REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Đ 5
Poslovni broj: Us I-269/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske elektroprivrede d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara, OIB: 28921978587, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi nepotpunog izvlaštenja, 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja ili oglašivanja ništavima rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943-04/21-01/454, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 9. siječnja 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice KLASA: UP/I-944-17/21-01/13, URBROJ: 2170/1-03-03/6-21-4 od 10. studenog 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I- 944-17/21- 01/14, URBROJ: 2170/1-03-03/6-21-4 od 10. studenog 2021 odbijen je zahtjev trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., ovdje tužitelja, za nepotpuno izvlaštenje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi izgradnje KB 35 kV Ts 110/35 kV Delnice- TS 32/20 kV Gerovo-preostale dionice voda i KB 20 kV Gerovo-TS 20/0,4 kV, iz razloga što je utvrđeno da je lokacijska dozvola za zahvat prestala važiti.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-943-04/21-01/454, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 9. siječnja 2024. odbio.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je predmetna lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/18-03/1, URBROJ: 2170/1-03-03/2-18-10 od 4. prosinca 2018. svojstvo pravomoćnosti stekla 12. siječnja 2021., te da je u vrijeme njena važenja, 8. lipnja 2020., nadležnom tijelu podnio prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine, pa stoga ističe da su upravna tijela pogrešno zaključila da je lokacijska dozvola istekla, jer da je odredbom članka 150 stavka 3. Zakona o prostornom uređenju propisano da rok za protek važenja lokacijske dozvole ne teče za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja. Nadalje navodi da je suprotno utvrđenju iz drugostupanjskog rješenja, odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade postupak izvlaštenja reguliran kao jedinstven postupak. Dodaje da je osiguranje dokaza sastavni i nužni dio postupka izvlaštenja koji se provodi pred istim tijelom kao i samo izvlaštenje u užem smislu te da se prilikom podnošenja prijedloga za izvlaštenje pozvao na klasu predmeta već započetog postupka izvlaštenja, držeći da je prijedlog za izvlaštenje sljedeća postupovna radnja u postupku izvlaštenja. Smatra da je smisao odredbe članka 150. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju u toma da važenje lokacijske dozvole ne teče za vrijeme trajanja upravnog postupka za koji je lokacijska dozvola ishođena, budući da izgradnja objekata ne smije ovisiti o nadležnim državnim tijelima i brzini njihova postupanja, jer da bi u suprotnom dozvola mogla isteći za vrijeme trajanja upravnog postupka samo zato što nadležno tijelo nije u roku okončalo predmetni postupak, a što da dovodi do pravne nesigurnosti. Pritom iznoseći kronologiju predmetnog postupka, između ostalog navodi da po okončanju postupka osiguranja dokaza prijedlog za izvlaštenje podnio 15. travnja 2021. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi ili oglasi ništavim tuženikovo rješenje i rješenje prvostupanjskog tijela.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Uvidom u spis predmeta Sud je utvrdio da slijedeće činjenice koje među strankama nisu sporne:
- utvrdio je da je lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/18-03/1, URBROJ: 2170/1-03-03/2-18-10 od 4. prosinca 2018. svojstvo pravomoćnosti stekla 12. siječnja 2021.,
- nadalje je utvrdio da je tužitelj nadležnom tijelu prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine podnio 8. lipnja 2020.,
- te da je postupak izvlaštenja pred nadležnim tijelom tužitelj pokrenuo 15. travnja 2021.
6. S obzirom na navedeno je među strankama sporno je li zahtjev tužitelja za provođenje predmetnog postupka izvlaštenja pravilno odbijen.
7. Budući da su među strankama odlučne činjenice nesporne, te da je među strankama sporna samo primjena prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da je prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje korisnik izvlaštenja dužan, putem ministarstva, odnosno nadležnog tijela, zatražiti osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje.
9.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da vrijednost nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje izražava se u novcu na temelju procjembenog elaborata.
10. Odredbom članka 30. stavka 1. aleje 3. i 6. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da se uz prijedlog za izvlaštenje, između ostalog, mora podnijeti procjembeni elaborat iz citirane odredbe članka 25. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade i pravomoćna lokacijska dozvola za izgradnju građevine ili izvođenje radova na nekretnini za koju se predlaže izvlaštenje.
11. Prema odredbi članka 150. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19, dalje: Zakon o prostornom uređenju) propisano je da lokacijska dozvola prestaje važiti ako se u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti lokacijske dozvole ne: 1. podnese zahtjev za davanje koncesije, 2. podnese zahtjev za donošenje rješenja o izvlaštenju, 3. podnese prijedlog za donošenje odluke o služnosti ili pravu građenja na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, 4. podnese zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, odnosno, 5. pristupi provedbi zahvata u prostoru za kojega se ne izdaje akt za građenje.
11.1. Stavkom 3. istoga članka propisano je da rok iz stavka 1. toga članka ne teče za vrijeme trajanja postupka davanja koncesije, izvlaštenja, izdavanja građevinske dozvole, odlučivanja o prijedlogu za rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, provođenja parcelacijskog elaborata u katastru, odnosno tijekom provedbe zahvata u prostoru za koji se ne izdaje akt za građenje, a prestaje teći donošenjem rješenja o izvlaštenju, izdavanjem građevinske dozvole, rješavanjem imovinskopravnih odnosa, odnosno provedbom zahvata u prostoru.
12. Prema shvaćanju Suda, sukladno citiranim odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, koji prethodi podnošenju prijedloga za izvlaštenje, zaseban je upravni postupak u kojem se utvrđuju činjenice različite u odnosu na sam postupak izvlaštenja, pa postupak osiguranja dokaza, ovisno o utvrđenim činjenicama, ne mora nužno rezultirati izvlaštenjem nekretnine, odnosno donošenjem rješenja o izvlaštenju, a isto je pravno shvaćanje istaknuo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske i odlukama poslovni broj Usž-4222/2024-3 od 14. veljače 2025 i dr. Stoga se, slijedom navedenog, u smislu citirane odredbe članka 150. Zakona o prostornom uređenju, rok u kojem lokacijska dozvola prestaje važiti ne prekida podnošenjem prijedloga za osiguranje dokaza, već je u tom u roku korisnik dužan podnijeti prijedlog za izvlaštenje.
13. Stoga, kako je tužitelj zahtjev za izvlaštenje podnio nakon proteka roka od dvije godine od pravomoćnosti predmetne lokacijske dozvole, pravilno su upravna tijela odlučila da zahtjev treba odbiti.
14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
15. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora u nespecificiranom iznosu, međutim kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 16. prosinca 2025.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- tužitelju Hrvatskoj elektroprivredi d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37
- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
