Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1939/2019-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci,(OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], (OIB:02535697732), zastupane po punomoćniku Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane 28. listopada 20255., 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012097391 kojeg su tužiteljica i tužena sklopili dana 16.11.2006.g. kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u toč. 4. Ugovora, u dijelu koji glasi: „..koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana..“, te u toč. 7.2. Ugovora, u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik Kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom anuitetu Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici, iznos od 5.436,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi: na iznos od 56,99 EUR, od dana 26.9.2007., pa do isplate;
na iznos od 56,92 EUR, od dana 1.10.2007., pa do isplate;
na iznos od 56,86 EUR, od dana 1.11.2007., pa do isplate;
na iznos od 56,78 EUR, od dana 1.12.2007., pa do isplate;
na iznos od 56,70 EUR, od dana 1.1.2008., pa do isplate;
na iznos od 53,81 EUR, od dana 1.2.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,83 EUR, od dana 1.3.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,72 EUR, od dana 1.4.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,61 EUR, od dana 1.5.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,49 EUR, od dana 1.6.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,37 EUR, od dana 1.7.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,25 EUR, od dana 1.8.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,13 EUR, od dana 1.9.2008., pa do isplate;
na iznos od 95,00 EUR, od dana 1.10.2008., pa do isplate;
na iznos od 94,87 EUR, od dana 1.11.2008., pa do isplate;
na iznos od 94,75 EUR, od dana 1.12.2008., pa do isplate;
na iznos od 94,61 EUR, od dana 1.1.2009., pa do isplate;
na iznos od 94,48 EUR, od dana 1.2.2009., pa do isplate;
na iznos od 94,34 EUR, od dana 1.3.2009., pa do isplate;
na iznos od 94,21 EUR, od dana 1.4.2009., pa do isplate;
na iznos od 94,07 EUR, od dana 1.5.2009., pa do isplate;
na iznos od 93,39 EUR, od dana 1.6.2009., pa do isplate;
na iznos od 93,79 EUR, od dana 1.7.2009., pa do isplate;
na iznos od 93,65 EUR, od dana 1.8.2009., pa do isplate;
na iznos od 93,50 EUR, od dana 1.9.2009., pa do isplate;
na iznos od 93,35 EUR, od dana 1.10.2009., pa do isplate;
na iznos od 93,20 EUR, od dana 1.11.2009., pa do isplate;
na iznos od 93,05 EUR, od dana 4.12.2009., pa do isplate;
na iznos od 92,89 EUR, od dana 1.1.2010., pa do isplate;
na iznos od 92,74 EUR, od dana 1.2.2010., pa do isplate;
na iznos od 92,58 EUR, od dana 1.3.2010., pa do isplate;
na iznos od 92,42 EUR, od dana 3.4.2010., pa do isplate;
na iznos od 92,25 EUR, od dana 1.5.2010., pa do isplate;
na iznos od 92,10 EUR, od dana 1.6.2010., pa do isplate;
na iznos od 91,92 EUR, od dana 1.7.2010., pa do isplate;
na iznos od 91,76 EUR, od dana 1.8.2010., pa do isplate;
na iznos od 91,59 EUR, od dana 1.9.2010., pa do isplate;
na iznos od 91,41 EUR, od dana 5.10.2010., pa do isplate;
na iznos od 91,24 EUR, od dana 1.11.2010., pa do isplate;
na iznos od 73,20 EUR, od dana 1.12.2010., pa do isplate;
na iznos od 73,05 EUR, od dana 5.1.2011., pa do isplate;
na iznos od 72,89 EUR, od dana 3.2.2011., pa do isplate;
na iznos od 72,74 EUR, od dana 3.3.2011., pa do isplate;
na iznos od 72,58 EUR, od dana 5.4.2011., pa do isplate;
na iznos od 72,42 EUR, od dana 4.5.2011., pa do isplate;
na iznos od 59,77 EUR, od dana 3.6.2011., pa do isplate;
na iznos od 59,62 EUR, od dana 1.8.2011., pa do isplate;
na iznos od 59,48 EUR, od dana 1.8.2011., pa do isplate;
na iznos od 46,97 EUR, od dana 1.9.2011., pa do isplate;
na iznos od 46,86 EUR, od dana 5.10.2011., pa do isplate;
na iznos od 46,74 EUR, od dana 4.11.2011., pa do isplate;
na iznos od 46,62 EUR, od dana 1.12.2011., pa do isplate;
na iznos od 46,50 EUR, od dana 1.1.2012., pa do isplate;
na iznos od 46,37 EUR, od dana 1.2.2012., pa do isplate;
na iznos od 46,24 EUR, od dana 3.3.2012., pa do isplate;
na iznos od 46,12 EUR, od dana 1.4.2012., pa do isplate;
na iznos od 46,00 EUR, od dana 1.5.2012., pa do isplate;
na iznos od 45,87 EUR, od dana 1.6.2012., pa do isplate;
na iznos od 45,74 EUR, od dana 1.7.2012., pa do isplate;
na iznos od 45,60 EUR, od dana 1.8.2012., pa do isplate;
na iznos od 45,47 EUR, od dana 2.9.2012., pa do isplate;
na iznos od 45,34 EUR, od dana 1.10.2012., pa do isplate;
na iznos od 45,21 EUR, od dana 1.11.2012., pa do isplate;
na iznos od 45,07 EUR, od dana 1.12.2012., pa do isplate;
na iznos od 44,93 EUR, od dana 5.1.2013., pa do isplate;
na iznos od 44,80 EUR, od dana 5.2.2013., pa do isplate;
na iznos od 44,65 EUR, od dana 5.3.2013., pa do isplate;
na iznos od 44,51 EUR, od dana 4.4.2013., pa do isplate;
na iznos od 44,37 EUR, od dana 4.5.2013., pa do isplate;
na iznos od 44,22 EUR, od dana 5.6.2013., pa do isplate;
na iznos od 44,08 EUR, od dana 3.7.2013., pa do isplate;
na iznos od 43,94 EUR, od dana 7.8.2013., pa do isplate;
na iznos od 43,78 EUR, od dana 1.9.2013., pa do isplate;
na iznos od 43,63 EUR, od dana 3.10.2013., pa do isplate;
na iznos od 43,48 EUR, od dana 1.11.2013., pa do isplate;
na iznos od 43,33 EUR, od dana 1.12.2013., pa do isplate;
na iznos od 43,17 EUR, od dana 11.1.2014., pa do isplate;
na iznos od 4,09 EUR, od dana 1.2.2014., pa do isplate;
na iznos od 4,08 EUR, od dana 5.3.2014., pa do isplate;
na iznos od 4,05 EUR, od dana 1.4.2014., pa do isplate;
na iznos od 4,03 EUR, od dana 7.5.2014., pa do isplate;
na iznos od 4,00 EUR, od dana 4.6.2014., pa do isplate;
na iznos od 3,98 EUR, od dana 3.7.2014., pa do isplate;
na iznos od 3,95 EUR, od dana 1.8.2014., pa do isplate;
na iznos od 3,93 EUR, od dana 1.9.2014., pa do isplate;
na iznos od 3,90 EUR, od dana 1.10.2014., pa do isplate;
na iznos od 3,88 EUR, od dana 5.11.2014., pa do isplate;
na iznos od 3,86 EUR, od dana 1.12.2014., pa do isplate;
na iznos od 3,83 EUR, od dana 8.1.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,81 EUR, od dana 1.2.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,79 EUR, od dana 4.3.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,76 EUR, od dana 3.4.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,73 EUR, od dana 6.5.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,71 EUR, od dana 3.6.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,69 EUR, od dana 3.7.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,66 EUR, od dana 5.8.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,63 EUR, od dana 1.9.2015., pa do isplate;
na iznos od 3,62 EUR, od dana 1.10.2015., pa do isplate;
III. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012097391 kojeg su tužiteljica i tužena sklopili dana 16.11.2006.godine kojom se povrat obveza iz kredita vezuje uz valutu švicarski franak, sadržana u toč. 7.2. Ugovora, u dijelu kojim se utvrđuje da se kredit i kamata iz točke 4. Ugovora, otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima plativima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici, iznos od 10.825,05 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2008.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polu-godišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi: na iznos od 0,71 EUR, od dana 1.4.2008., pa do isplate;
na iznos od 31,53 EUR, od dana 1.11.2008., pa do isplate;
na iznos od 33,68 EUR, od dana 1.1.2009., pa do isplate;
na iznos od 38,90 EUR, od dana 1.2.2009., pa do isplate;
na iznos od 41,19 EUR, od dana 1.3.2009., pa do isplate;
na iznos od 34,00 EUR, od dana 1.4.2009., pa do isplate;
na iznos od 35,14 EUR, od dana 1.5.2009., pa do isplate;
na iznos od 25,77 EUR, od dana 1.6.2009., pa do isplate;
na iznos od 17,77 EUR, od dana 1.7.2009., pa do isplate;
na iznos od 19,56 EUR, od dana 1.8.2009., pa do isplate;
na iznos od 24,17 EUR, od dana 1.9.2009., pa do isplate;
na iznos od 23,65 EUR, od dana 1.10.2009., pa do isplate;
na iznos od 19,25 EUR, od dana 1.11.2009., pa do isplate;
na iznos od 25,68 EUR, od dana 4.12.2009., pa do isplate;
na iznos od 33,49 EUR, od dana 1.1.2010., pa do isplate;
na iznos od 43,14 EUR, od dana 1.2.2010., pa do isplate;
na iznos od 40,63 EUR, od dana 1.3.2010., pa do isplate;
na iznos od 56,35 EUR, od dana 3.4.2010., pa do isplate;
na iznos od 50,36 EUR, od dana 1.5.2010., pa do isplate;
na iznos od 56,05 EUR, od dana 1.6.2010., pa do isplate;
na iznos od 93,79 EUR, od dana 1.7.2010., pa do isplate;
na iznos od 85,73 EUR, od dana 1.8.2010., pa do isplate;
na iznos od 107,48 EUR, od dana 1.9.2010., pa do isplate;
na iznos od 92,51 EUR, od dana 5.10.2010., pa do isplate;
na iznos od 85,68 EUR, od dana 1.11.2010., pa do isplate;
na iznos od 111,79 EUR, od dana 1.12.2010., pa do isplate;
na iznos od 145,50 EUR, od dana 5.1.2011., pa do isplate;
na iznos od 122,90 EUR, od dana 3.2.2011., pa do isplate;
na iznos od 128,29 EUR, od dana 3.3.2011., pa do isplate;
na iznos od 114,68 EUR, od dana 5.4.2011., pa do isplate;
na iznos od 122,53 EUR, od dana 4.5.2011., pa do isplate;
na iznos od 162,78 EUR, od dana 3.6.2011., pa do isplate;
na iznos od 208,06 EUR, od dana 1.8.2011., pa do isplate;
na iznos od 208,06 EUR, od dana 1.8.2011., pa do isplate;
na iznos od 185,95 EUR, od dana 1.9.2011., pa do isplate;
na iznos od 167,90 EUR, od dana 5.10.2011., pa do isplate;
na iznos od 166.00 EUR, od dana 4.11.2011., pa do isplate;
na iznos od 160,66 EUR, od dana 1.12.2011., pa do isplate;
na iznos od 169,82 EUR, od dana 1.1.2012., pa do isplate;
na iznos od 179,45 EUR, od dana 1.2.2012., pa do isplate;
na iznos od 179,50 EUR, od dana 3.3.2012., pa do isplate;
na iznos od 173,72 EUR, od dana 1.4.2012., pa do isplate;
na iznos od 176,92 EUR, od dana 1.5.2012., pa do isplate;
na iznos od 179,94 EUR, od dana 1.6.2012., pa do isplate
na iznos od 175,14 EUR, od dana 1.7.2012., pa do isplate;
na iznos od 176,76 EUR, od dana 1.8.2012., pa do isplate;
na iznos od 173,36 EUR, od dana 2.9.2012., pa do isplate;
na iznos od 167,20 EUR, od dana 1.10.2012., pa do isplate;
na iznos od 174,44 EUR, od dana 1.11.2012., pa do isplate;
na iznos od 178,44 EUR, od dana 1.12.2012., pa do isplate;
na iznos od 176,24 EUR, od dana 5.1.2013., pa do isplate;
na iznos od 164,94 EUR, od dana 5.2.2013., pa do isplate;
na iznos od 170,49 EUR, od dana 5.3.2013., pa do isplate;
na iznos od 176,66 EUR, od dana 4.4.2013., pa do isplate;
na iznos od 170,64 EUR, od dana 4.5.2013., pa do isplate;
na iznos od 155,66 EUR, od dana 5.6.2013., pa do isplate;
na iznos od 153,21 EUR, od dana 3.7.2013., pa do isplate;
na iznos od 155,95 EUR, od dana 7.8.2013., pa do isplate;
na iznos od 163,81 EUR, od dana 1.9.2013., pa do isplate;
na iznos od 172,01 EUR, od dana 3.10.2013., pa do isplate;
na iznos od 168,24 EUR, od dana 1.11.2013., pa do isplate;
na iznos od 170,95 EUR, od dana 1.12.2013., pa do isplate;
na iznos od 166,71 EUR, od dana 11.1.2014., pa do isplate;
na iznos od 155,90 EUR, od dana 1.2.2014., pa do isplate;
na iznos od 161,31 EUR, od dana 5.3.2014., pa do isplate;
na iznos od 158,42 EUR, od dana 1.4.2014., pa do isplate;
na iznos od 153,93 EUR, od dana 7.5.2014., pa do isplate;
na iznos od 150,54 EUR, od dana 4.6.2014., pa do isplate;
na iznos od 154,10 EUR, od dana 3.7.2014., pa do isplate;
na iznos od 158,40 EUR, od dana 1.8.2014., pa do isplate;
na iznos od 162,38 EUR, od dana 1.9.2014., pa do isplate;
na iznos od 161,48 EUR, od dana 1.10.2014., pa do isplate;
na iznos od 165,45 EUR, od dana 5.11.2014., pa do isplate;
na iznos od 167,96 EUR, od dana 1.12.2015., pa do isplate;
na iznos od 167,71 EUR, od dana 8.1.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 1.2.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 4.3.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 3.4.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 6.5.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 3.6.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 3.7.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 5.8.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 1.9.2015., pa do isplate;
na iznos od 168,44 EUR, od dana 1.10.2015., pa do isplate;
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici iznos od 3.324,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana 30.09.2015.g. pa do isplate.
VI. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.165,86 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove Presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 10. lipnja 2019. podnijela protiv tužene tužbu zahtijevajući da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9012097391 sklopljenog među strankama 16. studenog 2006. i to u dijelovima u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koje je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, te u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak (dalje CHF), te u dijelu u kojem je ugovoreno da tužiteljica kao korisnik kredita pristaje da tužena kao kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete prema jednostranoj odluci banke.
2. Tužiteljica je također u tužbi postavila tužbene zahtjeve kojima je tražila da sud naloži tuženoj da joj na ime preplate nastale uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 47.057,55 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa kamata pa do dana konverzije, a da joj na ime preplaćenog iznosa s osnovna ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos od 68.659,62 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakoj mjesečnog anuiteta do konverzije kredita.
3. Tužiteljica je postavila i tužbeni zahtjev da joj tužena plati i razliku glavnice nastale temeljem tečajne razlike u odnosu na utvrđenu glavnicu na dan konverzije 30. rujna 2015., a u iznosu od 24.786,05 kn.
4. Tužiteljica je nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, tužbene zahtjeve specificirala na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
5. Iz navoda tužbe proizlazi da je među strankama 16. studenog 2006 zaključen naprijed navedeni ugovor o kreditu kojim je tužena kao kreditor odobrila tužiteljici i stavila joj na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 114.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita, a što da je 30. studenog 2006. iznosilo od 527.213,29 kn, da se radilo o stambenom kreditu s valutnom klauzulom, da je ugovoren rok otplate kredita od 228 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima, da je ugovorena početka kamatna stopa od 4,70 % godišnje promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, da je utvrđena primjena valutne klauzule CHF na način da se povrat obveza iz ugovora obračunava po srednjem tečaju tužen za CHF.
6. Iz navoda tužbe dalje proizlazi da predmetni ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope, da se o odredbama ugovora o kreditu među strankama nije pregovaralo, da tužena nije tužiteljici prije, a niti u trenutku sklapanja spornog ugovora pružila jasnu, potpunu i razumljivu informaciju o svim bitnim uvjetima i parametrima koji utječu na ukupan trošak kredita radi čega da tužiteljica na temelju obavijesti nije mogla razumjeti cjelokupnost ekonomskih posljedica koje bi za nju mogle proizaći i koje su proizašle kao posljedica sklapanja spornog ugovora o kreditu.
7. Tužiteljica navodi da ju tužena nije upozorila na specifične rizike vezane uz valutnu klauzulu CHF, da joj nije razložila ekonomske razloge ugovaranja CHF valutne klauzule koji bi opravdali primjenu te klauzule u konkretnom ugovornom odnosu, da je tužiteljici prikazala isključivo prednosti kredita sa valutnom klauzulom u CHF i prednosti početno određene niže kamatne stope.
8. Tužiteljica tvrdi da su odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. i toč.III. izreke ove presude protivne načelu savjesnosti i poštenja, da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.
9. Nadalje, tužiteljica je navela da je među strankama 2. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu (dalje Dodatak), kojim je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine, broj 102/15, dalje ZID ZPK/15), izvršena konverzija predmetnog kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da je tužena tužiteljici ispostavila novi otplatni plan u EUR valuti sa novo utvrđenom EUR glavnicom, kamatnom stopom i visinom anuiteta s početkom primjene od 30. rujna 2015.
10. Dalje navodi da je prilikom konverzije tužena utvrdila novi glavnicu u iznosu od 48.498,79 EUR, a što je po tadašnjem srednjem tečaju tužene za EUR iznosilo 370.146,55 kn.
11. Iz navoda tužbe proizlazi da provedbom konverzije i uspostavom nove EUR neotplaćene glavnice kredita, tužiteljica nije u cijelosti obeštećena jer njen položaj nije vraćen u činjeničnu poziciju u kojoj bi se tužiteljica nalazila da nisu bile ugovorene i primijenjene ništetne odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te da je provedbom konverzije tužiteljica zadužena za iznos koji je za 24.786,05 kn viši od iznosa glavnice obračunate prema početnom otplatnom planu i početnom tečaju.
12. Tužiteljica tvrdi da je kredit u cijelosti otplatila, a time da je isplatila tuženoj i iznos novo utvrđene EUR glavnice, a što da nije bila dužna platiti.
13. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupku protivila tužbi i tužbenim zahtjevima tužiteljice navodeći da, nakon provedenog postupka konverzije kredita, tužiteljica više nema pravo od tužene zahtijevati nikakovu isplatu, a obzirom da je svojevoljno sklopila sa tuženom Dodatak ugovora o kreditu (Dodatak sklopljen 2. prosinca 2015.), da se tužiteljica ne može pozivati niti na utvrđenja presuda donesenih povodom tužbi u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.
14. Također, tužena je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticala da ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 16. studenog 2006. nije bilo zabranjeno, da je mogućnost takovog ugovaranja bila propisana odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - čl.22. i čl.26.), da je tužena tužiteljicu prije sklapanja ugovora o kreditu dovoljno informirala o svim odredbama ugovora, da smatra da su tužiteljici odredbe ugovora o kreditu bile jasne a obzirom da prilikom sklapanja ugovora nije postavljala nikakova pitanja.
15. Također, tužena navodi da niti jedna od promijenjenih kamatnih stopa koje je tužena obračunavala tijekom trajanja ugovora o kreditu, nije prelazila zakonom propisanu najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, da je tužena kamatne stope određivala na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao bio prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa da se stoga, ne može smatrati da kamatna stopa nije bila odrediva.
16. Tužena je također navela da među strankama nije sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom, pa da stoga tužiteljici ne može pripadati pravo da od tužene traži isplatu razlike između iznosa koje je tužiteljica platila s osnova povećanja kamatne stope i prvotno ugovorene kamatne stope, a također niti razlike s osnova promjene visine tečaja CHF valute u odnosu početni tečaj valute CHF.
17. Tužena je istakla i prigovor zastare potraživanja tužiteljica, te predložila odbijanje tužbenih zahtjeva.
18. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 10), Ugovor o kreditu broj 9012097391 od 16. studenog 2006. s prilozima (list 11 do 50), odgovor na tužbu (list 56 do 63), opći uvjeti poslovanja s građanima (list 64 do 72), podnesak tuženika od 7. travnja 2020. (list 77 do 78), podnesak tuženika od 28. prosinca 2020. (list 82 do 89), saslušao tužiteljicu (list 100 do 101), podnesak tuženika od 19. veljače 205. (list 103 do 109), podnesak tužiteljice od 26. veljače 2025. (list 154 do 155), proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Goranki Šmer Maraš, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš od 26. travnja 2025. (list 160 do 193), račun vještaka broj 31-1-2025 od 26. travnja 2025. (list 194), podnesak tuženika od 15. svibnja 2025. (list 198 do 201),očitovanje vještaka Goranke Šmer Maraš od 3. kolovoza 2025. (list 204 do 205), podnesak tužiteljice od 15. listopada 2025. (list 208 do 215), troškovnik tužiteljice (list 217), troškovnik tuženika (list 221).
19. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
20. Među strankama nije sporno, a to je sud utvrdio i uvidom u Ugovor o kreditu od 16. studenog 2006., da se tužena kao kreditor obvezala tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos koji odgovara kunskoj protuvrijednosti iznosa od 114.000,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita, da je bila ugovorena kamata od 4,70% godišnje promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, da je ugovoreno da visinu kamatne stope banka može promijeniti, da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane Odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite, da je ugovoren rok otplate kredita od 228 mjeseci na način da se kredit otplaćuje u 228 jednakih mjesečnih anuiteta plativih u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tužene.
21. Među strankama nije sporno da su 2. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je regulirana konverzije kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a temeljem ZID ZPK/15.
22. Nije sporno niti da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila izračun konverzije kredita izvršen od tužene sa stanjem na dan 30. rujna 2015.
23. Među strankama je sporno da li tužiteljici nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu i provedene konverzije, pripada pravo tražiti da sud utvrdi ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenjivu visinu kamatne stope i valute CHF.
24. Posljedično tome, među strankama je sporno da li tužiteljici pripada pravo tražiti od tužene isplatu iznosa razlike s osnova povećanja visine stope zatezne kamate i povećanja tečaja CHF, te razliku više isplaćenog iznosa glavnice kredita utvrđene prilikom konverzije kredita, a imajući u vidu odredbe osnovnog ugovora o kreditu, stvarno izvršene uplate tužiteljice po tim osnovama i iznose uplata koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženoj do dana konverzije,a da nakon sklapanja ugovora o kreditu nije došlo do povećanja visine kamatne stope i tečaja valute CHF.
Toč.I. i toč.III. izreke presude
25. Osnovani su tužbeni zahtjevi tužiteljice navedeni u toč.I. i toč.III. izreke ove presude.
26. Navedenim tužbenim zahtjevima tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 16. studenog 2006.,a koje se odnose ne jednostrano povećanje visine prvotno ugovorene kamatne stope, te početnog tečaja valute CHF, a do kojeg povećanja je nesporno došlo nakon sklapanja ugovora o kreditu.
27. Suprotno navodima tužene, po mišljenju ovog suda tužiteljica i nakon sklapanja Dodatka ugovora, ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti tih odredbi osnovnog ugovora i ima pravo pozivati se na utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupcima pokrenutim tzv. kolektivnim tužbama za zaštitu prava i interesa potrošača.
28. Naime, činjenica da je među strankama došlo do sklapanja Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzije kredita, ne može dovesti u pitanje utvrđenu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a niti pravo tužiteljica da se na tu ništetnost poziva i nakon sklapanja Dodataka ugovora.
29. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu, nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, te što ništetne ugovorne odredbe ne postaju valjane ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (osim uvjeta iz čl.326. st.2. ZOO).
30. Člankom 327. ZOO izričito je propisano da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a čl. 328. ZOO je propisano da se pravo na isticanje ništetnsoti ne gasi.
31. Slijedom navedenog, tužiteljici temeljem navedenih odredbi ZOO pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi navedenih u toč.I. i toč.III. izreke ove presude.
32. Također, neosnovani su navodi tužene da se tužiteljica ne može u ovom pojedinačnom postupku pozivati na učinke sudskih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (dalje kolektivne tužbe).
33. Suprotno navodima tužene, odredbom čl.502.c ZPP, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st.2. istog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužiteljica ovlaštena štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
34. Presudom Visokog trgovačkog suda Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/20174-140 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč.I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu od toč.I. do toč.VII., izreke utvrđeno je da je, između ostalih i PBZ banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je time tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), pa su te odredbe ništetne.
35. Stavove naprijed navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, potvrdio je i VSRH svojom odlukom Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
36. Iz navedenih odluka proizlazi utvrđenim da je tužena znala za rizik koji sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im zbog toga odredba kojom je glavnica vezana za CHF nije bila razumljiva, nije o tome obavijestila potrošače (u ovom slučaju tužiteljicu) na način da svaki potrošač dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li ili ne, prihvatiti rizik koji nosi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.
37. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 16. studenog 2006., pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalnopravnog propisa glede pitanje da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe iz ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
38. Odredbom čl.81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
39. Članak 82. st.1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
40. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.
41. Osim što je sud uvidom u Ugovor o kreditu od 16. studenog 2006. utvrdio da je isti ugovor tipski ugovor o kreditu, sa unaprijed formuliranim sadržajem od strane tužene, a što je također utvrđeno i za Dodatak sklopljen među strankama 2. prosinca 2015., iz iskaza tužiteljice također proizlazi utvrđenim da se o odredbama osnovnog ugovora o kreditu među strankama nije pregovaralo, da su joj u banci predložili podizanje kredita u CHF za kojeg da su odmah ustanovili da je kreditno sposobna, da joj u banci nisu puno objašnjavali o kreditu, da sa bankom nije mogla pregovarati o visini kamate, anuiteta, da ja Ugovor o konverziji – Dodatak išla sklopiti jer je bila u teškoj financijskoj situaciji, da je konverzije bila jedini način da malo lakše živi, da kredit u CHF ne bi podigla da je znala što će se događati, da prilikom konverzije utvrđeni iznos preplate nije imala mogućnost dobiti u gotovini nego je iznos preplate uračunat u buduće rate kredita u eurima, da obračun preplate kod konverzije nije provjeravala, a niti je to bila sposobna, da joj ni djelatnica u banci o konverziji nije znala puno reći, da joj u banci nisu rekli da će se tečaj valute CHF i visina stope zatezne kamate toliko mijenjati.
42. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF, sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužitelju kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.
43. Obzirom na navedeno dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
44. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je, u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo.
45. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužiteljice, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.
46. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužiteljici lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogla u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.
47. Tužiteljica kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogla procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za nju proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije na tužiteljici razumljiv način informirana o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.
48. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužiteljici da o tim promjenama pregovara.
49. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužiteljicu, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužiteljica nije mogla predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imala egzaktne kriterije.
50. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti poštenja.
51. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.
52. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužiteljice kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
53. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.
54. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljicom nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. i toč.II. izreke presude ništetne, te su u tom smislu usvojeni tužbeni zahtjevi tužiteljice.
55. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužiteljica u ovom parničnom postupku.
56. Odredba čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, a i odredbe čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostale sudove na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
57. Osim toga, odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
58. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je stav i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene ništetnosti utvrđene u kolektivnom sporu.
59. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
60. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.
Tužbeni zahtjev iz toč.II. toč.IV. i toč.V. izreke presude
61. Neosnovan je prigovor tužene da su tužbeni zahtjevi tužiteljice kojima traži isplatu iznosa navedenih u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke presude u zastari.
62. Tužiteljica je tužbu u ovom postupku podnijela sudu 10. lipnja 2019.
63. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kako je ništenost već ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
64. Obzirom da se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove, primjenjuje se opći zastrani rok od 5 godina, a sukladno čl.225 ZOO.
65. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
66. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018.
67. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., utvrđeno je da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
68. Činjenica da je tužiteljica tužbeni zahtjev iz toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude specificirala tek nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, ne znači da su ti njeni zahtjevi u zastari.
69. Ovo iz razloga jer tužiteljica nije promijenila istovjetnost tužbenih zahtjeva u odnosu na činjenične navode iz tužbe i tužbene zahtjeve koje je postavila do zaključenja prethodnog postupka, već iz opravdanih razloga, a nakon zaključenja prethodnog postupka i po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju, svoje novčano potraživanje uskladila s nalazom vještaka i time konačno postavila tužbene zahtjeve.
70. U tom smislu tužiteljica nije te navedene tužbene zahtjeve preinačila, nego samo svoje potraživanja uskladila s utvrđenjima nalaza vještaka, a do kojih utvrđenja sama nije bila u mogućnosti doći jer nema dokaza da je ista osoba koja je stručna utvrđivati navedeno.
76. Suprotno navodima tužene tužiteljica i nakon provedenog postupka konverzije kredita ima pravo zahtijevati potpuno obeštećenje, odnosno isplatu iznosa koji su posljedica utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu navedenih u toč.I i toč.III. izreke ove presude, a koji iznosi joj nisu priznati u postupku konverzije kredita.
77. Naime, suprotno navodima tužene, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, odnosno ugovora o konverziji, nije među strankama prestao pravni odnos uspostavljen sklapanjem Ugovora o kreditu od 16. studenog 2006., odnosno Dodatak ugovora ne predstavlja novu pravnu osnovu nastalu među ugovornim stranama.
78. Po mišljenju ovog suda, tužiteljica kao potrošač potpisom Dodatka ugovora o kreditu, zadržava pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji uređuju zaštitu potrošača, te to pravo ne može biti ukinuto niti pristankom potrošača, bilo dobrovoljnim ili prisilnim.
79. Namjera i cilj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK /2015) nije bila uklanjanje posljedica ništetnih odredbi i obeštećenje potrošača, već samo njihovo izjednačavanja sa EUR dužnicima i to putem simulacije otplate.
80. Stoga, u slučaju konverzije nema govora ni o kakvoj pravnoj osnovi uslijed koje bi kreditorima pripalo pravo zadržati nepripadne stečene koristi od ništetnih odredbi.
81. Iz sadržaja Dodatka ugovora je razvidno da se taj dodatak odnosi na osnovni ugovor o kreditu, te su stoga pravna osnova ugovor o kreditu i novčana činidba i nadalje dodatkom ugovora nepromijenjeni.
82. Naime, radi se o istom ugovornom odnosu i istoj pravnoj osnovi nepoštenog i ništetnog stjecanja tužene za razdoblje do konverzije, samo sa naknadno izmijenjenim valorimetrom po kojem se obračunava kunska protuvrijednosti mjesečnog anuiteta.
83. Promjena valorimetra predstavlja izmjenu načina ispunjenja postojeće obveze na način da je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti vezano za EUR umjesto za dotadašnju valutu CHF, dok se i nadalje radi o novčanoj činidbi kao i u ranijem slučaju kada je tužiteljica plaćala anuitete u kunskoj protuvrijednosti prema CHF.
84. Stoga se takva izmjena ne smatra obnovom (novacijom) u smislu odredbe čl. 145. st.2. ZOO.
85. Sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15, tužene kao potrošač ne gubi pravo zahtijevati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa izvršenih temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
86. Sve odredbe Glave IV a ZPK, pa tako i odredbe čl.19b i čl. 19c na koje ukazuje tužena, reguliraju ugovorni odnos koji je između tužiteljice kao potrošača i tužene nastao temeljem ugovora o kreditu, a to proizlazi i iz odredbe čl.19a ZPK.
87. Također, po mišljenju ovog suda, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu, odnosno u ugovoru (čl.247 u svezi s čl. 20. st.1. ZOO/05), već ima pravnu osnovu u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl.1111, čl.323.st.1., čl.20. st.1. ZOO/05 u svezi s čl. 81 st.1. i čl. 87. St.1. ZZP/03).
88. ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos, tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove, a koji odnos je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru.
89. Ugovornim odredbama Dodatka ugovora od 2. prosinca 2015., odnosno ugovorom o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema prani učinak, tako da tužena neosnovano ističe da je sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica izgubila pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti CHF.
90. Ovaj sud smatra da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno pravo potrošača kod zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora.
91. Također, sud smatra da ograničenja ili ukidanja bilo kojeg prava potrošača pa i prava na potpunu restituciju, moraju biti propisana jesnim i nedvosmislenim odredbama zakona, da moraju imati razumnu svrhu, te da se ograničavanja takovih prava potrošača ne može vršiti na temelju bilo čijeg mišljenja.
92. Po mišljenju ovog suda, ne postoji nikakova pravna osnova niti odredba zakona koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite, izgubili potpuno ili djelomično pravo na potpunu restituciju.
93. Predmet reguliranja ZID ZPK je konverzija, a ne restitucija, a taj zakon ne sadrži nikakovu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita tužiteljica izgubila pravo na potpunu restituciju ili da joj je to pravo ograničeno.
94. Vrhovni sud u Republici u Hrvatskoj je u postupku Gos-1/2019 zauzeo pravno shvaćanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/2015 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi valutnoj klauzuli.
95. Tužiteljica niti ne tvrdi da je sporazum o konverziji ništetan, nego svoj tužbene zahtjeve navedene u toč.II., toč. IV. i toč.V. izreke ove presude temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove, pa stoga za ovaj postupak nije pravo relevantno shvaćanje iz postupka Gos-1/2019.
96. Tužiteljica se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu nije mogla odreći svog prava na potpunu restituciju, jer to nije propisano bilo kojom odredbom zakona pa ni odredbama ZID ZPK.
97. Osim toga, u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji 2. prosinca 2015., na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2014. koji je stupio na snagu 8. travnja 2014.
98. Odredbom čl.41. st.1. ZZP/14 propisano je da se potrošaču ne može odrediti niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je st.2. istog članak propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača.
99. Dakle, sukladno čl.41. st.1. i st.2. ZZP/14, tužiteljici se kao potrošaču ne mogu ograničiti potrošačka prava, a što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju, a niti se ona može odreći tih prava jer bi ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno, bile ništetne.
100. Prema odredbama ZID ZPK predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi na koje bi tužiteljica kao potrošač imala pravo potraživati protiv tužene kao kreditora s osnova restituciju zbog nepoštenosti ugovornih odredbi iz toč.I. i toč.III. izreke ove presude, pa se ne može smatrati da se tužiteljica kao potrošač sklapanjem dodatka ugovoru, odnosno sklapanjem sporazuma o konverziju bilo čega odrekla, a pogotovo se nije odrekla novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te nije niti ušlo u izračun prilikom konverzije.
101. Upravo potraživanja tužiteljice iz toč.II., toč.IV. toč.V. izreke ove presude, predstavljaju njena potraživanja koja nisu ušla u izračun prilikom konverzije kredita. 102. Na okolnost osnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice navedenih u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke presude, sud je proveo financijsko - knjigovodstveno vještačenje po vještaku Goranki Šmer Maraš.
103. Taj nalaz sud je u cijelosti prihvatio točnim, istinitim i stručnim jer to nije dovedeno u pitanje nikakovim drugim dokazima.
104. Naime, matematičkom izračunu iz nalaza vještaka stranke nisu prigovorile, a nalaz je dan na temelju dokumentacije prileže spisu i u cijelosti je sukladan toj dokumentaciji i zadaći koji je sud zadao vještaku.
105. Prigovori koje je tužena podneskom od 15. svibnja 2025. izjavila na nalaz vještaka od 26. travnja 2025., ne odnose se na točnost matematičkog izračuna iz tog nalaza nego tužena prigovara nalazu u smislu da navodi da je nalaz promašen, nepotreban, potraživanje tužiteljice u zastari, da tužiteljici ne pripada pravo na restituciju nakon provedene konverzije, da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bilo dopušteno i sl.
106. Stoga je sud prigovore tužene istaknute na nalaz vještaka utvrdio neosnovanim, tim prije što je vezano za te prigovore sud već u obrazloženju ove presude dao jasne razloge, te sud smatra da istinitost, stručnost i točnost nalaza vještaka, prigovorima tužene nisu dovedeni u pitanje.
107. Vještak Goranka Šmer Maraš je u svom nalazu i mišljenju jasno i detaljno obrazložila elemente i metodologiju izračuna iznosa koje je tužiteljica potraživala tužbenim zahtjevima navedenim u toč.II., toč. IV. i toč. V. izreke ove presude, tom izračunu priložila je tabele sa detaljnim prikazom i projekcijom kretanja i izmjene visine kamatne stope, tečaja valute CHF, anuiteta, te i detaljan izračun zateznih kamata i razlike u nedospjeloj glavnici utvrđenoj u postupku konverzije u odnosu na glavnicu kredita koliko je ista trebala iznositi da do promjena tijekom otplate kredita nije dolazilo, odnosno razliku glavnice kredita u iznosu u kojem je tužiteljica oštećena u postupku konverzije.
108. Vještak Šmer Maraš je razliku između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženoj i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31. prosinca 2013. bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,70% godišnje, a nakon 1. siječnja 2014. primjenom zakonske kamate stope od 3,23 % godišnje za stambene kredite, utvrdila na iznos od 5.436,50 EUR, te isto prikazala u tabeli broj 5, u stupcu 17.
109. Vještak je više plaćene anuitete s osnova promjene tečaja kao novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta obračunatog po srednjem tečaju tužene na dan plaćanja anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike, utvrdila na iznos 10.825,05 EUR, te isto prikazala u tabeli broj 6 u stupcu 17.
110. Također, vještak je jasno prikazala i iznose zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos preplate tužiteljice s osnova promjene kamatne stope i tečaja valute na dan konverzije – 30. rujna 2015., te utvrdila iznos zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene kamatne stope na 3.562,71 EUR, iznos zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos prelate s osnova promjene tečaja i to samo pozitivne tečajne razlike, na iznos od 3.504,43 EUR.
111. Ukupne zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos s osnova promjena kamatne stope i tečaja do 30. rujna 2015., vještak je utvrdila na iznos 7.067,14 EUR.
112. Nadalje, vještak je u odnosu na početni tečaj kredita, na dan konverzije utvrdila razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita u valuti EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita sa valutom CHF obračunate po početnom tečaju, te je utvrdila da nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji predstavlja iznos od 3.324,57 eura.
113. Prema obračunu tužene, preplata je u obračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosila 6.693,93 eura.
114. Vještak je također u svom nalazu utvrđene preplaćene iznose umanjila za preplatu iz konverzije.
115. Slijedom navedenog, vještak je utvrdila da je tužiteljica tuženoj s osnova više plaćene kamate, tj. razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženoj i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31. prosinca 2013. bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,70% godišnje, a nakon 1. siječnja 2014. promjenom zakonske kamatne stope od 3,23 % godišnje iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tužene na dan isplate kredita, platila iznos od 5.436,50 EUR.
116. Nadalje je utvrdila da s osnova promjene tečaja kao novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta obračunatog po srednjem tečaju tužene na dan plaćanja i anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita, odnosno s osnova pozitivne tečajne razlike, da je tužiteljica tuženoj preplatila iznos od 10.825,05 EUR.
117. Iznos zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos preplate tužiteljice s osnova promjene visine kamatne stope, vještak je utvrdila na 3.562,71 EUR, a iznos zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene tečaja je utvrdila na iznos 3.504,43 EUR.
118. Ukupno preplaćeni iznos zateznih kamata s osnova promjene kamatne stope i tečaja i to samo pozitivne razlike do konverzije 30. rujna 2015., vještak je utvrdila na iznos od 7.067,14 EUR.
119. Nadalje, vještak je utvrdila da je u postupku konverzije tužena tužiteljici nedovoljno umanjila nedospjelu glavnicu kredita i to za iznos od 3.324,57 EUR.
120. Tužiteljica je tužbene zahtjeve navedene u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke presude specificirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka Šmer Maraš, a kako je sud u cijelosti prihvatio točnim i istinitim izračune vještaka, to je utvrdio osnovanim i navedene tužbene zahtjeve tužiteljice i iste usvojio.
121. Neosnovani su navodi tužene da se izračun razlike preplate s osnova promjene visine kamatne stope i tečaja valute nije smio bazirati na promjenama u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i valutni tečaj.
122. Cijeneći da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope i tečaj valute CHF utvrđene ništetnim, to su jedino kamatna stopa i tečaj valute CHF koji su bili ugovoreni ugovorom o kreditu od 16. studenog 2006. valjani, odnosno radi se o iznosima koji su tužiteljici bili poznati u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a sve daljnje promjene su tužiteljici bile neodređene, nepredvidive i nepoznate te su zbog tih razloga i utvrđene ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF.
123. Naime, cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl.1111. ZOO, tužena je dužna tužiteljici vratiti iznos kojeg je tužiteljica preplatila u odnosu na iznos kojeg je bila dužna platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.
124. Stoga nije osnovan navod tužene da je vještak u svom nalazu i mišljenju, a prilikom utvrđivanja razlike u plaćanju s osnova promjene visine kamatne stope trebala utvrditi koja je promjena kamatne stope bila opravdana objektivnim kriterijima, odnosno utvrditi kolika je promjena kamatnih stopa trebala biti u spornom razdoblju.
125. Osnovan je i zahtjev tužiteljice postavljen na isplatu zakonskih zateznih kamata tekući na dosuđeni iznos od 1. listopada 2015. jer je isti zahtjev tužiteljica postavila sukladno odredbi čl. 29. ZOO.
126. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.
127. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja kamate i valute CHF do dana provedene konverzije 30. rujna 2015.
128. U odnosu na iznos iz toč.III. izreke ove presude, a obzirom da se radi o iznosu preplate utvrđenom kao razlika tek u postupku konverzije, to zakonske zatezne kamate na taj iznos teku od 1. listopada 2015.
129. Visinu stope zakonske zatezne kamate propisuje čl.29. ZOO, a cijeneći da je tužiteljica visinu zakonske zatezne kamate postavila u skladu s tom odredbom zakona, sud je u cijelosti usvojio i zahtjeve tužiteljice koji se odnose na visinu stope zatezne kamate određene na preplaćene iznose.
130. Po mišljenju ovog suda tuženoj ne pripada pravo da od tužiteljice traži isplatu iznosa koje je tužiteljica platio po nižoj kamatnoj stopi i nižem anuitetu od početno ugovorenog.
131. Ovo iz razloga što ugovorne odredbe koje su ovom presudom utvrđene ništetnima nisu utvrđene ništetnima zbog postupanja tužitelja.
132. Kako je već sud naveo, sve odredbe ugovora o kreditu definirane su isključivo od strane tužene, te stoga tužiteljica ne može snositi posljedice ništetnih odredbi koje je na svoju štetu odredila isključivo tužena svojom voljom.
133. Osim toga, tužiteljica na ime smanjenja visine kamatne stope i tečaja valute CHF nije ništa stekla, obzirom da je stjecanje bilo jedino u korist tužene kao banke.
134. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., čl.151. st.3. ZPP, te čl.29. ZOO.
135. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (18.647,98 EUR), troškovniku tužiteljice, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.
136. Tužiteljica je troškovnikom od 27. listopada 2025. zatražila da joj tužena naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.700,00 eura uvećan za sudske pristojbe.
137. Sud je tužiteljici kao osnovane dosudio troškove sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (tbr.7.1. Tarife), troškove zastupanja ne pripremnim ročištima 12. siječnja 2023. i 20. siječnja 2025. u iznosima od po 250,00 eura (tbr.9.2 Tarife), zastupanja na ročištima 18. veljače 2025. i 28. listopada 2025. i iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1.Tarife), za sastav podnesaka od 26. veljače 2025. i 15. listopada 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1. Tarife), za trošak vještačenja iznos od 700,00 eura, te za sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 232,93 eura.
Mali Lošinj, 16. prosinac 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Petar Banić, odvjetnik
2. Punomoćniku tuženika – Đina Lukac Novaković, odvjetnik
