Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-13487/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika DUKAT d.d., OIB: 25457712630, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, zastupanog po punomoćniku Marku Borsky, odvjetniku iz Zagreba, Heinzelova 60, zgrada B, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. listopada 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 16. prosinca 2025. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 15. ožujka 2021. godine, a kojom je tuženik, DUKAT d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, tužitelju NS, iz [adresa] otkazao ugovor o radu na neodređeno od 01.03.2020. .

II. Raskida se ugovor o radu na neodređeno od 01.03.2020., koji je tuženik, DUKAT d.d., sklopio s tužiteljem NS, s danom 02.05.2021..

III. Nalaže se tuženiku DUKAT d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, da tužitelju NS, iz [adresa], s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od neto 7.306,86 € (slovima: sedamtisućatristošesteuraosamdesetšestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 16.12.2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem je tražio da se utvrdi (pod točkom I izreke) da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao pravno neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku DUKAT d.d. naknaditi tužitelju NS parnični trošak u iznosu od 2.000,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 16.12.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30.04.2021. navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 01. ožujka 2020. godine bio radnik tuženika. Dana 15. ožujka 2021. godine je Poslodavac, ovdje tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, a koju je tužitelj zaprimio 19. ožujka 2021.. Sukladno Zakonu o radu, tužitelj je u zakonskom roku od 15 dana od primitka Odluke o otkazu uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, a na koji je zaprimio odgovor 20. travnja 2021. godine. Obzirom da je Odlukom poslodavca odbijen zahtjev za zaštitu prava, tužitelj je primoran u zakonskim rokovima pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu. Tužitelj je dobio otkaz, a iz razloga koje je naveo tuženik proizlazi da je isti propustio dodati vitamin D u fazi pripreme proizvoda krem banana te je zbog navedenog protiv radnika 16. veljače 2021. podnesena prijava o povredi radne obaveze od strane Rukovoditelja proizvodnje. Navodno je isto potvrđeno od strane svjedoka ČS, a za kojeg naknadno jasno proizlazi da nije bio prisutan tijekom radnog procesa, te iz video - nadzora, a na način da tuženik putem video - snimke nije mogao utvrditi da je tužitelj pristupio hladnjaku i preuzeo vitamin D. Odnosno, nije dokazano je li tužitelj koristio ili nije vitamin D već se u odluci o otkazu izričito navodi da nije zaista preuzeo vitamin na način da ga uzme iz hladnjaka i potom iskoristi prilikom pripreme predmetnog proizvoda. Dakle, tuženik je odluku donio na temelju vlastitih zaključaka, bez čvrstih dokaza te unatoč činjenici da je tužitelj rekao da ne može potvrditi tijek događaja, a obzirom se ne sjeća. Tuženik nigdje nije naveo je li pronađen i ako je, gdje, navedeni vitamin D kao niti je li provedena neka vrsta vještačenja kojom bi se utvrdilo da u krem bananama zaista manjka navedenog vitamina. Nadalje je nejasno, ako je tužitelj preuzeo vitamin D i ako ga nije stavio u krem banane gdje je isti završio? Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, a na kojem temelji svoju Odluku o otkazu ugovora o radu. Tuženik također navodi da je tužitelj kod Poslodavca proveo neprekidno 16 godina i 4 mjeseca. U potpunosti je nelogično da bi netko tko 16 godina svakodnevno radi iste poslove zaboravio dodati vitamin D pri pripremi krem banana. Ono što tuženik niti u jednom trenutku nije naveo u Odluci o otkazu ugovora o radu jest da je tužitelj predmetnog dana, odnosno 14. veljače 2021. godine bio sam u I. smjeni, umjesto da je s njim bio još jedan radnik te, hipotetski ako je došlo do propusta tužitelja, isti je posljedica loše organizacije rada od strane tuženika. Iz navedenog jasno proizlazi da eventualni propust nikako ne može biti krivnja tužitelja već jedino i isključivo tuženika. Tuženik u Odluci o otkazu Ugovora na radu navodi da je tužitelju u 2018. godini izrečeno pisano upozorenje te donesena odluka o umanjenju plaće zbog namjerenog nanošenja štete poslodavcu kao i da mu je u 2019. godini izrečeno pisano upozorenje zbog neizvršavanja radnih i drugih obaveza. Tužitelj smatra kako je isto potpuno irelevantno te zbog poštivanja načela ekonomičnosti trenutačno neće objašnjavati svako navodno navedeno kršenje, a iz razloga što je predmetni Ugovor o radu na neodređeno sklopljen 01. ožujka 2020. godine pa se u skladu s tim navodna prijašnja kršenja radnik obveza ne mogu primijeniti kao osnova za otkaz. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će u tvrditi da je Odluka tuženika od 15.01.2021. nedopuštena te da tužitelju nije prestao radni odnos istekom otkaznog roka od jednog mjeseca i jedan tjedan od dana uručenja otkaza, te kojom će obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Podneskom od 22.10.2025. (str. 129-130 spisa), tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev tako da osim utvrđenja da je Odluka tuženika od 15.03.2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, predlaže sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini 6 mjesečnih bruto plaća, odnosno iznos od 7.306,86 € (6 x 1.217,81€ prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (dalje u tekstu: Odluka) koja je utemeljena na opravdanom razlogu i povodom koje je proveden postupak otkazivanja, sve u skladu s odredbama iz čl. 119. i 150. Zakona o radu. Tuženik je 14.2.2021. radio u I smjeni, kada je na svom radnom mjestu sudjelovao u pripremi proizvoda krema-banana. Tuženik je bio dužan u okviru tog proizvodnog procesa dodati vitamin D, u skladu sa zadanom recepturom i naznačenom deklaracijom na proizvodu. Obzirom da je tuženik s danom 14.2.2021. potpisao Listu primopredaje mljekarskih kultura (dalje u tekstu: Lista), on je svojim potpisom ujedno potvrdio kako je izvršio radnju preuzimanja vitamina D iz hladnjaka radi upotrebe u proizvodnom procesu. Predmetna Lista služi upravo u svrhu utvrđivanja tko je i kada preuzeo određenu kulturu iz hladnjaka. Stoga je tuženik izvršio uvid u video-snimku nadzora, a koje je postavljena u prostoriju s hladnjacima (oznake Sirela) u kojima se odlažu mljekarske kulture. Međutim, provjerom navedene video-snimke je utvrđeno kako tužitelj niti u jednom trenutku nije pristupio u tu prostoriju kod hladnjaka da bi preuzeo vitamin D iz hladnjaka te ga dodao prilikom pripreme proizvoda. Nadalje, tužitelj je u razgovoru s nadređenim ČS, Rukovoditelj proizvodnje, potvrdio da nije ubacio vitamin D, ali pri tome nije naveo niti jedan razlog koji bi opravdao takav propust. U provedenom postupku zbog kršenja radne obveze, tužitelj je iznio obranu u kojoj je i sam utvrdio kako je došlo do propusta jer u proizvod krema-banana nije bio dodan vitamin D. Potom je naveo da se ne sjeća je li dodao vitamin D te da iz tog razloga ne može potvrditi je li on učinio taj propust ili ne. Iako se tužitelj ne sjeća je li isti dodao ili propustio dodati vitamin D, tuženik je na temelju provedenog postupka utvrdio kako se radi o propustu u proizvodnom procesu na strani tužitelja. Naime, tužitelj je tog dana radio u I smjeni te je bio zadužen za pripremu proizvoda krema – banana u koji je trebalo dodati vitamin D. Tuženik je svojim potpisom na Listi potvrdio kako je preuzeo vitamin D iz hladnjaka, ali prema dostupnoj snimci video-nadzora, tuženik niti u jednom trenutku nije zaista pristupio hladnjaku da vitamin D preuzme te doda u proizvod. U slučaju da tužitelj nije raspolagao vitaminom D, tužitelj nije bio ovlašten potpisati Listu. Obzirom da je tužitelj svojim potpisom potvrdio da je raspolagao vitaminom D, isti je bio dužan i u naravi provesti što je potpisom potvrdio, a to je preuzeti vitamin D iz hladnjaka i upotrijebiti u pripremi proizvoda. Iz svega prethodno navedenog, jasno proizlazi kako je u proizvodnom procesu pripreme proizvoda krema - banana utvrđen propust, a za koji je odgovaran tužitelj. Tuženik ističe kako tužitelj ustraje u neizvršavanju radnih obveza i neadekvatnom pristupu radu. Tuženik je 30.3.2018. donio Pisano upozorenje jer je utvrđeno da je tužitelj počinio povredu radne obveze iz radnog odnosa namjernog nanošenja štete Poslodavcu, opisanu u čl. 75.st. 1. t. 15. Pravilnika o radu DUKAT d.d. Tuženik je 5.9.2019. donio Pisano upozorenje jer je utvrđeno da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa neizvršavanjem radnih i drugih obveza u svezi s radom radnika, opisanu u čl. 75. st. 1. t. 1. Pravilnika o radu DUKAT d.d. Prethodno navedena povreda se odnosila na propuste u proizvodnim procesima jer tužitelj nije slijedio proizvodni plan, jer nije s pažnjom obavljao poslove koji su u okviru njegovog radnog mjesta i jer je ostavljao poslove nedovršene. Unatoč tome što se tužitelju u pisanim upozorenjima izričito skreće pažnja da je dužan s posebno pažnjom i odgovornošću obavljati radne zadatke u okviru radnog mjesta jer mu u protivnom može biti otkazan ugovor o radu, tužitelj navedena upozorenja nije primijenio u svom pristupu prema radu te je nastavio s daljnjim propustima i povredama pri izvršavanju radnih obveza. Dana 29.5.2020. tužitelju je evidentirana usmena opomena u obliku Bilješke zbog propusta u proizvodnom procesu jer je utvrđeno da na pasterizaciji namaza nisu praćeni parametri procesa i da nisu bili upisani u listu nadzora tijekom procesa. Tužitelj je bio upozoren na uočene propuste, na poštivanje obveza iz radnog odnosa, kao i da će se u slučaju nastavka kršenja radnih obveza podnijeti prijava o povredi radne obveze. Dana 24.9.2020. tužitelju je evidentirana usmena opomena u obliku Bilješke zbog novog propusta u proizvodnom procesu jer nije dodao vitamin D u pripremi krema banane prema zadanoj recepturi. Tužitelj je ponovno upozoren na poštivanje obveza iz radnog odnosa jer će se u slučaju nastavka kršenja podnijeti prijava o povredi radne obveze. Dana 13.1.2021. tužitelju je ponovno evidentirana usmena opomena u obliku Bilješke i to opet zbog propusta u proizvodnom procesu jer nije ubacio enzim u b.Aktiv smoothie. U skladu s dosadašnjim upozorenjima, tužitelj je ponovno upozoren obveze iz radnog odnosa te na podnošenje prijave zbog povrede radne obveze, u slučaju nastavka kršenja. Tužitelj je već nakon mjesec dana nastavio s daljnjim kršenjem radnih obveza, obzirom da je 14.2.2021. ponovno počinio propust u proizvodnom procesu jer nije dodao vitamin D prilikom pripreme proizvoda. Stoga je tuženik, u skladu s već izrečenim upozorenjima, podnio novu prijavu o povredi radne obveze. Na temelju gore iznesenih i opisanih kršenja radnih obveza, jasno proizlazi kako tužitelj ne ostvaruje očekivane rezultate rada jer i nakon izrečenih upozorenja tuženika odbija promijeniti svoj ukupni odnos prema radu i radnim obvezama te svojim rezultatima rada ne pokazuje volju i interes za suradnju. Slijedom toga, opisano ponašanje tužitelja predstavlja opravdani razlog zbog kojeg, nastavak radnog odnosa nije moguć, jer tužitelj svojim ponašanjem ugrožava cijelu organizaciju rada i krajnje rezultate rada, a čim je odnos povjerenja s tuženikom kao Poslodavcem trajno narušen. Tuženik ističe kako je tužitelj u neprekinutom radnom odnosu s tuženikom, a za čijeg trajanja su počinjena opisana kršenja radnih obveza te je utvrđen neadekvatan pristup prema radu. Slijedom toga su tužiteljevi navodi, kako se utvrđena kršenja radnih obveza ne mogu primijeniti kao osnova za otkaz, u cijelosti promašeni i neosnovani. Tuženik je prije donošenja pobijane odluke već upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa te mu je ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka daljnjih povreda. Također, tužitelju je prije otkazivanja ugovora o radu bilo omogućeno iznijeti obranu, a što je tužitelj i učinio. Tuženik je prilikom donošenja pobijane odluke proveo postupak u skladu s odredbama iz čl. 150. Zakona o radu te se savjetovao s Radničkim vijećem. Radničko vijeće se u svom očitovanju nije protivilo odluci o otkazu ugovora o radu, a takvo očitovanje je donijelo na temelju uvida u dokumentaciju prema kojoj su već bili provedeni postupci zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i u kojima se tužitelju već ukazalo da mu se može otkazati ugovor o radu, ako nastavi s povredama. Slijedom navedenoga, jasno proizlazi kako je tuženik prije donošenja pobijane odluke proveo zakonom propisanu proceduru prije otkazivanja, kao i da je isti povodom donošenja odluke ispunio zakonom propisanu obvezu savjetovanja s Radničkim vijećem. Slijedom svega navedenoga, tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška koji se sastoji od sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i pristojbi na presudu.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Odluku tuženika od 15.03.2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tužitelju (list 6-8 spisa), u Odluku tuženika od 14.04.2021. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za zaštitu prava (list 9-10 spisa), u tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava (list 11-15 spisa), u listu primopredaje mljekarskih kultura (list 23 spisa), u zapisnik s obrane tužitelja od 26.02.2021. (list 24 spisa), u tjedni raspored u odjelu proizvodnje – pripreme fermentacije za razdoblje od 08.02.2021. do 14.02.2021. (list 25 spisa), u snimku video nadzora koja se nalazi na USB sticku koji prileži spisu na listu 40, u pisano upozorenje od 30.03.2018. (list 26-27 spisa), u pisano upozorenje od 05.09.2019. (list 28-29 spisa), u bilješke od 29.05.2020. (list 30 spisa), od 24.09.2020. (list 31 spisa) i 13.01.2021. (list 32 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2020. (list 33-34 spisa), u dopis tuženika Radničkom vijeću (dalje: RV) od 10.03.2021. u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu (list 35 spisa), u očitovanje RV od 12.03.2021. (list 36 spisa), u 4 Ugovora o radu na određeno vrijeme i 4 Ugovora o radu neodređeno vrijeme koje je tuženik sklopio sa tužiteljem u razdoblju od 27.10.2004. do 01.03.2020. (str. 52-67 spisa), saslušani su svjedoci ČS (str. 68-70 spisa), TS (str. 76-78 spisa), ES (str. 82-83 spisa), SS (str. 83-84 spisa), JS (str. 93-95 spisa), BS (str. 98- 100 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja NS kao stranke (str. 101-105 spisa), izvršen je uvid u generalnu punomoć direktora tuženika broj GPU-227- 18 od **.**.2018. BS direktorici ljudskih potencijala (str. 109 spisa), u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 110-117 spisa), u platne liste za tužitelja za mjesece siječanj, veljaču i ožujak 2021. (str. 123-128 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6.U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7.U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 15.03.2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja; da se sudski raskine ugovor o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, te da se obveže tuženika da tužitelju s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora isplati iznos od 6 mjesečnih bruto plaća, sukladno trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja, odnosno iznos od 7.306,86 €.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. U čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazani rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, pored ostaloga u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

11. U čl. 135. st. 3. ZOR/14 propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12. U konkretnom slučaju poslodavac je radniku otkazao Ugovor o radu, zbog skrivljenog ponašanja, pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga.

13. Analizirajući provedene materijalne dokaze (dokumentaciju) i svjedočke iskaze, te iskaz tužitelja kao stranke, utvrđeno je slijedeće:

- da je tužitelj proveo na radu kod tuženika više od 16 godina, odnosno da je prvi Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopio s tuženikom 27.10.2004., a da mu je radni odnos kod tuženika trajao do isteka otkaznog roka u trajanju od jedan mjesec i tjedan dana koji je počeo teći od dana dostave Odluke o otkazu tužitelju (Odluka o otkazu tužitelju je uručena 19.03.2021.), odnosno da je radni odnos tužitelja kod tuženika trajao do 26.04.2021.;

- da je zadnji Ugovor o radu tužitelj sa tuženikom sklopio na neodređeno vrijeme dana 01.03.2020. za obavljanje poslova radnog mjesta operater tehnološkog procesa IV/3 DU 1303 s mjestom rada u Zagrebu;

- da iz dostavljenih Ugovora o radu na određeno vrijeme i na neodređeno vrijeme proizlazi da je tužitelj kod tuženika u razdoblju od 27.10.2004. do 01.03.2010. bio zaposlen u proizvodnom pogonu – pogon pasteriziranih proizvoda, te da je kao zaposlenik na radnom mjestu operater tehnološkog procesa obavljao poslove operatera na stroju;

- da iz dostavljenih Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2010. proizlazi da je tužitelj od 01.03.2010. prešao u drugi proizvodni pogon – priprema fermentacije te da je u tom proizvodnom pogonu ostao sve do otkazivanja ugovora o radu od 01.03.2020. odnosno do isteka otkaznog roka;

- da je dana 15.03.2021. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno zbog kršenja obveza iz radnog odnosa u kojoj se pored ostalog navodi da radniku prestaje radni odnos istekom otkaznog roka u trajanju od jedan mjesec i jedan tjedan, a koji otkazni rok počinje teći od dana dostave Odluke radniku s time da za vrijeme otkaznog roka radnik nije dužan dolaziti na posao;

- da je Odluka tuženika od 15.03.2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu uručena tužitelju dana 19.03.2021.;

- da je Odluku tuženika od 15.03.2021. o otkazu Ugovora o radu tužitelju potpisala direktorica ljudskih potencijala BS;

- da je tuženik dostavio u sudski spis generalnu punomoć broj GPU – 227/18 od 08.02.2018. kojom tadašnji direktor tuženika NSA opunomoćuje BS direktoricu ljudskih potencijala da u ime i za račun tuženika unutar svog djelokruga rada kao i te punomoći, između ostalog … "i raskida ugovore o radu, te odlučuje o pravima i obvezama radnika koje proizlaze iz radnog odnosa";

- da je uvidom u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (str. 110-117 spisa) za tuženika utvrđeno da je NSA bio ovlaštena osoba tuženika odnosno direktor tuženika u razdoblju od 01.11.2017. do 31.12.2019., odnosno da nije bio ovlaštena osoba tuženika, tj. direktor tuženika na dan 15.03.2021.;

- da u vrijeme donošenja Odluke tuženika od 15.03.2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju direktor odnosno ovlaštena osoba tuženika nije bio NSA, već ZS;

- da je tužitelj osporio valjanost punomoći temeljem koje je potpisana Odluka tuženika od 15.03.2021., navodeći da Odluku o otkazu Ugovora o radu nije potpisala ovlaštena osoba tuženika;

- da u generalnoj punomoći broj GPU – 227/18 od 08.02.2018., a kojom je direktor tuženika NSA opunomoćio BS, da između ostaloga i raskida ugovore o radu navedeno je da se punomoć primjenjuje od 01.01.2018. i ostaje na snazi do prestanka obnašanja funkcije direktora ljudskih potencijala ili do opoziva, ovisno što nastupi ranije;

- da se tuženik prije donošenja Odluke od 15.03.2021. o otkazu Ugovora o radu tužitelju skrivljenim ponašanjem obratio RV tuženika dana 10.03.2021. u postupku savjetovanja prije donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju;

- da se RV očitovalo dana 12.03.2021. o prijedlogu tuženikove Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju na način da se nije protivilo prijedlogu poslodavca da se radniku NS otkaže Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja;

- da je tužitelj dana 24.03.2021. podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke tuženika od 15.03.2021. o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja;

- da je tuženik dana 14.04.2021. donio Odluku kojom se odbija tužiteljev zahtjev za zaštitu prava;

- da je tužitelj u zakonskom roku odnosno dana 30.04.2021. podnio tužbu ovome sudu radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu;

- da se u Odluci tuženika od 15.03.2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja tužitelju stavlja na teret povreda radne obveze jer da tužitelj, koji je bio zaposlen na radnom mjestu operater tehnološkog procesa IV/3 u organizacijskoj jedinici proizvodnja – priprema fermentacije, nije dodao dana 14.02.2021. vitamin D u fazi pripreme proizvoda krem – banana, pa da je time odstupio od pripreme prema zadanim recepturama od kojih se ne smije odstupiti s obzirom da isti trebaju odgovarati naznačenim deklaracijama na proizvodima;

- da se, u Odluci tuženika od 15.03.2021., navodi da su tužitelju izrečene i dva pisana upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa i to 30.03.2018. i 05.09.2019.;

- da tužitelju od 01.03.2020. pa do otkazivanja ugovora o radu nije izrečena niti jedno pisano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa;

- da se tužitelju stavlja na teret da dana 14.02.2021. nije dodao vitamin D prilikom proizvodnje proizvoda krem – banana odnosno da postupak pripreme nije proveden prema pravilima i zadanoj recepturi iako je tužitelj svojim potpisom na listi primopredaje mljekarskih kultura potvrdio da je preuzeo vitamin D koji je bio odložen u hladnjaku;

- da je spisu prileži lista primopredaje mljekarskih kultura tuženika (list 23 spisa), iz koje se ne vidi o kojoj mljekarskoj kulturi se radi, ali se navodi da je kultura odložena u hladnjak broj 2 dana 11.02. za krem – bananu, a da je dana 14.02. u 09,00 sati kultura preuzeta od strane tužitelja, međutim na toj listi se ne vidi za koju godinu se ta lista odnosi, niti se vidi o kojoj točno mljekarskoj kulturi se radi odnosno nigdje se ne navodi da se radi o vitaminu D;

- da je na ročištu održanom 02.10.2025. pregledana snimka video – nadzora hodnika u kojem se nalaze hladnjaci/hladnjak u kojem se čuvao vitamin D pripremljen za uporabu, te da pregledom snimke video – nadzora nije utvrđeno da bi tužitelj dana 14.02.2021. pristupio hladnjaku u kojem se nalazio pripremljen vitamin D;

- da je svjedok ČS, bivši zaposlenik tuženika, koji je do 01.07.2021. obavljao poslove rukovoditelja proizvodnje kod tuženika, te da je kao takav bio nadređen tužitelju, iskazao da ga je poslovođa TS usmeno obavijestio kako tužitelj nije ubacio vitamin D u smjesu za pripremu krem – banane, ali da je unatoč tome tužitelj potpisao evidenciju o preuzimanju vitamina D; da je svjedoku tužitelj rekao da je on "ubacio" vitamin D u smjesu; da je svjedok pogledao snimku video nadzora za hladnjak u kojim se nalazio vitamin D, te da iz snimke video nadzora proizlazi da tužitelj nije toga dana uzimao vitamin D iz hladnjaka (vitrine); da svjedok prilikom provjere nije našao posudu s vitaminom D u vitrini (hladnjaku), a ne zna gdje je posuda završila;

- da je svjedok TS koji je u sporno vrijeme bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poslovođe fermentiranih proizvoda i ujedno neposredno nadređen tužitelju, iskazao između ostaloga da je on 14.02.2021. radio u drugoj smjeni, a tužitelj u prvoj smjeni; da je svjedoku u drugoj smjeni došao zaposlenik Muža i rekao mu da vitamin D nije ubačen u kremu; da je svjedok nakon toga o tome obavijestio svog nadređenog ČS odnosno obavijestio ga da je krema pripremljena, ali da vitamin D nije ubačen; da je svjedoku tužitelj rekao da je ubacio vitamin D u kremu; svjedok je naveo da je svjedok išao zajedno sa KS do hladnjaka kako bi provjerili da li se u hladnjaku i dalje nalazi vitamin D koji je trebao biti stavljen u kremu koja se proizvodila toga dana, da su njih dvojica vidjeli vitamin D u hladnjaku; da je nakon toga ČS otišao provjeriti do hladnjaka da li se vitamin D nalazi u hladnjaku, ali da vitamina D u hladnjaku nije bilo;

- da je svjedok ES, operater tehnološkog procesa kod tuženika, iskazao da svima koji rade na radnom mjestu tužitelja, a tužitelj je radio na istom radnom mjestu na kojem je radio i svjedok se moglo dogoditi i događalo se da ne stave odloženi vitamin D prilikom pripreme određenog proizvoda; kada bi se greška uočila, ista se naknadno ispravljala; ne zna kako je bilo u konkretnom slučaju vezano za tužitelja; ne zna je li netko kontrolirao video nadzor preuzimanja vitamina D iz hladnjaka;

- svjedok SS, koji je u vrijeme davanja iskaza obavljao posao na pripremi proizvoda, iskazao je da je tužitelj obavljao iste poslove kao i svjedok; da svjedok nema nikakva saznanja vezano za povrede radnih obveza koje se tužitelju stavljaju na teret; da je uobičajeno da se prilikom pripreme proizvoda na čijoj deklaraciji je naveden vitamin D u taj proizvod i stavi vitamin D te da je moguće da se taj vitamin jednostavno zaboravit staviti budući da se istovremeno rade i drugi poslovi; ne zna je li moguće kod tuženika detektirati da u proizvodu nema vitamina D;

- svjedok JS, direktor proizvodnje kod tuženika iskazao je da je razlog zbog kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu nepoštivanje radnih uputa i procedura, jer prilikom proizvodnje dukatino kreme nije poštivana receptura, odnosno jer nisu dodane sve potrebne komponente; te komponente trebao je dodati operater koji je tada bio u smjeni, a to je bio NS; NS je u pripremi proizvoda trebao dodati vitamin D; na deklaraciji proizvoda naveden je sastav proizvoda; proizvođač mora stajati iza procedure i deklaracije; proizvod je bio mikrobiološki ispravan, ali nije ispunjen dio koji je naveden na deklaraciji i koji se odnosi na vitamin D; video nadzor je pregledan; svjedok nije pregledavao snimke video nadzora; iz snimki video nadzora proizlazi da NS nije prema recepturi dodao u smjesu vitamin D; ne zna je li zbog toga nastupila materijalna šteta za tuženika; proces pripreme i punjenja takvog proizvoda, ovisno o količini proizvoda traje u prosjeku 24 sata; moguće je da je proizvod i bez vitamina D pušten u prodaju; tužitelj je bio dugogodišnji radnik tuženika; tužitelj je tvrdio da je stavio vitamin D, a taj dan smjena poslije je tvrdila da tužitelj nije stavio u smjenu vitamin D jer da su u hladnjaku uočili vitamin D, a što je značilo da vitamin D nije upotrjebljen; poslodavac nije napravio analizu i nije utvrđeno da vitamina D nema u proizvodu koji se zove dukatino krema;

- svjedokinja BS, direktorica ljudskih potencijala iskazala je da je ona potpisala Odluku tuženika od 15.03.2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja; da je tužitelju otkazan ugovor o radu zato što mu je to bilo treće kršenje radne obveze; konkretan razlog je bio što neki određen proizvod nije napravljen po propisanoj recepturi; kršenje radne obveze od strane tužitelja prijavio je njegov nadređeni ČS; tužitelju je otkazan ugovor o radu zato što je imao ranija kršenja radnih obveza, a da toga nije bilo pretpostavlja da mu ne bi bio otkazan ugovor o radu; ne zna je li konkretna smjesa bačena;

- tužitelj NS saslušan kao stranka, iskazao da je vlasnik građevinske tvrtke Unique - Best d.o.o., sa sjedištem na adresi prebivanja tužitelja, kojoj je jedini osnivač od 12.03.2019., te da se nakon otkaza kod tuženika bavi privatnim poduzetništvom; da je tvrtku osnovao u vrijeme kada je bio zaposlen kod tuženika; kod tuženika je radio na radnom mjestu operatera tehnološkog procesa u pripremi fermentiranih proizvoda; da se više ne želi vratiti na rad kod tuženika zbog odnosa poslodavca prema njemu i mnogih neistina koje su iznesene za tužitelja od strane tuženika; 14.02.2021., sjeća se da je bila nedjelja, radio je u prvoj smjeni od 06,00 do 14,00 sati, pored ostalog toga dana radio je i smjesu za krem – bananu u količini od 2 do 2 i pol tone, ta se krema pripremala jednom ili dva puta mjesečno jer proizvodnja te kreme "nije išla"; u smjesu te kreme ide vitamin D; njegov zadatak je bio da u tijeku umješavanja dodaje smjesu vitamina D koji je otopljen u mlijeku i koji se čuvao u hladnjacima tuženika; vitamin D se otopio u dvije litre mlijeka, a vitamina je moglo biti cca 100-tinjak grama; iskazao "ja sam u smjesu stavio vitamin D. Ne znam zašto poslodavac tvrdi da ja u smjesu nisam stavio vitamin D."; navodi da mu je neposredno nadređeni ČS rekao da on nije stavio u smjesu vitamin D, te da je to prijavio nadređenima; tužitelj je naveo i da se može utvrditi da li se u smjesi nalazi vitamin D ili ne na način da se neka količina smjese odnosno uzorak u čaši da na analizu u Državni institut za kontrolu namirnica; misli da i inače tuženik tamo šalje uzorke; u konkretnom slučaju to nije napravljeno, pa tužitelj ne zna kako je tuženik utvrdio da vitamin D nije stavljen u konkretnu smjesu; osim toga konkretna smjesa nije bačena već je sve prodano, a to znači da je napravljen gotov proizvod koji je išao u prodaju; za poslodavca nije učinjena nikakva materijalna šteta; upozorenja poslodavca na kršenje radnih obveza od strane tužitelja izrečena su mu dva puta i to jednom 2018., a drugi puta 2019., a tužitelj smatra da za tada utvrđene propuste nije bio odgovoran; smatra da je do propusta došlo zbog loše organizacije rada kod tuženika odnosno zbog nedostatnog broja zaposlenika; dan ili dva iza datuma koji mu se stavlja na teret prišao mu je ČS i rekao mu da nije ubacio vitamin D u smjesu, na što mu je tužitelj odgovorio " N radim 1000 stvari i mislim da sam ubacio", te su otišli do prostorije sa praznim posudama, te su tamo našli praznu posudu vitamina D; procedura pripreme za krem – bananu je slijedeća: prvo se radi jedna smjesa, zatim druga, svaka ide u svoj spremnik (tank) te se na točenju zajedno istovremeno toče u čašicu, kreme se zajedno miješaju prilikom točenja u čašu, nakon toga se zatvoren proizvod skladišti u skladištu na hladnome, te ima test od 48 sati, nakon 48 sati proizvod može ići u prodaju odnosno distribuciju, a test od 48 sati znači da proizvod stoji u skladištu 48 sati nakon čega se radi provjera kvalitete proizvoda, to radi laboratorij za kontrolu kvalitete koji se nalazi kod tuženika na lokaciji tvornice, te nakon toga, proizvod može ići u prodaju; konkretna smjesa je išla na provjeru; nije utvrđeno da nema u njoj vitamina D; cijela smjesa odnosno gotov proizvod je prodan odnosno otišao je u distribuciju; proizvod ne smije izaći van u distribuciju ako nije u laboratoriju prošao sve uvjete proizvoda; tužitelj misli da je ČS tražio bilo što kako bi mu mogao otkazati ugovor o radu jer nisu bili u dobrim odnosima s obzirom da se tužitelj protivio prekovremenom radu koji mu nije bio plaćen; taj dan kada se pripremala krema za krem – bananu TS tamo nije bilo.

14. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je punomoć temeljem koje je potpisana Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu tužitelju nije valjana, odnosno da potpisnica Odluke tuženika od 15.03.2021., a radi se o BS direktorici ljudskih potencijala kod tuženika, u trenutku potpisivanja konkretne Odluke nije bila ovlaštena za potpisivanje iste. Tuženik je u spis dostavio generalnu punomoć broj GPU – 227/2018 kojom je direktor tuženika NSA dana 08.02.2018. opunomoćio BS, direktoricu ljudskih potencijala da u ime i za račun tuženika, može između ostaloga raskidati ugovore o radu, te odlučivati o pravima i obvezama radnika koje proizlaze iz radnog odnosa. Iz punomoći proizlazi da se ista primjenjuje od 01.01.2018. i ostaje na snazi do prestanka obnašanja funkcije direktora ljudskih potencijala ili do opoziva, ovisno što nastupi ranije. Činjenica je da u trenutku donošenja Odluke tuženika od 15.03.2021. redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, NSA više nije bio ovlaštena osoba tuženika s obzirom da je isti prestao biti direktor tuženika dana 31.12.2019.. Prema čl. 101. st. 1. ZPP-a punomoć prestaje smrću fizičke osobe odnosno prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. No promjena osobe zakonskog zastupnika koji je konkretnu punomoć izdao nije od utjecaja na pravnu valjanost punomoći, jer učinci pravnih poslova i pravnih radnji koji je poduzeo zakonski zastupnik pravne osobe ne prestaju u trenutku kada mu prestane svojstvo zakonskog zastupnika, niti ta činjenica utječe na valjanost punomoći. Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati primjenom čl. 99. st. 1. ZPP-a, pa je to mogao učiniti i novi direktor tuženika odnosno novi direktori tuženika u sporno vrijeme, a to su bili (tako proizlazi iz djelomičnog povijesnog izvatka iz sudskog registra koji prileži spisu) PS iz [adresa] (postao direktor 01.04.2019., a prestao biti direktor **.**.2022.) i ZS iz [adresa] odnosno iz Zagreba, Ulica Tome Blažeka 10 koji je direktor tuženika od 01.01.2020. pa nadalje, ali niti jedan od njih to nisu učinili. Napominje se da je generalna punomoć BS dana do opoziva, da nije opozvana odnosno do prestanka obnašanja funkcije direktorice ljudskih potencijala, a u trenutku donošenja sporne Odluke BS je obnašala funkciju direktorice ljudskih potencijala. Slijedom navedenog BS je bila ovlaštena za donošenje i potpisivanje Odluke tuženika od 15.03.2021. kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. BS, saslušana u svojstvu svjedokinje, iskazala je, između ostaloga, da je tužitelju otkazan ugovor o radu zato što je imao ranija kršenja radnih obveza, a da toga nije bilo pretpostavlja da tužitelju ne bi bio otkazan ugovor o radu. Zadnji važeći Ugovor o radu prije otkazivanja istoga tužitelj je sklopio sa tuženikom dana 01.03.2020.. Pobijanom Odlukom tuženika od 15.03.2021. tužitelju se otkazuje upravo taj Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. U Odluci o otkazu Ugovora o radu (list 6-8 spisa) navedeno je da radnik kontinuirano krši obveze iz radnog odnosa, da su protiv radnika već provedeni postupci zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, a u okviru kojih se radnika pisano upozoravalo na obvezu iz radnog odnosa uz ukazivanje da mu u slučaju da nastavi s povredama poslodavac može otkazati ugovor o radu. Tako je radniku 30.03.2018. izrečeno pisano upozorenje, te je donesena odluka o umanjenu plaće zbog namjernog nanošenja štete poslodavcu, dok mu je 05.09.2019. izrečeno pisano upozorenje zbog neizvršavanja radnih i drugih obveza u svezi s radom radnika. Prema vremenima kada su ta upozorenja izrečena tužitelju (2018. i 2019. godine) vidljivo je da se ista odnose na razdoblje prije no što je sklopljen predmetni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2020., pa se po mišljenju ovog suda navedena prijašnja kršenja radnih obveza tužitelja ne mogu primijeniti kao osnova za otkaz, odnosno irelevantna su za donošenje odluke u ovom predmetu. Među strankama je sporno je li tužitelj dana 14.02.2021. radeći sam u prvoj smjeni napravio propust na način da u smjesu odnosno kremu za krem – bananu (dukatino) nije stavio vitamin D koji je prethodno bio otopljen u mlijeku iako prema recepturi vitamin D čini sastavni dio smjese odnosno navodi se u deklaraciji tog proizvoda kao sastojak proizvoda. Tužitelj tvrdi da je dana 14.02.2021. u smjesu za krem – bananu stavio vitamin D. Tuženik tvrdi da nije, odnosno poklonio je vjeru svojim tadašnjim zaposlenicima TS koji je rekao ČS da tužitelj nije stavio otopljeni vitamin D u konkretnu smjesu. Na temelju dokaza koji su provedeni u ovom postupku sud nije mogao pouzdano utvrditi je li tužitelj propustio dodati vitamin D u krem – bananu dana 14.02.2021.. Iskazi tužitelj i svjedoka, prvenstveno TS i ČS se razlikuju. TS i ČS su zapravo teretili tužitelja za navedeni propust, a sam tužitelj je iskazao da sa navedenim osobama nije bio u dobrim odnosima iz razloga što su tražili od njega da radi prekovremeno, koji prekovremeni rad mu nije bio plaćen. Da bi egzaktno utvrdilo je li tužitelj propustio u konkretnu smjesu staviti otopljeni vitamin D ili ne po mišljenu ovog suda nisu dovoljni kontradiktorni iskazi djela svjedoka s kojima tužitelj nije bio u dobrim odnosima, niti je dovoljna snimka video nadzora, tim više što su svjedoci iskazivali i da su radnici koji su radili u smjenama prije smjene u kojoj su se pripremale konkretne smjese znali pomagati radnicima koji su radili pripreme smjese na način da im primjerice donesu do mjesta gdje se smjesa pripremala sastojke za pripremu smjese. Pri tome se ima u vidu i činjenica da je tužitelj sam u prvoj smjeni radio na pripremni konkretne smjese, a iz iskaza primjerice svjedoka TS proizlazi da je on toga dana u drugoj smjeni radio sa još jednim radnikom koji se preziva KS. Svi svjedoci, pa tako i sam tužitelj u svojim iskazima su naveli da se konkretan proizvod prije puštanja u prodaju testirao u laboratoriju tuženika. Niti jedan svjedok nije potvrdio da je tuženik konkretnu smjesu bacio odnosno da je nije plasirao da tržište. Dapače iz iskaza svjedoka i tužitelja da je konkretan proizvod tuženik u cijelosti prodao, te za njega nije nastupila nikakva materijalna niti bilo koja druga šteta. Iz iskaza svjedoka ČS, svjedoka TS, pa i samog tužitelja, vidljivo je da postupak proizvodnje konkretne smjese traje duže razdoblje. Ukoliko je TS koji je 14.02.2021. radio u drugoj smjeni odnosno od 14,00 do 22,00 sati, a što proizlazi iz tjednog rasporeda koji prileži spisu na listu 25, onda je odmah mogao obavijestiti nadređene o eventualnom propustu kako bi se isti mogao u fazi proizvodnje otkloniti. No, TS to nije učinio. Ukoliko je kod tuženika postojala sumnja da tužitelj zaista nije prema deklaraciji u konkretni proizvod stavio vitamin D, onda je trebao dati dio smjese na analizu u Državni institut za kontrolu namirnica. No, niti to tuženik nije učinio. Stoga ovaj sud nije pouzdano mogao utvrditi je li tužitelj dana 14.02.2021. učinio propust koji mu se stavlja na teret ili nije. Čak i da je tužitelj učinio navedeni propust, ovaj sud smatra da nije takve težine da bi mu se zbog navedenog trebao otkazati Ugovor o radu, tim više što je iz rasporeda rada u Pripremi fermentacije za dan 14.02.2021. proizlazi da su u I smjeni od 06,00 do 14,00 sati trebali raditi KS i FS, odnosno trebala su biti dva zaposlenika istovremeno u I smjeni, s tim da je ČS imao slobodan dan, a stvarno je u I smjeni radio NS. Na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi propust tužitelja na dan 14.02.2021., pa je o postojanju činjenica zaključivao primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da je poslodavac, ovdje tuženik otkazao radniku Ugovor o radu, na poslodavcu je teret dokaza. Poslodavac nije nedvojbeno dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, odnosno nije dokazao da je tužitelj napravio propust u proizvodnom procesu pripreme proizvoda krema – banana, pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno osnovan odnosno utvrđeno je da je Odluka tuženika od 15.03.2021. o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja nedopuštena i nezakonita. Sve ovo treba promatrati i u svjetlu činjenice da tuženik iako je postupak od pripreme do slanja proizvoda na tržište trajao najmanje tjedan dana, nije proizvod isključio sa tržišta, već ga je dapače poslao na tržište odnosno prodao, a u tom razdoblju je imao saznanja da se u proizvodu možda ne nalazi vitamin D koji se u proizvodu trebao nalaziti prema deklaraciji.

15. Slijedom naprijed navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u izreci pod I.

16. Tužitelj je postavio i zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude. Sudski raskid ugovora o radu je zakonsko pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza. U ovom slučaju je utvrđeno da je otkaz poslodavca nedopušten. To znači da radnik, ovdje tužitelj ima pravo, po svom zahtjevu, na sudski raskid ugovora o radu jer joj nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Odnos poslodavca i radnika zasniva se na dobrovoljnosti, što znači da se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavac koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu, ako radnik za to više nema interes. Dan prestanka radnog odnosa kod sudskog raskida ugovora o radu određuje sud prema okolnostima konkretnog slučaja. Budući da je tužitelju otkazni rok od jedan mjesec i jedan tjedan istekao 26.04.2021., a da je tužitelj odmah nakon toga nastavio raditi u svojoj tvrtki Unique – Best d.o.o. koju je osnovao 12.03.2019., uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud smatra da se kao dan sudskog raskida Ugovora o radu može uzeti 02.05.2021. (01.05.2021. neradni dan). Sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je istovremeno s radom kod tuženika bio direktor i jedini osnivač svoje privatne tvrtke u kojoj nije bio zaposlen. U svom iskazu tužitelj nije precizno naveo kad je zasnovao radni odnos u svojoj tvrtki, ali je evidentno da je odmah nakon što mu je prestao radni odnos kod tuženika zasnovao radni odnos u svojoj privatnoj tvrtki.

17. Kod sudskog raskida ugovora o radu radnik ima pravo zahtijevati naknadu štete pod uvjetima iz čl. 125. st. 1. Zakona o radu/14 koji propisuje da ukoliko sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štetu u iznosu d najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. U vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelj je imao 38 godina, imao je cca 16,5 godina radnog staža kod tuženika. Visina naknade štete ovisi i o visini propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća. Tuženik je dostavio u sudski spis podneskom od 03.10.2025. platne liste tužitelja za mjesece siječanj, veljaču i ožujak 2021. godine. Iz navedenih platnih lista proizlazi da je bruto plaća tužitelja u siječnju 2021. iznosila 9.409,68 kuna; u veljači 2021. 9.113,94 kune i u ožujku 2021. 9.003,20 kuna. Kada se navedeni iznosi zbroje proizlazi da je bruto plaća tužitelja u navedenom razdoblju iznosila ukupno 27.526,82 kune. Aritmetička sredina navedenog iznosa (27.526,82 kune : 3 iznosi = 9.175,61 kuna). Prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna, iznos od 9.175,61 kunu iznosi 1.217,81 €. Naime od 01.01.2023. službena valuta plaćanja u Republici Hrvatskoj je euro (Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj NN57/22). Tužitelj je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu potraživao s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 6 mjesečnih bruto plaća što ovaj sud u konkretnom slučaju smatra primjerenim. Do dosuđenog iznosa od 7.306,86 € došlo se na način da se prosječna bruto plaća tužitelja za razdoblje od siječnja do ožujka 2021., a koja je iznosila izraženo u eurima 1.217,81 € pomnožila sa 6. Navedeni iznos tužitelju se dosuđuje u netu. Na dosuđeni iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 16.12.2025. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci pod III.

18. S obzirom da je prihvaćen zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem je tužitelj tražio da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

19. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

20. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

21. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 133 spisa).

22. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 7.306,86 €. Tužitelju je priznat trošak: za zastupanja na ročištima od 14.02.2022., 08.09.2023., 03.09.2024., 15.05.2025., 09.07.2025., 02.10.2025., 23.10.2025. za svako po 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 22.10.2025 u visini od 100 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 800 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.600,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 400,00 €. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.000,00 €.

23. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 16. prosinca 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

24. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Jurica Tončić iz Zgb

- pun. tuženika odvj. Marko Borsky iz Zgb