Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-504/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb, d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojega zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zgrebu, poslovni broj: P-5732/2021-23 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zgrebu, poslovni broj: P-5732/2021-23 od 20. ožujka 2024.
r i j e š i o je
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zgrebu, poslovni broj: P-5732/2021-23 od 20. ožujka 2024. pod točkom II. izreke.
II. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja rješenje Općinskog građanskog suda u Zgrebu, poslovni broj: P-5732/2021- 23 od 20. ožujka 2024. pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena nadoknada troškova parničnog postupka i u iznosu od 191,36 eura se:
1) potvrđuje za iznos od 66,36 eura,
2) preinačava za iznos od 125,00 eura i za to rješava:
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 20,31 eura, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 104,69 eura zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
" I Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1., čl. 7. i čl. 12.9. Ugovora o kreditu broj 9011369783 od 19. svibnja 2006. godine, potvrđenog od javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, pod brojem OU635/2006-1 dana 23. svibnja 2006. godine, sklopljenog između tužitelja BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB:02535697732, kao kreditora te FS, [adresa], kao solidarnog dužnika.
II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, da tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.216,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kako slijedi:
na iznos od 11,01 EUR od dana 13.2.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 13,21 EUR od dana 22.2.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 7,14 EUR od dana 11.4.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 7,59 EUR od dana 10.5.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 5,77 EUR od dana 10.6.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 6,75 EUR od dana 16.9.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 6,75 EUR od dana 16.9.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 3,60 EUR od dana 20.10.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 3,60 EUR od dana 20.10.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 6,46 EUR od dana 24.11.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 5,28 EUR od dana 11.12.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 5,20 EUR od dana 12.12.2009. godine do dana isplate,
na iznos od 12,02 EUR od dana 24.2.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 20,21 EUR od dana 15.5.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 21,45 EUR od dana 15.6.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 20,80 EUR od dana 16.6.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 28,30 EUR od dana 17.7.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 24,24 EUR od dana 30.7.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 31,25 EUR od dana 18.8.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 29,92 EUR od dana 28.10.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 29,92 EUR od dana 28.10.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 29,92 EUR od dana 28.10.2010. godine do dana isplate,
na iznos od 38,47 EUR od dana 15.2.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 43,43 EUR od dana 15.3.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 43,51 EUR od dana 23.3.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 47,61 EUR od dana 11.5.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 47,94 EUR od dana 14.5.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 58,29 EUR od dana 21.6.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 77,52 EUR od dana 24.8.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 59,59 EUR od dana 13.9.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 54,86 EUR od dana 13.10.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 56,14 EUR od dana 15.10.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 54,77 EUR od dana 17.11.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 56,63 EUR od dana 13.12.2011. godine do dana isplate,
na iznos od 64,58 EUR od dana 14.2.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 64,58 EUR od dana 14.2.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 62,53 EUR od dana 17.4.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 62,53 EUR od dana 17.4.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 64,20 EUR od dana 1.5.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 63,79 EUR od dana 12.5.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 63,79 EUR od dana 12.5.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 65,34 EUR od dana 1.6.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 64,14 EUR od dana 1.8.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 62,51 EUR od dana 15.8.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 63,14 EUR od dana 20.10.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 63,14 EUR od dana 20.10.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 64,29 EUR od dana 17.11.2012. godine do dana isplate,
na iznos od 56,76 EUR od dana 22.1.2013. godine do dana isplate,
na iznos od 60,68 EUR od dana 23.2.2013. godine do dana isplate,
na iznos od 60,68 EUR od dana 23.2.2013. godine do dana isplate,
na iznos od 62,14 EUR od dana 21.3.2013. godine do dana isplate,
na iznos od 64,36 EUR od dana 20.4.2013. godine do dana isplate,
na iznos od 57,20 EUR od dana 7.6.2013. godine do dana isplate,
na iznos od 57,18 EUR od dana 7.6.2013. godine do dana isplate,
sve u roku od 15 dana."
2. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
"I. Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva kojim se predlaže utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka dijelove odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9011369783 od dana 19. svibnja 2006., kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu po navedenoj osnovi i to iznosa od 4.857,27 kn, uvećano za zatezne kamate tekuće od dana svake pojedine uplate pa do isplate ukupnog iznosa.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.986,41 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."
3. Protiv navedenog rješenja pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena nadoknada troškova parničnog postupka i u iznosu od 191,36 eura pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da ga ukine te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (za sastav žalbe).
4. Protiv navedene presude i navedenog rješenja pod točkom II. izreke pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (za sastav žalbe i pristojbu na žalbu).
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP u svezi članka 381. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.
8. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijane odluke nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuju u žalbama tužitelj i tuženik.
9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi pobliže označenih u izreci pobijane presude i isplata utuženog iznosa s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.
10. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita s osnove ništetnosti tih ugovornih odredbi.
11. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.
12. Nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i da je kredit otplaćen.
13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. stavku 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.
14. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
16. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
17. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su tužene banke pa i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
18. U konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu predmet zahtjeva sadržajno su izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.
19. Tuženik kao trgovac u ovom postupku nije dokazao da se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da mu ih je tuženik učinio razumljivim, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.
20. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi.
21. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama i ništetnost nastaje na temelju zakona te djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavaka 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
22. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
23. Visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku za financije sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.
24. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
25. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih iznosa s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu u ovom postupku podnesena 6. srpnja 2021. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.
26. Odluku o troškovima postupku dosuđenih tužitelju u pogledu primjene materijalnog prava tuženik ne pobija određenim i obrazloženim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
27. Tužitelj je tijekom postupka djelomično povukao tužbu, no tuženiku ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u svezi dijela zahtjeva za kojeg je tužba povučena, a prema vrijednosti predmeta spora u visini zahtjeva za kojeg je povučena tužba. Naime, tuženiku bi pravo na nadoknadu takvih troškova pripadalo samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti zahtjeva za kojeg je tužba povučena, a o čemu se u ovom konkretnom slučaju ne radi.
28. Pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio trošak tzv. preliminarnog izračuna visine zahtjeva za isplatom koji mu je nastao prije podnošenja tužbe. Naime, kada je u ovom postupku provedeno financijsko vještačenje temeljem kojeg je tužitelj i postavio konačni zahtjev i za izvođenje kojeg dokaza mu je suđena nadoknada troška onda zahtijevani trošak tzv. preliminarnog izračuna nije trošak potreban za vođenje parnice pa ne dosuđujući tužitelju nadoknadu tog troška prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.
29. Međutim, osnovano tužitelj prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava kada mu nije dosuđena pravovremeno zahtijevana nadoknada troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ročištu za objavu 20. ožujka 2024., a radi se o trošku potrebnom za vođenje parnice. Radi navedenog tužitelju prema Tbr. 9. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.) je valjalo dosuditi i nadoknadu troška za navedenu radnju od 50 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 eura (tužitelj nije pobijao žalbom odluku suda kojom mu na taj iznos nije dosuđena i zatezna kamata, niti u žalbi predlaže njeno dosuđenje).
30. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda, na temelju članka 380. točke 2. ZPP kao u izreci rješenja ovog suda pod točkama I. i II./1, a na temelju članka 380. točke 3. ZPP kao u izreci rješenja ovog suda pod točkom II./2.
31. Tuženik nije uspio sa žalbom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja ovog suda (članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).
32. Tužitelju pripada pravo nadoknade troškova parničnog postupka za sastav žalbe prema vps pobijanog dijela prvostupanjske odluke (191,36 eura) i to prema Tbr. 10. točki 4. Tarife od 12,5 bodova što prema vrijednosti boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 31,25 eura. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 65% pa mu je navedeni trošak dosuđen u iznosu od 20,31 eura, dok je za preostali zahtijevani iznos od 104,69 eura njegov zahtjev za nadoknadom tog troška odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke ovog rješenja, članak 166. stavak 1. i 2. ZPP).
33. Prvostupanjsko rješenje nije ispitivano pod točkom I. izreke jer u tome dijelu nije pobijano žalbom.
U Sisku 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek