Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-106/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovora 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupan po OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 28. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, po objavi 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovora 282, Zagreb, OIB: 22694857747, da tužiteljici ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 532,75 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate za period od 12. lipnja 2021. do 15. prosinca 2025., tužiteljica se odbija.

III. Nalaže se tuženiku Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovora 282, Zagreb, OIB: 22694857747, da tužiteljici ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.283,56 EUR sa zz kamatama tekućim od dana 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12. 6. 2021. u 14,00 sati u [adresa] došlo do sudara vozila kojim je upravljao sin tužiteljice VČ, sa divljom životinjom i to na način da je vozilo uslijed nemogućnosti izbjegavanja naleta prednjim lijevim bočnim dijelom naletilo i udarilo u divljač koja se nakon udara udaljila s mjesta događaja. navodi da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Citroen C-3 godina proizvodnje 2007. bilo vlasništvo tužiteljice. Navodi da je o nezgodi sačinjena potvrda PPP Karlovac od 14. 6. 2021. iz koje je vidljivo da je o događaju izviješten lovočuvar Instituta za medicinska istraživanja i medicinu koji međutim nije izišao na mjesto događaja. Navodi da je lovoovlaštenik područja na kojem je došlo do prometne nezgode Institut za medicinska istraživanja i medicinu koji je u vrijeme prometne nezgode bio osiguran kod tuženika a ovu činjenicu tuženik je potvrdio svojom legitimacijom u postupku izvan sudskog poravnanja štete u kojem je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za naknadu štete. Navodi da su u opisanoj nezgodi na vozilu tužiteljice nastala oštećenja utvrđena izvidom štete tuženika, a prema ponudi od 25. 8. 2021. ovlaštenog autolimarsko-lakirerskog obrta [obrt] vl. EČ šteta koju je tužiteljica pretrpjela uslijed naleta na divljač iznosi 4.014,04 kn. Navodi da je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za izvansudsko poravnanje štete s obrazloženjem da se nije moglo nesporno utvrditi da je šteta nastala kao posljedica naleta na divljač, međutim da se radi o naletu vozila na divljač jasno je vidljivo iz potvrde PPP Karlovac od 14. 6. 2021. budući je od strane djelatnika policije izvršeno izuzeće tragova dlake sivo smeđe boje koja svojim izgledom i bojom podsjeća na dlaku divljači – srne te je upravo zbog toga policija izvijestila lovočuvara lovoovlaštenik.

Tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 4.014,04 kn odnosno 532,75 EUR sa zz kamatom tekućom od 12. 6. 2021.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava činjenične navode tužbe po pitanju dinamike nastanka iste, kao i navode da je na cestu iznenada istrčala divlja životinja iz lovišta osiguranika tuženika, te je posljedično došlo do udara divljači u prednji lijevi bočni dio vozila. Osporava odgovornost i pasivnu legitimaciju. Navodi da nije sa sigurnošću dokazano (uvidom u policijsku potvrdu i ostalu dokumentaciju) da bi se radilo o naletu na divljač iz lovišta osiguranika tuženika obzirom divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja, a kako se nezgoda dogodila u naseljenom mjestu ne mogu se isključiti varijante da se radilo o naletu na domaću životinju (psa, mačku ili i sl).

Navodi da je teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu na tužiteljici, s tim da je ista sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i pasivnu legitimaciju tuženika, budući se na radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Opreza radi, osporava odgovornost za štetu i iz razloga što šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova od strane osiguranika tuženika.

Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Navodi da je nesporno da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, pa nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika.

Navodi da je također nesporno kako ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženika istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. Stoga se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. Hrvatskih cesta d.d. , obzirom je prema činjeničnim navodima tužbe do predmetne nezgode došlo na DC u [adresa].

Opreza radi ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Naime, da je vozač u konkretnom slučaju vozi u okviru dopuštene brzine kretanja, istom ne bi trebala nikakve reakcija jer bi životinja prošla pored vozila, a ukoliko bi ipak došlo do kontakta, šteta bi zasigurno bila manja. Dakle, prekoračenje brzine kretanja utjecalo je i na visinu štete, pa se u tom odgleda odgovornost vozača koji je upravljao predmetnim vozilo. Osporava visinu štete na vozilu tužiteljice, kao i uzročnu veza između nastalih oštećenja i štetnog događaja. Navodi da tužiteljica nije dostavila dokaz da je vozilo popravila prema ponudi koju je dostavila u prilogu u kojoj je sadržan iznos PDV-a, pa joj taj iznos ne pripada, budući ne trpi štetu u tom dijelu. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude . Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je vještačenje po vještaku za cestovni promet, strojarstvo i procjenu motornih vozila DČ te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje ovog vještaka od 18. 3. 2025., izvršen je uvid u nalaz Centra za forenzična ispitivanja od 28. 11. 2024. na str. 63 do 67 spisa, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IČ.

5. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

6. Obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete (u visini 532,75 EUR/4.014,04 kn) na vozilu u njenom vlasništvu marke Citroen C-3, reg. ozn. [registarska oznaka], koja šteta joj je nastala u štetnom događaju 12.6.2021. u [adresa], uslijed naleta vozila, kojim je upravljao sin tužiteljice VČ, na divljač- srnu, koja se nakon naleta udaljila s mjesta događaja.

8. Tuženik osporava:

-pasivnu legitimaciju tvrdnjom da je do štete došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno

Zakonu o lovstvu (podnesak od 10.6.2024.,

- odgovornost u pravcu da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti, osporava utuženu visinu štete, te uzročnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na vozilu,

-odgovornost u pravcu da šteta nije nastala zbog provođenje lova od strane osiguranika tuženika (čl. 80. st.6.t.2. Zakona o lovstvu),

- ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. Hrvatskih cesta d.d., jer ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženika istim ne gospodari

-zatim osporava da bi se uopće radilo o naletu na divljač jer divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja, a obzirom se nezgoda dogodila u naseljenom mjestu pa da je moguće da s radilo o naletu na domaću životinju (psa, mačku i sl),

-visinu štete.

9. Nije sporno da tuženik sa lovoovlaštenikom Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada Zagreb, ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti, pa je tuženik pasivno legitimiran.

9.1. Kod toga valja reći da tuženik kada ističe prigovor promašene pasivne legitimacije isti ističe ga iz razloga jer da je do štete došlo na javnoj cesti odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini pa da se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici (a o čemu će kasnije biti obrazloženo).

10. Nesporno je nakon prometne nesreće divljač –srna nije pronađena na licu mjesta, a policija je izuzela s oštećenih dijelova vozila dlaku sivo smeđe boje, te je konstatirano da svojim izgledom i bojom podsjećaju na dlaku divljači-srne.

11. Iz potvrde PPP Karlovac od 14. 6. 2021. – str. 5 i 6 spisa –proizlazi:

-da se 12. 6. 2021. u 14,00 sati u [adresa] dogodila nezgoda na ravnom cestovnom potezu na način da je došlo do sudara vozila Citroen C-3 reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao VČ (inače sin tužiteljice) sa životinjom prema izjavi vozača srnom, i da je zbog nemogućnosti izbjegavanja naleta vozač prednji lijevim bočnim dijelom vozila naletio i udario divljač koja se nakon udara udaljila s mjesta događaja, da je o događaju izviješten lovočuvar Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (UČ) koji nije izlazio na mjesto događaja,

-da su na oštećenim dijelovima vozila pronađeni i izuzeti tragovi dlake sivo smeđe boje koji svojim izgledom i bojom podsjećaju na dlaku divljači – srne,

- da je izvršenim pregledom mjesta događaja utvrđeno da nema postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti", da je brzina prometnim pravilom ograničena na 50 km/h ,

-da su na vozilu oštećeni prednji lijevi blatobran, lijevi bočni pokazivač smjera, prednja lijeva vrata, stražnja lijeva vrata u vidu brisotina, stražnja lijeva bočna stranica, te lijevo bočno ogledalo.

11.1. Od strane PU Karlovačke, PP Karlovačka u spis su dostavljeni Službena zabilješka o dojavi (zapisnik o očevidu nije sačinjen), skica mjesta događaja, fotoelaborat na CD mediju -str. 29 do 33 spisa.

11.2. U postupku je saslušan svjedok VČ, sin tužiteljice, koji je bio vozač vozila iz čijeg iskaza između ostalog proizlazi da se kretao brzinom od maksimalno 40 km/h, da je nalet na divljač tj. srnu bio u Orlovačkoj ulici poslije nadvožnjaka prva ili druga kuća, da mu je s lijeve strane iskočila srna, da kada je došlo do naleta je zakočio, stao i u retrovizoru je vidio kako se srna migolji na cesti i odlazi na drugu stranu.

11.3. Nesporno je da je nakon nezgode sačinjen Izvid štete kod tuženika u kojem su konstatirana oštećenja na vozilu (str. 7 spisa).

12. Kao što je rečeno policija je na mjestu događaja izuzela tragove dlake koji su pronađeni na vozilu, te je u postupku provedeno biološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", kojem je dostavljena izuzeta dlaka, te iz njihovog nalaza od 28. 11. 2024. (str. 63 do 66 spisa) proizlazi da je mikroskopskim pregledom spornih dlaka utvrđeno da su iste životinjskog porijekla ali ne posjeduju dovoljno morfoloških karakteristika za utvrđivanje životinjske porodice od koje potječu.

13. U postupku je provedeno i vještačenje po vještaku prometne struke dipl. ing. strojarstva DČ na okolnost dinamike nastanka nezgode, te oštećenja i visinu štete, te iz nalaza vještaka od 19. 3. 2025. (str. 76-81 spisa) proizlazi:

-da se vozilo kretalo ravnim dijelom kolnika, po svojoj desnoj polovici kolnika u pravcu Rečičke ulice, a srna je istrčala iz kolnog ulaza kbr. 33, vozilu s lijeve strane i došlo je do naleta,

-da elemenata za točan izračun brzine kretanja vozila nema ako vozaču iskazana brzina kretanja od 40 km/h se može prihvatiti kao moguća,

-da je pri naletu došlo do udara tijela divljači u bočnu stranu prednjeg lijevog blatobrana i kontakta s vanjskim lijevim ogledalom te prednjim i stražnjim vratima, nakon naleta divljač se udaljila s mjesta nezgode, a policija je izuzela dlake s vozila,

-mjesto naleta se nalazilo približno oko 2,0 m istočnije od PTM (okomica s južnog ugla kbr. 33 na sjeverni rub kolnika),

-u odnosu na širinu kolnika do naleta je došlo, za kretanje vozila, na desnoj polovici kolnika, oko 3,5 m udaljeno od sjevernog ruba kolnika (linija kolnog ulaza kbr. 33),

-mjesto naleta se nalazilo na dionici ceste bez postavljenog prometnog znaka "Divljač na cesti", a prometnim pravilom je brzina ograničena na 50 km/h,

-uzrok nezgode je predstavljalo istrčavanje divljači i nalet vozila na nju,

- do naleta je došlo u fazi reakcije vozača kočenjem i kada još nije moglo doći do aktivacije kočionog sustava, te vozač vozila nije imao mogućnost za izbjegavanje naleta kočenjem i nalet na divljač je bio neizbježan,

-u konkretnim okolnostima vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem,

-vozač bi intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo prije linije pretrčavanja divljači i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 20 km/h, odnosno za ve veće brzine nalet bi bio neizbježiv,

-za popravak oštećenja vozila nakon nezgode potreban je ukupan trošak s PDV-om od 4.014,04 kn odnosno 532,75 EUR.

13.1. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz prometnog vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a imajući u vidu da se radi o ovlaštenoj i stručnoj osobi za vještačenje, da je nalaz dao temeljem obavljenog očevida na licu mjesta, dostavljene dokumentacije policije (skica mjesta događaja, fotodokumentacija, izvješće), Izvida štete.

14. Iz provedenog biološkog vještačenja izuzetih dlaka, po Centru za forenzična ispitivanja, proizlazi da se radi o dlakama životinjskog porijekla, ali obzirom ne posjeduju dovoljno morfoloških karakteristika za utvrđivanje životinjske porodice od koje potječu, provedenim biološkim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi radi li se o dlaci divljači tj. srne.

14.1. Međutim, cijeneći podatke iz potvrde PP Karlovačke, čiji djelatnici su kod postupanja na licu mjestu s oštećenih dijelova vozila tužitelja izuzeli "dlaku", konstatirajući da izuzeta dlaka izgledom i bojom podsjeća na dlaku divljači – srne, cijeneći iskaz vozača, svjedoka IČ, čiji iskaz sud cijeni istinitim i objektivnim cijeneći da je svjedok detaljno iskazivao i opisivao kako je došlo do naleta na srnu, opisujući da mu je srna iskočila s lijeve strane gdje je jedno zapušteno i zaraslo dvorište, da je bilo oko 11 ili 12 sati popodne (a policiju je čekao dva sata), da mu je srna iskočila i udarila u lijevi dio vozila, da je nakon naleta stao i u retrovizoru vidio kako srna migolji na cesti i odlazi na drugu stranu, zatim cijeneći da se kod mjesta naleta nalazi lovište lovoovlaštenika Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, ovaj sud nalazi nedvojbenim i dokazanim da je kritičnog događaja tužitelj s vozilom naletio upravo na divljač odnosno srnu, dok s druge strane navode tuženika da nema dokaza da se radilo o divljači jer nije zatečena na licu mjesta sud, i da se moglo raditi i o naletu na domaću životinju, ocjenjuje paušalnim, kod čega valja reći da je opće poznato da postoje brojne slične situacije kod naleta na divljač u kojima divljač ne ugine na licu mjesta i udalji se , ali to samo po sebi ne znači da se ne bi radilo o divljači, a u konkretnom slučaju sud je u okviru provedenih dokaza tj. utvrđenja policija i iskaza svjedoka, činjenice da je kod kod mjesta naleta lovište navedenog lovoovlaštenika, utvrdio da se radilo upravo o naletu na divljač tj. srnu.

15. Dakle, ovaj sud nalazi da se radilo o naletu vozila na divljač, srnu, da je srna iskočila s lijeve strane gledajući smjer kretanja vozila i to iz lovišta lovoovlaštenika Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, koje lovište se nalazi kod mjesta nezgode.

16. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu NN 99/18 je propisano:

Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

16.1. Međutim u slučaju kad je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to slučaj u ovom predmetu, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima a što proizlazi iz odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu kojom odredbom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

16.2. Kako Zakon o lovstvu kao lexspecialis nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik, kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. To znači da kada je do štete došlo u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama ZOO-a.

16.3. Isto tako, tuženik, koji je osiguravatelj, odgovara kao i njegov osiguranik, dakle po principu objektivne odgovornosti.

17. Znači odgovornost i pasivna legitimacija tuženika temelji se na činjenici da je došlo do naleta vozila na divljač, tj. srnu, i da je divljač istrčala na prometnicu tj. javnu cestu, kojom se vozilo kretalo, iz područja lovišta lovoovlaštenika, osiguranika tuženika.

18. Divljač koja dospije na cestu po kojoj se odvija promet je opasna stvar, a za štetu od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.), dalje: ZOO, odgovara njezin vlasnik ili u smislu odredbe čl. 1066. st.1. ZOO-a umjesto vlasnika, isto kao on, odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi.

18.1. U konkretnom slučaju, tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika lovišta u kojem obitava divljač, odgovara kao imatelj opasne stvari po principu uzročnosti u kojem slučaju se u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, time da se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka (čl. 1067. st.1. ZOO-a), a djelomično se može osloboditi odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st.3. ZOO-a).

19. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača, valja reći da taj prigovor nije osnovan.

20. Nema spora da kod mjesta događaja nije bilo postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti", i da je brzina prometnim pravilom bila ograničena na 50 km/h (naseljeno mjesto).

21. Kod objektivne odgovornosti, teret dokaza u pogledu potpunog ili djelomičnog oslobođenja od odgovornosti je na tuženiku, te je dakle, tuženik taj koji je dužan dokazati postojanje razloga koji ga u potpunosti ili djelomično oslobađaju od odgovornosti za štetu (u smislu da je do štete došlo jer se tužitelj kretao nedopuštenom brzinom, da vožnju nije prilagodio uvjetima na cesti, važećoj prometnoj signalizaciji i sl.).

22. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao je neprilagođena brzina stanju i uvjetima na cesti uzrok štete, odnosno nije dokazao postojanje razloga koji ga u potpunosti ili djelomično oslobađaju od odgovornosti za štetu.

22.1. Naime, dopuštena brzina kretanja na cesti na kojoj se dogodila nezgoda bila je ograničena općim propisom (vožnja kroz naseljeno mjesto) na 50 km/h, temeljem nalaza vještaka utvrđeno je da se vozač kretao cestom brzinom od 40 km/h, , te da unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje nezgode kočenjem, i da bi vozač nezgodu izbjegao samo da je vozio brzinom manjom od 20 km/h. U konkretnoj situaciji nisu postojale okolnosti tj. uvjeti na cesti, koji bi nalagali potrebu vožnje ispod 20 km/h, kod čega mjesto nezgode nije bilo označeno ni znakom opasnosti „divljač na cesti“ koji bi upozoravao na moguću iznenadnu opasnost naleta divljači. Kod toga po mišljenju ovoga suda, u situaciji kad se nezgoda mogla izbjeći samo pri brzini kretanja manjoj od 20 km/h, u postojećim uvjetima na cesti - neoznačavanje mjesta nezgode znakom "divljač na cesti", dopuštena brzina kretanja od 50 km/h - zaista nije realno očekivati od bilo kojeg vozača pa tako i ni od tužitelja da u takvim uvjetima vozi ispod 20 km/h.

23. Nadalje, ne stoji po tuženiku istaknuti prigovor isključive odgovornosti odnosno krivnje treće osobe tj. nadležne uprave za ceste, koji obrazlaže i temelji na tvrdnji da je do predmetne nezgode došlo na državnoj cesti.

23.1. Odredbom čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama (NN 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14) propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

23.2. S druge strane, odgovornost za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti je, kao što je rečeno, objektivna.

23.3. Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbom čl. 1067. ZOO, prema kojoj se, vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

23.4. Sud prigovor tuženika cijeni paušalnim i općenitim jer ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala radnja ili propust nadležne uprave za ceste u konkretnom slučaju, kod čega do oslobođenje lovoovlaštenika pa tako i tuženika, od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo može doći samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom , a iz sadržaja spisa i provedenih dokaza ne proizlazi da je postojao bilo kakav zahtjev lovačkog društva prema nadležnoj upravi za ceste u smislu čl. 50. st1. ZC, a po kojem nadležna uprav nije postupila, niti proizlazi da bi šteta i štetni događaj bio u bilo kakvoj vezi sa stanjem ceste odnosno prometnice u pravcu sigurnog korištenja ceste.

24. Sud je prihvatio i nalaz vještaka u pogledu visine štete, 4.014,04 kn odnosno 532,75 EUR, s uključenim PDV-om, kod čega je vještak visinu štete utvrdio imajući u vidu Izvid štete sačinjen po umješaču Eurohec osiguranju, uspoređujući isti s Ponudom koju je tužitelj dobio od obrta [obrt] iz [adresa] (ponuda od 25.8.2021. na str. 8 spisa), te je nakon analize i usporedbe stavki iz ponude s Izvidom štete vještak utvrdio da je ponuda izrađena u skladu s Izvidom štete, te da je trošak popravka vozila upravo navedeni iznos.

24.1. Kod toga je nesporno da tužiteljica nakon štetnog događaja vozilo nije popravila, a proizlazi i iz svjedoka IČ, odnosno da tužiteljica nema račun popravka.

24.2. Prema odredbi čl. 1090. ZOO-a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

25. Slijedom navedenog valjalo je tužiteljici dosuditi navedeni iznos, kod čega valja kod čega valja reći da ne stoji tvrdnja tuženika da tužiteljica nema pravo na PDV, naime, prema pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13-9 „oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.“

25.1. Na dosuđeni iznos štete tužiteljici je kamata dosuđena tekuća od dana presuđenja, jer tužiteljica nema plaćeni račun popravka vozila, pa se radi o imovinskoj nenovčanoj na koju kamata prema ustaljenoj sudskoj praksi teče od dana donošenje presude, dok je s preostalim dijelom u pogledu tijeka zz kamate, tužiteljicu valjao odbiti.

O troškovima postupka.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a , te tužiteljci pripada trošak u cijelosti jer u postupku nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

26.1. Trošak tužiteljice se sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu, i troška plaćenog predujma za vještačenje, time da trošak zastupanja pripada sukladno VPS i Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023)

26.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

- sastava tužbe u iznosu 100,00 EUR

-sastav očitovanja na navode odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR

-zastupanje na ročištu 22. 2. 2024. u iznosu od 100,00 EUR

-zastupanje na ročištu 11. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR

-sastav podneska od 9. 9. 2024. u iznosu od 25,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8.t.4.)

-zastupanje na ročištu 1. 10. 2025. u iznosu od 100,00 EUR

-sastav podneska od 6. 5. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (50% nagrade Tbr. 8. t. 3.)

-zastupanje na ročištu 28. 10. 2025. u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupno 675,00 EUR, što uvećano za iznos od 168,75 EUR na ime PDV-a čini ukupno 843,75 EUR čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (polovica pristojbe jer je tužitelj tužbu predao elektronskim putem pa je imao mogućnost platiti polovicu pristojbe) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR što je ukupno 1.283,56 EUR.

U Karlovcu 16. prosinca 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Ova Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. t.3.) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostavljeno:

1. Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu

3. OD Grgić i partneri iz Zagreba