REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-226/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete od 118,65 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 118,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. lipnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 218,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi regresne naknade štete od 118,65 EUR s kamatama. Navodi da se 22. travnja 2022. oko 10,30 sati na državnoj cesti koja vodi od mjesta Merag prema Gradu Cresu, koja dijelom ima oznaku D100 a dijelom D101, dogodio štetni događaj i to na način da je OC, upravljao vozilom Peugeot Partner, registarskih oznaka [registarska oznaka], kada se dogodio odron kamenja s desne strane njegova vozila koji odron je oštetio desnu stranu istog. Vozilo kojim je upravljao tuženik u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja, policom kasko osiguranja br. 831440076, slijedom čega je tužitelj oštećeniku – ALD AUTOMOTIVE d.o.o. isplatio naknadu štete od 118,65 EUR. Cesta na kojoj se dogodio štetni događaj je razvrstana i kategorizirana kao javna cesta – državna cesta. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o cestama je određeno kako je tuženik društvo zaduženo za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta. Odredbom čl. 17. Zakona o cestama je određeno kako se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Nadalje, odredbom čl. 82. Zakona o cestama je određeno kako državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava upravo tuženik dok je odredbom čl. 26. Zakona o cestama određeno kako u poslove održavanja državnih cesta spada i planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ophodnja i dr.. S obzirom da već iz dostavljenih dokaza proizlazi kako predmetna cesta i pojas oko ceste nisu zadovoljavali uvjete određene Zakonom o cestama i Pravilnikom o održavanju cesta, to je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku međutim isti je odbio njegov zahtjev. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor pasivne legitimacije. Istaknuo je i prigovor aktivne legitimacije jer tužitelj nije dokazao zakonsku subrogaciju. Tužitelj je u spis dostavio potvrdu o uplaćenoj premiji koju je sam izradio te koja predstavlja njegov interni akt. Potvrda o izvršenom plaćanju sastavljena od strane tužitelja također ne predstavlja dokaz da je do plaćanja uistinu i došlo. Obzirom da tužitelj nije dokazao plaćanja, to proizlazi da tužitelj nije dokazao nastanak obveznog odnosa subrogacije iz čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik osporava odgovornost za štetni događaj iz razloga što iz tužbe nije razvidno na koji način je kamenje dospjelo na cestu, odnosno je li kamenje palo s pokosa ceste, sa zemljišta koje se nalazi u blizini ceste ili je palo sa nekog vozila. Ako se radilo o kamenju koje je palo sa drugog vozila ili bi se radilo o kamenju koje je palo sa susjednog zemljišta tada bi se u konkretnom slučaju radilo o odgovornosti za štetu vlasnika zemljišta ili vlasnika vozila s kojeg je kamen pao. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ne odgovara za štetu prema pravilima objektivne odgovornosti, nego prema načelu subjektivne odgovornosti, odnosno tuženik ne odgovara samom činjenicom da je šteta nastala na državnoj cesti, već je tužitelj dužan dokazati od čega se sastoji uzročna veza između štetne radnje i štete, što isti u tužbi nije učinio. Ni iz tužbe ni iz njezinih priloga nije jasno naznačeno gdje je do nezgode došle, niti je navedena, oznaka ceste, stacionaža niti fotografije mjesta nesreće. Opis mjesta događaja kao - cesta „Merag- Cres“ je širok pojam, da bi se uopće tvrdilo da je riječ o državnoj cesti, da li postoji znak upozorenja na mogućnost odrona kamenja, koje je ograničenje brzine i slično. Time je tužba i tužbeni zahtjev manjkava i nerazumljiva. Sukladno odredbi čl. 33. Zakona o cestama propisano da tuženik izravno ne izvodi radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, nego je iste dužan ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove. Članak 82. st. 3. Zakona o cestama propisuje da je predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. organiziranje poslova održavanja državnih cesta iz čl. 26. Zakona o cestama. Odredba čl. 26. st. 1. ZC-a propisuje da poslovi održavanja javnih cesta u smislu odredbi Zakona podrazumijevaju ustupanje radova redovnog održavanja cesta. Tuženik je ispunio svoju zakonsku obvezu ugovarajući poslove održavanja cesta sa trgovačkim društvom Ceste Rijeka. Stoga za bilo kakav propust u održavanju predmetne ceste odgovara ovdje društvo koje izvodi radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta. Tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti vozača, a posljedično tome i tužitelja za nastanak predmetne prometne nesreće. Prema potvrdi policije proizlazi da se nesreća dogodila pri ulasku u jednu serpentinu, odnosno zavoj (koji i gdje-ne zna se), u jutarnjim satima, kada je vidljivost dobra. Obzirom da nema podataka o stanju, kolniku i slično, brzini, znakovima, vozač nije prilagodio vožnju ulasku u zavoj (veći oprez, smanjenja brzina kretanja) te je time postupio suprotno odredbi 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U konkretnom slučaju nema propusta tuženika u izvršavanju njegovih zakonom i podzakonskim aktima propisanih obveza, a kamoli uzročne veze sa nastankom štetnog događaja. Na ročištu je priznao visinu štete odnosno visinu tužbenog zahtjeva Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Ovdje se radi o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (118,65 EUR) koje ne prelazi svotu od 6.636,14 EUR, te u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 2. i 3., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.).

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi 118,65 EUR s kamatama koji iznos je isplatio za materijalnu štetu vlasniku vozila registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] koje je oštećeno zbog odrona kamenja 22.4.2022. na državnoj cesti za koju je odgovoran tuženik.

5. Među strankama nije sporna visina štete.

6. Među strankama je sporno mjesto nastanka prometne nezgode te sam štetni događaj i odgovornost tuženika za štetu, i plaćanje štete od strane tužitelja.

7. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanje svjedoka (vozača) TC zamolbenim putem Općinskog suda u Sisku. Te je dokaze cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. O mjestu i načinu nastanka štete na vozilu registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] sud je zaključio iz Potvrde (str. 11 spisa) i Službene zabilješke (str. 259 spisa) Policijske postaje Mali Lošinj Ispostava Cres sastavljene po prijavi vozača od 22.4.2022.; Prijave štete tužitelju od 25.4.2022. (str. 9 spisa) i iz iskaza svjedoka – vozača TC (zapisnik na str. 262 spisa).

9. Svjedok OC detaljno je iskazao da se 22. travnja 2022. trajektom iskrcao na otok Cres i krenuo prema gradu Cres. Vozio se cestom od trajektne luke u mjestu Merag prema gradu Cresu cijelo vrijeme od silaska s trajekta u koloni u kojoj je bilo sigurno stotinjak automobila. Kolona je vozila polako, jer je padala jaka kiša i puhao jaki vjetar. Vremenski uvjeti su bili loši. Bilo je jutro oko 10,30 sati, i na jednom dijelu ceste u blagom zavoju s litice koja se nalazi s desne strane ceste počelo je padati kamenje svuda po cesti. Svjedok je pojasnio da se radilo o sitnijem kamenju i malo većem kamenju, a jedan kamen je pogodio vozilo Peugeot i to u desnu stranu vozila u plastiku od vrata. Sam udarac je osjetio, zaustavio vozilo, izašao van, vidio štetu na vozilu, uzeo plastiku koju je kamen otkinuo i zaključio da može nastaviti vožnju s vozilom. Zbog kolone koja je bila oko stotinjak vozila, i jake kiše i vjetra nastavio je put do grada Cresa gdje je otišao u policiju prijaviti događaj. Policija ga je iz grada Cresa uputila u Mali Lošinj, jer je na Cresu samo ispostava koja nije nadležna za isto. Nadalje je opisao da na dijelu litice gdje se dogodio predmetni događaj nema zaštitne žice kao što to inače bude, koja bi spriječila odron kamenja sa iste. Navodi da je prilagodio vožnju uvjetima na cesti. Iako je na tom dijelu ceste ograničenje oko 60 km/h, ipak je kao i ostatak kolone koja je izašla s trajekta vozio brzinom od oko 30 km/h negdje 40km/h dakle, vozio je polako jer se radilo o vožnji u koloni, a vremenski uvjeti su također bili loši jer je padala jaka kiša i puhao vjetar. Zaključno, vozio je polako i oprezno.

10. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, logičan, detaljan i sukladan Potvrdi (str. 11 spisa) i Službenoj zabilješki (str. 259 spisa) Policijske postaje Mali Lošinj Ispostava Cres sastavljene po njegovoj prijavi od 22.4.2022.; te Prijavi štete tužitelju od 25.4.2022.. Iz ponašanja vozača gdje je štetni događaj u kojem je nastala mala šteta (118,65 EUR) doista namjeravao prijaviti policiji s obzirom da je vozio službeni automobil, sud zaključuje da se štetni događaj dogodio upravo onako kako ga je opisao vozač. Tuženik, osim običnog osporavanja nije u postupku nekim dokazima ukazao na drugačije, ili da bi iskaz vozača bio nevjerodostojan.

11. Iz dokumentacije i iskaza svjedoka sud je zaključio da se radilo o državnoj cesti te da je do štete na vozilu došlo uslijed udara kamena u vozilo.

12. Državna cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja jest javna cesta u smislu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23), a odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o cestama je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.

13. Sukladno odredbama Zakona o cestama, za štetu koja nastane uslijed stanja javne ceste zbog koje javna cesta nije sigurna za promet odgovara se po principu pretpostavljane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Iz činjenice da je do štete na vozilu došlo zbog odrona i vjetrom nošenih kamenja za vrijeme dok se vozilo kretalo u koloni vozila na državnoj cesti, proizlazi kako šteta koju je zbog udara u isti na cesti pretrpjelo vozilo tužiteljevog osiguranika, tako i uzročno-posljedična veza između štetne radnje (propusta održavanja ceste u stanju sigurnom za promet) i štete.

15. Naime, odredba čl. 26. Zakona o cestama u poslove održavanja javnih cesta, među ostalim, uvrštava redovito i izvanredno održavanje javne ceste, dok odredba čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14 i 3/21), koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, propisuje da redovno održavanje ceste propisuje, između ostalog i čišćenje ceste na način da se odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Dakle, tuženik je dužan ukloniti sve stvari koje dospiju na kolnik s okolnog okruženja i spriječiti dospijevanje tih stvari (kamenja, kmenčića na cestu).

16. Zbog toga se odštetna odgovornost tuženika temelji na propustu održavanja ceste i procjenjuje se po kriteriju presumirane krivnje budući da je spomenutom odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima propisano tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Tuženik, koji je bio dužan dokazati kako nije bilo propusta u održavanju ceste, prema shvaćanju ovog suda to nije učinio jer na tu okolnost nije predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza.

18. Činjenica što je poslove redovitog održavanja ugovorom povjerio društvu Ceste Rijeka d.o.o. ne oslobađa tuženika odgovornosti. Sam tuženik je u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša, što ovdje nije učinio jer da je do oštećenja vozila ne bi došlo.

19. Vozač koji koristi državnu cestu ima određeno razumno očekivanje da na istoj neće biti prisutnih odronutih kamena koji će mu oštetiti vozilo.

20. Na strani osiguranika tužitelja sud nije našao elemente sudoprinosa jer se vozilom kretao na propisan način, sporom vožnjom u koloni kako je to sam iskazao. Iako je tuženik tvrdio da se kretao neprilagođenom brzinom, to ujedno nije i dokazao. Tužitelj je dokazao da kolnik nije bio siguran za promet zbog odronutih kamena na cesti koji je njegovom osiguraniku oštetio vozilo.

21. Tuženik je tvrdio i da nije poznato gdje se štetni događaj dogodio, međutim iz iskaza vozača proizlazi na dionici Merag Cres koja notorno ima 28 km.

22. Činjenica što je tuženik na treću osobu ugovorom prenio dio svojih poslova ne utječe na njegovu odgovornosti, već na odnos između tuženika i te treće ugovorne osobe.

23. Visina štete nije sporna.

24. Da su na tužitelja prešla prava iz osiguranja proizlazi iz Potvrde o izvršenom plaćanju od 17.6.2022. (stranica 177 spisa). Potvrda o izvršenom plaćanju po svom sadržaju predstavlja izvod iz tužiteljevih poslovnih knjiga i sadržaj i oblik takve isprave koja predstavlja elektronički zapis treba na odgovarajući način tumačiti kao i sadržaj svih drugih knjigovodstvenih isprava. Potvrda o izvršenom plaćanju sadrži sve nužne sastojke o poslovnoj transakciji na temelju koje tužitelj dokazuje jednu od pretpostavki za ostvarivanje svojeg prava utemeljenom na odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je istu sud prihvatio kao dostatan dokaz da je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku. Tuženik svojim paušalnim osporavanjem bez neke argumentacije nije kod ovog suda doveo u sumnju tužiteljevu potvrdu.

25. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 1045. st. 1., u vezi s čl. 963. st. 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

26. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a prema stopi koja se primjenjuje na ostale odnose jer je predmet spora regresna naknada štete koja ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora. Tužitelju zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos pripada od dana koji slijedi dan kada je izvršio isplatu.

27. U ovom postupku sud se rukovodio i načelom ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a). Radi se o šteti od 118,65 EUR. Sud je poklonio vjeru svim ispravama u spisu i iskazu svjedoka u pogledu dinamike vožnje, koje isprave i iskaz tuženik ničim nije doveo u sumnju. Stoga po mišljenju suda nije bilo potrebno provoditi očevid na licu mjesta i vještačenje jer se s obzirom na opseg oštećenja vozila i opisanu dinamiku vožnje i nastanak štetnog događaja ovdje ne radi o utvrđivanju činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže i o čemu ne bi mogao zaključiti bez vještačenja.

28. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 18.4.2025. od 50,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- pristup na ročišta 8.9.2025. i 19.11.2025. od 50,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 100,00 EUR;

- PDV (25%) od 37,50 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 187,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 13,27 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

Priznat mu je i trošak dolaska na ročište svjedoka OC od 18,00 EUR.

29. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao na isplatu prouzročenog parničnog troška tužitelju od 218,77 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

30. Sud je na prijedlog tuženika obavijestio o parnici Ceste Rijeka d.o.o. dopisom od 7.2.2025. (str. 249 spisa), koji se nije očitovao u postupku.

31. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 16. prosinca 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).