1

                                                                                  Poslovni broj: 7 Gž-127/2022-3.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                                                       Poslovni broj: 7 Gž-127/2022-3.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.S.Z. u Z., i to: D. A., OIB: …, M. B., OIB: …, A. B., OIB: …, B. B., OIB: …, A. F., OIB: …, Đ. H., OIB: …, Ž. H., OIB: …, M. K., OIB: …, M. L., OIB: …, I. M., OIB: …, P. P., OIB: …, D. P., OIB: …, zastupani po upravitelju G.S.K.G. d.o.o. iz Z., OIB: …, a ovaj po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. D. H. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice L. M. F., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici Z. Z.-B., odvjetnici u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2021., poslovni broj: 120 Povrv-4542/2020-30., 23. listopada 2023.,   

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

I. Žalba tuženice L. M. F. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 120 Povrv-4542/20-38. od 12. prosinca 2021.:

 

a) potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj: Ovrv-61423/16. od 11. listopada 2016. održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženici, isplatiti tužiteljima glavnicu u iznosu od 216,11 EUR/1.628,31 kunu[1] zajedno sa zateznim kamatama i to;

- na iznos od 48,49 EUR/365,33 kn1 počevši od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 83,12 EUR/626,28 kn1 počevši od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 21. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 6,93 EUR/52,19 kn1 počevši od 16. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR/57,40 kn1 počevši od 16. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR/57,40 kn1 počevši od 16. siječnja 2016. godine do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 8 dana;

 

b) preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj: Ovrv-61423/16. od 11. listopada 2016. održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženici, isplatiti tužiteljima glavnicu u iznosu od 857,04 EUR/6.457,35 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom, te se u tom dijelu ukida rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-61423/16. od 11. listopada 2016. i odbija tužbeni zahtjev.

 

c) preinačuje u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke) i sudi tako da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženici nadoknade troškove sastava žalbe u iznosu od 124 EUR/937,50 kuna1 u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-61423/16 od 11. listopada 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici, isplatiti tužiteljima glavnicu u iznosu od 8.085,66 kn, zajedno sa zateznim kamatama i to;

- na iznos od 1.814,12 kn počevši od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 3.109,92 kn počevši od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 21. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 259,16 kn počevši od 16. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 285,01 kn počevši od 16. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 285,01 kn počevši od 16. siječnja 2016. godine do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

II Djelomično se ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-61423/16 od 11. listopada 2016. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužiteljima isplatiti ukupan iznos od 3.632,76 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, u roku od 8 dana.

 

III Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.411,68 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2021. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, u roku od 8 dana."

 

2. Protiv točki I. i III. izreke prvostupanjske presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitnih povreda parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud donio rješenje o prekidu postupka u odnosu na suvlasnike koji su preminuli, ali da nakon toga nije utvrdio njihove nasljednike i nastavio postupak u odnosu na njih. Smatra da iz navedenog razloga nije bilo moguće nastaviti postupak niti u odnosu na ostale suvlasnike jer se radi o jedinstvenim suparničarima. Tuženica nadalje tvrdi da ona, a niti njezini prednici nikada nisu bili suvlasnici poslovnog prostora sistemskog broja …  površine 430,11 m2, a što da proizlazi iz dostavljenog povijesnog ispisa zk. izvatka za zk. ul. … k.o. G. Z.. Tuženica u žalbi također ističe da se prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude nije očitovao na njezin prigovor nevaljanosti Međuvlasničkog ugovora, te posljedično tome i Ugovora o upravljanju zgradom u Z. Tvrdi da pobijana presuda i dalje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da u istoj postoje proturječnosti između utvrđenih činjenica i sadržaja isprava koje se nalaze u spisu, čime da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP). Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužitelji odbiju sa tužbenim zahtjevom u cijelosti i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana. 

 

5. Prema zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 31. ožujka 2021. poslovni broj: Su-162/2021. u postupcima u kojima je predmet spora zahtjev tužitelja (suvlasnika stambene zgrade) za isplatom određenog novčanog iznosa s osnova zajedničke pričuve, u slučaju kada umre jedan od suvlasnika, nije potrebno prekidati postupak u odnosu na sve tužitelje, već samo u odnosu na umrlog tužitelja.

 

6. Imajući u vidu navedeni zaključak po ocjeni i ovoga suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 8. ZPP-a kada je nastavio parnični postupak u odnosu na suvlasnike koji nisu preminuli. 

 

7. Međutim, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je prilikom donošenja dosađujućeg dijela prvostupanjske presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer se prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude uopće ne očituje na prigovore tuženice je li Međuvlasnički ugovor valjan s obzirom na činjenicu da je tuženica tvrdila da G. Z. nije mogao potpisati Međuvlasnički ugovor jer nije bio suvlasnik na predmetnoj nekretnini, te da je tuženica tvrdila da nije suvlasnica na poslovnom prostoru površine 430,11 m2.

 

8. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

9. Uvidom u Međuvlasnički ugovor za stambenu zgradu u Z. ovaj sud je utvrdio da je isti sklopljen 27. svibnja 1998. Člankom 2. Međuvlasničkog ugovora navedeno je da je popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima sadržan u prilogu 2 koji je sastavni dio ovog ugovora. Uz Međuvlasnički ugovor je dostavljen  popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelom i udjelom u troškovima održavanja. Među parničnim strankama nije sporna činjenica da je predstavnik G. Z. potpisao Međuvlsnički ugovor za dio nekretnina koje su u popisu navedene kao vlasništvo I. d.o.o., te L. R. d.d., ali iz popisa (list 38) proizlazi da je ista osoba potpisala Međuvlasnički ugovor i za suvlasnike R. Č., V. V., Đ. K., V. B., P. P., H. J..

 

9.1. Tužitelji su tvrdili da je predstavnik G. Z. bio ovlašten potpisati Međuvlasnički ugovor jer trgovačko društvo I. d.o.o., te L. R. d.d. i B. V. nisu bili vlasnici poslovnog prostora već su za iste imali sklopljen Ugovor o zakupu s G. Z. dok je G. Z. bio vlasnik ovih poslovnih prostora.

 

9.2. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišno knjižnog uloška … k.o. Z., ovaj sud je utvrdio da G. Z. nikada nije bio uknjižen kao vlasnik ili suvlasnik bilo kojeg dijela u predmetnoj nekretnini, a tužitelji nisu dostavili isprave iz kojih bi se moglo utvrditi da je G. Z. stekao pravo vlasništva ili suvlasništva po nekoj drugoj osnovi.

 

9.3. Prema članku 375. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a prema stavku 3. istog članka  odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

9.4. Obzirom da G. Z. nije bio suvlasnik na predmetnoj nekretnini, njegov predstavnik nije bio niti ovlašten potpisati predmetni Međuvlasnički ugovor, temeljem čega proizlazi da predmetni Međuvlasnički ugovor nije potpisala većina suvlasnika pa isti ne proizvodi pravne učinke prema tuženici. Slijedom navedenog proizlazi da niti Ugovor o upravljanju zgradom u Z., nije pravno valjan. Međutim, zbog tih činjenica nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije. To prije svega stoga što aktivna legitimacija (legitimatio ad causam activa) proizlazi iz određenog pravnog odnosa stranaka prema predmetu spora koji ovlašćuje jednu stranku da kao tužitelj pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva, a drugoj strani daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio ad causam passiva), a u konkretnom slučaju, kada je riječ o tražbini zajedničke pričuve, ovlaštenje za ostvarenje navedene tražbine proizlazi iz odredbi ZV, kojima je regulirana materija vlasništva na posebnim dijelovima zgrada – tj. etažnog vlasništva. Upravo polazeći od odredbe članka 90. stavka 1. ZV, prema kojoj zajednička pričuva predstavlja zajedničku imovinu (zajedničko vlasništvo) svih vlasnika posebnih dijelova jedne zgrade, to je onda, u skladu sa odredbom članka 62. ZV, svaki vlasnik posebnog dijela (suvlasnik zgrade) zasebno, više njih ili svi zajedno, ovlašteni zahtijevati naplatu dužne pričuve od suvlasnika koji tu obvezu ne izvršava uredno, pa i pokrenuti odgovarajući sudski postupak radi njene naplate, što je u konkretnom slučaj. Pri tome je potrebno ukazati da je G.S.K.G. d.o.o. Z. ovlašteno zastupati tužitelje jer je ono prije 27. svibnja 1998. određeno kao prinudni upravitelj (vidjeti članka 21. Međuvlasničkog ugovora, list 37), a nakon 27. svibnja 1998. nije sklopljen valjan međuvlasnički ugovor. 

 

9.5. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim, sudski postupak naplate dužnih iznosa pričuve može kao tužitelj pokrenuti upravitelj zgrade (ako je sklopljen pravno valjani Međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju zgradom), ali to mogu učini i suvlasnici zgrade – fizičke i pravne osobe, što i je slučaj u ovoj parnici, pa oni svoju aktivnu legitimaciju dokazuju ili zemljišno-knjižnim izvatkom ili prilaganjem ugovora o kupnji posebnih dijelova nekretnine. Međutim, upravo zbog činjenice da je vlasništvo prenosivo subjektivno pravo te da su stoga moguće česte promjene vlasništva posebnih dijelova zgrade čiji suvlasnici utužuju neplaćenu pričuvu, ali i s obzirom na činjenicu da se naplata pričuve ne vrši osobno tužiteljima već na za to posebno osnovan bankovni račun, za postojanje aktivne legitimacije te prihvaćanje postavljenog zahtjeva dostatno je da barem jedan od u tužbi naznačenih tužitelja dokaže da je vlasnik posebnog dijela te time i suvlasnik zgrade.

 

10. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da su gotovo svi  suvlasnici potpisivali odluke o visini troškova održavanja (list 50-57 spisa) kojim odlukama su određivali mjesečne doprinose u zajedničku pričuvu po m2. Iz navedenih odluka proizlazi da je mjesečni doprinos u zajedničku pričuvu po m2 u razdoblju od lipnja 2013. do 31. listopada 2015.  iznosi 0,40 EUR/3,05 kuna1/m2, a od 1. studenog 2015. da iznosi 0,44 EUR/3,35 kuna1/m2.

 

11. Prema članku 380. stavku 1. ZV sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a prema stavku  2. istog članka sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje, te su prema stavku 4. sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

12. Imajući u vidu članak 380. stavak 1. ZV za zaključiti je da obzirom da su gotovo svi suvlasnici potpisali odluke o visini troškova održavanja kojom su određeni mjesečni doprinosi u zajedničku pričuvu po m2, po ocjeni ovoga suda ta odluka obvezuje i tuženicu kao suvlasnicu iako nije potpisala predmetne odluke, te iako Međuvlasnički ugovor nije valjan. Naime, tuženica po ocjeni ovoga suda ne može biti stavljena u povoljniji položaj u odnosu na ostale suvlasnike koji plaćaju pričuvu prema dogovoru većine.

 

13. U podnesku od 9. travnja 2018. (list 25) tužitelji su naveli da je tuženica suvlasnica na poslovnim prostorima u Z., i to poslovnog prostora … površine 41,35 m2, poslovnog prostora … površine 44,19 m2 i poslovnog prostora … površine 22,93 m2, što je i dokazao izvodom iz zemljišnih knjiga (list 30-35 spisa).

 

13.1. Temeljem navedenog ovaj sud je utvrdio da se izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za nekretninu sistemski broj … odnosi na poslovni prostor u suvlasništvu tuženice površine 22,93 m2-poslovni prostor … (list 4), da se izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za poslovni prostor sistemski broj … odnosi na poslovni prostor u suvlasništvu tuženice površine 41,35 m2 poslovni prostor … (list 6), da se izvadak  iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za nekretninu sistemski broj … odnosi na poslovni prostor u suvlasništvu tuženice površine 44,19 m2- poslovni prostor … (list 5).

 

13.4. Ovaj sud je temeljem odluka kojima su određeni mjesečni doprinosi u zajedničkoj pričuvi po m2, te površina poslovnih prostora i koeficijenata za poslovne prostore od 1,25, suvlasničkog udjela tuženice u svakom od poslovnih prostora  (suvlasnički udjel 101/800), te iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrdio da tužitelji od tuženice potražuju pričuvu za poslovne prostore samo u visini njezinog suvlasničkog djela u poslovnim prostorima upisanim kao …, … i … od rujna 2013. do prosinca 2015.

 

13.5. Tuženica nije dokazala da bi utuženi iznosi pričuve za poslovne prostore označene u zemljišnim knjigama kao etažno vlasništvo …, … i … bili plaćeni.

 

13.6. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je u konkretnom slučaju za sva utužena potraživanja neosnovan prigovor zastare jer je zastarni rok za potraživanja po osnovu plaćanja pričuve 3 godine, sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), a najstarije utuženo potraživanje je za rujan 2013. koje je dospjelo na naplatu 15. listopada 2013. dok je tužba podnesena 11. listopada 2016. Zaključak da je zastarni rok 3 godine donesen je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 11. ožujka 2022., poslovni broj: Su IV – 87/2022.

 

13.7. Slijedom navedenog osnovan je zahtjev tužitelja da im tuženica po osnovu pričuve za razdoblje od rujna 2013. do prosinca 2015. isplati iznose i to: za poslovni prostor etažno vlasništvo … (sistemski broj nekretnine … u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) u iznosu od 45,67 EUR/344,13 kuna1, za poslovni prostor etažno vlasništvo … (sistemski broj nekretnine … u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) u iznosu od 88,04 EUR/663,32 kuna1, te za poslovni prostor etažno vlasništvo … (sistemski broj nekretnine … u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) u iznosu od 82,40 EUR/620,86 kuna1, što ukupno za ova tri poslovna prostora za utuženo razdoblje iznosi 216,11 EUR/1.628,31 kunu1.

 

14. Tužitelji su tijekom prvostupanjskog postupka tvrdili da se izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za nekretninu sistemski broj … odnosi na poslovni prostor površine 430,11 m2 i da je taj prostor u zemljišnim knjigama evidentiran na dva poduloška … i ...

 

14.1. Pravilno bi bilo da su zaduženja po osnovi pričuve za svaki poslovni prostor upisan u zemljišnim knjigama vođena posebno i da se u ovjerovljenim poslovnim knjigama etažno vlasništvo i vlasnici vode na način kako je to upisano u zemljišnim knjigama, a ne po sistemskim brojevima bez oznake etažnog vlasništva jer je onda problematično povezati zaduženje za pričuvu sa etažnim vlasništvom kao što je to u konkretnom slučaj.

 

15. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za etažno vlasništvo poslovnih prostora … i … ovaj sud je utvrdio da je tuženica suvlasnica na poslovnim prostorima označenim kao etažno vlasništvo … i … u 101/800 dijela. Nadalje prvostupanjski sud je iz izvatka iz zemljišnih knjiga utvrdio da je poslovni prostor označen kao etažno vlasništvo (…) u podrumu i prizemlju dvorišne zgrade podne površine 316,82 m2 i podne površine 16,98 m2, dok je poslovni prostor označen kao etažno vlasništvo (…) na prvom katu dvorišne zgrade podne površine 96,99 m2, te balkonom podne površine 7,12 m2. Dakle, niti jedan od poslovnih prostora nema površinu od 430,11 m2, a kada se zbroje površine ovih poslovnih prostora također se ne dobije iznos od 430,11 m2, te je pri tome bitno za istaknuti da se poslovni prostor … nalazi na prizemlju i u podrumu, dok se poslovni prostor … nalazi na prvom katu, pa je neuvjerljiva tvrdnja tužitelja (zapisnik od 11. listopada 2018. - list 77) da se radi o jednom poslovnom prostoru sistemski broj nekretnine ... Dakle, tužitelji na kojima je teret dokaza da se nekretnina sistemski broj … za koji je obračunata pričuva u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8 spisa) nisu predložili dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi činjenica da je nekretnina koju u poslovnim knjigama vode kao sistemski broj … ustvari poslovni prostori označeni kao etažno vlasništvo … i …, pa slijedom navedenoga nisu niti dokazali da je tuženica dužna platiti pričuvu za nekretninu  koja se u ovjerovljenim poslovnim knjigama vodi kao sistemski broj … za utuženo razdoblje u utuženom iznosu od 857,04 EUR/6.457,35 kuna1.

 

16. Slijedom navedenoga proizlazi da je temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, a pravilnom primjenom materijalnog prava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave trebalo ostaviti na snazi za iznos od 216,11 EUR/1.628,31 kunu1 sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki dospjeli iznos pričuve teče računajući od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog računa do isplate, i to  po osnovu neplaćenog dijela pričuve za poslovne prostore označene kao etažno vlasništvo …, dok je platni nalog trebalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 857,04 EUR/6.457,35 kuna1 s kamatom za pričuvu za nekretninu koja se vodi kao sistemski broj ...

 

17. Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

18. Uzimajući u obzir da je tuženica osporavala i osnovu i visinu tužbenih zahtjeva ovaj sud je zaključio da je uspjeh tužitelja po osnovu 75%, a po visini 20% dok je uspjeh tuženice po osnovu 25% a po visini 80 % pa je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a.

 

19. Obzirom na navedeno žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično je prihvaćena, te je odlučeno kao pod I. a.,  b. i c.  izreke presude, sukladno članku 373. a ZPP-a i članku 380. točka 3. ZPP-a (u odnosu na odluku o trošku postupka).

 

20. Tuženica je djelomično uspjela sa žalbom pa su joj prema vrijednosti predmeta spora za žalbu u iznosu od 1.037,15 EUR/8.085,66 kuna1, te prema Tbr. 10. Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), a razmjerno uspjehu sa žalbom od 80% dosuđeni troškovi postupka za žalbu u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kuna1 sukladno članku 166. stavku 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 23. listopada 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća    

 

                                                                                                          Draženka Ilak