REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-502/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja PCI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica PC, zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 840,00 EUR (osamsto četrdeset eura) sa zateznim kamatama od 22. studenog 2023. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 560,00 EUR (petsto šezdeset eura) sa zateznim kamatama od 22. studenog 2023. do isplate.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 788,75 EUR (sedamsto osamdeset osam eura i sedamdeset pet centa) sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 7. ožujka 2024. navodi da je 23. travnja 2023. sudjelovao u prometnoj nesreći u Zagrebu kao vozač motocikla registracijske oznake [registarska oznaka]. Navodi da je prometnu nesreću prouzročio LC, koji je upravljao teretnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] te je pritom zbog nepropisnog i naglog skretanja i to bez upaljenog pokazivača smjera, udario prednjim dijelom vozila u motocikl kojim je upravljao tužitelj, a koji je u tom trenu bio u završnoj fazi zaobilaženja tog istog teretnog vozila. Upućuje na to da je spomenuto teretno vozilo u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika na temelju Police broj [broj police]. Tužitelj navodi da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio imovinsku štetu po osnovi štete na vozilu u iznosu 2.800,00 EUR. Također, navodi da mu je tuženik, kojemu se prije podnošenja tužbe obratio radi mogućeg mirnog rješenja spora, isplatio po navedenoj osnovi 1.400,00 EUR. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati 1.400,00 EUR sa zateznom kamatom od 22. studenog 2023. do isplate. Također, traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja, postojanje pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari te činjenicu da je njegov osiguranik odgovoran za nastanak predmetne nesreće u omjeru 50 %. Navodi da je tužitelj pak suodgovoran za nastanak iste u omjeru 50 % jer je tužitelj nepropisno vršio radnju pretjecanja, čime je počinio prekršaj. Tuženik također čini nespornim da je tužitelju isplatio 1.400,00 EUR i to 600,00 EUR 29. studenog 2023., a 800,00 EUR 13. veljače 2024. Navodi da je predmetnim isplatama u cijelosti naknadio štetu koja je tužitelju nastala u predmetnom događaju. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. U nastavku postupka tužitelj navodi da je za predmetnu nesreću odgovoran isključivo osiguranik tuženika koji je kršio propise, a da je tužitelj u konkretnom slučaju pravovremenom reakcijom spriječio teže posljedice za sebe i treće osobe.
4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem dopisa tuženika (list 4, 6-8 spisa), izvida štete (list 9-10 spisa), potvrde MUP-a (list 11-12, 21-22 spisa), prigovora tužitelja na ponudu (list 13, 15 spisa), potvrda o isplati (list 23-24 spisa), prometne dozvole (list 27-28 spisa), uvidom u fotografije (list 5, 14 spisa) i spis MUP- a (list 42-53 spisa) te dokaz prometnim vještačenjem (list 58-66 spisa). Sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužitelja jer je tužitelj od takvog dokaznog prijedloga odustao na ročištu održanom 11. studenog 2025. Iako je na zapisniku omaškom navedeno da isti odustaje od prijedloga za saslušanjem tuženika, jasno je da se takva njegova procesna dispozicija odnosi na prijedlog za saslušanjem tužitelja, s obzirom da saslušanje tuženika tijekom postupka nije predlagano, dok s druge strane tužitelj naprijed navedeni dokazni prijedlog navodi u tužbi (list 1 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade dijela imovinske štete zbog štete na vozilu (motociklu) koju je tužitelj pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 23. travnja 2023., u kojem štetnom događaju je sudjelovao kao vozač motocikla registracijske oznake [registarska oznaka], a za koji štetni događaj navodi da ga je prouzročio vozač teretnog (kombi) vozila registracijske oznake [registarska oznaka].
7. Među strankama nije sporno da se 23. travnja 2023. doista dogodio štetni događaj, a niti da je tuženik prethodno tužitelju isplatio 1.400,00 EUR po osnovi imovinske štete na vozilu. S druge strane, sporno je da li za nastanak predmetnog štetnog događaja postoji suodgovornost tužitelja, s obzirom da tuženik navodi da je tužitelj radnju pretjecanja poduzeo na dijelu ceste gdje takva radnja nije dopuštena (ispred raskrižja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
8.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno dinamike nastanka štetnog događaja te s time u vezi odgovornosti za nastanak tog istog događaja, a i radi utvrđenja visine štete koja je nastala tužitelju na njegovom vozilu sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni i zračni promet AC, dipl. ing.
8.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 17. ožujka 2025. (list 58-66 spisa) proizlazi da se tužitelj kretao motociklom prilaznim kolnikom ulaza istok III Zagrebačkog velesajma i bio u pretjecanju kombi vozila, koje je u prilasku raskrižju s prilaznim kolnikom paviljonu 15 skretalo lijevo na što se tužitelj izmicao u lijevu stranu, pri čemu je na južnom dijelu južne polovice prilaznog kolnika ulaza istok III ispred dolaska do raskrižja s prilaznim kolnikom paviljonu došlo do kontakta desne strane upravljača motocikla s prednjim lijevim blatobranom kombi vozila, vozač kojeg se zatim zaustavio naglim kočenjem. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da se tužitelj motociklom kretao brzinom oko 40 km/h, a kombi vozilo brzinom oko 15 km/h, no vještak je naveo da nije moguće tehničkim putem utvrditi kojim su se brzinama vozila kretala prije kontakta jer za to nema materijalnih tragova. Vještak je naveo da bi kombi vozilo za ranije kretanje sjevernom polovicom prilaznog kolnika skretalo na južnu oko 6,5 m ispred mjesta kontakta, što je za brzinu manje ili jednaku onoj kod kontakta bilo oko 1,5 s ranije, a tada je motocikl za brzinu manje ili više jednaku onoij kod kontakta bio na oko 16,8 m ispred mjesta kontakta u vožnji po južnoj polovici prilaznog kolnika ulaza istok III, iz čega proizlazi da je pretjecanje tužitelja započelo prije skretanja kombi vozila. Iz nalaza i mišljenja isto tako proizlazi da je vozač kombi vozila obavio provjeru lijevo bočno iza sebe na siguran način, mogao je vidjeti da ga pretječe motocikl pa da se zadržao na sjevernoj strani kolnika ili čak u skretanju ulijevo prešao dijelom na južnu, da nesreće ne bi došlo, a tužitelj nastavkom pretjecanja i uz poduzeto izmicanje nesreću nije mogao izbjeći, već jedino poduzimanjem naglog kočenja u skretanju i zaustavljanjem ispred putanje kombi vozila za brzine do 29 km/h, dakle manje od ograničenih 50 km/h; da je na motociklu Kawasaki Versys-X 300/19, [registarska oznaka] nastala totalna šteta, da je vrijednost motocikla iznosila 4.500,00 EUR, da su ostaci vrijedili 1.700,00 EUR, a da je zadržavanjem ostatka visina štete iznosila 2.800,00 EUR.
8.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo, a treba reći da stranke na sam nalaz i mišljenje vještaka nisu imale prigovore.
8.4. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da u slučaju da je vozač kombi vozila obavio provjeru lijevo bočno iza sebe na siguran način (a što nije učinio), isti je mogao vidjeti da ga pretječe motocikl pa da se zadržao na sjevernoj strani kolnika ili čak u skretanju ulijevo prešao dijelom na južnu, da nesreće ne bi došlo, a tužitelj nastavkom pretjecanja i uz poduzeto izmicanje nesreću nije mogao izbjeći, već jedino poduzimanjem naglog kočenja u skretanju i zaustavljanjem ispred putanje kombi vozila za brzine do 29 km/h, dakle manje od ograničenih 50 km/h; da je na motociklu Kawasaki Versys-X 300/19, [registarska oznaka] nastala totalna šteta, da je vrijednost motocikla iznosila 4.500,00 EUR, da su ostaci vrijedili 1.700,00 EUR, a da je zadržavanjem ostatka visina štete iznosila 2.800,00 EUR.
9. Prije svega valja uputiti na čl. 43. st. 1. ZSPC-a kojim je propisano da vozač koji namjerava na cesti vršiti određenu radnju, primjerice mijenjati prometnu traku kojom se kreće ili pretjecati ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja takve radnje vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a takva njegova obveza propisana je čl. 43. st. 1. ZSPC-a. Konkretno pretjecati vozač smije samo ako na cesti ima dovoljno prostora za sigurno izvođenje radnji (čl. 66. st. 1. ZSPC-a), no vozač u svakom slučaju ne smije pretjecati drugo vozilo (osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice) neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju (koje nije s kružnim tokom prometa), ili neposredno ispred prijelaza ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini bez branika ili polubranika i na tom prijelazu.
10. Treba reći da je tužitelj u konkretnom slučaju neposredno prije same prometne nesreće doista poduzeo radnju koja nije bila dopuštena. Naime, iz skice mjesta nesreće koju je izradio prometni vještak (list 66 spisa), a koja se temelji na skici koju su izradili policijski službenici prilikom provođenja očevida, ali i iz fotografija sa CD medija u sklopu MUP spisa, proizlazi da je do kontakta motocikla tužitelja i kombi vozila osiguranika tuženika došlo neposredno prije raskrižja. Kako je u trenutku nesreće tužitelj bio u radnji pretjecanja (radnja opisana čl. 2. st. 1. t. 74. ZSPC-a), tako se nameće zaključak da je isti spomenutu radnju poduzeo neposredno ispred raskrižja, odnosno upravo suprotno čl. 73. st. 1. ZSPC-a.
11. U smislu naprijed navedenog, potrebno je cijeniti vremenski niz poduzimanja radnji od strane sudionika u predmetnoj nesreći. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj prvi poduzeo radnju pretjecanja, a da je tek kad je isti već po svojem položaju bio u pretjecanju, radnju skretanja poduzeo osiguranik tuženika. Dakle, pretjecanje tužitelja (iako se radi o radnji koja nije bila propisna) započelo je prije skretanja vozila osiguranika tuženika. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da tužitelj niti na koji način nije mogao predvidjeti radnju osiguranika tuženika da poduzme radnju skretanja, a niti da bi osiguranik tuženika, prije poduzimanja radnje skretanja, pokazivačem smjera nagovijestio drugim sudionicima (konkretno tužitelju) u prometu svoju namjeru da na predmetnom križanju skrene lijevo. Osiguranik tuženika je zapravo mogao vršenjem provjere lijevo bočno iza sebe uočiti da je tužitelj bio u vršenju svoje radnje zbog čega bi mogao pravovremeno odustati od radnje skretanja i sasvim izbjeći nastanak nesreće. Takvo postupanje se očekivalo od osiguranika tuženika posebno zato što je u konkretnom slučaju upravljao vozilom većih dimenzija i težine, odnosno kombi vozilom. Iz nalaza i mišljenja zapravo proizlazi da je osiguranik tuženika isto postupao nepropisno, odnosno da je postupio upravo protivno čl. 43 st. 1. ZSCP-a, jer da je postupio u skladu s predmetnom odredbom, odnosno da je obavio provjeru lijevo bočno iza sebe, odnosno uvjerio se da može skrenuti bez ikakve opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila, kako svog, tako i tuđeg te o smjeru i brzini kretanja, a što spada u postupanje sudionika u prometu koje se očekuje i zahtijeva po redovnom tijeku stvari, isti bi uočio tužitelja te do prometne nesreće ne bi niti došlo. Iako tužitelj zbog već poduzete radnje nije bio u mogućnosti izbjeći prometnu nesreću, osim da se kretao brzinom puno manje od dopuštene i naglo kočio, što samo po sebi predstavlja opasnu radnju, treba cijeniti da je isti u tu situaciju doveden zbog radnje koju je nepropisno izvršavao i to bez ikakvog opravdanog razloga.
12. Dakle, i na strani tužitelja i na strani osiguranika tuženika došlo je do nepropisnog postupanja. U konkretnom slučaju su i tužitelj i osiguranik tuženika upravljali opasnom stvari pa su se stoga morali prije poduzimanja bilo kakve radnje u smislu čl. 43. st. 1. ZSPC-a uvjeriti da konkretnu radnju mogu poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Međutim, osiguranik tuženika u konkretnom slučaju upravljao je vozilom većih dimenzija, zbog čega je bilo potrebno da isti u svakom slučaju prilikom vršenja bilo kakve radnje provjeri da li istu može poduzeti bez ikakve opasnosti za druge sudionike u prometu.
13. Isto tako, prilikom odlučivanja o eventualnoj suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, treba cijeniti i činjenicu da se tužitelj u trenutku kontakta s vozilom osiguranika tuženika kretao 40 km/h, na cesti gdje je ograničenje brzine 50 km/h. Iako se prometni vještak nije mogao očitovati o brzini kojom se tužitelj kretao prije sudara, treba reći da je logično i životno da vozilo koje vrši radnju pretjecanja, kako bi postigao cilj pretjecanja vozila, ubrza pa se nameće zaključak da se tužitelj prije sudara kretao, ako ne istom brzinom, onda zasigurno sporije. Također, ne treba zanemariti niti činjenicu da se i osiguranik tuženika u trenutku sudara kretao unutar granica propisane brzine na tom dijelu ceste. Potrebno je cijeniti i činjenicu da se tužitelj kretao cestom na kojoj općenito nije zabranjeno pretjecanje, u smislu da bi horizontalnom signalizacijom isto bilo zabranjeno, iako je u konačnici njegova radnja bila nepropisna zbog postupanja suprotno ranije citiranim odredbama ZSPC-a.
14. Slijedom svega navedenog, s obzirom na naprijed navedene okolnosti nastanka prometne nesreće, ocjena je ovog suda da su za nastanak predmetne nesreće odgovorni i tužitelj i osiguranik tuženika i to tužitelj u omjeru 20 %, a osiguranik tuženika u omjeru 80 %.
15. Na temelju nalaza i mišljenja, kako je već navedeno, utvrđeno je da je na motociklu tužitelja u predmetnoj nesreći nastala šteta u iznosu 2.800,00 EUR, odnosno u iznosu za koji tužitelj u tužbi navodi da mu je šteta doista nastala. S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena odgovornost osiguranika tuženika u omjeru 80 %, tužitelj ima pravo na isplatu štete u tom istom omjeru, odnosno tužitelj mu je u obvezi isplatiti 2.240,00 EUR.
16. Navedeni iznos potrebno je umanjiti za iznos koji je tuženik po osnovi štete iz predmetnog štetnog događaja već ranije platio tužitelju (1.400,00 EUR), a što je među strankama nesporno. Stoga tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu imovinske štete zbog štete na vozilu u iznosu od ukupno 840,00 EUR. Stoga je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa u tom dijelu te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude. Što se tiče preostalog dijela koji tužitelj traži u ovom postupku (560,00 EUR), tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
17. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) ima pravo i na isplatu zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Iz dopisa tuženika od 9. veljače 2024. (list 6 spisa) proizlazi da je odštetni zahtjev tužitelja zaprimio 18. rujna 2023. Stoga tužitelj na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a u svakom slučaju ima pravo na isplatu zateznih kamata od 22. studenog 2023. do isplate. Odluka o stopi zatezne kamate donesena je na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
18.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnicima stranaka (list 20 i 87 spisa). Tužitelj je u ovoj parnici u pogledu osnove i visine uspio u omjeru 60 %, dok je tuženik uspio u omjeru 40 %. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 20 %.
18.2. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva i prigovora na isti u visini od ukupno 200 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava 2 podneska (od 18. travnja 2024. i 31. ožujka 2025.) u visini od ukupno 200 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak zastupanja na dva ročišta (održana 21. listopada 2024. i 11. studenog 2025) u visini od ukupno 200 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju su nastali troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 700 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu 20 % od tog iznosa, odnosno u iznosu 350,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova za provedeno vještačenje u cijelosti, odnosno u iznosu 438,75 EUR, jer je isti bio potreban i to bez obzira na uspjeh u ovoj parnici (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u brojnim odlukama, primjerice odluka broj Rev 842/2010-2 od 29. rujna 2010.). Stoga tužitelj u konačnici ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od ukupno 788,75 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
18.3. S druge strane, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer spomenuti trošak nije bio potreban u ovoj parnici.
18.4. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.
18.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju – po punomoćniku
2. Tuženiku – po punomoćniku
