REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-967/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivani Marangunić u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika KT iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb (OIB: 29743547503), kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:

„ 1. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od ukupno 18.136,57 eura (136.650,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 30.12.2009. prema stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te koja od 1.8.2015. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.

2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da u 15 dana isplati tuženiku – protutužitelju 39.754,39 eura sa zateznom kamatom od 26.6.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 13.531,57 eura sa zateznom kamatom od 17.12.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14.4.2010. tvrdi da je vlasnik osobnog vozila Mercedes E 280 CDI Avantgarde reg. [registarska oznaka], da je to vozilo osigurano kod tuženika ugovorom o osiguranju imovine (automobilsko kasko osiguranje), broj police [broj police], koji su stranke sklopile u Splitu 9.10.2009. Tužitelj dalje tvrdi da je 15.12.2009. na njegovom vozilu nastao osigurani slučaj, radi čega je tuženiku podnio odštetni zahtjev, no tuženik je dopisom od 17.3.2010. zatražio dalju dokumentaciju koja nema veze s isplatom osigurnine po tom ugovoru. Tužitelju je na vozilu nastala šteta od 131.544,00 kn pa u tužbi potražuje navedeni iznos i traži naknadu parničnog troška. U podnesku od 12.5.2017., nakon provedenog vještačenja, povisio je zahtjev na 136.650,00 kn, sada 18.136,57 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, ali osporava i nastanak štetnog događaja, osnovu, visinu tužbenog zahtjeva i uzročno-posljedičnu vezu između štete i opisanog štetnog događaja. Ukazuje da tuženik po čl. 953. st. 2. ZOO ne odgovara za štete koje su uzrokovane namjerno, što je bio konkretni slučaj. Osim toga, sva oštećenja na vozilu nisu nastala u utuženom štetnom događaju jer svojim intenzitetom i visinom ne odgovaraju mjestu štetnog događaja, već je većina nastala u nekom drugom događaju. Predlaže saslušanje svjedoka - djelatnika policije koji su obavili očevid, rekonstrukciju štetnog događaja s očevidom na licu mjesta, a po provedenom postupku zahtjev odbiti.

3. Ovaj je sud presudom od 26.1.2018. odbio zahtjev tužitelja, a Županijski sud u Zadru presudom Gž-348/18 od 13.6.2019. djelomično je preinačio tu presudu dosudivši tužitelju 136.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17.3.2010. do isplate i parnični trošak od 29.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-4284/2019 od 23.5.2023. ukinuo presudu Gž-348/18 i vratio predmet Županijskom sudu u Zadru na ponovno suđenje, taj je sud rješenjem Gž-659/2023 od 6.2.2024. ukinuo presudu ovog suda Pn-3716/10 od 26.1.2018. i vratio ga radi održavanja nove glavne rasprave s uputom da navede razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i na samu visinu nastale štete, utvrdi odlučne činjenice u sporu i donese novu odluku, s time da navede i odredbe materijalnog prava koje primjenjuje.

5. S obzirom da je tuženik 27.8.2049. postupio po pravomoćnoj presudi i isplatio tužitelju 136.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17.3.2010. te 29.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, odnosno ukupno 299.524,45 kn (sada 39.754,39 eura), podneskom od 25.6.2024. podnio je protiv tužitelja protutužbu tražeći povrat toga iznosa, isplaćenog po osnovi koja je otpala ukidanjem pravomoćne odluke.

6. Tužitelj se protutužbi usprotivio kao neosnovanoj, osporivši i visinu zahtjeva.

7. Sud je tijekom postupka pročitao policu automobilskog osiguranja, zapisnik o očevidu, tužiteljev odštetni zahtjev od 11.3.2010., tuženikov odgovor tužitelju od 17.3.2010., nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Vinka Ugrine od 26.1.2010., kalkulaciju troškova popravka društva DEKRA Ekspert d.o.o., ponudu Mercedes Benz, fotoelaborat vještaka Vinka Ugrine, presliku spisa PP Knin broj 511-13-10-41-588/2009 (list 26-31), saslušao svjedoka JT (list 38-39), kopiju situacijskog plana za mjesto štetnog događaja (list 51), proveo vještačenje po vještaku za promet dipl. ing. Srećku Hlišću (list 56-61, 212-213) s rekonstrukcijom događaja na očevidu (list 103-114, 127-129) te proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o., Zagreb.

8. Brižljivo ocjenjujući po čl. 8. ZPP svaki od izvedenih dokaza pojedinačno i sve njih u njihovoj ukupnosti, kao i ukupan rezultat postupka, sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika osnovan.

9. Nije sporno da su parnične stranke imale sklopljenu policu kasko osiguranja za vozilo tužitelja koja je vrijedila u vrijeme štetnog događaja. Tuženik je tijekom postupka osporio nastanak štetnog događaja i uzročno-posljedičnu vezu, ukazujući da sva oštećenja na vozilu nisu kompatibilna s mjestom nezgode, što znači da su nastala izvan štetnog događaja koji je predmet ovog spora. Osporio je osnovu i visinu zahtjeva.

10. Tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete prema privatnom pribavljenom mišljenju vještaka za promet dipl. ing. Vinka Ugrine koji je pregledao vozilo, popis oštećenja i fotografirao vozilo. Prema njegovom nalazu i mišljenju, šteta iznosi 131.544,00 kn, a u prilozima nalazu navedeni su svi troškovi i oštećenja koja su ukalkulirana.

11. Ovaj je sud proveo vještačenje po vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću, koji je štetu na vozilu tužitelja - uzevši u obzir sva popisana oštećenja - procijenio kao totalnu štetu na 136.650,00 kn (sada 18.136,57 eura).

12. Kako bi se raspravile sve sporne okolnosti, sud je izašao sa vještakom na lice mjesta radi rekonstrukcije i vještačenja na temelju kojeg bi se utvrdila dinamika nastanka štetnog događaja, kao i osporena uzročno-osporena veza između oštećenja na vozilu tužitelja i spornog štetnog događaja.

13. Iz prvog pisanog nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Hlišća sud je utvrdio prije svega da, unatoč tome što neka oštećenja na vozilu upućuju na postojanje uzročne veze između oštećenja i predmetnog štetnog događaja, iz raspoložive dokumentacije nije moguće sigurno zaključiti jesu li sva ili samo neka (i koja) oštećenja nastala u tom štetnom događaju.

14. Nakon tog nalaza i mišljenja sud je s vještakom izašao na lice mjesta i iz dopune nalaza i mišljenja nakon toga utvrdio da je prema dostupnoj dokumentaciji moguće da je tužiteljevo vozilo prolaskom lijevog zavoja u uvjetima zaleđenog kolnika sletjelo desno s kolnika i pri tome probilo suhozid, ali nije moguće zaključiti nisu li neka od oštećenja nastala u predmetnom štetnom događaju. Vještak je istaknuo da zbog oštećenja koja se navode u dokumentaciji vozilo ne bi bilo u voznom stanju, niti bi se njime moglo upravljati zbog loma unutarnje desne bočne spone upravljača. Kalkulacija visine štete ovisi o vrijednosti vozila prije nastanka štetnog događaja, no nije bilo moguće utvrditi za koliko bi se umanjila vrijednost vozila prije štetnog događaja s obzirom na moguća ranija oštećenja jer nije moguće na siguran način utvrditi koji dijelovi nisu mogli biti oštećeni u ovom štetnom događaju, osim probojnog oštećenja prednjeg lijevog blatobrana. Vještak je štetu vozila bez ovih odbitaka procijenio na 136.650,00 kn.

15. Povodom prigovora tuženika, vještak je na ročištu 18.12.2017. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje. Tuženik je ukazao na okolnost da iz fotografija u spisu proizlazi da je ukrasna maska na tužiteljevom vozilu neposredno nakon štetnog događaja praktički neoštećena. Osim toga, ukrasna maska nije predočena niti na jednom izvidu štete od strane tužitelja. S druge strane, prostor između poklopca motora i branika na fotografijama je neoštećen iako je za očekivati - s obzirom na materijal kojeg su sačinjeni - da će doći do pucanja, jer su, s druge strane, jače oštećeni poklopac motora, branik i hladnjak motora koji se nalaze odmah iza prostora ukrasne maske, što nije logično.

16. Tuženik je naglasio i da je u nalazu DEKRA i vještaka Ugrine navedeno da maska nedostaje, a prigovorio je i mogućnosti da prolaskom kroz kameni suhozid bude otkinut desni retrovizor, a da pritom na donjem bočnom dijelu ispod retrovizora nema tragova struganja ili oštećenja. Ukazao je i na nelogičnost u situaciji u kojoj snijeg prekriva kamenje suhozida, kao što proizlazi iz fotografija na mjestu nezgode, koji je upravo srušen vozilom tužitelja.

17. Vještak je nakon usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja ostao kod svega iznesenog u cijelosti, s time da je ponovno naglasio da su fotografije koje su mu dostupne slabe kvalitete, a na pitanje tuženika potvrdio da oštećenje dijelova iza ukrasne maske uistinu pretpostavlja i oštećenje same ukrasne maske, naročito kada vozilo svojim čeonim dijelom probija suhozid, dok iz fotografija nije moguće utvrditi je li i u kojoj mjeri maska oštećena, a fotografija maske hladnjaka ne nalazi se u spisu.

18. Potvrdio je i da do oštećenja retrovizora nije moglo doći na mjestu štetnog događaja od suhozida, ukoliko na području slijetanja nije bilo drugih prepreka, s time da na fotografijama postoji - s desne strane smjerom slijetanja - neko stablo, no nije mogao isključiti niti potvrditi da je retrovizor zapeo za stablo.

19. Vještak je potvrdio i da bi smjerom prolaska vozila prema suhozidu trebali biti uočljivi tragovi slijetanja kroz snijegom pokrivenu površinu između kolnika i mjesta gdje je srušen suhozid, no to stanje nije moglo biti utvrđeno zbog tamnih fotografija.

20. Naglasio je da je vozilo na neki način moralo biti samostalno prevezeno preko suhozida ili dovučeno u položaj u kojem je fotografirano, a naveo je i da nema tehničkih elemenata za utvrđivanje što se uistinu dogodilo.

21. Na fotografijama u spisu nisu vidljivi tragovi kotača od ruba kolnika do zaustavljenog položaja iz razloga kojeg vještak ne može objasniti. Oštećenje vozila i pronalazak naljepnice na jednoj krhotini definitivno ukazuje da je osobno vozilo tužitelja bilo na tom mjestu preko kamenog suhozida, ali nije moguće na siguran način zaključiti kako je do tog mjesta vozilo došlo.

22. Sigurno je da oštećenje na prednjem lijevom blatobranu nije moglo nastati prilikom slijetanja, već je nastalo ili ranije ili nakon događaja koji je predmet ovog spora.

23. Nakon što je Županijski sud u Zadru rješenjem Gž-659/2023 ukinuo prvostupanjsku presudu s uputom da ovaj sud od vještaka zatraži izričito izjašnjenje o tome koja su oštećenja nastala u štetnom događaju i kolika je visina šteta na automobilu tužitelja, je li riječ o totalnoj šteti, sud je ponovno pozvao vještaka dipl. ing. Hlišća na ročište 10.12.2024.

24. Vještak je ponovio da nije moguće na tehnički objektivan način razgraničiti štetu koja je na vozilu tužitelja nastala prije štetnog događaja, a koja u štetnom događaju. Naglasio je da je potrebno razgraničiti ranije oštećene dijelove, a da nije poznato do kojeg su stupnja i koji dijelovi oštećeni, na koji je način bilo potrebno popraviti, odnosno iz zamijeniti, da nije poznato je li postojala kumulativnost nekog oštećenja, a nije moguće utvrditi niti gradaciju popravka, a time niti trošak popravka. Totalna šteta ovisi o vrijednosti vozila u vrijeme štetnog događaja koju nije moguće procijeniti jer nije moguće utvrditi koji je opseg štete vozilo imao prije štetnog predmetnog događaja koji bi umanjivalo vrijednost za predmetni štetnog događaja. Zbog svega toga ne postoji način na koji bi tehnički objektivno mogao razgraničiti štetu na predmetnom vozilu i u novčanom iznosu izraziti štetu koja je nastala u ovom štetnom događaju.

25. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti držeći ga objektivnim, savjesnim, jasno argumentiranim. Vještak je u svom nalazu i mišljenju procijenio štetu na vozilu tužitelja, no u ovo nije ukalkulirao vrijednost konkretnog vozila prije nastanka štetnog događaja jer nije mogao utvrditi koja su oštećenja postojala prije štetnog događaja, s obzirom da to iz ranije navedenih razloga nije mogao učiniti.

26. Iz rezultata vještačenja sud je utvrdio da uistinu neka od oštećenja (prednji lijevi blatobran) nikako nisu mogla nastati u ovom štetnom događaju, dok za neka od oštećenja (branik, poklopac motora, hladnjak - svi iza prednje maske, retrovizor) nije sa sigurnošću mogla biti utvrđena uzročno-posljedična veza s ovim štetnim događajem. Dodatnu sumnju pobuđuje i okolnost da iz fotografija u spisu nisu vidljivi tragovi slijetanja kroz snijegom pokrivenu površinu između kolnika i mjesta na kojem je srušen suhozid, (tragovi su pronađeni samo na kolniku, kako proizlazi iz zapisnika o očevidu i iskaza svjedoka JT), a loša kvaliteta fotografija sačinjenih na očevidu pada na teret tužitelja, a ne tuženika. Osim toga, vještak nije mogao utvrditi, a tužitelj nije dokazao, na koji je način njegovo vozilo dospjelo na mjesto preko kamenog suhozida.

27. Prema tome, iz dokaznog postupka proizlazi:

-neka od oštećenja upućuju na postojanje uzročne veze s predmetnim štetnim događajem

-isključena je vjerojatnost da je probojno četvrtasto oštećenje prednjeg lijevog blatobrana (fotografija list 110 spisa) nastalo u ovom događaju

-iz raspoložive dokumentacije nije moguće sa sigurnošću zaključiti koja su sve oštećenja nastala u štetnom događaju

-nije moguće utvrditi stanje vozila prije štetnog događaja, a time niti objektivno procijeniti štetu koja je nastala na vozilu u spornom štetnom događaju

-na nalazu procjenitelja Dekra i vještaka dipl. ing Vinka Ugrine nije navedeno da je oštećena ukrasna maska, što upućuje na zaključak da nije oštećena, no

-s obzirom da su na tužiteljevom automobilu oštećeni dijelovi koji se nalaze iza ukrasne maske, i ukrasna je maska prema mišljenju vještaka dipl. ing. Hlišća morala biti oštećena.

28. Drugim riječima, rezultati dokaznog postupka pokazuju da u ovom štetnom događaju nisu nastala sva oštećenja koja su opisana u nalazima koji su dostavljeni u spis, a vještačenjem nije bilo moguće razgraničiti oštećenja vozila u ovom događaju od ranijih (eventualno i kasnijih). Kako je tuženik, ističući i druge okolnosti koje uz navedeno upućuju na sumnju u nastanak štetnog događaja za koji bi tuženik odgovarao (očevid je započeo 4 minute nakon dojave o štetnom događaju, različit položaj registarske pločice na fotografijama koje je sačinila policija, činjenica da na fotografijama policije nisu vidljive fotografije kotača od ruba kolnika do zaustavljanja položaja vozila, loša kvaliteta fotografija policije, koja nije mogla dostaviti druge jer su zbog kvara uništeni) jasno osporio nastanak štetnog događaja i uzročnu vezu oštećenja na vozilu s događajem za koji odgovara, tužitelj ih je bio dužan dokazati, odnosno dokazati da su nastupili uvjeti za isplatu osigurnine iz čl. 943. Zakona o obveznim odnosima.

29. Tužitelj nije niti pokušao objasniti nelogičnosti na koje se tuženik pozivao (osim što je ukazao da je prema sadržaju zapisnika o očevidu ukrasna maska oštećena): iako je iz nalaza i mišljenja vještaka jasno da sva oštećenja nisu nastala na događaju na koji se poziva, nije se izjasnio o tome u kakvom je stanju njegovo vozilo bilo prije štetnog događaja, kako bi barem pokušao pružiti elemente potrebne za donošenje odluke u ovom sporu. Tužitelju je svakako bilo dobro poznato jesu li na njegovom vozilu prije 15.12.2009. postojala oštećenja, moralo mu je biti poznato da četvrtasti proboj na blatobranu nije nastao toga dana, mogao je objasniti sudu i tuženiku na koji je način njegovo vozilo uklonjeno s mjesta štetnog događaja (tuženik i ovdje izražava sumnju jer vozilo nije bilo u voznom stanju, a tužitelj trošak šlepanja nije zatražio), sve kako bi dokazao i osporeni nastanak štetnog događaja i opseg u tom događaju nastale štete. Nije to učinio niti u svojim očitovanjima, niti je u tom pravcu predložio dokaze, pa niti vlastito saslušanje.

30. U postupku vještačenja iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da policijska skica mjesta nesreće definitivno ne predstavlja stvarno zaustavljeno vozilo, radi čega je upitno jesu li točno zabilježeni tragovi proklizavanja vozila koji s lijeve kolne trake prelaze na desnu, fotografije koje su dostupne loše su kvalitete i ne omogućuju izradu nalaza i mišljenja koji bi odgovorio na postavljeni zadatak, a izvornici fotografija uništeni su.

31. Iz rezultata dokaznog postupka sud je, prema tome, mogao utvrditi samo da je tužiteljevo vozilo u nekoj mjeri oštećeno u štetnom događaju 15.12.2009., no koja su oštećenja nastala, a koja nisu nastala u tom štetnom događaju nije bilo moguće utvrditi. Nesumnjivo je utvrđeno samo da nisu sva oštećenja koja je tužitelj utužio nastala u događaju 15.12.2009. Zbog navedenog se vještačenjem nije mogla sačiniti točna procjena visine štete, jer nije bilo moguće utvrditi za koliko bi se, s obzirom na moguća oštećenja prije štetnog događaja, trebala umanjiti vrijednost vozila tužitelja.

32. Iz svih navedenih razloga sud nije mogao utvrditi da su nastupili uvjeti iz čl. 943. Zakon o obveznim odnosima koji bi tuženika obvezivali na isplatu osigurnine, na koji je način nastao štetni događaj niti koja je u tom događaju šteta nastala je po čl. 221.a. ZPP-a zahtjev odbio.

33. Iskaz svjedoka JT nije posebno ocjenjivan, jer prema sadržaju njegov iskaz ne bi doveo do drugačije odluke suda: ovaj svjedok sam štetni događaj nije vidio, već je sudjelovao kao službena osoba na očevidu, a osim podataka unesenih u zapisnik o očevidu koji je bio uzet u obzir prilikom provođenja vještačenja, nije bilo konkretnih činjenica koje bi utjecale na utvrđenje činjeničnog stanja.

34. Postupajući po presudi Županijskog suda u Zadru Gž-348/18 od 13.6.2019. tuženik je tužitelju isplatio ukupno 39.754,39 eura. Ovo je sud utvrdio iz dokaza o uplatama na listu 201- 2023 spisa i rezultata vještačenja po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. Zagreb koje je proveo zbog toga što je tužitelj osporio zahtjev tuženika-protutužitelja za povrat navedenog iznosa s obzirom na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev 4284/19 od 23.5.2023. ukinuo drugostupanjsku presudu.

35. Tuženik-protutužitelj isplatio je tužitelju, dakle, 39.754,39 eura po osnovi koja je otpala ukidanjem presude Županijskog suda u Zadru Gž-348/18 pa je po čl. 1111.st.1. Zakona o obveznim odnosima tužitelj-protutuženik dužan taj iznos vratiti tuženiku-protutužitelju. Na ovaj iznos tužitelj-protutuženik kao pošteni stjecatelj duguje tuženiku-protutužitelju i zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva, konkretno 25.6.2024. do isplate (čl. 1115. ZOO). Zbog toga je sud protutužbu, koju je tužitelj tek paušalno osporio po osnovi i visini, usvojio u cijelosti. Zatezna kamata dosuđena je po čl. 29. ZOO.

36. Tuženiku je po čl. 154.st.1., 155. i 156. ZPP-a dosuđen parnični trošak koji se odnosi na zastupanje po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, i to: za sastav odgovora na tužbu i podneska od 18.5.2017. od po 500,00 eura (tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 19.1.2012., 7.2.2013., 15.1.2015., 14.5.2015., 7.4.2011., 18.11.2016. po 500,00 eura (tbr. 9/1), za pristup na ročišta 18.10.2012. i 11.3.2015. po 250,00 eura (tbr. 9/2), za podneske 25.6.2024. i 18.2.2025. po 1.000,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 10.12.2024. i 22.10.2025. po 1.000,00 eura (tbr /1), za sastav revizije iznos od 625,00 eura, ukupno 9.125,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 2.281,25 eura i troškova vještačenja od ukupno 930,54 eura te troška pristojbe na reviziju od 1.194,78 eura iznosi sveukupno 13.531,57 eura. Zatezna kamata dosuđena je po čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Zadru.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.