Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ob-97/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŽČ iz [adresa], (kod ĆČ), OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. djeteta stranaka VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po posebnoj skrbnici ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka s mlt. djetetom, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, protiv djelomične presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-109/2020-153 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika ŽČ kao neosnovana i potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-109/2020-153 od 13. ožujka 2025. u točki III. izreke.
r i j e š i o j e
Ukida se djelomična presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob- 109/2020-153 od 13. ožujka 2025. u točkama IV., V. i VI. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Djelomičnom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
''I. Razvodi se brak koji je sklopljen dana 10. rujna 2005. u [adresa] između ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoga **.**.1978. u [adresa], te TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1979. u [adresa], a koja činjenica sklapanja braka je upisana u Maticu vjenčanih matičnog područja Imotski za godinu 2005. pod rednim brojem 129.
II. Zajedničko maloljetno dijete stranaka mlt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2013. u [adresa], nakon razvoda braka stanovati će s majkom TČ.
III. Majka TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] samostalno će vršiti roditeljsku skrb i samostalno zastupati dijete mlt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kako u pogledu odluke o promjeni prebivališta ili boravišta djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona, tako i odluka o bitnim pitanjima iz čl. 108. Obiteljskog zakona poput odluka o ostvarivanju osobnih odnosa sa djeci bliskim osobama, odluka o zdravlju i školovanju djece, odluka o izvanrednim medicinskim postupcima ili liječenju, davanju pristanka na izlete i druge aktivnosti.
IV. Osobni odnosi između predlagatelja ŽČ i zajedničkog maloljetnog djeteta VČ odvijati će se:
1. na javnom mjestu uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Sisak, jednim danom u tjednu u kojemu dijete pohađa nastavu u jutarnjoj smjeni, u trajanju od dva sata, uz prethodnu obvezu oca da se najavi najmanje 3 dana uoči termina osobnih odnosa,
2. telefonskim i videopozivima, utorkom od 19,00 do 20,00 sati pod nadzorom stručne osobe.
V. Odbija se zahtjev (predlagateljice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak) za zabranu osobnih odnosa predlagatelja s mlt. djetetom VČ, kao i zabranu ostvarivanja svih izravnih i neizravnih kontakata sa djecom te neovlaštenog približavanja djeci na udaljenost manju od 100 m od mjesta gdje se dijete nalazi, a osobito od mjesta gdje stanuje i odgojno-obrazovnih ustanova koju pohađa.
VI. O troškovima postupka odlučiti će se jedinstvenom odlukom prilikom donošenja presude o zahtjevu za zakonsko uzdržavanje.''
2. Protiv presude žalbu je izjavio Hrvatski zavod za socijalni rad iz svih žalbenih razloga, tvrdeći da sud pogrešno tumači odredbe Obiteljskog zakona vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom. Općinski sud u Novom Zagrebu je 18. lipnja 2020., te nadopunom od 21. prosinca 2020. donio rješenja kojim je određeno da će se osobni odnosi oca ŽČ s tada mlt. UČ i mlt. VČ odvijati uz nazočnost djelatnika Centra za socijalnu skrb, a da će se mjera provoditi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog po tužbi TČ u postupku razvoda braka. Člankom 124. st. 3. i 4. Obiteljskog zakona određeno je da se mjera ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom može odrediti samo privremeno. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb
– Podružnica Novi Zagreb od 21. rujna 2021. imenovana je osoba pod čijim će nadzorom otac ostvarivati osobne odnose s mlt. djecom, a navedena mjera traje od rujna 2021. odnosno uzastopno tri godine i šest mjeseci. Sud pogrešno primjenjuje odredbe Obiteljskog zakona ponovno određujući mjeru ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom kao i telefonske i videopozive pod nadzorom stručne osobe, nakon što je ista mjera već konzumirana od rujna 2021. čak i ne navodeći vremenski rok do kojega će navedena mjera trajati. Privremena mjera ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom pod nadzorom nije polučila pozitivnim učincima, a sud pogrešno zaključuje da nema osnove za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom. Iz izvješća voditeljice susreta pod nadzorom od 28.04.2023. razvidno je da su djeca bila izložena neprimjerenom sadržaju oca, a radi čega je i voditeljica intervenirala. Sud pogrešno zaključuje da predložena zabrana ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom nije razmjerna potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta. Sud minorizira očevo psihijatrijsko stanje. U srpnju 2019. provedeno je psihijatrijsko vještačenje oca, te je utvrđeno da ima psihotični poremećaj i da se radi o neubrojivoj osobi opasnoj po okolinu, kod koje postoji vjerojatnost da bi mogao počiniti teže kazneno djelo. Otac je prekinuo psihijatrijsko liječenje, što je rezultiralo dekompenziranjem njegova psihičkog stanja. Uz učestalo obraćanje raznim institucijama, iskazivao je prijetnje te opterećivao djecu neprimjerenim sadržajima. Zbog sumnje na kazneno djelo imenovani je upućen u istražni zatvor, a zbog neubrojivosti je hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan. Ukazuje se na potencijalnu opasnost izlaganja mlt. VČ, koji uslijed svoje kronološke dobi nema mogućnost samozaštite. Opterećujući sadržaj, osobna frustracija kao i neprimjerene informacije mogu u slučaju ponovne dekompenzacije psihičkog stanja, destabilizirati emocionalno stanje djeteta kao i opteretiti djetetovu poziciju. Iz nalaza i mišljenja vještaka Josipa Podobnika i Višnje Škevin razvidno je da otac u slučaju aktivne simptomatike sumanosti biva ugrožavajući za svoju djecu, te nije kompetentan za skrb o djeci, a sud ne nalazi osnove za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta. Sud je pokazao da štiti prava roditelja umjesto da zaštiti interes mlt. djeteta za dostojnim životom u sigurnom, mirnom i poticajnom okruženju, bez opasnosti po djetetov emocionalni, socijalni i mentalni razvoj. Žalitelj predlaže uvažiti žalbu te donesti odluku kojom se ocu ŽČ zabranjuje ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. VČ, ostvarivanje svih izravnih i neizravnih kontakata s mlt. VČ, kao i neovlašteno približavanje mlt. VČ na udaljenost manju od 100 m od mjesta gdje se dijete nalazi, a osobito od mjesta gdje stanuje i odgojno-obrazovnih ustanova koje pohađa.
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik navodeći da je pravde njegova supruga bi davno prije svega završila na liječenju. Navodi da je na vrijeme upozoravao na problem i molio pomoć koju su institucije ismijavale i ignorirala, počevši od CZSS i policije. Prvo su govorili, on je obiteljski nasilnik, onda se uhvatili lažne dijagnoze, pa na račun toga teški duševni bolesnik koji nema pravo na svoju djecu. Puno puta se tužio centru i predsjednici suda da supruga stalno tuče djecu, prijeti im, ucjenjuje ih i priča loše o ocu, ali to nigdje nije spomenuto. Djecu ste strpali u dom i nanijeli im trajne traume, umjesto da ste ih ostavili kod tuženika. Glede bolesti koju je lažirala gđa. TČV, dotična ga je nazvala i ispričala se da je pogriješila te da će sve učiniti da to ispravi i vrati mu djecu. Zanimljivo je vještačenje sudskog vještaka Sanje Batine koja piše da bolestan čovjek nije u stanju otvoriti i raditi u pizzeriji, te kaže da je baš bolestan u glavu. Žalosno je to čime se bavite i naravno kada njegova supruga daje lažne iskaze njega se trpa u ludnicu, ali to nije kažnjivo. Sudski vještaci Josip Podobnik, Špiro Janović, Darko Marčinko, Sanja Batina također i GČ su ološ koji je potpisao Hipokratovu zakletvu, nesavjesno liječe i mnogim pacijentima nanose teško zlo. Svi ste upleteni u ove zločine, što nije nikakvo iznenađenje naših zakržljalih institucija. Osuđuje CZSS, Policiju, Sud, Polikliniku za zaštitu djece na čelu s ŽČV, Ministarstvo rada gđu. ŠČ i MČ. Tražio je u više navrata da prestane sa zlostavljanjem injekcijama od kojih ima stalne jake grčeve, nenormalne bolove u uhu, bol u srcu, no sve je ostalo bez odgovora. Za koga je Sabor RH pisao zakone, ako se ne poštuju i prekršitelji ne kažnjavaju. Sudac često u spisima spominje da je institucijama slao video i audio snimke zločina, ali da je to bilo davne 2018. i da to više nije bitno. Čudno da nitko od njegove familije nikad nije primjetio da je teško bolestan, čudno je da je teški duševni bolesnik završio fakultet, da je šef kuhinje i trener vrhunski sportaš. Osporava utvrđenja sudskog vještaka Josipa Podobnika da je ugrožavajući za svoju djecu. Nemilosrdnici iz CZSS Sisak sudu uporno serviraju prijedlog da mu se zabrane svi mogući kontakti s djecom, a 7 godina mu brane i video poziv. Postavlja pitanje zašto sa svojom djecom ne smije otići na more, u šetnju ili na utakmicu, te kako je teško provesti bez voljene djece 7 Božića, Uskrsa, ljetnih praznika, rođendana i dr. Moli da se donese ispravna odluka, a to je da se njegovoj djeci dozvoli da mogu slobodno doći kod svog tate i rodbine, te da slobodno svakodnevno može zvati svoju djecu.
4. U odgovoru na žalbe, tužiteljica navodi da se slaže sa svim žalbenim razlozima iz žalbe Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te se u potpunosti protivi svim žalbenim navodima tuženika. Sud je olako shvatio, pa i minorizirao tešku psihičku bolest tuženika, uslijed koje su njegove roditeljske kompetencije u potpunosti smanjene. Činjenica je da je nebrojeno puta u nalazima psihijatrijskih ustanova pisalo da je neubrojiv i opasan za okolinu. Tuženik ima percepciju da su svi protiv njega, da je svaka osoba uključena u proces, a koja je dala neko svoje mišljenje, koje se ne podudara s njegovim protiv njega. Dosadašnji susreti i druženja mlt. djece sa ocem pod nadzorom, nisu prolazila u najboljem redu, a na što je upozoravala i voditeljica mjere. Postoji opasnost za mlt. VČ od izlaganja i susreta sa ocem svaki tjedan, kako je to presudom naložio sud. Tužiteljica je mišljenja da bi viši sud trebao uvažiti žalbu HZSR i preinačiti presudu.
5. U odgovoru na žalbu Hrvatskog zavoda za socijalni rad tuženik navodi da stoji kod svih svojih izjava, te osporava sva vještačenja, te moli da mu se vrate djeca.
6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba Hrvatskog zavoda za socijalni rad osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) jer su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, osim u dijelu presude, koji se odnosi na točke IV. i V. izreke.
7.1. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora. Unatoč opsežnosti obrazloženja pobijane presude za dio koji se odnosi na točke IV. i V. izreke, izostaju jasni razlozi.
8. Prvostupanjski sud je između ostalog naveo u djelomičnoj presudi:
- da tužiteljica traži da se razvede brak, da zajednička maloljetna djeca stanuju s njom nakon razvoda braka, da otac ostvaruje osobne odnose po odluci suda, te je postavila zahtjev za uzdržavanje za svako dijete
- da se tuženik ne protivi razvodu braka, a predložio je da po razvodu braka djeca stanuju s njim
- da je 17. travnja 2019. donesena odluka o žurnom izdvajanju djece iz obitelji, nakon što je mlt. sin UČ iznio informacije o tjelesno nasilnim postupcima majke prema njemu i mlađem bratu
- da su djeca privremeno smještena u Dječji dom Zagreb, uz kontakt djece s roditeljima uz nadzor stručnog djelatnika Doma
- da je iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za dijete mlt. Marka Mrkonjića utvrđeno da se radi o dječaku koji odrasta u klimi snažno narušenog odnosa separiranih roditelja
- da je dječak uključen u narušen roditeljski odnos i stavljen u poziciju konflikta lojalnosti, evidentno naglašen protektivni odnos prema ocu, koristi fraze odraslih, negira pozitivna iskustva s majkom, kao i njene pozitivne osobine, a što može ukazivati na izloženost dječaka neprimjerenim informacijama
- da je 30. travnja 2019. doneseno u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1 Ob-68/2019 rješenje o privremenoj mjeri kojom se maloljetna djeca stranaka privremeno povjeravaju Dječjem domu Zagreb, uz ostvarivanje osobnih odnosa roditelja s djecom u prisutnosti stručnih djelatnika Doma
- da je to rješenje potvrđeno od strane Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-764/2019 od 8. srpnja 2019.
- da se Općinski sud u Dubrovniku oglasio nenadležnim te ustupio predmet Općinskom sudu u Novom Zagrebu
- da je rješenjem broj P Ob-109/2020-6 od 18. lipnja 2020. i rješenjima od 2. rujna 2020. i 21. prosinca 2020 određena privremena mjera kojom je odlučeno da maloljetna djeca stranaka stanuju s majkom, da se osobni odnosi oca s djecom odvijaju utorkom i četvrtkom u trajanju od 2 sata uz nazočnost (nadzor) stručne djelatnice centra za socijalnu skrb, a za vrijeme psihijatrijskog liječenja oca putem telefona
- da je iz dopisa Psihijatrijske bolnice Vrapče utvrđeno da se ŽČ nalazi na prisilnom smještaju u trajanju od jedne godine do 17. lipnja 2021., temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-388/19
- da je dopisom Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb od 29. ožujka 2022. sud obaviješten o promjeni nadležnosti, s obzirom na promjenu prebivališta predlagateljice i maloljetne djece, pa je mjesno nadležan Centra za socijalnu skrb Sisak
- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-109/2020-35 od 5. listopada 2022. djeci mlt. UČ i mlt. VČ (umjesto dotadašnje posebne skrbnice EČ) imenovana posebna skrbnica ĐČ, zaposlenica centra za posebno skrbništvo s položenim pravosudnim ispitom
- da je 2. ožujka 2023. zaprimljen podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak da je pri navedenom Područnom uredu uspostavljena pozitivna komunikacija i suradnja s oba roditelja, a da u pojedinačnim razgovorima sa roditeljima se ne dobivaju saznanja o problemima
- da su u proteklom periodu nastupile pozitivne promjene u vidu smanjenja količine konfliktnih odnosa među roditeljima, ali da je i nadalje odnos roditelja opterećen međusobnim nepovjerenjem
- da otac živi i radi u Splitu te osobne odnose sa djecom održava u skladu sa svojim mogućnostima, što majka omogućava
- da stručnim tim predlaže da se odnosi roditelja i djece urede na način da se donese odluka da mlt. djeca stanuju sa majkom, te da osobne odnose sa ocem održavaju u prisustvu stručne osobe u skladu sa mogućnostima oca, a uzimajući u obzir dijagnozu oca
- da je posebna skrbnica izjavila da nema primjedbi na mišljenje i prijedlog Zavoda, te je dodala da je imala telefonski poziv tuženika, koji se neugodnim tonom osvrnuo na sadržaj mišljenja i prijedloga, nakon čega da je proslijedio 20-tak e-mailova sa audio i video snimkama djece iz kojih da bi proizlazilo da ih majka tuče
- da su snimke proslijeđene Zavodu, a da je konstatirano da se radi o starijim snimkama, te da je Zavod sa istima bio upoznat i otprije
- da je 19. travnja 2023. posebna skrbnica priopćila sudu da ju je 14. travnja 2023. kontaktirao mlt. HČ, koji je iskazao da ni pod kojim uvjetom ne želi dolaziti na sud i ponovno izražavati svoje mišljenje jer mu isto stvara veliki stres i nelagodu
- da smatra da je svoje mišljenje jasno izrazio u razgovoru s posebnom skrbnicom, te da bi se s ocem volio viđati češće nego do sada bez nadzora i da bi se kada završi školu želio preseliti kod njega u Split
- da je rješenjem određen termin razgovora za mlt. UČ sa stručnom osobom (psihologinjom) suda za 23. listopada 2023.
- da je iz službene bilješke psihologa utvrđeno da ju je telefonski kontaktirao mlt. HČ i naveo kako ne želi pristupiti razgovoru, te da ostaje pri svom mišljenju koje je izrazio posebnoj skrbnici, kao i psihologinji Zavoda, a samoinicijativno da je dodao kako bi želio sa ocem provoditi sve praznike, pri čemu bi dio praznika sa ocem volio provesti i kod bake i djeda po ocu
- da je 29. studenoga 2023. zaprimljen e-mailom dopis Psihijatrijske bolnice Ugljan iz kojeg je utvrđeno da se tuženi nalazi na liječenju od 2. studenoga 2023., te da zbog trajanja istražnog postupka, nisu u mogućnosti prognozirati datum prestanka liječenja
- da je 17. lipnja 2024. uz e-mail Psihijatrijske bolnice Ugljan zaprimljen i nalaz i mišljenje psihijatra od istoga dana, kojim se navodi da je tuženom određen prisilni smještaj od strane Županijskog suda u Splitu do 11. listopada 2024. zbog kaznenog djela prijetnje, da se ne opire uzimanju lijekova, da je koristio vikend izlaske kući, da je postignuta zadovoljavajuća remisija, te da je raspravno sposoban
- da je iz dopune mišljenja Zavoda od 24. srpnja 2024. utvrđeno da je ŽČ rješenjem Županijskog suda u Zagrebu bio upućen na liječenje kao forenzički pacijent u Zavod za forenzičku psihijatriju „ Dr. Vlado Jukić“
- da se radilo o prisilnom smještaju, a potom liječenju na slobodi osobe koja je u neubrojivom stanju počinila obilježja kaznenog djela
- da majka navodi da otac kontaktira mlt. UČ na njegov osobni mobitel, bez nadzora
- da s obzirom da je došlo do pogoršanja psihičkog stanja oca, koji je svojim postupcima intenzivno ugrozio razvoj djece, zavod je mišljenja je da je u cilju zaštite interesa djece ocu potrebno zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom, ostvarivanje svih izravnih i neizravnih kontakata sa djecom kao i neovlašteno približavanje djeci
- da roditelji nisu u mogućnosti zajednički skrbiti i sporazumno donositi odluke o djeci zavod je mišljenja da je majci potrebno omogući vršenje samostalne roditeljske skrbi, osim u dijelu koji se odnosi na zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta
- da je podneskom od 26. studenoga 2024. Zavod priopćio sudu da je došlo do pogoršanja psihičkog stanja oca koji je svojim postupcima intenzivno ugrozio razvoj djece, pa je stručni tim Zavoda mišljenja da je u cilju zaštite interesa djece ocu potrebno zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom, ostvarivanje svih izravnih i neizravnih kontakata sa djecom kao i neovlašteno približavanje djeci na udaljenost manju od 100 m od mjesta gdje se djeca nalaze, a osobito od mjesta gdje stanuju i odgojno-obrazovnih ustanova koje pohađaju
- da je iz nalaza i mišljenja vještaka Josipa Podobnika i Višnje Škevin, u priklopljenom predmetu R1 Ob-440/2020 utvrđeno da se radi o dijagnozi nespecificirane neorganske psihoze
- da su roditeljske kompetencije ocijenjene reduciranima zbog postojanja rizika da prekine s farmakoterapijom zbog manjka uvida u svoj psihički poremećaj
- da je iz izvješća nadzora očito da je otac uz farmakoterapiju brižljiv otac
- da je citiranim vještačenjem bila obuhvaćena i majka te je utvrđeno da se majka u aktualnom ispitivanju doživljava naglašeno manipulativnom izbjegavajući dogovore s vještacima o terminima viđanja oca s djecom
- da je njen diskurs upadljivo neadekvatan, u cilju da spriječi kontakte oca s djecom
- da njen strah od moguće neadekvatne (bolesne) reakcije oca prema njoj i djeci ima realnu osnovu, međutim razina manipulativnosti i manjka suosjećanja za potrebe svoje djece za ocem upućuje na pomak u funkcioniranju ličnosti, te da eksploatira bolest/forenzično liječenje oca u smjeru odvajanja od djece
- da je prvi susret tuženika s djecom upriličen 28. studenog 2024. te da je prema izvješću voditeljice mjere nadzora LČ, utvrđeno da je generalno pozitivan dojam osobnih odnosa, a ne nailazi se na potrebu za korekcijom očevog postupanja prema djeci
- da je mlt. VČ omogućeno pravo na slobodno izražavanje mišljenja, razgovorom s posebnom skrbnicom te se u istom povoljno izjasnio o održavanju osobnih odnosa sa ocem.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje da se tuženi suglasio s razvodom braka, pa da su ispunjene pretpostavke za razvod braka, te je presuđeno kao u točki I. izreke pobijane presude. Odredbom čl. 413. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) propisano je da će sud odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju djeteta, odlukom kojom se brak razvodi. Imajući u vidu da je zajedničko dijete stranaka HČ **.**.2025. navršio 18 godina, to se isti u kontekstu postupka ne smatra više djetetom, pa se primjena odredbe čl. 413. ObZ-a i donošenje odgovarajuće odluke odnosi isključivo na dijete mlt. VČ.
10. Tuženik je na ročištu 22. listopada 2024., te 12. prosinca 2024. u odnosu na dijete mlt. VČ iskazao suglasnost da dijete stanuje s majkom, pa je presuđeno kao u toč. II. izreke djelomične presude.
11. Nesporno je utvrđeno postojanje visoko konfliktnog odnosa između stranaka do te mjere da niti bazična komunikacija ne može proteći bez razmirica i nesuglasja. Odredbom čl. 105. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Iz podneska Zavoda od 24. srpnja 2024. utvrđeno je da roditelji nisu u mogućnosti zajednički skrbiti i sporazumno donositi odluke o djeci, zbog čega je Zavod mišljenja da je majci potrebno omogućiti vršenje samostalne roditeljske skrbi, osim u dijelu koji se odnosi na zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta, a odnosi se na promjenu djetetova osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, pa je presuđeno da će majka TČ, samostalno vršiti roditeljsku skrb i samostalno zastupa dijete mlt. VČ, kako u pogledu odluke o promjeni prebivališta ili boravišta djeteta, tako i odluka o bitnim pitanjima poput odluka o ostvarivanju osobnih odnosa sa djeci bliskim osobama, odluka o zdravlju i školovanju djece, odluka o izvanrednim medicinskim postupcima ili liječenju, davanju pristanka na izlete i druge aktivnosti, kako je to pravilno presuđeno u toč. III. izreke djelomične presude, te je u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.
12. Prvostupanjski sud navodi da je odluka o osobnim odnosima oca i maloljetnog djeteta donesena na temelju Konvencije UN, Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Rim 1950 (dalje u tekstu: Konvencija Rim 1950), Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, Vijeća Europe, Strasbourg 1996. (dalje u tekstu: Europska konvencija 1996), Smjernica Odbora ministara Vijeća Europe iz 2010. (dalje u tekstu: Smjernice), te ObZ-a. Obiteljski Zakon se poziva na načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život. Također da je čl. 7. Konvencije UN propisano pravo djeteta da uživa skrb svojih roditelja, a čl. 8. Konvencije UN obvezuje države stranke Konvencije jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati. Posebno se ukazuje na čl. 9. Konvencije UN kojim je propisano da će države stranke osigurati da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta (st.1). Takva odluka može biti naročito potrebna u posebnim slučajevima, kao što su zloporaba roditeljskog položaja ili zanemarivanje djeteta, ili pak kad roditelji žive odvojeno, a mora se donijeti odluka o mjestu djetetova prebivališta. U svakom postupku koji se vodi u skladu sa stavkom 1. ovog članka, svim zainteresiranim stranama mora se omogućiti sudjelovanje i izjašnjavanje (st.2.). Države stranke poštivat će pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit (st.3.).
13. Prvostupanjski sud ne nalazi osnove za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom iz čl. 123. ObZ-a, jer navedena zabrana se u citiranoj zakonskoj odredbi propisuje kao fakultativna (dakle nikako nužna i neizostavna), ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. Pri tome sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta, te obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane; ograničenje ili zabrana može se odrediti na određeno ili na neodređeno vrijeme.
14. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik uspio održati pribranost i fokus na sadržaj primjeren druženju s maloljetnom djecom pri osobnim odnosima 28. studenoga 2024., pa utvrđuje nema prepreka odvijanju osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe, dok god je tuženik suradljiv voditeljem mjere nadzora. Sumirajući sve utvrđeno, sukladno Konvencijskim načelima (osobito čl. 9. Konvencije UN), te načelu razmjernosti iz čl. 128. ObZ-a, prvostupanjski sud nalazi da predložena zabrana osobnih odnosa nije razmjerna potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta, te smatra da i blažom mjerom, može zaštititi dobrobit djeteta i to upravo ostvarivanjem osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe iz čl. 124. ObZ-a, a kako je to presuđeno pod točkom IV. izreke djelomične presude.
15. Prvostupanjski sud ne nalazi osnovanim ni prijedlog za zabranom približavanja i uspostave svih kontakata oca s djetetom iz čl. 154. ObZ-a, jer smatra da se takva odluka, inicijalno namijenjena izricanju u izvanparničnom postupku, ne bi mogla formalno izreći u parničnom postupku, a sadržajno (meritorno) za takvu mjeru nisu ispunjene pretpostavke. Zabranu približavanja ili zabrana uznemiravanja djeteta u hrvatskom pravnom sustavu moguće je izreći temeljem različitih propisa (Kazneni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji/ZZNO, Obiteljski zakon), u kojima se općenito kao pretpostavka za izricanje mjere iziskuje štetnost osobnih odnosa (po dijete), kao npr. nametljivo ponašanje, uhođenje, zastrašivanje, izazivanje tjeskobe, straha za vlastitu sigurnost, izravne opasnosti za sigurnost djeteta (čl. 14. st. 1. ZZNO).
16. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud ne nalazi da su takve pretpostavke egzistentne, pogotovo u kontekstu susreta oca s djecom 28. studenoga 2024. koji je dao naznaku moguće promjene dotadašnjeg trenda i mogućnosti odvijanja osobnih odnosa u kojima dijete ne bi bilo izloženo neprimjerenom sadržaju. Sud utvrđuje da ni u jednom sudskom postupku, koji se vodio protiv tuženika, predmet postupanja nije bila izravna ugroza od strane oca prema djeci, nego prema majci djece ili zaposlenicima tijela socijalne skrbi, pa je odbijen prijedlog zabrane osobnih odnosa, a kako je to presuđeno pod točkom V. izreke djelomične presude.
17. U utvrđenim okolnostima odvojenog života stranaka, sud prvog stupnja pravilno je odlučio s kojim će roditeljem dijete stanovati te o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, pri tome je sud prvog stupnja postupio sukladno nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te uvažavajući i druga provedena vještačenja, s obzirom da stranke nisu postigle plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom prvostupanjskog postupka. U okolnostima visoko konfliktnih odnosa roditelja samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi tužiteljice nad maloljetnim djetetom je u funkciji ostvarivanja najboljeg interesa djeteta, sukladno čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Međunarodni ugovori broj 12/93, 20/97 – dalje: Konvencija), budući da načelo najboljeg interesa djeteta predstavlja ultimativno i apriorno pravo.
18. Sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 124. st. 1. OBZ odredio da se osobni odnosi maloljetnog djeteta s tuženikom odvijaju na javnom mjestu uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Sisak, jednim danom u tjednu u kojemu dijete pohađa nastavu u jutarnjoj smjeni, u trajanju od dva sata, uz prethodnu obvezu oca da se najavi najmanje 3 dana uoči termina osobnih odnosa, te telefonskim i videopozivima, utorkom od 19,00 do 20,00 sati pod nadzorom stručne osobe.
19. Odredbom čl. 353. ObZ-a propisano je da se u postupcima koji se propisuju tim dijelom zakona Hrvatski zavod za socijalni rad se može pojaviti kao: 1. stranka, 2. zastupnik djeteta kad u ime i za račun djeteta pokreće postupak i 3. pomoćno tijelo suda. U konkretnom slučaju, žalitelju su, iako nije stranka u postupku, pobijanom presudom nametnute određene obveze (imenovanje voditelja nadzora). U takvim okolnostima, kada su žalitelju nametnute određene obveze, žalitelj, iako u postupku u formalnopravnom smislu nije stranka, protiv takve presude ima pravo podnijeti žalbu, što je i učinjeno. Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom regulirano je čl. 124. ObZ-a te sud može na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad. U odluci kojom određuje tu mjeru sud određuje vrijeme te mjesto ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem koje mora biti prikladno za dijete, a može se odrediti i nazočnost drugog roditelja ili druge punoljetne osobe. Mjera se može odrediti samo privremeno, u trajanju do šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa. U iznimno opravdanim okolnostima mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta s roditeljem može se produžiti do šest mjeseci, a ako je to od osobite važnosti za zaštitu prava i interesa djeteta do dodatnih šest mjeseci. Na temelju ovršne odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta pod nadzorom Hrvatskog zavoda za socijalni rad rješenjem će imenovati stručnu osobu (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem. Odredbom čl. 417. st. 2. Ob-a propisano je da odluka suda o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s djetetom mora sadržati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom. Odredbom čl. 124. st. 2. Ob-aZ propisano je da sud, u odluci kojom određuje mjeru ostvarivanja osobnih odnosa djeteta pod nadzorom, određuje vrijeme te mjesto ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem koje mora biti prikladno za dijete, a može se odrediti i nazočnost drugog roditelja ili djetetu bliske osobe.
20. U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da se mjera ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom može odrediti samo privremeno, no o tome izostaju razlozi u pobijanoj presudi. Sud određuje mjeru ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom, kao i telefonske i videopozive pod nadzorom stručne osobe, nakon što je ista mjera već konzumirana, te ne navodi do kada bi ta mjera trebala trajati. Žalitelj smatra da privremena mjera ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom, pod nadzorom nije polučila pozitivne učinke, te da sud pogrešno zaključuje da nema osnove za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, te da sud nije na valjani način valorizirao provedena vještačenja, a koji stav dijeli i ovaj drugostupanjski sud. Sud prvog stupnja određujući da se osobni odnosi maloljetnog djeteta s tuženikom odvijaju na javnom mjestu uz nadzor stručne osobe, čini takvu izreku neodređenom, nejasnom, pa je posljedično tome, neovršiva, Naime, nejasno je kako će se osobni odnosi ostvarivati ako se tuženik i voditelj nadzora ne mogu dogovoriti o mjestu ostvarivanja osobnih odnosa. Pritom je potrebno navesti da obrazloženje pobijane presude u tom dijelu, ne sadrži razloge o tome iz kojih razloga je sud odlučio da se mjesto ostvarivanja određuje na taj način, pa je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe žalitelj.
21. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude, glede točke III. izreke, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
22. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku djelomičnu presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.
23. U nepobijanom dijelu (točke I. i II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
24. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni, te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti u točkama IV. i V. izreke te predmet vratiti u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
25. S obzirom da je djelomično ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ukinuta je i odluka o troškovima postupka iz točke VI. izreke.
26. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu za koju će dati jasne i valjane razloge.
U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina