Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: Povrv-356/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dragici Čogelja, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja, tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika Antonije Banić, odvjetnice u Zadru, te nakon objave presude dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se ovršeniku (ovdje tuženi HS) da isplati ovrhovoditelju (ovdje tužitelj ŽS) novčani iznos od 50.915,73 eura za sve obavljene radnje na računu Ovrhovoditelja br. 7/1/1 od 5. veljače 2024. godine sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana opoziva punomoći 23. veljače 2019. do konačne isplate.

II. Nalaže se ovršeniku (ovdje tuženi) da ovrhovoditelju (ovdje tužitelj) nadoknadi parnični trošak.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 7.500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 19. travnja 2024. kod ovog javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra zaprimljen je prijedlog ŽS za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, i to računa broj 7/1/1, u kojem se predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti ovršeniku HS namirenje tražbine u iznosu od 50.915,73 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. travnja 2024. pa do isplate.

2. Prihvaćajući gornji prijedlog javni bilježnik Silvana Grdović iz Zadra donosi 16. svibnja 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-3645/2024 donosi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se nalaže ovršeniku u roku od 8 dana od dostave toga rješenja namiriti ovrhovoditelju tražbinu iz prijedloga, potom se istim rješenjem određuje ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno sa troškovima u iznosu od 1.828,95 EUR.

3. Protiv gore navedenog rješenja javnog bilježnika od 16. svibnja 2024. ovršenik HS dostavlja prigovor javnom bilježniku 31. svibnja 2024. u kojem pobija navedeno rješenje u cijelosti, navodeći prije svega da nije sporno da je ovršenik koristio usluge ovrhovoditelja za zastupanje u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-137/08 (P-1124/09), no ovršenik tvrdi da on nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju s osnove njegova zastupanja u tome predmetu jer da je on istome potraživanje u cijelosti isplatio na ruke 20. listopada 2021., a što da je razvidno iz izjave ovrhovoditelja od 20. listopada 2021. Ovršenik u prigovoru opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja, kako glede glavnice tako i glede kamate, jer da je vjerodostojna isprava kojom je utvrđena tražbina ovrhovoditelja izdana 5. veljače 2024., dok je iz računa ovrhovoditelja broj 7/1/1 razvidno da je isti ispostavljen na ime pruženih odvjetničkih usluga ovršeniku u razdoblju od 2008. do 2018.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-356/2024 od 11. srpnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra pod poslovnim brojem Ovrv-3645/2024 od 16. svibnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje te je istim rješenjem odlučeno da će se povodom prigovora ovršenika, a temeljem čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona, daljnji postupak provesti po parničnom odjelu ovog suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.1. Tužitelj ŽS (ranije ovrhovoditelj) dostavio je u spis 19. studenog 2024. podnesak u kojem je predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev u sadržaju kako je to navedeno u tome podnesku. Tužitelj u navedenom podnesku u bitnome osporava navode iz prigovora ovršenika prema kojima ovršenik više nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju s osnova zastupanja u parničnom predmetu poslovni broj P-137/08 (P-1124/09), potom osporava da je ovršenik po dospjelosti svojih obveza prema ovrhovoditelju u cijelosti ispunio svoje obveze te da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Tužitelj pojašnjava da je račun broj 7/1/1 od 5. veljače 2024. izdan ovršeniku (sada tuženiku) protekom dužeg vremenskog perioda nakon obavljenih odvjetničkih usluga isključivo iz razloga što je ovršenik argumentirao zahtijevao od odvjetnika (sada tužitelja) da odgodi naplatu svojih troškova za odvjetničke usluge u svim predmetima u kojima mu je pružao odvjetničke usluge, pa i u ovom predmetu, sve dok ovršenik ne bude u mogućnosti te usluge platiti, pa da je s tim u svezi neosnovan prigovor zastare glede predmetnog potraživanja jer je u međuvremenu ovršenik (sada tuženik) stekao mogućnost plaćanja troškova za odvjetničke usluge, no on nikada nije izvijestio sada tužitelja o tome da je pribavio novčana sredstva kojima je mogao isplatiti račune tužitelju. Tužitelj nadalje pojašnjava da su njegovi ukupni odvjetnički troškovi prema odvjetničkoj tarifi prema tuženiku predstavljali ugovorenu nagradu u visini od 20% od uspjeha u sporu te pripadajuće troškove prema tarifi za sve obavljene radnje u svakom pojedinom sudskom predmetu. Tužitelj navodi da mu je tuženik 23. veljače 2019. preporučenom poštanskom pošiljkom poslao "opoziv punomoći" u svim parničnim i ovršnim predmetima u kojima ga je tužitelj zastupao te tražio da mu se odmah vrate svi spis, iako nije platio nikakav parnični trošak, s tim da tuženik u navedenom podnesku jeste naveo da ukoliko postoje potraživanja prema njemu da mu se dostavi specificirani račun s naznakom radnje koja je izvršena i datumom izvršenja svake pojedine radnje, a kako je tužitelj kasnije i postupio. Tužitelj ističe da su u odnosu na prekid zastare očigledno ispunjeni uvjeti u skladu sa odredbama čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima te ponovnog tijeka zastare predmetnog duga u skladu s odredbom čl. 392. st. 1. i 2., odnosno u skladu s odredbama čl. 240. st. 1. i 2. i čl. 245. st. 1. toga Zakona. Tužitelj smatra da je došlo daljnjeg prekida zastare od strane sada tuženika kada je priznavanjem postojećeg duga 20. listopada 2021. došao u tužiteljev odvjetnički ured s novcem u vezi kojeg je tražio da mu se uzme u obzir i prizna kao otplata barem jednog dijela nagrade za odvjetničke usluge. Tužitelj potom tvrdi da mu se one prigode 20. listopada 2021. tuženik obratio s obrazloženom da mu njegov ortak iz [adresa] FS traži potvrdu o plaćanju odvjetničkih usluga koje je tužitelj izvršio za ovršenika u vezi imovine koja predstavlja i vlasništvo tuženikova ortaka, jer da ortak ne želi na sebi imati obvezu kao suvlasnik nekretnina, s tim da tuženik ne dovodi u pitanje preostali dio ukupnog duga kojeg on ima prema ovrhovoditelju. Kako je toga 20. listopada 2021. tuženik došao u odvjetnički ured tužitelja s iznosom od 115.000,00 EUR, s objašnjenjem da želi s tim novcem platiti dio odvjetničkih predmetnih troškova dok ne pribavi novčana sredstava za isplatu ukupnih odvjetničkih troškova te je molio tužitelja da mu da nekakvu potvrdu koju bi trebao predati svome ortaku, to je tužitelj u povjerenju prihvatio takav tuženikov prijedlog i prihvatio je da mu tuženik preda prije navedeni iznos kao akontaciju ugovorene nagrade u određenim predmetima, a koji iznos je izbrojila tada nazočna tajnica iz tužiteljeva odvjetničkog ureda. Tužitelj je s povjerenjem da neće biti prevaren i da tuženik neće zloupotrijebiti potvrdu koju je od tužitelja tražio radi predočenja svome ortaku, tada kazao tuženiku da će po njegovoj želji biti napisan tekst potvrde kako bi se tuženik na taj način "oslobodio obveze" prema svom ortaku, ali ne i prema tužitelju obzirom je taj iznos koji je isplaćen 20. listopada 2021. predstavljao višestruko manji dio ugovorene nagrade za rad odvjetnika u tri predmeta pod poslovnim brojem P-801/13, P-194/02 i P-582/15.

5.2. Tužitelj je u podnesku od 22. siječnja 2025. između ostalog isticao da je temeljem usmenog dogovora između njega i tuženika o nagradi odvjetniku u visini od 20% od ukupno dosuđenog iznosa u imovinskopravnim predmetima dogovoreno da će se u slučaju uspjeha u sporu napisati i pismeni ugovor o usmeno ugovorenoj nagradi. Tužitelj pojašnjava da on i tuženik kasnije ipak nisu napisali pismeni tekst ugovora kojeg su odranije usmeno zaključili u prije navedenim imovinskopravnim predmetima u kojima da je tužitelj kao tuženikov odvjetnik za njega ostvario imovinu velike vrijednosti, veću od šest milijuna eura. Kako se do kraja 2021. tuženik nakon 20. listopada 2021. više nije javio tužitelju, tužitelj da je zaključio da ga je tuženik namjerno doveo u zabludu i prevario kako bi na taj način izbjegao plaćanje usmeno ugovorene nagrade i isplate pripadajućih odvjetničkih troškova u svim predmetima u kojima ga je zastupao. Tuženik se, po tužitelju, neosnovano poziva na potvrdu koju mu je tužitelj izdao u povjerenju po zamolbi tuženika, posebice ističući da navedena potvrda od 20. listopada 2021. (koju da je tužitelj predao tuženiku po njegovoj zamolbi neslužbeno u povjerenju isključivo iz razloga da bi tuženik tu potvrdu pokazao svom ortaku s kojim ima u suvlasništvu određene nekretnine) ne predstavlja i ne može predstavljati ispravu iz čl. 230. st. 1. ZPP jer ista ne predstavlja javnu ispravu, a kako tu potvrdu nije ovjerio javni bilježnik ista se ne može koristiti ni kao javno ovjerovljena isprava.

5.3. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 26. svibnja 2025. između ostalog isticao da njemu kao punomoćniku tuženik 23. rujna 2019. opozvao punomoć nakon približno dvadeset godina uspješnog zastupanja u svim sporovima, s tim da u svezi sa opozvanom punomoću dospijeva, po tužitelju, mogućnost naplate svih troškova tim danom, a od toga dana počinje teći novi zastarni rok, a što ukazuje na neosnovanost tuženikova prigovora zastare.

5.4. Tužitelj je konačno uredio njegov tužbeni zahtjev u njegovom podnesku od 19. studenog 2025.

6.1. Tuženik HS (ranije ovršenik) je u podnesku zaprimljenom 19. prosinca 2024. osporavao navode iz zaprimljenog podneska tužitelja od 19. studenog 2024. ističući da su isti u cijelosti neistiniti i ničim dokazani, navodeći tako da nije istina kako je tuženik molio tužitelja da mu ne izdaje račune za pružene odvjetničke usluge, već je upravo tužitelj taj koji nije ispostavio račune tuženiku i to iz razloga koji su njemu poznati, dok je ovršeniku bilo sasvim svejedno na koji način će isti platiti usluge koje mu je tužitelj pružio. Tuženik tvrdi da je njemu samo bilo bitno da podmiri svoje obveze prema tužitelju te je to i učinio, što potvrđuje izjava tužitelja od dana 20. listopada 2021., pritom pojašnjavajući da je tužitelj tražio da mu tuženik na ime pruženih usluga u svim parničnim i ovršnim predmetima u kojima ga je zastupao plati iznos od 115.000,00 eura te je taj iznos tuženik i isplatio u cijelosti. U odnosu na navod tužitelja kada isti spominje nekakvu nagradu koju mu je tuženik navodno obećao i to u visini od 20% vrijednosti spora, međutim, po tuženiku, u prilog takvim navodima tužitelj ne dostavlja ugovor o zastupanju i nagradi iz kojeg bi proizlazilo da je takvo nešto među strankama doista i ugovoreno. Nadalje, to što je tuženik imao zaključen Ugovor o ortakluku s FS nema, po tuženiku, apsolutno nikakve veze s iznosom i načinom plaćanja odvjetničkih usluga tužitelju, niti je tuženikov ortak tražio od istoga bilo kakvu potvrdu o plaćanju odvjetničkih usluga kako tužitelj to ovdje želi neistinito prikazati. Tuženik ističe da iznos od 115.000,00 eura koji je on dana 20. listopada 2021. isplatio tužitelju nije nikakva akontacija za odvjetničke usluge i nagradu, nego predstavlja iznos koji je tužitelj tražio, a koji iznos je tuženik u cijelosti platio. Dakle, po tuženiku, bit svega je da je sam tužitelj dana 20. listopada 2021. potpisao i pečatirao izjavu u kojoj navodi (a to u svom podnesku tužitelj i priznaje): „...Potvrđujem da isplatom navedenog iznosa ni ja, ni Zajednički odvjetnički ured Žarko Čogelja i Dragica Čogelja, prema HS nemam više nikakvih potraživanja, bilo materijalnih, novčanih, nenovčanih ili ikakvih drugih potraživanja za moje obavljene odvjetničke usluge.“, pa prema tome, tuženik je sve svoje obveze prema tužitelju uredno podmirio, tužitelj je to i potvrdio, što znači da tuženik više nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.

6.2. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 26. svibnja 2025. između ostalog isticao da u slučajevima kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, da odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena i zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa slijedom toga zastarijevanje zahtjeva odvjetnika za obavljene radnje zastupanja počinje teći od dana kada su te radnje obavljene, a kakvo stajalište je izraženo i u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-953/12 od 23. veljače 2013. Tuženik nadalje ukazuje da između njega i tužitelja nikada nije postojao pisani ugovor o nagradi za zastupanje iz kojeg bi proizlazilo da je ugovorena nagrada u visini od 20% od ukupno dosuđenog iznosa, a da bi takav ugovor o nagradi bio valjan isti je prema Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika trebao biti sačinjen u pisanom obliku. Tuženik tvrdi da ono što je dogovoreno da će on platiti tužitelju, da je isti to i platio i tužitelj je to potvrdio svojim potpisom i pečatom na izjavi od 20. listopada 2021.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao račun broj 7/1/1 od 5. veljače 2024. (ls 7-8), potvrde o primitku i preslike povratnica (ls 9-11), izjavu datiranu sa 20. listopada 2021. (ls 46), neslužbenu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 2. listopada 2018. (ls 87), neslužbenu kopiju prijepisa posjedovnog lista 657 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. veljače 2020. (ls 88-89), opoziv punomoći potpisane od HS s privitkom u vidu preslike koverte (ls 90-91), izvršen je uvid u preslik katastarskog plana (ls 92), pročitana je neslužbena kopija izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 7. srpnja 2021. (ls 93), neslužbena kopija izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 8. kolovoza 2022. (ls 94), popisi troškova ispostavljeni od Zajedničkog odvjetničkog ureda Žarko Čogelja i Dragica Čogelja (ls 95-106), Ugovor o ortakluku i uređenju međusobnih vlasničkih odnosa sklopljen između HS i FS **.**.2007. (ls 107-110), izlist iz tekućeg računa HS (ls 119), potvrda datirana sa 11. travnja 2008. (ls 120), izlist elektronske poruke od 5. studenog 2018. (ls 121), promet za račune na ime klijenata HS (ls 126), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ŽS (ls 136-137) i tuženika HS (ls 137-139), u svojstvu svjedoka saslušani su IS (ls 163) i US (ls 167-168), izvršen je uvid u priložene spise Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-259/01, P- 478/03 i P-194/02 te u spise Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-1124/09 (ranije P-137/08), P-582/15, P-801/13, Ovr-1666/16 i Ovr-1643/16.

8.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

8.2. Da je ovdje tužitelj ŽS po zanimanju odvjetnik te je isti u tome svojstvu zastupao kao punomoćnik ovdje tuženika HS u većem broju sudskih predmeta, uključujući i u predmetu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1124/09 (ranije P-137/08),

8.3. Da je kod Općinskog suda u Biogradu na Moru dana 17. ožujka 2008. zaprimljena pod poslovnim brojem P-137/08 tužba tužitelja Ilirija d.d. iz [adresa] protiv tuženika HS, a iz kojeg spisa u bitnome proizlazi:

- da je u samoj tužbi vrijednost predmeta spora označena u iznosu od 101.000,00 kuna (napomena suda: danas bi se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 radilo o protuvrijednosti o iznosu od 13.405,00 EUR),

- da je u tužbi postavljen tužbeni zahtjev kojim se traži donošenje presude kojom se raskida Ugovor o prodaji objekta Vila "Sv. Katarina" sklopljenog 17. travnja 1998. između tužitelja Ilirija d.d. [adresa] kao prodavatelja i tuženika HS kao kupca, a koja nekretnina se sastoji od bivšeg svjetionika, bunara i dvora ukupne površine 597 m2 i zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] (stara izmjera) k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini 1906 m2,

- da je u tome predmetu u spis 21. travnja 2008. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika podnesen po Zajedničkom odvjetničkom uredu Žarko Čogelja i Dragica Čogelja, a prema punomoći koja u tome spisu prileži na ls 17,

- da je u tome predmetu od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 7. siječnja 2015. donesena presuda pod poslovnim brojem P-1124/2009 kojom se odbija tužbeni zahtjev te se istom odlukom nalaže tužitelju naknaditi parnični trošak od 15.625,00 kuna, a na koju odluku je tužitelj izjavio žalbu koja je zaprimljena u spis 21. siječnja 2015., a koja žalba je odbijena kao neosnovana te je presuda suda prvog stupnja potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1058/15 od 27. listopada 2015.,

- na gore navedenu drugostupanjsku odluku tužitelj je izjavio reviziju koja je zaprimljena u spis 1. prosinca 2015. na koju je tuženik u spis po svom punomoćniku dostavio odgovor dana 23. prosinca 2015., a koja revizija je odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 904/16 od 4. siječnja 2017., a nakon čega u spomenutom spisu nisu poduzimane radnje od neke od stranaka, 8.4. Da na ls 90-91 predmetnog parničnog spisa prileži dopis naslovljen kao "opoziv punomoći" potpisan od HS **.**.2019., a koji dopis da je obzirom na pečat primitka na preslici koverte sa ls 91 predan na poštu u Biogradu 23. veljače 2019., a adresat koje pošiljke da je ŽS, Zajednički odvjetnički ured Žarko Čogelja i Dragica Čogelja iz [adresa],

8.5. Da na ls 46 ovdje predmetnog parničnog spisa prileži "IZJAVA" koja da je sačinjena na obrascu Zajedničkog odvjetničkog ureda Žarko Čogelja - Dragica Čogelja iz [adresa], a koju da je izjavu dao i potpisao odvjetnik ŽS te istu pečatirao 20. listopada 2021. u [adresa], a sadržaj koje izjave glasi:

"Potvrđujem da sam od HS iz [adresa], dana 20. listopada 2021. primio iznos od 115.000 EUR (stopetnaesttisuća eura).

Potvrđujem da isplatom navedenog iznosa ni ja, niti Zajednički odvjetnički ured Žarko Čogelja i Dragica Čogelja, prema JS, nema više nikakvih potraživanja, bilo materijalnih, novčanih, nenovčanih ili ikakvih drugih potraživanja za moje obavljene odvjetničke usluge.",

8.6. Da na ls 28-29 predmetnog parničnog spisa u preslici prileži račun broj 7/1/1 koji predstavlja osnov tužiteljeva potraživanja prema tuženiku u ovoj parnici, a koji račun da je sačinjen na obrascu Zajedničkog odvjetničkog ureda Žarko Čogelja - Dragica Čogelja iz [adresa] dana 5. veljače 2024. te se odnosi na odvjetničke usluge temeljem punomoći za zastupanje u parničnom postupku kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru poslovni broj P-137/08 (P-1124/09), u kojem predmetu da je VPS 255.645,77 EUR, a koji račun da bi u sveukupnom iznosu za isplatu od 50.915,73 EUR trebao platiti HS iz [adresa].

8.7. Da između odvjetnika ŽS kao punomoćnika i HS kao zastupane stranke nije bio zaključen pisani ugovor sukladno čl. 19. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94 i dr., dalje ZO), a kojim bi se odvjetnička nagrada ugovorila sukladno razmjeru s uspjehom u postupku, pa tako niti u predmetu ovog suda poslovni broj P-1124/2009 (ranije P-137/2008) na koji se sud osvrnuo pod točkom 8.3. obrazloženja.

9. Sporno je među strankama, a obzirom na njihove oprečne izjave isticane tijekom ovog postupka, da li su plaćanjem onih 115.000,00 EUR dana 20. listopada 2021. u cijelosti podmireni svi odvjetnički troškovi od strane ovdje tuženika prema tužitelju, a kako je to tijekom postupka tvrdio tuženik ili je plaćanje toga iznosa spomenutog datuma predstavljalo samo akontaciju ugovorene nagrade u svim predmetnima u kojima je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika, a kako je to tijekom postupka tvrdio tužitelj, kao što je sporna tijekom postupka bila i činjenica da li je zastarjelo predmetno potraživanje tužitelja u iznosu od 50.915,73 EUR

10. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koji se tiču njegovog tužbenog zahtjeva prvenstveno činjenicu da je onih 115.000,00 EUR koje je 20. listopada 2021. primio od tuženika predstavljalo isključivo akontaciju ugovorene odvjetničke nagrade.

11. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO), a koja svoje utemeljenje ima u načelu rimskog prava "pacta sunt servanda", proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Prema odredbi čl. 319. st. 1. ZOO proizlazi da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim Zakonom.

13. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i za koje drži da se ne bi trebale ukazivati spornima, ovaj sud zaključuje da tužitelj, a na kojem je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, nije uspio dokazati osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva i to da je onih 115.000,00 EUR koje je 20. listopada 2021. primio od tuženika predstavljalo isključivo akontaciju ugovorene odvjetničke nagrade, odnosno da i nakon plaćanja toga iznosa postoji nepodmireno potraživanje tužitelja prema tuženiku, konkretno od 50.915,73 EUR proizašlo iz zastupanja tužitelja kao punomoćnika tuženika u ovosudnom predmetu poslovni broj P-1124/2009 (ranije P- 137/2008). Naime, iščitavajući doslovno sadržaj one Izjave od 20. listopada 2021. koju je u sud u cijelosti citirao pod točkom 8.5. obrazloženja, ovaj sud ne vidi drugog načina u smislu tumačenja sadržaja te Izjave doli da je namjera odvjetnika ŽS bila ta da isti u svoje ime i u ime svoga odvjetničkog ureda vlatoručnim potpisom i stavljanjem pečata svog odvjetničkog ureda potvrđuje da više nema nikakvih potraživanja prema HS za obavljene i pružene odvjetničke usluge, što bi značilo, barem po mišljenju ovog suda, i u odnosu na ovosudni predmet poslovni broj P-1124/2009 (ranije P-137/2008). Drugim riječima, stajalište je ovog suda da sadržaj Izjave od 20. listopada 2021. nije nejasan ili dvosmislen, pa da bi eventualno dopuštao neko drugačije tumačenje od onoga na koje je netom prije ukazano od strane ovog suda, posebice ne da bi primljeni iznos od 115.000,00 EUR predstavljao samo akontaciju za odvjetničku nagradu u svim predmetima u kojima je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika.

14.1. Međutim, nije razlog na koji se sud osvrnuo u prethodnom odlomku obrazloženja ove presude jedini koji dovodi do zaključka glede odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari, već do takve odluke dovodi i od strane ovog suda ocjena osnovanim prigovora zastare istaknutog od strane tuženika. Naime, ističe se da ovdje predmetno potraživanje od 50.915,73 EUR predstavlja, po tužitelju, nagradu njemu kao odvjetniku za sve obavljene radnje po punomoći o zastupanju koja mu je izdana od tuženika u ovosudnom predmetu poslovni broj P- 1124/2009 (ranije P-137/2008). Stajalište je ovoga suda, proizašlo i iz relevantne sudske prakse, uključujući i revizijsku odluku donesenu 26. veljače 2013. u predmetu broj Rev 953/2012, da predmetna potraživanja zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina i to u smislu odredbe čl. 225. ZOO i tada zastarijevanje sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo potpisano, a mišljenje je ovog suda da temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, biloj onoj važećoj u prije navedenom periodu bilo onoj trenutno važećoj, nije propisan neki drugi rok početka tijeka zastare. Kako u konkretnom slučaju, a kako proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, nema posebnog pisanog sporazuma između odvjetnika i zastupane stranke, tj. ovdje tužitelja i tuženika, o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, ovaj sud smatra da odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, naime tako bi proizlazilo iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što bi posljedično značilo da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze, ovo sukladno čl. 215. st. 1. ZOO. Sud ukazuje na potonje okolnosti jer iz uvida u priloženi ovosudni predmet poslovni broj P-1124/2009 (ranije P-137/2008) glede kojeg i proizlazi, po tužitelju, njegovo potraživanje od 50.915,73 EUR na ime pruženih odvjetničkih usluga ovdje tuženiku, proizlazi da je zadnja radnja koju je tužitelj kao punomoćnik poduzeo u ime tuženika u tome predmetu poduzeta 23. prosinca 2015. dostavljanjem odgovora na reviziju izjavljenu od Ilirije d.o.o. u tome predmetu. Obzirom je tužitelj prijedlog za ovrhu temeljem računa broj 7/1/1 (i koji račun je u iznosu od 50.915,73 EUR ispostavljen tuženiku upravo na ime poduzetih odvjetničkih radnji u ovosudnom predmetu poslovni broj P-1124/2009 ,ranije P-137/2008) podnio javnom bilježniku dana 19. travnja 2024., dakle u svakom slučaju nakon proteka općeg roka zastare od pet godina iz čl. 225. ZOO, što sve ovaj sud navodi na zaključak da bi bio osnovan tuženikov prigovor zastare u odnosu na predmetno potraživanje tužitelja.

14.2. Nadalje, ovaj sud drži da je ovdje predmetno potraživanje tužitelja u zastari čak i ako bi se opći zastarni rok od pet godina računao od dana kada je tuženik opozvao punomoć ovdje tužitelju kao odvjetniku, a to je bilo temeljem one isprave od 23. veljače 2019. sa ls 90-91 na koju se sud osvrnuo pod točkom 8.4. obrazloženja. Naime, čak i kada bi se smatralo da su s danom opozivom punomoći dospjela sva pojedinačna potraživanja za svaku pojedinu radnju koju ovdje tužitelj kao punomoćnik do tada nije posebno popisao i potraživao od tuženika kao stranke u ovosudnom predmetu poslovni broj P-1124/2009 (ranije P-137/2008), to bi po mišljenju ovog suda značilo da bi i u toj situaciji potraživanje tužitelja u cijelosti bilo zastarjelo, a to obzirom je opoziv punomoći sa ls 90-91 tužitelj nesporno zaprimio tijekom veljače 2019. i isti je tada sukladno čl. 18. st. 3. ZO bio dužan izdati račun tuženiku u roku od 30 dana, dakle, u svakom slučaju do kraja ožujka 2019. , dok je, kao što je ranije ukazano, tužitelj prijedlog za ovrhu javnome bilježniku podnio dana 19. travnja 2024., dakle, i u odnosu na ovu situaciju nakon što je protekao opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO.

14.3. Razvidno je iz prije navedenog da ovaj sud smatra da plaćanje onog iznosa od 115.000,00 EUR dana 20. listopada 2021. nema značenje priznanja duga kojeg tužitelj potražuje u ovoj parnici, pa da bi to dovelo do situacije koja se sukladno čl. 240. ZOO ima smatrati da dovodi do prekida zastare, odnosno da bi novi opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 245. st. 1. ZOO iznova počeo teći s danom 21. listopada 2021. Naime, ovaj sud smatra, a obzirom na sadržaj Izjave od 20. listopada 2021. koji je u cijelosti reproduciran pod točkom 8.5. obrazloženja, da je ovdje tuženik plaćanjem onog iznosa od 115.000,00 EUR u cijelosti podmirio sve svoje obveze prema tužitelju na ime toga što ga je ovaj zastupao kao punomoćnik u većem broju sudskih predmeta, odnosno da na taj način tuženik nije priznao postojanje bilo kakvog daljnjeg neplaćenog duga prema tužitelju na ime pruženih odvjetničkih usluga, pa ni onih pruženih u ovosudnom predmetu poslovni broj P- 1124/2009 (ranije P-137/2008).

15.1. Stoga je slijedom svega onog iznijetog pod točkom 13. te pod svim točkama 14. obrazloženja ove presude ovaj sud zaključio da se ne može ocijeniti osnovanim predmetni tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je isti odbijen na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

15.2. Smatrajući da je iz svih prethodno elaboriranih razloga činjenično stanje glede predmeta spora u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, sud je smatrao da ne bi bili od značaja za pravilno presuđenje dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem u svojstvu svjedoka AS i FS. Što se tiče AS, inače člana uprave tvrtke Ilirija d.d. [adresa], za ukazati je da niti sam tužitelj tijekom ovog postupka nije tvrdio da bi isti na bilo koji način sudjelovao ili da bi imao kakvih izravnih saznanja vezano za komunikaciju između tužitelja i tuženika koja bi se ticala plaćanja odvjetničkih usluga tužitelju, a posebice ne da bi AS na bilo koji način participirao kod sastavljanja one Izjave od 20. listopada 2021. Slična je i situacija, barem po mišljenju ovog suda, i u odnosu na predloženog svjedoka FS glede kojeg tužitelj tvrdi da je razlog sastavljanja one Izjave od 20. listopada 2021. taj da bi tuženik tu Izjavu predočio svome ortaku iz [adresa] FS, jer da njegov ortak ne želi na sebi imati bilo kakvu obvezu kao suvlasnik nekretnina koje da ima sa tuženikom. Naime, glede dokazanosti potonje tvrdnje tužitelja u odnosu na razloge sastavljanja Izjave od 20. listopada 2021., a koje razloge izričito osporava tuženik, za istaknuti je od strane suda da tako nešto, osim tvrdnji samog tužitelja, nije potkrijepljeno niti jednim drugim provedenim dokazom, pa tako niti svjedočkim iskazom US, inače zaposlenice tužiteljeva odvjetničkog ureda u vrijeme sačinjenja te Izjave, koja nakon što opisuje okolnosti sastavljanja te Izjave u svome svjedočkom iskazu u niti jednom trenutku ne spominje da bi bilo tužitelj bilo tuženik tada spomenuli da se Izjava od 20. listopada 2021. u sadržaju koji je konačno sačinjen tada sastavlja s ciljem predočavanja iste od strane tuženika njegovom ortaku FS. Stoga je sud na ročištu održanom 20. studenog 2025. , a smatrajući te dokazne prijedloge nepotrebnim, odlučio zaključiti glavnu raspravu bez da se prethodno u svojstvu svjedoka radi njihova saslušanja pozivaju AS i FS.

16. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tuženika prema tužitelju temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a iz koje proizlazi da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Stoga je sud tuženiku zbog činjenice da je isti u ovoj parnici bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, pritom imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora označena u iznosu od 50.915,73 EUR, najprije priznao 500 bodova za sastav prigovora na rješenje o ovrsi, i to sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa), dok mu je po Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznato daljnjih 500 bodova za sastav obrazloženog podneska zaprimljenog 19. prosinca 2024. U odnosu na popisane stavke za pristup na ročišta sud je tuženiku sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 500 bodova za svako od četiri ročišta održana 26. svibnja 2025., 8. rujna 2025., 22. listopada 2025. i 20. studenog 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tuženiku dođe se do ukupno 3000 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 6.000,00 EUR koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 7.500,00 EUR kojeg sud priznaje tuženiku kao parnični trošak kojeg je imao radi vođenja ove parnice, slijedom čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 16. prosinca 2025.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Dragici Čogelja, odvjetnici u Šibeniku,

2. Tuženiku po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadr