Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-699/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NA, zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3.u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Koprivnici i okrivljenika NA protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-200/2021-23 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe ODO u Koprivnici i okrivljenika NA kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je okrivljenik KA proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ (valja napomenuti da je prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je KZ objavljen zajedno s izmjenama i dopunama, pogrešno naveo i broj 84/2021., iako navedene izmjene i dopune nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, niti su blaže za počinitelja) te su mu na temelju čl. 139. st. 3. KZ utvrđene kazne i to: za kazneno djelo pod točkom 1) kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2) kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je temeljem istih zakonskih propisa i čl. 51. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 56. KZ okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) okrivljenik je obvezan Općinskom sudu u Koprivnici (ispravno: na račun proračunskih sredstava Republike Hrvatske) platiti troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu su u zakonskom roku podnijeli ODO u Koprivnici i okrivljenik KA.
2.1. ODO u Koprivnici žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 471. st. 1. ZKP-22), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu, pri čemu predlaže zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi.
2.2. Okrivljenik KA žali se putem braniteljice Zorice Franković, odvjetnice u Đuđevcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži njegovu žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da istu preinači te da ga oslobodi optužbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.
4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu (ŽDO) u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-830/2023-3 od 28. studenog 2023. isti vratilo ovom sudu.
5. Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na žalbu okrivljenika (osim u odnosu na kaznenu sankciju)
6. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da presuda uopće nema razloga i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da ne postoji niti jedan dokaz da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Naime, iskazi saslušanih svjedoka ne razilaze se uzimajući u obzir odlučne činjenice. Naprotiv, svi svjedoci tvrde da je okrivljenik prijetio oštećeniku riječima navedenim u činjeničnom opisu optužnice.
7. Žalba se uglavnom odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, međutim po mišljenju ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje je točno i potpuno utvrđeno.
8. Žalitelj navodi da smatra kako tijekom ovog postupka nije dokazano da bi on počinio produljeno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa valja napomenuti da se okrivljenika niti ne tereti za produljeno kazneno djelo, već ga se tereti za počinjenje dva kaznena djela počinjena u stjecaju. Pri tome također valja napomenuti da nije u pravu okrivljenik kad tvrdi da se kazneno djelo prijetnje ne može počiniti putem treće osobe, već da mora biti počinjeno neposredno prema oštećeniku. Stoga i događaj koji je opisan pod točkom 2) ima i objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje.
9. Tvrdnja okrivljenika da događaj iz ožujka 2021. nije utjecao na oštećenika, niti pak kod njega izazvao strah, zastrašenost ili prepad te da stoga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 139. st. 3. KZ, također nisu točne. Naime, kod prijetnje je bitno da ona bude objektivno podobna da kod druge osobe izazove strah ili uznemirenost, a to ne mora biti kod samog oštećenika. Naime, i oštećenik navodi da prvobitne prijetnje okrivljenika nije shvatio ozbiljno, jer je to način komuniciranja okrivljenika, međutim kad su prijetnje zaredale i kad ih je shvatio ozbiljno tada je podnio kaznenu prijavu. Dakle, u konkretnom slučaju je bitno da li riječi da će mu doći kući i pred djecom i ženom polomiti mu noge, prebiti ga i ubiti te mu staviti križ na čelo i riječi da će zapovjednika streljati i odrobijati, predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem, što po mišljenju prvostupanjskog, a i ovog suda predstavljaju, pa budući su kaznena djela počinjena prema zapovjedniku Javne vatrogasne postrojbe Đurđevac, ovdje oštećeniku OA, odnosno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom i položajem, to je okrivljenik počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ za koja je i proglašen krivim.
10. Nadalje, žalitelj se poziva na dokumentaciju koju je oštećenik osobno predao u spis s Facebooka, e-Podravine (listovi 153-157) iako se iz te dokumentacije ne može utvrditi tko je objavio komentare i tko je autor izjava, navodeći da u konkretnom slučaju nema podataka da se radi o okrivljeniku te da sud nije imao zakonsku osnovu navedenu dokumentaciju ocjenjivati u ovom postupku bez da je proveo odgovarajuće vještačenje, odnosno da je istu trebao izdvojiti iz spisa.
11. Uvidom u zapisnik od 1. ožujka 2023. (list 149) utvrđeno je da je oštećeni HA prilikom ispitivanja u svojstvu svjedoka predao u spis ispise komentara na Facebooku i na e-Podravini (listovi 153-157 i dr.) koje je javno objavio okrivljenik, navodeći da ga je okrivljenik na taj način uznemiravao i zastrašivao. Točno je da je prvostupanjski sud izvršio uvid u navedenu dokumentaciju (točka 4. i 15. obrazloženja pobijane presude) na što se obrana nije očitovala niti na tom zapisniku, a niti kasnije u završnom govoru 1. lipnja 2023. Dakle, obrana nije tražila da se priložena dokumentacija izdvoji iz spisa te prvostupanjski sud o tome nije niti odlučivao.
12. Uvidom u spornu dokumentaciju (listovi 153-157) utvrđeno je da su označeni komentari objavljeni pod imenom okrivljenika, a prvostupanjski sud u točki 15. obrazloženja presude navodi da su iz te dokumentacije vidljive poruke s Facebooka kao i nezadovoljstvo okrivljenika, te da su vidljive i riječi kojima se nakon inkriminiranog događaja okrivljenik obraća oštećeniku. Već iz navedenog je vidljivo da je riječ o objavama nakon inkriminiranog događaja. Međutim, navedene objave uopće nisu relevantne za učin kaznenih djela prijetnji za koje je okrivljenik proglašen krivim te iste nije bilo potrebno izdvajati iz spisa, niti u odnosu na iste provoditi vještačenje, koje uostalom nije niti predloženo.
13. Žalitelj također ukazuje na činjenicu da to što je odbijao raspored poslova ne dokazuje da je počinio kaznena djela za koja se tereti. Stoga smatra da je time činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz tog razloga jer svoje zaključke prvostupanjski sud temelji na iskazima svjedoka koji se razlikuju, na činjenici da prvu prijetnju oštećenik nije shvatio ozbiljno, a da se druga prijetnja temelji na dokazima koje je trebalo izdvojiti iz spisa.
14. Točno je da odbijanje rada prema rasporedu poslova nije dokaz da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, ali je povod počinjenja istih. Nadalje, svjedoci su ispitivani na okolnost onoga što je okrivljenik rekao, pri čemu je nebitno mišljenje svjedoka o tome da li je oštećenik prijetnju shvatio ozbiljno ili ne. Bitno je, kao što je to već navedeno, da je prijetnja objektivno podobna da kod druge osobe izazove strah za život i tijelo, a u konkretnom slučaju riječ je o prijetnji smrću prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom i položajem.
15. Stoga, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio kazneni zakon kada je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ.
16. O kaznenoj sankciji biti će riječi kasnije.
17. Vezano uz troškove valja reći da se okrivljenik na iste žali samo uvodno, dok isto ne obrazlaže te valja napomenuti da je prvostupanjski sud troškove postupka obrazložio u točki 23. obrazloženja pobijanog rješenja, time da je pogrešno naveo da je okrivljenik troškove paušala dužan platiti Općinskom sudu u Koprivnici, dok je ispravno da ih je dužan platiti na račun proračunskih sredstava Republike Hrvatske.
Na žalbu ODO u Koprivnici i okrivljenika u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji
18. ODO u Koprivnici smatra da je kazna zatvora u odnosu na koju je izrečena uvjetna osuda, preblaga te da je sud trebao izreći kaznu zatvora koju će zamijeniti radom za opće dobro na slobodi. Navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti dok je u nedovoljnoj mjeri cijenio otegotne. Ističe da je okrivljenik predmetna kaznena djela počinio u roku kušnje iz ranije presude te da je osuđivan za kazneno djelo s elementom nasilja, pa se može reći da je sklon deliktima s elementima kako fizičkog, tako i verbalnog nasilja. Stoga smatra da izrečena uvjetna osuda nije primjerena ni specijalnoj ni generalnoj prevenciji te da je okrivljeniku potrebno izreći strožu kaznu.
19. Okrivljenik pak kaznu smatra prestrogom te navodi da je rok kušnje od dvije godine izrečen u predugom trajanju, uzevši u obzir sve olakotne okolnosti na njegovoj strani, a to su njegova životna dob i činjenica da je otac malodobnog djeteta. Odluku o troškovima smatra neosnovanom, jer radi u OPG-u te prima minimalnu plaću, a ne u javnoj vatrogasnoj postrojbi, kao što se to navodi u osobnim podacima.
20. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazneno-pravne sankcije prvostupanjski sud je olakotnim okrivljeniku cijenio činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta i da je trenutno nezaposlen, dok mu je otegotnim cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost, presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja: K-92/2020-2 od 22. svibnja 2020. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ, kojom je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od jedne godine.
21. Za počinitelja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dakle okrivljenik je za svako od počinjenih kaznenih djela osuđen na minimalnu kaznu zatvora propisanu za navedeno kazneno djelo te je primjenom odredbe o stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, što ni u kom slučaju nije prestroga kazna, kao što to tvrdi okrivljenik. Naprotiv, u pravu je ODO u Koprivnici da je kazna zatvora u odnosu na koju je izrečena uvjetna osuda preblaga, međutim ODO u Koprivnici predlaže preinačenje pobijane presude u odluci o kazni na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna te navodi da je sud trebao okrivljeniku izreći kaznu zatvora koju će zamijeniti radom za opće dobro na slobodi. Pri tome treba napomenuti da je uvjetna osuda stroža kaznena sankcija u odnosu na rad za opće dobro, koje ODO u Koprivnici predlaže.
22. Ovaj drugostupanjski sud smatra da nema osnova za izricanje blaže kaznene sankcije okrivljeniku, a s obzirom na žalbu ODO u Koprivnici, nije u mogućnosti zadirati u kaznenu sankciju izrečenu okrivljeniku.
23. S obzirom na navedeno, žalbe ODO u Koprivnici i okrivljenika NA nisu osnovane, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbe nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Varaždinu 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
U zamjenu potpisao sudac
Igor Pavlic
