REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-29/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sandre Kantolić kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Zinke Bulka kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika MR zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1012/2021 od 15. veljače 2024. u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika, a prisutnosti odvjetnice Mare Lešin, u zamjeni za branitelja Sebastiana Miše, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu stavljen je u odnosu na optuženog MR izvan snage kazneni nalog toga suda od 29. srpnja 2021. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08), a nakon toga je optuženi MR na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

2. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno da se predmet vrati sudu na ponovo suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Sebastianu Miše, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis predmeta je na temelju članku 474. stavku 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sukladno prijedlogu istaknutom u odgovoru na žalbu, uz državnog odvjetnika, na sjednicu drugostupanjskog suda su pozvani optuženik i branitelj optuženika. Uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik nisu pristupili dok je na temelju zamjeničke punomoći sjednici pristupila odvjetnica Mare Lešin, u zamjeni za branitelja Sebastiana Miše, odvjetnika iz Zagreba.

7. Žalitelj navodi da postoji proturječje između onoga što se navodi o sadržaju isprave i same isprave jer prvostupanjski sud navodi da iz računa Gavroprom d.o.o., Bauhaus d.o.o. i BAMT d.o.o. proizlazi da je određen dio građevinskog materijala kupljen, a što je u suprotnosti s iskazima oštećenika, GR i FR, čime sadržajno upire na počinjenje bitne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Iz sadržaja prigovora je razvidno da se radi o prigovorima činjenične naravi vezano za vrijednosnu ocjenu dokaza, a ne argumentima za istaknutu bitnu povredu. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrđeno je da nije počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza po prvostupanjskom sudu te zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo već da se radi o građanskopravnom odnosu. Tako se ukazuje da je nesporno utvrđeno da je na ime dogovorenih radova i dostavljene ponude od strane optuženika, predujam od 110.000,00 kn i uplaćen optuženiku 27. svibnja 2019. kako bi nabavio građevinski materijal ali je jednako tako nesporno, izvršenim uvidom u račun BAMT d.o.o od 30. svibnja 2019., da se račun manjim dijelom odnosi na kupnju građevinskog materijala a u većem dijelu na stvari koje nisu vezane za obavljanje ugovorenih radova (škare za vinograd, konzola PS4, motorna pila). Navedeno prvostupanjski sud nije cijenio povezano s iskazima ZR i GR te svjedoka FR koji su iskazali da materijal koji je nabavio optuženik nije bio dostatan za izvođenje dogovorenih radova koji su trebali biti završeni u roku 70 dana. Također, iz iskaza oštećenog proizlazi da je nedostajalo crijepa i krov nije u potpunosti pokriven pa je prokišnjavanjem nastala šteta u samom objektu, a iz iskaza FR, koji je angažiran od strane optuženika kao kooperant, proizlazi da mu je bilo teško izvršiti radove jer nije obavljena priprema niti je bio spreman materijal. Jednako tako sud nije cijenio da prema iskazu tog svjedoka su on i optuženik bili u BAMT d.o.o. gdje je dio robe optuženik platio gotovinom u iznosu od 10.000,00 kn, a za ostatak od 29.944,24 kn mu je on bio jamac, optuženik to nije plaćao i svjedok je u obvezi to platiti. Nadalje, državni odvjetnik ističe da je od strane oštećenog optuženik dobio 110.000,00 kn i bilo je sredstava za kupnju potrebnog materijala. Čak kada bi i bio točan navod optuženika da je došlo do određenih problema postavlja se pitanje, ukoliko nije bilo prijevarne namjere, zbog čega preostali iznos koji nije potrošen na materijal nije vratio oštećenom. Posebno se ukazuje da je obrana optuženika proturječna iskazu oštećenog i svjedoka FR jer iz iskaza oštećenog proizlazi da je ugovorena adaptacija kuće a da je tek naknadno za adaptaciju kupaonice angažiran FR, dok s druge strane optuženik navodi da je odmah angažirao FR za radove na kupaonici. Imajući u vidu sve navedeno žalitelj smatra da je optuženik započeo radove i kupio dio materijala kako bi doveo u zabludu oštećenog da će u ugovorenom roku obaviti radove iako stvarne namjere nije imao jer primljeni predujam nije iskoristio za njegovu namjenu niti je ostatak novca za koji nije kupljen materijal vratio oštećenom.

9. Protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je izveo pravilan zaključak da nema dokaza da bi optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo.

10. Tako tijekom postupka nije bilo sporno, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da su oštećenik i optuženik dogovorili adaptaciju kuće oštećenika u roku od 70 dana i da je prva faza uključivala radove na krovištu, da je optuženik dao ponudu koja je ovjerena kod javnog bilježnika i da je primio 110.000,00 kn kao predujam za prvu fazu radova. Nadalje, optuženik je iskazao da je po njegovoj procjeni obavljeno 70 do 80 % radova, da je dio radova bio u potpunosti dovršen dio je bio u pripremi, a za dio radova je i kupljen materijal kao i da, što je po ocjeni drugostupanjskog suda uobičajeno, u taj rok ne ulazi zastoj zbog vremenskih prilika niti dani vikenda. U odnosu na iskaz oštećenika da krov nije u cijelosti pokriven optuženik to objašnjava da mu je oštećenik rekao manju kvadraturu krovišta ali da je naknadno taj problem riješen, a radilo se o 5 m2 krova, krovište je u cijelosti pokriveno, što ne osporava niti oštećenik. Također, u odnosu na račun BMT d.o.o. točno jest da su kupljene stvari koje nisu povezane s adaptacijom ali jednako tako iz iskaza oštećenika ZR proizlazi da je optuženik od TD BAMT d.o.o.kupio jednu paletu siporexa, crijep i dio dasaka koji je materijal dostavljen ispred kuće, da su četiri dana dolazili radnici koji su skinuli cijeli krov i „podaskali“ dio krovišta, prethodno je skinut stari cijep i izvađene su stare daske. Ovaj dio iskaza je pravilno povezan s dijelom obrane optuženika da su njegovi radnici prestali dolaziti na gradilište i da je nakon toga zamolio OR, s kojim je poslovno surađivao na više projekata, da mu posudi svoje radnike koje će on osobno platiti, a svjedok OR je to potvrdio kao i da je optuženik njegovim radnicima plaćao dnevnice. Jednako tako je iz obrane optuženika i iskaza oštećenog razvidno da su nakon mjesec dana, dakle unutar roka od 70 dana za obavljanje radova došli radnici koji su u cijelosti pokrili krov, a u rujnu je došao limar koji je postavio lim i zaštitu oko dimnjaka pri čemu je nesporno da je limar plaćen na način da mu je optuženik dao svoje osobno vozilo.

10.1. Također, nije bilo sporno da odmah po primitku predujma je optuženik kupio crijep, daske i siporex što oštećenik ne osporava da je istovareno u dvorištu. Osim toga, pravilno sve navedeno prvostupanjski sud povezuje s ponudom koja je ovjerena kod javnog bilježnika i gdje je naznačena okvirna vrijednost pojedinih radova od čega je vrijednost krovišta 55.000,00 kn, pa se ne može sa sigurnošću otkloniti obrana optuženika da nije bilo na njegovoj strani prijevarne namjere jer to što dio radova nije obavljen i što oštećenik nije bio zadovoljan kvalitetom obavljenih radova ne ukazuje na nedvojben način da je od samog početka postojala prijevarna namjera na strani optuženika, već bi se radilo o građanskopravnom odnosu.

11. Slijedom navedenog prigovori žalitelja su neosnovani.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 474. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sandra Kantolić