REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-173/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika JŽ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u svezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 156/15., 61/15. - ispravak, 110/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-153/2024-29 od 24. lipnja 2024. i presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-399/2024-19 od 19. ožujka 2025., u sjednici Vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika JŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-153/2024-29 od 24. lipnja 2024. i presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-399/2024-19 od 19. ožujka 2025., podnositelj SŽ proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u svezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik SŽ, po braniteljici Vlatki Ostrognaj, odvjetnici u Varaždinu zbog toga što „...smatra da je presuda donijeta u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom...“ predlažući „...zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji će isti utvrditi osnovanim, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu...“.
3. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud je, sukladno članku 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP), zahtjev dostavio Glavnom državnom odvjetniku koji se na isti očitovao podneskom broj Ksm-DO-195/2025 od 17. rujna 2025., a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika JŽ nije osnovan.
5. Podnositelj pogrešno smatra da su mu u postupku povrijeđena njegova „zakonom garantirana prava“ time što je drugostupanjski sud o žalbi optuženika odlučio tek nakon što je optuženik izdržao kompletnu zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. U takvoj situaciji podnositelj je imao mogućnost poslužiti se zahtjevom za zaštitu suđenja u razumnom roku pred drugostupanjskim sudom, a to nije pravna osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. ZKP-a.
6. Isto tako podnositelj pogrešno smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu time „...što je prvo ispitivanje optuženog provedeno bez prisustva branitelja, a isto tako dokazno ročište na kojem je saslušani ključni svjedok provedeno je bez da je o istome obavješten optuženi, a u to vrijeme nije imao niti branitelja, pa nije mogao biti obavješten niti branitelj...“. Naime, prilikom prvog ispitivanja, nakon što je poučen o pravu na branitelja, podnositelj se izrijekom odrekao prava na branitelja (list spisa 70), a ispitivanje svjedoka CŽ provedeno je kao dokazna radnja prije nego što je ispitan podnositelj.
6.1. Pritom podnositelj neosnovano tvrdi da je drugostupanjski sud taj žalbeni razlog „odbio bez konkretnog obrazloženja“. Naprotiv, drugostupanjski sud je naveo da je dokazno ročište pred sucem istrage Županijskog suda u Varaždinu radi ispitivanja svjedoka DŽ, državljanina Turske, održano vremenski prije donošenja odluke o određivanju istražnog zatvora i postavljanju branitelja po službenoj dužnosti (točka 9. drugostupanjske presude). Stoga je očito da niti podnositelj, a niti naknadno mu postavljeni branitelj, nisu niti mogli biti obaviješteni o dokaznom ročištu na kojemu je ispitan navedeni svjedok. Takvim postupanjem drugostupanjski sud nije povrijedio pravo optuženog na obranu kao što to pogrešno smatra podnositelj. Naime, bilo je očito da svjedok - državljanin Turske neće prisustvovati daljnjem postupku iz razloga što neće biti dostupan pravosudnim tijelima te je bilo nužno njegovo ispitivanje. Pritom drugostupanjski sud pravilno smatra da takvim postupanjem optuženom nije povrijeđeno pravo na obranu s obzirom da se osuđujuća presuda ne temelji isključivo na iskazu navedenog svjedoka. Naprotiv, prvostupanjski sud u točki 12. svoje odluke ustvrđuje da „...je na temelju ostalih provedenih dokaza utvrđeno počinjenje kaznenog djela od strane okrivljenika...“, što prihvaća i drugostupanjski sud u točki 9. svoje odluke.
7. Podnositelj neosnovano prigovara da se drugostupanjski sud „...uopće ne osvrće na istaknuti prigovor u žalbi iz kojeg proizlazi da je do određenih manjih razlika u iskazima došlo upravo zbog činjenice da je optuženi državljanin Moldavije, te je imao osiguranog prevoditelja za ruski jezik koji nije njegov materinji jezik. Očito su određene razlike u iskazima zapravo proizašle iz prijevoda njegovog iskaza, čime je također povrijeđeno pravo obrane optuženog...“, jer u žalbi takav žalbeni navod nije niti sadržan, ali sve i kad bi bio sadržan valja primijetiti da je podnositelj na prvom ispitivanju pred državnim odvjetnikom izričito naveo da „...traži da mu se osigura prevođenje na ruski jezik...“ (list spis 69).
8. Prigovor podnositelja da drugostupanjski sud „...uopće nije razmatrao istaknute žalbene navode koji su se odnosili na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje...“ je također neosnovan jer se drugostupanjski sud o tome jasno i logički besprijekorno osvrnuo u točkama 10. - 13. svoje odluke.
9. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika JŽ ukazuje se u cijelosti neosnovanim, pa je o istom temeljem odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. ZKP-a valjalo odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik Vijeća:
Damir Kos
