Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-371/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Svea ekonomi d.o.o., OIB: 17864542417, Zagreb, D.T. Gavrana 11, zastupanog po punomoćniku Domagoju Gregoriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Sandru Lukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Zagreb, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-258/2024-9 od 19. lipnja 2024., 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja Svea ekonomi d.o.o., preinačuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-258/2024-9 od 19. lipnja 2024. te se prijedlog ovršenika ŠH za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika koji je određen u zahtjevu za izravnu naplatu temeljem zadužnice ovjeren kod javne bilježnice Marine Sabljić – Dorčić, broj OV-2892/13 od 7. svibnja 2013., odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika koji je određen u zahtjevu za izravnu naplatu temeljem zadužnice ovjeren kod javne bilježnice Marine Sabljić – Dorčić, broj OV-2892/13 od 7. svibnja 2013., a koja odgoda traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik upućen zaključkom poslovni broj Ovr-258/2024-8 od 19. lipnja 2024.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj navodeći da se žali iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom navodi kako je naplata dovršena i da ovršenik nema pravni interes za odgodu.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. OZ-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

5. Prvenstveno na žalbene navode ovrhovoditelja da ovršenik nema pravni interes za odgodu budući da je postupak izravne naplate dovršen, valja reći kako je prijedlog za odgodu podnesen prije nego što je došlo do prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja. Isto tako, iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja o tom prijedlogu odlučivao prije nego što je obaviješten o tome da je izvršen prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno da je postupak izravne naplate dovršen. Stoga, ne mogu se prihvatiti navodi ovrhovoditelja da ovršenik nije imao pravni interes za odgodu, odnosno da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je o predmetnom prijedlogu za odgodu meritorno odlučio.

6. Nadalje, sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem prihvatio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Takvu svoju odluku sud obrazlaže navodima da je ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te da je isti učinio vjerojatnim da bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio teško nenadoknadivu štetu jer bi bio doveden u pitanje smještaj njegove majke u Domu za starije i nemoćne osobe, koji ovršenik plaća 512,00 eur mjesečno, slijedom čega su ispunjene kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, za odgodu.

7. Takvo postupanje suda prvog stupnja, ne može se prihvatiti kao pravilno.

8. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Fini da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

9. Iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a proizlazi da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. OZ-a ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. OZ-a. Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

10. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je ostvaren prvi razlog za odgodu iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, jer je ovršenik izjavio pravni lijek u povodu kojeg je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (čl. 52. OZ-a).

11. Međutim, prema ocjeni ovog suda nije ostvarena i druga pretpostavka za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Naime, nenadoknadiva šteta je ona šteta koja je znatnijeg opsega i koja se ne bi mogla nadoknaditi s obzirom na imovinske prilike ovrhovoditelja. Šteta se ogleda u nemogućnosti povrata predmetnih iznosa, a ne u nemogućnosti ili otežanoj mogućnosti ispunjenja nekih financijskih obveza ovršenika. Stoga, s obzirom na to da ovršenik niti ne navodi da eventualno neosnovano naplaćeni iznos u postupku izravne naplate, naknadno ne bi mogao vratiti od ovrhovoditelja i da bi mu zbog toga nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, to se njegov prijedlog za odgodu nije mogao prihvatiti kao osnovan.

12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu te pobijano rješenje suda prvog stupnja preinačiti i prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava odbiti.

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak