., TL, Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. i Amplitudio nekretnine d.o.o. (list 25-30 spisa) proizlazi da se Zagrebgradnja kao krajnji korisnik sredstava od 275.677,000,00 kn obvezuje naknaditi svu štetu nastalu Banci neovlaštenim radnjama i/ili propuštanjem HL koji je neovlaštenim postupanjem, izdavanjem kredita i bankovnih garancija, neovlašteno raspolagao depozitima klijenata Banke. Da li je upravo i predmetna transakcija dalje prenesena na Zagrebgradnju nije u ovom postupku utvrđeno sa sigurnošću.

28. Dakle, tužitelj nije dokazao jednu od pretpostavki stjecanja bez osnove, da bi se radilo o novčanim sredstvima tužitelja i da bi uslijed prijenosa utuženog iznosa na račun tuženika došlo do smanjenja imovine na strani tužitelja. Kako se ne radi o situaciji da je tužitelj više uplatio tuženiku iznos od 59.592,54 EUR, odnosno da bi tužiteljeva imovina prešla u imovinu tuženika to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. ZOO-a prema kojima bi tuženik trebao tužitelju vraćati stečeno bez osnove i tužbeni zahtjev je neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tuženiku je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) a odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), te zastupanje na ročištima 17. prosinca 2024., 19. ožujka 2025. i 6. studenoga 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), podneska od 15. studenog 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), što uvećano za PDV iznosi 5.312,50 EUR, kako je odlučeno u točki II. izreke.

30. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 2. prosinca 2025. jer je istim dostavio sudsku praksu a što nije bilo potrebno radi vođenja ovog postupka pa je odlučeno u točki III. Izreke.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 642,38 EUR

2. Tuženiku po odvj.

3. Pisarnica – kalendar 60 dana