REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2107/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., Oroslavlje, Mokrice 180b, OIB: 89993018652, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane glavne rasprave zaključene 25. studenog 2025., s danom objave 16. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju, AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., Mokrice 180b, Oroslavlje, OIB: 89993018652 iznos od 316,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, koja na ranije navedeni iznos teče od 7. svibnja 2025. godine do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 316,10 EUR-a od 14. veljače 2025. do 6. svibnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 316,10 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. siječnja 2025. godine vozilo u vlasništvu Mobilleasing d.o.o. i to Opel Astra , registarskih oznaka [registarska oznaka] (oštećeno je u štetnom događaju koju je prouzrokovao vozač vozila osiguranika Tuženika, osiguranog kod Tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068202999288 (u daljnjem tekstu: Polica). Oštećenik se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od dana 14. veljače 2025. a na koji je Tuženik odgovorio Obrazloženom ponudom broj: 258210510631 od dana 5. svibnja 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan te na temelju istog Oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 533,91 eura. Tuženik je odštetni zahtjev ocijenio osnovanim temeljem potvrde nadležne policijske postaje. Tužitelj ističe da je predmet spora je upravo novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete. Oštećenik kao ustupitelj je prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema Tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka i to prema Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 21. svibnja 2025. Naime, Tužitelj je oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 717/01/8 oštećeniku u iznosu od 1.062,51 EUR odnosno iznos od 850,01 EUR- a bez PDV-a. Slijedom navedenog, tuženik tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 850,01 EUR-a bez PDV-a , a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 533,91 EUR, dok razliku u iznosu od 316,10 EUR Tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da će sud dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku da mu naknadi iznos od 316,10 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju . Tuženik ukazuje kako je isti ne određuje cijenu sata rada niti jednog servisera/lakirera vozila već svoje odluke donosi i upućuje oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i drugim propisima kojima je uređeno pitanje naknade štete. Tuženik drži da je isplatom iznosa oštećeniku ispunio svoju obvezu te drži da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim ne da to pada u cijelosti na teret tuženika. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: ugovor o ustupu tražbine od 21. svibnja 2025. (list 7.-8. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 9. spisa), prigovor tužitelja na ponudu tuženika (list 10.-11. spisa), ponuda tuženika (list 12.-13. spisa), izvid štete (list 14. spisa), račun tužitelja (list 15. spisa), cjenik tužitelja (list 16. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 17-20. spisa) kao i sudske presude viših sudova koje su stranke uložile u spis.

5. Bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u osnovi je navedeno sporno zbog cijene radnog sata tužitelja. S obzirom na navedeno, a kako tuženik nije osporio niti odgovornost svog osiguranika niti dinamiku nastanka štetnog događaja, sud nije proveo dokaz prometnim vještačenjem, niti saslušanje stranaka i oštećenika, jer je isto ocijenio nepotrebnim.

6. Budući da je tuženik nesporno oštećeniku isplatio iznos štete te izvršio izvid štete na vozilu ovaj sud je stava da su tuženikovi prigovori kojim osporava svoju pasivnu legitimaciju, u cijelosti neosnovanima.

7. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

8. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 14. spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 25. ožujka 2025. za vozilo oštećenika marke OPEL ASTRA te je procjenitelj tuženik utvrdio da je za popravak vozila potrebno 3, 5 sata rada limara i 7,40 sati rada lakirera. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 533,91 EUR-a po računu za popravak vozila.

9. Uvidom u račun tužitelja broj 717/01/8 (list 15. spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao za vozilo oštećenika Mobil Leasing d.o.o. to na fakutiriani iznos od 850,01 EUR-a, iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja 59,00 EUR-a plus PDV. Prema tome, jasno je da se razlika odnosi na visinu sata rada koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj. Također se navodi kako je tužitelj Dakle, prema stavu suda sporna je krucijalna razlika u cijeni sata rada.

10. Uvidom u dopis/notifikaciju tuženika od 21. svibnja 2025. (list 9. spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupu potraživanja od strane oštećenik a Mobil Leasing d.o.o. tužitelju, i to u iznosu od 316,10 EUR-a koje ima prema tuženiku, a sve prema računu popravka broj 717/01/8.

11. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 21. svibnja 2025. (list 7-8. spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između oštećenika Mobil Leasing d.o.o. kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 316,10 EUR-a, prema računu popravka za štetu broj 717/01/8 u ukupnom iznosu od 850,01 EUR-a , temeljem auto osiguranja tuženika. U članku 1.1.2. istoga utvrđeno je da je tužitelj/primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja i ispostavio račun broj 717/01/8 u ukupnom iznosu od 850,01 EUR-a dužniku/tuženiku koji ga je dužan podmiriti s osnove police osiguranja štetnika, kao i da je dužnik/tuženik po računu podmirio 717/01/8 nesporni iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju od 533,91 EUR-a, čime da nije podmirio iznos od 316,10 EUR-a (čl. 1.1.3.). Ustupitelj je primatelju prenio svoje potraživanje prema dužniku/tuženiku u iznosu od 316,10 EUR-a (čl. 2.).

12. Na temelju članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

13. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a, kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa:

034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 17- 20 spisa).

14. Kako je uvidom u kalkulaciju izračuna cijena za tužitelja utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istom, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 316,10 EUR-a, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

15. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

16. Međutim ispravno da tuženik spori tijek zateznih kamata. Naime, na tužitelja je utuženo potraživanje preneseno i to za nepodmireni dio računa broj 717/01/8 od 29. travnja 2025. koji je dospio na naplatu 6. svibnja 2025., pa tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 7. svibnja 2025, od kada tužitelju nastaje šteta, a ne od dana kada je podnesen odštetni zahtjev tuženiku, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a. Datum dospijeća utvrđen je prema računu u spisu. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

17. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu Tarifa).

18. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a i arifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje u tekstu: Tarifa), a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 316,10 EUR-a tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 7/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), sastav prigovora od 12. kolovoza 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 32/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 10. studenog 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 8/1. u vezi s Tbr 54. Tarife) trošak pristupa na ročište od 25. studenog 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9/1. u vezi s Tbr. Tarife) što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife), sveukupno iznosi 250,00 EUR-a. Navedenom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu te žalbu u iznosu od 26,54 EUR-a tako sveukupni trošak tužitelja iznosi 276,54 EUR-a.

19. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sudac:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467a Zakona o parničnom postupku /''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 70/19).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćniku