Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-667/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv optuženog NT, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1758/2023-18 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog NT i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi NT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 (valja primijetiti da je sud prvog stupnja pogrešno naznačio brojeve „Narodnih novina“ 114/23. i 36/24. jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu važile u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za optuženika) na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv ovog Zakona te naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je isti objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi NT je u cijelosti oslobođen dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-24, te troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Ponajprije valja konstatirati da je izreka pobijane presude napisana protivno Sudskom poslovniku jer se sastoji od više dijelova koji nisu označeni rimskim brojevima (čl. 59. st. 2.).

3. Protiv te presude je optuženi NT putem braniteljice Marine Mikulić, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da je preinači i donese oslobađajuću presudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-773/2025 od 20. studenog 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

6. Žalba nije osnovana.

7. Premda su u uvodu žalbe naznačene žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 i povrede kaznenog zakona, one sadržajno nisu obrazložene niti ičime konkretizirane, pa je stoga osporena presuda u tim segmentima ispitana u skladu s obvezom drugostupanjskog suda iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-25, pri čemu nije uočeno da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

8. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara sudu prvog stupnja što nije uzeo u obzir iskaz svjedokinje CT i što je odbio njegov dokazni prijedlog – ispitivanje svjedoka ET, te smatra da je taj sud povrijedio odredbu čl. 3. st. 3. ZKP-24 (u žalbi se pogrešno navodi čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona) odnosno pravilo in dubio pro reo.

9. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koji predmetnom žalbom nisu dovedeni u razboritu sumnju.

9.1. Ponajprije treba odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud opravdano odbio kao nevažni njegov dokazni prijedlog da se u svojstvu svjedoka ispita ET, budući da imenovani neprijeporno nije bio očevidac inkriminiranog događaja te stoga nema nikakvih izravnih saznanja o njemu.

9.2. S druge strane, sud prvog stupnja je, protivno žalbenoj tvrdnji, uzeo u obzir svjedočenje CT, optuženikove supruge, koje je, međutim, ocijenio neuvjerljivim (točka 11. obrazloženja osporene presude) iz razloga preciziranih u točki 7.1. obrazloženja pobijane presude.

9.3. Nadalje, primjena pravila in dubio pro reo iz čl. 3. st. 3. ZKP-24 moguća je jedino ako postoje jednako vrijedne i jednako vjerodostojne dvije verzije u vezi određene činjenice iz naprijed naznačene zakonske odredbe, koja dvojba se ne može drugačije razriješiti nego primjenom spomenutog zakonskog pravila, što, međutim, konkretno nije slučaj, budući da je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, postupajući u skladu s obvezom iz čl. 450. st. 2. i čl. 459. st. 5. ZKP- 24, prihvatio istinitom varijantu događaja koju je opisao oštećeni UT i na taj način s traženom sigurnošću i pouzdanošću našao dokazanim da se u konkretnoj situaciji optuženik uistinu kritične zgode ponio na način preciziran u činjeničnom supstratu predmetne inkriminacije, čime je ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu.

9.4. Stoga žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.

10. Kod odabira vrste mjere kazne sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti što je otac osmero punoljetne djece i što je bio sudionikom Domovinskog rata, dok mu je otegotnom cijenio višestruku osuđivanost zbog raznovrsnih kaznenih djela, ali i istog kaznenog djela prijetnje.

11. Optuženik u žalbi ponavlja da je otac osmero djece i odlikovani hrvatski branitelj te ističe da je lošeg zdravstvenog stanja, što ničime ne argumentira, zbog čega izrečenu kaznu zatvora smatra pretegobnom.

12. Valja odgovoriti žalitelju da njegovo očinstvo nad osmero djece zapravo ne predstavlja olakotnu okolnost jer je riječ o punoljetnim osobama o kojima više nema dužnost zakonske skrbi, a osim toga iz njegove kaznene evidencije (list 22 spisa predmeta) vidljivo je da je bio kazneno osuđivan i zbog kaznenih djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ-97), bludne radnje iz čl. 193. u svezi s čl. 188. st. 1. KZ/97 i rodoskvrnuća iz čl. 198. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-97. Loše zdravstveno stanje na koje se poziva pak, kao što je rečeno, nije potkrijepljeno odgovarajućim valjanim dokazima. U takvim okolnostima se izrečena kazna zatvora ukazuje primjerenom stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osudi optuženika, pri čemu treba iznova naglasiti da se on pojavljuje u svojstvu višestrukog općeg i posebnog kaznenog povratnika. Prema tome, predmetna kazna zatvora je odgovarajuća i ujedno primjerena za ostvarenje svrhe generalne i specijalne prevencije u smislu čl. 41. KZ/11.

13. Na kraju treba napomenuti da žalbena osnova koja se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka, a koja je spomenuta u uvodnom dijelu žalbe, ne samo da nije obrazložena, već je u konkretnom slučaju bespredmetna, s obzirom da je optuženik u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

14. Slijedom svega iznijetog je na temelju čl. 482. ZKP-25 donijeta odluka kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic