REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-174/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ON zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 30. rujna 2022. broj Kzd-2/2022-14 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2025. broj I Kžzd-16/2023- 8, u sjednici Vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog ON za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se drugostupanjska presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2025. broj I Kžzd-16/2023-8 te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 30. rujna 2022. broj Kzd-2/2022-14 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2025. broj I Kžzd-16/2023-8, ON proglašen je krivim da je počinio četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta i to dva kaznena djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.) i dva kaznena djela iz članka 158. stavka 2. u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11-15) te jedno kazneno djelo protiv spolne slobode, bludne radnje iz članka 155. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11-18).

1.1. Na temelju članka 158. stavka 5. KZ/11. ON su utvrđene kazne zatvora po tri godine za svako djelo, na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11-15 kazne zatvora po jedna godina za svako djelo te na temelju članka 155. stavka 1. KZ/11-18 kazna zatvora šest mjeseci. Uz primjenu članka 51. KZ/11. ON je za ta djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora četiri godine i deset mjeseci. U tu jedinstvenu kazne mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja od 17. rujna 2019. do 19. rujna 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. rujna 2019. do 13. ožujka 2020.

2. Protiv te je presude osuđeni ON, po branitelju, odvjetniku Tomislavu Filakoviću, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer „...smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st. 2. ZKP/08, odnosno da je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti ( čl. 469.s t. 1. toč. 4. ZKP/08), a čime su ispunjene pretpostavke iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, te ukine presudu Županijskog suda u Vukovaru, broj: Kzd-2/2022 od 30.rujna 2022.godine, potvrđenu presudom Visokog kaznenog suda broj: Kžzd-16/2023 od 27. veljače 2025.godine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“. Ujedno je predloženo „...da Vrhovni sud odgodi izvršenje pravomoćne presude do odluke po ovom zahtjevu, budući smatra da sadržaj zahtjeva ukazuje da presuda na koju se odnosi zahtjev je donijeta na temelju nezakonitog dokaza, odnosno dokaza koji je izveden na nezakoniti način, a na njemu je utemeljena presuda, pa bi započinjanje izvršenja pravomoćne presude prije odluke od zahtjevu moglo izazvati dalekosežne i nepopravljive posljedice za osuđenika.“.

3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje ZKP/25.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da zahtjev treba odbiti kao neosnovan. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju (list 534.).

4. Zahtjev je osnovan.

5. Osnovano osuđenik tvrdi da je u pobijanoj presudi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2025. broj I Kžzd-16/2023-8 ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.; dalje ZKP/24.) koja je mogla utjecati na presudu jer je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke propustio jasno i argumentirano ocijeniti osuđenikove žalbene navode. Time je postupljeno suprotno odredbi članka 487. stavka 1. ZKP/24.

5.1. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da je u žalbi protiv prvostupanjske presude isticao tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 450. stavkom 1. ZKP/24. Ovu povredu osuđenik je nalazio u tome što je oštećena KN na raspravi održanoj 28. rujna 2022. ispitana putem audio- video uređaja. Tada prvostupanjski sud nije u zapisnik s rasprave unio sadržaj njezinog iskaza, kao niti njezine odgovore na postavljena pitanja, nego je na zapisnik uneseno samo utvrđenje da iskazuje jednako kao i na zapisniku Županijskog suda u Vukovaru od 25. studenoga 2019. (listovi 178. - 179. i 200. - 211. spisa). No, niti na tom zapisniku ova svjedokinja ništa nije iskazala, odnosno niti u taj zapisnik nije unesen sadržaj njezinog iskaza (riječ je o zapisniku s dokaznog ročišta, kada je oštećenica također ispitana putem audio-video uređaja i uz koji je, u smislu članka 115. stavka 5. Zakona o sudovima za mladež, „Narodne novine“ broj 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/2019.; dalje: ZSM, napravljen prijepis snimljenog iskaza koji postaje sastavni dio zapisnika o ispitivanju). Stoga, prema navodima zahtjeva „...proizlazi da ova svjedokinja iskazuje jednako kao što nije iskazivala niti u tom ranijem postupku, budući u zapisnik nije unijet sadržaj njezinog iskaza.“. Budući da se presuda pretežito temelji na iskazu ove svjedokinje, a njezin iskaz nije sadržan u zapisniku s rasprave, premda se „sadržaj“ tog zapisnika, kao zapisnika s dokaznog ročišta, navodi u obrazloženju presude, onda je, prema navodima zahtjeva, a i žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude, „...potpuno jasno da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i nerazumljivi i dijelom proturječni sami sebi i drugim razlozima, čime je ostvarena bitna povreda postupka na koju je ukazano.“.

5.1.1. U podnesenom zahtjevu osuđenik tvrdi da su na ove jasno istaknute i obrazložene žalbene navode u obrazloženju drugostupanjske presude izostali, makar i sažeti, razlozi.

5.2. Odgovarajući na žalbene navode u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, drugostupanjski je sud u tri kratka odlomka otklonio postojanje u osuđenikovoj žalbi istaknute bitne povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. točke 11. ZKP/24. u odnosu na činjenične opise djela iz točaka 1. i 2. izreke prvostupanjske presude. Također se drugostupanjski osvrnuo na navedenu bitnu postupovnu povredu istaknutu u žalbi državnog odvjetnika te je ispitao pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/24. Međutim, o ovdje istaknutoj povredi u drugostupanjskoj presudi nema niti riječi u dijelu koji se tiče bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Iskaz oštećenice spomenut je jedino u dijelu presude kojim je preispitano činjenično stanje i to u odnosu na vjerodostojnost njezinog iskaza. Ovdje svakako treba napomenuti da drugostupanjski sud, kada odlučuje o žalbi protiv prvostupanjske presude, ima ovlast ocjenjivati pod koju se žalbenu osnovu mogu i trebaju podvesti pojedini žalbeni navodi koji su pogrešno označeni u žalbi i tada na tako pravilno označene žalbene navode odgovoriti u svojoj odluci, dajući pritom valjane argumente upravo u odnosu na tu pravilnu žalbenu osnovu. Međutim, ovdje je riječ o jasno navedenoj i valjano obrazloženoj osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 450. stavkom 1. ZKP/24. (koja je označena u žalbi i zakonskim člankom) te onoj iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/24. koja je opisana samo riječima. Te navode iz žalbe drugostupanjski sud uopće nije ocjenjivao, a to se pravilno i osnovano uočava u osuđenikovom zahtjevu.

5.3. Stoga je u pravu osuđeni ON kada u zahtjevu tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve navode iz njegove žalbe. Stoga je postupanje drugostupanjskog suda samovoljno jer u drugostupanjskoj presudi nedostaju konkretni odgovori i jasan stav žalbenog vijeća o (ne)osnovanosti pojedinih žalbenih navoda. Iako drugostupanjski sud nije dužan cijeniti svaki pojedini navod žalbe, nego samo one koji su važni za odluku, žalitelj mora biti uvjeren da su njegovi žalbeni navodi ozbiljno i temeljito razmotreni, a da su za to dani razlozi razboriti i uvjerljivi tako da, ne samo kod žalitelja, već i kod svake druge osobe, stvore utisak o sveobuhvatnoj ocjeni spornih pitanja. Samo takva ocjena žalbenih navoda u skladu je sa zakonskom obvezom suda iz članka 487. stavka 1. ZKP/24. te ne kompromitira zaključak o djelotvornosti pravnog lijeka te pravičnosti postupka u cjelini.

5.4. Slijedom svega navedenog, drugostupanjski sud je povrijedio postupovne povrede u žalbenom postupku koje su mogle utjecati na presudu, čime je ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/24. Prema tome, osuđenik je ovu povredu osnovano istaknuo u svojem zahtjevu. Stoga je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/25., prihvaćanjem njegovog zahtjeva trebalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Prilikom ponovnog odlučivanja o podnesenim žalbama protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je upozoren ovom presudom. Pritom će posebnu pozornost obratiti na odredbe o sastavljanju zapisnika s rasprave (članak 411. ZKP/24.) te odredbe o načinu sastavljanja zapisnika prilikom ispitivanja djeteta koje je oštećeno kaznenim djelom iz članka 113. ZSM-a (članak 115. ZSM-a). Također će voditi računa i o Kaznenom zakonu kojeg je u konkretnoj situaciji primijenio prvostupanjski sud, osobito imajući na umu vrijeme počinjenja svakog pojedinog djela te izmjene i dopune tog zakona u odnosu na vrijeme počinjenja djela i primijenjeni zakon.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos