Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-93/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: P- 1172/2021-28 od 30. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: P-1172/2021-28 od 30. studenoga 2023. se:

1) potvrđuje pod točkama 1., 3. i 4. izreke te pod točkom 2. izreke za iznos od 1.550,00 eura i pripadajuće zatezne kamate tekuće na taj iznos od 30. studenoga 2023. do isplate,

2) preinačuje pod točkom 2. izreke za iznos od 131,54 eura i pripadajuće zatezne kamate tekuće na taj iznos od 30. studenoga 2023. do isplate i za to sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 131,54 eura i pripadajuće zatezne kamate tekuće na taj iznos od 30. studenoga 2023. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"1. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.156,59 EUR / 31.317,86 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 3,49 EUR / 26,28 kn od 13.09.2005. godine do isplate

na iznos od 1,74 EUR / 13,08 kn od 13.10.2005.godine do isplate

na iznos od 2,25 EUR / 16,98 kn od 12.11.2005. godine do isplate

na iznos od 2,62 EUR / 19,77 kn od 13.12.2005. godine do isplate

na iznos od 1,51 EUR / 11,34 kn od 13.01.2006. godine do isplate

na iznos od 1,89 EUR / 14,26 kn od 13.11.2008. godine do isplate

na iznos od 8,05 EUR / 60,64 kn od 14.01.2009. godine do isplate

na iznos od 12,07 EUR / 90,95 kn od 13.02.2009. godine do isplate

na iznos od 14,53 EUR / 109,44 kn od 13.03.2009. godine do isplate

na iznos od 7,62 EUR / 57,42 kn od 17.04.2009. godine do isplate

na iznos od 8,16 EUR / 61,51 kn od 16.05.2009. godine do isplate

na iznos od 4,50 EUR / 33,91 kn od 11.06.2009. godine do isplate

na iznos od 6,04 EUR / 45,48 kn od 11.07.2009. godine do isplate

na iznos od 2,63 EUR / 19,81 kn od 13.08.2009. godine do isplate

na iznos od 5,50 EUR / 41,47 kn od 12.09.2009. godine do isplate

na iznos od 2,62 EUR / 19,74 kn od 13.10.2009. godine do isplate

na iznos od 5,33 EUR / 40,15 kn od 13.11.2009. godine do isplate

na iznos od 4,49 EUR / 33,80 kn od 12.12.2009. godine do isplate

na iznos od 10,85 EUR / 81,77 kn od 14.01.2010. godine do isplate

na iznos od 13,54 EUR / 101,99 kn od 12.02.2010. godine do isplate

na iznos od 12,23 EUR / 92,16 kn od 12.03.2010. godine do isplate

na iznos od 17,18 EUR / 129,47 kn od 13.04.2010. godine do isplate

na iznos od 21,73 EUR / 163,75 kn od 13.05.2010. godine do isplate

na iznos od 26,09 EUR / 196,60 kn od 12.06.2010. godine do isplate

na iznos od 33,56 EUR / 252,89 kn od 15.07.2010. godine do isplate

na iznos od 25,32 EUR / 190,74 kn od 10.08.2010. godine do isplate

na iznos od 47,26 EUR / 356,08 kn od 11.09.2010. godine do isplate

na iznos od 36,60 EUR / 275,76 kn od 13.10.2010. godine do isplate

na iznos od 39,09 EUR / 294,50 kn od 12.11.2010. godine do isplate

na iznos od 46,81 EUR / 352,72 kn od 11.12.2010. godine do isplate

na iznos od 59,41 EUR / 447,59 kn od 13.01.2011. godine do isplate

na iznos od 45,97 EUR / 346,37 kn od 12.02.2011. godine do isplate

na iznos od 50,92 EUR / 383,67 kn od 12.03.2011. godine do isplate

na iznos od 44,77 EUR / 337,29 kn od 13.04.2011. godine do isplate

na iznos od 57,72 EUR / 434,86 kn od 12.05.2011. godine do isplate

na iznos od 3.472,51 EUR / 26.163,62 kn od 20.05.2011. godine do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.681,54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2023. pa do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja tuženikove tražbine u iznosu od 316,12 EUR / 2.381,78 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

2,93 EUR / 22,07 kn od 02.07.2005. pa do isplate,

0,78 EUR / 5,85 kn od 02.08.2005. pa do isplate,

0,75 EUR / 5,67 kn od 02.02.2006 pa do isplate,

2,92 EUR / 21,99 kn od 02.03.2006. pa do isplate,

4,53 EUR / 34,13 kn od 02.04.2006. pa do isplate,

3,57 EUR / 26,91 kn od 02.05.2006.pa do isplate,

2,99 EUR / 22,52 kn od 02.06.2006. pa do isplate,

5,29 EUR / 39,87 kn od 02.07.2006. pa do isplate,

6,59 EUR / 49,66 kn od 02.08.2006. pa do isplate,

3,67 EUR / 27,63 kn od 02.09.2006. pa do isplate,

3,43 EUR / 25,85 kn od 02.10.2006. pa do isplate,

6,64 EUR / 50,04 kn od 02.11.2006. pa do isplate,

5,84 EUR / 44,03 kn od 02.12.2006. pa do isplate,

7,57 EUR / 57,00 kn od 02.01.2007. pa do isplate,

9,53 EUR / 71,78 kn od 02.02.2007. pa do isplate,

9,38 EUR / 70,64 kn od 02.03.2007. pa do isplate,

11,16 EUR / 84,06 kn od 02.04.2007. pa do isplate,

14,36 EUR / 108,22 kn od 02.05.2007. pa do isplate,

14,72 EUR / 110,90 kn od 02.06.2007. pa do isplate,

16,28 EUR / 122,69 kn od 02.07.2007. pa do isplate,

13,64 EUR / 102,74 kn od 02.08.2007. pa do isplate,

13,31 EUR / 100,28 kn od 02.09.2007. pa do isplate,

18,12 EUR / 136,49 kn od 02.10.2007. pa do isplate,

13,85 EUR / 104,32 kn od 02.11.2007. pa do isplate,

16,84 EUR / 126,85 kn od 02.12.2007. pa do isplate,

10,65 EUR / 80,21 kn od 02.01.2008. pa do isplate,

9,11 EUR / 68,64 kn od 02.02.2008. pa do isplate,

5,87 EUR / 44,26 kn od 02.03.2008. pa do isplate,

5,71 EUR / 43,05 kn od 02.04.2008. pa do isplate,

11,05 EUR / 83,23 kn od 02.05.2008. pa do isplate,

11,15 EUR / 83,99 kn od 02.06.2008. pa do isplate,

13,35 EUR / 100,58 kn od 02.07.2008. pa do isplate,

14,22 EUR / 107,16 kn od 02.08.2008. pa do isplate,

12,04 EUR / 90,75 kn od 02.09.2008. pa do isplate,

6,02 EUR / 45,39 kn od 02.10.2008. pa do isplate,

8,27 EUR / 62,33 kn od 02.12.2008. pa do isplate.

4.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je odlučujući o glavnoj stvari pogrešno primijenio materijalno pravo Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05), ali je o glavnoj stvari trebalo jednako odlučiti i pravilno primjenjujući materijalno pravo Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

7. Na žalbene navode kojima tuženica elaborira o subjektivnoj i objektivnoj nepristranosti drugostupanjskog suda valja odgovoriti da se iz njih jedino može zaključiti da se radi o općenito i uvjetno (eventualno) podnesenom zahtjevu (zapravo prigovoru) za izuzeće sudaca ovog drugostupanjskog suda koji nije pravno obvezujući jer ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, odnosno može se jedino s osnovnom zaključiti da se ne radi o zahtjevu za izuzeće sudaca koji sude u ovom postupku. No, tuženici neovisno o naprijed navedenom valja odgovoriti da suci ovog drugostupanjskog vijeća ne smatraju da postoje okolnosti koje bi mogle dovesti u sumnju njihovu nepristranost (članak 71. stavak 7. ZPP), a suprotno tome tuženica niti tvrdi, a niti dokazuje.

8. Predmet zahtjeva je isplata razlike u tečaju valute CHF jer se radilo o ništavim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

9. Tuženica je istaknula prigovor radi prebijanja.

10. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništavost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev te odbio tuženičin prigovor radi prebijanja.

11. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u donošenju prvostupanjske presude jer ona nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi.

12. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu i prigovoru radi prebijanja ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

13. Na paušalne žalbene navode kojima tuženica navodi da je prvostupanjski sud odbio izvesti predložene „personalne dokaze“, ne navodeći pri tome određeno koji su to „personalni dokazi“, valja odgovoriti da je tuženica očito propustila imati u vidu da je na ročištu glavne rasprave 30. listopada 2023. odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ĐFF, dok prema stanju spisa saslušanje nekog drugog svjedoka nije predložila, niti je prvostupanjski sud odbio kakav takav dokazni prijedlog tuženice.

14. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

15. Između stranaka nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i da je on otplaćen.

16. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03, dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

18. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

19. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su tužene banke pa i tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

20. U konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništavosti kojih tužiteljica temelji zahtjev sadržajno su izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

21. Tuženica kao trgovac u ovom postupku nije dokazala da se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužiteljici protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da joj ih je tuženica učinila razumljivim, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

22. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništavosti predmetnih ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije u odlukama broj C-18/19, C-243/20 i C-452/18, koje ujedno i interpretira u žalbi.

23. Vezano za žalbene navode tuženice valja i odgovoriti da su posljedice svrhe zaštite prema Direktivi 93/13/EEZ te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu broj C-421/14 Banco Primus Sud EU protumačio odredbu članka 6. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništavosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

24. Predmetni ugovor o kreditu je nesporno u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništavim ugovornim odredbama, a ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) prema odredbi članka 182. stavka 1. ZOO/91 (članka 323. stavka 1. ZOO/05), u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 210. stavaka 1. i 2. ZOO/91 (članak 1111. stavci 1. i 2. ZOO/05) propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

25.Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF kao u ugovoru o kreditu na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništavih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 210. ZOO/91 (članka 1111. ZOO/05) dužna vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 155. ZOO/91 (članka 1046. ZOO/05) šteta i umanjenje nečije imovine.

26. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članaka 210. i 214. ZOO/91 (članaka 1111. i 1115. ZOO/05) mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništavih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

27. Visina zahtjeva tužiteljice za isplatom je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem.

28. Prema odredbi članka 108. ZOO/91 ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti (a istovjetno tome je propisano i odredbom članka 323. stavka 2. ZOO/05.).

29. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja, kojeg je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim, valja navesti da prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda tuženica nema pravo na isplatu potraživanja radi kojeg je istaknula taj prigovor jer plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila što bi bila obvezna vraćati, a niti za to potraživanje sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi postoji pravni osnov te tuženica na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje predmetnog ugovora s predmetnim ništavim ugovornim odredbama ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice niti može ostvarivati koristi iz svog nezakonitog postupanja. Konačno, ne štiti je niti kolektivna tužba za zaštitu potrošača.

30. Iako je prvostupanjski sud pravilno trebao odlučiti o nepostojanju potraživanja tuženice iz istaknutog prigovora radi prebijanja, a ne odbiti prigovor radi prebijanja kao neosnovan tuženica u svezi toga ne ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 333. stavka 3. ZPP, na koji žalbeni razlog drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

31. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništavosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih iznosa s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku podnesena 27. prosinca 2021. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

32. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio da tuženica tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u parnici nadoknadi troškove parničnog postupka, slijedom čega pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženici koja u parnici nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).

33. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio trošak pristojbe na tužbu jer tužiteljica nije bila oslobođena obveze njenog plaćanja u trenutku nastanka obveze njenog plaćanja. Međutim, tužiteljica je tu pristojbu platila u iznosu od 44,46 eura (dokaz o uplati – strana 38 spisa), a ne u iznosu od 88,00 eura koliko joj je dosudio prvostupanjski sud po toj osnovi, tako da je dosuđujući tužiteljici s te osnove trošak i u iznosu od 43,54 eura kojeg tužiteljica nije platila prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer joj je pravilno trebalo dosuditi samo plaćeni iznos pristojbe.

34. Osnovano tuženica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio trošak pristojbe na presudu od 88,00 eura jer tužiteljica niti je tu pristojbu platila niti će biti u obvezi platiti tu pristojbu jer je oslobođena po zakonu plaćanja te pristojbe, a osim toga prvostupanjski sud je na plaćanje pristojbe na presudu pozvao tuženicu.

35. Radi navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je kao neosnovan odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova u iznosu od 131,54 eura i pripadajuće zatezne kamate tekuće na taj iznos od 30. studenoga 2023. do isplate.

36. U odnosu na ostale troškove dosuđene tužiteljici tuženica primjenu materijalnog prava ne osporava obrazloženim navodima već odluku o trošku u tome dijelu pobija kao posljedicu svog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

36. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./1, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP kao pod točkom I./2.

37. Tuženica je uspjela sa žalbom u neznatnom dijelu i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka pa joj ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude ovog suda (članak 166. stavci 1. i 2. ZPP).

U Sisku 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek