REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6835/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice LD iz [adresa], Ulica 30. svibnja 1990. kbr. 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nives Rolić, odvjetnica u Grubišnom Polju, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 26. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 6 ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 27/06, kreditna partija 7103233454 sklopljenog 28. srpnja 2006. između parničnih stranaka u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 925,05 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-5,26 eura od 15.11.2007. do isplate

-5,17 eura od 15.12.2007. do isplate

-5,33 eura od 15.01.2008. do isplate

-5,30 eura od 15.02.2008. do isplate

-8,05 eura od 15.03.2008. do isplate

-8,00 eura od 15.04.2008. do isplate

-7,74 eura od 15.05.2008. do isplate

-7,84 eura od 15.06.2008. do isplate

-7,76 eura od 15.07.2008. do isplate

-7,74 eura od 15.08.2008. do isplate

-7,74 eura od 15.09.2008. do isplate

-8,04 eura od 15.10.2008. do isplate

-8,21eura od 15.11.2008. do isplate

-7,96 eura od 15.12.2008. do isplate

-8,65 eura od 15.01.2009. do isplate

-8,66 eura od 15.02.2009. do isplate

-8,43 eura od 15.03.2009. do isplate

-8,48 eura od 15.04.2009. do isplate

-8,49 eura od 15.05.2009. do isplate

-8,40 eura od 15.06.2009. do isplate

-8,42 eura od 15.07.2009. do isplate

-12,93 eura od 15.08.2009. do isplate

-13,09 eura od 15.09.2009. do isplate

-12,92 eura od 15.10.2009. do isplate

-13,03 eura od 15.11.2009. do isplate

-13,01 eura od 15.12.2009. do isplate

-13,30 eura od 15.01.2010. do isplate

-13,49 eura od 15.02.2010. do isplate

-13,45 eura od 15.03.2010. do isplate

-13,64 eura od 15.04.2010. do isplate

-13,97 eura od 15.05.2010. do isplate

-14,05 eura od 15.06.2010. do isplate

-14,45 eura od 15.07.2010. do isplate

-14,44 eura od 15.08.2010. do isplate

-15,28 eura od 15.09.2010. do isplate

-14,79 eura od 15.10.2010. do isplate

-14,90 eura od 15.11.2010. do isplate

-15,43 eura od 15.12.2010. do isplate

-15,48 eura od 15.01.2011. do isplate

-15,29 eura od 15.02.2011. do isplate

-15,40 eura od 15.03.2011. do isplate

-15,41 eura od 15.04.2011. do isplate

-15,76 eura od 15.05.2011. do isplate

-16,49 eura od 15.06.2011. do isplate

-17,33 eura od 15.07.2011. do isplate

-18,25 eura od 15.08.2011. do isplate

-16,80 eura od 15.09.2011. do isplate

-16,31 eura od 15.10.2011. do isplate

-16,35 eura od 15.11.2011. do isplate

-16,41 eura od 15.12.2011. do isplate

-16,83 eura od 15.01.2012. do isplate

-16,96 eura od 15.02.2012. do isplate

-16,82 eura od 15.03.2012. do isplate

-16,80 eura od 15.04.2012. do isplate

-16,87 eura od 15.05.2012. do isplate

-16,99 eura od 15.06.2012. do isplate

-16,84 eura od 15.07.2012. do isplate

-16,80 eura od 15.08.2012. do isplate

-16,43 eura od 15.09.2012. do isplate

-16,75 eura od 15.10.2012. do isplate

-16,90 eura od 15.11.2012. do isplate

-16,80 eura od 15.12.2012. do isplate

-16,68 eura od 15.01.2013. do isplate

-16,64 eura od 15.02.2013. do isplate

-16,60 eura od 15.03.2013. do isplate

-16,89 eura od 15.04.2013. do isplate

-16,46 eura od 15.05.2013. do isplate

-16,39 eura od 15.06.2013. do isplate

-16,43 eura od 15.07.2013. do isplate

-16,03 eura od 15.08.2013. do isplate

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.662,79 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-6,87 eura od 15.10.2009. do isplate

-10,17 eura od 15.11.2009. do isplate

-9,87 eura od 15.12.2009. do isplate

-14,90 eura od 15.01.2010. do isplate

-18,12 eura od 15.02.2010. do isplate

-17,42 eura od 15.03.2010. do isplate

-20,63 eura od 15.04.2010. do isplate

-26,50 eura od 15.05.2010. do isplate

-27,76 eura od 15.06.2010. do isplate

-34,66 eura od 15.07.2010. do isplate

-34,43 eura od 15.08.2010. do isplate

-48,74 eura od 15.09.2010. do isplate

-40,41 eura od 15.10.2010. do isplate

-42,33 eura od 15.11.2010. do isplate

-51,39 eura od 15.12.2010. do isplate

-52,19 eura od 15.01.2011. do isplate

-48,97 eura od 15.02.2011. do isplate

-50,92 eura od 15.03.2011. do isplate

-51,03 eura od 15.04.2011. do isplate

-56,98 eura od 15.05.2011. do isplate

-69,62 eura od 15.06.2011. do isplate

-84,01 eura od 15.07.2011. do isplate

-99,72 eura od 15.08.2011. do isplate

-74,92 eura od 15.09.2011. do isplate

-66,58 eura od 15.10.2011. do isplate

-67,13 eura od 15.11.2011. do isplate

-68,28 eura od 15.12.2011. do isplate

-75,48 eura od 15.01.2012. do isplate

-77,65 eura od 15.02.2012. do isplate

-75,29 eura od 15.03.2012. do isplate

-74,93 eura od 15.04.2012. do isplate

-76,13 eura od 15.05.2012. do isplate

-78,21 eura od 15.06.2012. do isplate

-75,61 eura od 15.07.2012. do isplate

-74,90 eura od 15.08.2012. do isplate

-68,54 eura od 15.09.2012. do isplate

-74,02 eura od 15.10.2012. do isplate

-76,57 eura od 15.11.2012. do isplate

-74,88 eura od 15.12.2012. do isplate

-72,84 eura od 15.01.2013. do isplate

-72,14 eura od 15.02.2013. do isplate

-71,42 eura od 15.03.2013. do isplate

-76,48 eura od 15.04.2013. do isplate

-69,03 eura od 15.05.2013. do isplate

-67,82 eura od 15.06.2013. do isplate

-68,54 eura od 15.07.2013. do isplate

-67,73 eura od 15.08.2013. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od 15. listopada 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.748,62 eura sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 29. prosinca 2021. navodi da je s tuženikom 28. srpnja 2006. sklopila ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila na iznos od 24.553,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Ističe da je ugovorena kamata od 5,20% godišnje koja je odlukom tuženika više puta mijenjana. Poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također se poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 16. srpnja 2014., kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti joj iznos od 3.587,94 eura (po osnovi preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i zbog rasta tečaja) s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u tom podnesku. Traži i naknadu troškova postupka s kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i do zaključenja prethodnog postupka tuženik u bitnom ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač. Ističe prigovor zastare. Ističe da su tužiteljici bile dostupne sve informacije i da je mogla shvatiti ekonomske posljedice sklapanja ugovora u kojem se glavnica kredita veže uz valutu CHF. Također navodi da se kamatna stopa mijenjala u skladu s važećim propisima. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka

3. U podnesku od 26. siječnja 2024. (prije zaključenja prethodnog postupka) tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe sadržane u točkama 1., 2. i 6. ugovora o kreditu broj 27/06, kreditna partija 7103233454 sklopljenog 28. srpnja 2006. između parničnih stranaka u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Po osnovi promjene kamatne stope traži isplatu iznosa od 767,11 eura, a po osnovi rasta tečaja isplatu iznosa od 2.946,24 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku.

4. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 26. siječnja 2024. te ujedno istaknuo prigovor zastare i u odnosu na preinačeni dio.

5. Kako je tužiteljica preinačila tužbu u podnesku od 26. siječnja 2024. prije zaključenja prethodnog postupka (sukladno čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), sud je dopustio preinaku jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

6. U podnesku od 30. travnja 2024. tuženik ističe prigovor radi prijeboja tražbine tuženika po osnovi nižeg tečaja CHF koji je važio na dan plaćanja pojedinih anuiteta u odnosu na početni tečaj u iznosu od 123,41 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u tom podnesku (list 221-227 spisa), dok u podnesku od 15. svibnja 2025. dodatno uređuje tijek zateznih kamata na taj iznos (list 307-311 spisa).

7. U podnesku od 5. prosinca 2025. tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev za isplatu na način da po osnovi rasta kamatne stope traži isplatu iznosa od 925,05 eura, a po osnovi rasta tečaja iznos od 2.662,79 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku.

8. Tužiteljica je u podnesku od 5. prosinca 2025., nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem, preinačila tužbu u dijelu kojim po osnovi zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope traži isplatu daljnjeg iznosa od 157,94 eura. Sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se radi o dopuštenoj preinaci, kojoj se niti tuženik nije usprotivio nego se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi na ročištu 8. prosinca 2025. Stoga se smatra da je tuženik pristao na opisanu preinaku sukladno čl. 190. st. 4. ZPP.

9. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem tužiteljica i dokaz financijskim vještačenjem.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Čitanjem ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila (list 8-11 spisa) utvrđeno je da su tužiteljica (kao fizička osoba) i tuženik 28. srpnja 2006. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.571,16 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita koji se korisnik kredita obvezao vratiti uz valutnu klauzulu (čl. 1. ugovora), da se korisnik kredita obvezao kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 24.571,00 CHF i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika (čl. 2. st. 1. ugovora). U čl. 6. tužiteljica se obvezala otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 349,61 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

12. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

15. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

16. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

18. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

19.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. Teret dokaza takve činjenice leži na tuženiku.

19.2. Iz iskaza tužiteljice (list 282-283 spisa) proizlazi da je automobil kupila za osobne potrebe, da se radilo o unaprijed pripremljenom ugovoru od strane tuženika, da joj nitko nije objasnio o čemu ovisi promjena kamatne stope te da ju nitko nije upozorio da postoji povećana opasnost od rasta tečaja za valutu CHF. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit jer je logičan, životan i uvjerljiv.

19.3. Iz iskaza saslušane tužiteljice ne proizlazi da su parnične stranke pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Nadalje, glede ugovorene valutne klauzule, iz njezinog iskaza ne proizlazi da je tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

19.4. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužiteljicu o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužiteljica dobila neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

20. Tuženik u ovom postupku jest osporio tužiteljici svojstvo potrošača. Kao što je to naprijed već navedeno, iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužiteljica sklopila kao fizička osoba pa je po ocjeni ovog suda tužiteljica već dostavljanjem ugovora o kreditu dokazala svoje svojstvo potrošača. Dodatno, i iz njezinog iskaza proizlazi svojstvo potrošača s obzirom da je automobil kupila za osobne potrebe. Prema tome, tuženik ničim nije dokazao svoju tvrdnju da tužiteljica nije potrošač te niti jednim dokazom nije doveo u sumnju istinitost njezinog iskaza. Za vezanost suda za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača posve je neodlučno je li tužiteljica kao potrošač sklopila ugovor o kreditu za kupnju vozila ili stana.

21. Slijedom navedenog, ništetne su sporne odredbe ugovora o kreditu u dijelovima koji se odnose na ugovaranje redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke, i u dijelovima u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora (niti pojedinih ugovornih odredaba) ne zastaruje pa nije osnovan prigovor zastare. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

22. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF te razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.

23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje od 31. ožujka 2025. (list 288-300 spisa) sud nalazi utvrđenim:

- da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja iznosi ukupno 2.786,20 eura, a zbog rasta kamatne stope 925,05 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u Tabeli 2, stupac 3, 11 i 12 na stranici 7-9 nalaza (list 295- 297 spisa).

-da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog pada tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 123,41 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u Tabeli 2, stupac 3 i 16 na stranici 7-9 nalaza (list 295-297 spisa).

24. Stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka te ga i sud u cijelosti prihvaća kao jasno, obrazloženo te izrađeno u skladu sa zadatkom suda.

25. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - u odnosu na valutu 14. lipnja 2018., a u odnosu na kamatnu stopu 13. lipnja 2014.

26. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. prosinca 2019., petogodišnji zastarni rok protekao je u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi rasta kamatne stope. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 925,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama po ovoj osnovi (toč. II izreke).

27. Petogodišnji zastarni rok nije protekao u odnosu na zahtjev za isplatu iz tužbe podnesene 29. prosinca 2019. po osnovi rasta tečaja. Nije osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev iz preinačene tužbe iz podneska od 26. siječnja 2024. u kojem je tužiteljica povisila zahtjev za isplatu po toj osnovi za iznos od 125,41 eura (što je dodatno pojasnila na pripremnom ročištu 16. rujna 2024.). Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.

28. Tužiteljica je tuženiku priznala potraživanje s osnove negativne tečajne razlike jer je svoju tražbinu – zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi rasta tečaja u iznosu od 2.786,20 eura umanjila za manje plaćene iznose zbog pada tečaja u iznosu od 123,41 eura pa konačno uređenim tužbenim zahtjevom po ovoj osnovi traži isplatu iznosa od 2.662,79 eura. Dakle, tražbinu tuženika u iznosu od 123,41 eura je tužiteljica sama već prebila. Stoga nema mjesta odlučivanju o tuženikom prigovoru radi prijeboja tog istog iznosa koji je već prebijen. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.662,79 eura (toč. III izreke).

29.1. Kada je tužiteljica tuženiku priznala potraživanje s osnove negativne tečajne razlike, ona je, prema nalazu i mišljenju vještaka, po osnovi promjene tečaja u preplati tek počevši od uplate 15. listopada 2009., koja se odnosi na podmirenje 38. anuiteta, a preplata na taj datum, sagledavajući kumulativ pozitivnih i negativnih razlika, iznosi 6,87 eura. Zbog navedenoga, tužiteljica zatezne kamate ostvaruje počevši od dijela plaćenog 38. anuiteta u iznosu od 6,87 eura 15. listopada 2009. pa nadalje.

29.2. Tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku kamata odlučeno kao pod toč. III izreke.

30. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora (3.587,84 eura) te priloženom troškovniku. Tužiteljica je u pogledu visine zahtjeva sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela u omjeru od 74,22%, dok je s osnovom uspjela u cijelosti. Dakle, ona je u sporu uspjela u omjeru od 87,11%. Kada se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (12,89%) dobije se iznos od 74,22% i u tom omjeru tužiteljici treba odmjeriti naknadu troškova.

32. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka10.01.2024. u 21.06.2023. za svako po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava podnesaka od 26.01.2024., 03.06.2025. i 04.12.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročište 16.01.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2) te trošak pristupa na ročišta 16.09.2024., 16.01.2025. i 08.12.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 800 bodova što pomnoženo sa zatraženom vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 1.600,00 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 82,33 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.682,33 eura. Tužiteljici taj trošak pripada u omjeru od 74,22% pa je prihvaćen njezin zahtjev za naknadu ovih troškova u iznosu od 1.248,62 eura. Priznat joj je i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura u cijelosti jer je taj trošak bio potreban neovisno o njezinom uspjehu u sporu. Stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.748,62 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Tužiteljici nije priznat trošak prijedloga tuženiku za izvansudsko rješenje spora jer podnošenje takvog prijedloga nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe pa po ocjeni ovog suda takav trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Nije priznat trošak prijevoza odvjetnice iz [adresa] u [adresa] te nazad jer je tužiteljica mogla angažirati odvjetnika na području Grada Zagreba, pa niti taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP. Nije prihvaćen niti prijedlog tužiteljice za njezin pristup sudu radi saslušanja u iznosu od 0,50 eura po prijeđenom kilometru jer bi tužiteljica imala pravo na trošak javnog prijevoza, a visinu tog troška nije ničim dokazala. Nije joj priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer niti taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Navedeno stoga što u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna. Ukoliko dostava poziva nije uredna, presuda je odmah nakon ročišta šalje punomoćniku stranke putem e-komunikacije pa je i u tom slučaju trenutno dostupna. Nije joj priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu jer nije obveznica plaćanja te pristojbe (čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, 118/18, 51/23).

34. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.