Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1190/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 1. LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miškiću, odvjetniku u Zagrebu i 3. IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Štefanu, odvjetniku u Čakovcu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2363/2019-48 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2363/2019-48 od 25. kolovoza 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Utvrđuje se kako je na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izvršena u naravi dioba suvlasničke zajednice i to uspostavom etažnog vlasništva kako je to prikazano na “Planu posebnih dijelova nekretnine” iz srpnja 2023. godine izrađenom po ŠS, dipl. ing. građ., koji plan čini sastavni dio ove presude, takoda je sa suvlasničkim dijelom tužiteljice povezano vlasništvo posebnog dijela koji je na stranici 7. navedenog Plana opisan kao:

STAN u prizemlju oznake 1 4432/10000 dijela nekretnine, povezano s vlasništvom Stana oznake 1, korisne površine 114,63 m2, a koji se sastoji od hodnika, blagovaonice, kuhinje, kupaonice, dnevnog boravka, tri sobe i terase, u nacrtu označen zelenom bojom. Stanu pripadaju garaža oznake G1 površine 21,50 m2 i okućnica oznake V1 površine 300,00 m2, u nacrtu sve označeno zelenom bojom, kojeg posebnog dijela je vlasnik tužiteljica MS, [adresa], JS

M [adresa], u 1/1 dijela;

dok je sa suvlasničkim dijelom 1. tuženika, 2. tuženika i 3. tuženika povezano vlasništvo posebnog dijela koji je na stranici 7. navedenog Plana opisan kao:

STAN na 1. katu i potkrovlju oznake 2 5568/10000 dijela nekretnine, povezano s vlasništvom Stana oznake 2, korisne površine 164,08 m2, a koji se sastoji od ulaza, dva hodnika, predsoblja, dvije kuhinje, kuhinje s dnevnim boravkom, dva dnevna boravka, tri kupaonice, sobe, balkona i tri lođe, te tri sobe u potkrovlju, u nacrtu označen plavom bojom. Stanu pripadaju spremište ispod stubišta u prizemlju oznake spr1 površine 2,40 m2, garaža oznake G2 površine 26,19 m2, vanjsko stubište oznake st1 površine 6,24 m2, vanjsko stubište sa podestom oznake st2 površine 7,65 m2 i okućnica oznake V2 površine 134,55 m2, u nacrtu sve označeno plavom bojom, kojeg posebnog dijela su suvlasnici: 1. tuženik OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela; 2. tuženica NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela; te 3. tuženik IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela pa je tužiteljica ovlaštena zatražiti i ishoditi upis opisane podjele, dok su 1. tuženik, 2. tuženik i 3. tuženik isto dužni trpjeti i izdati tužiteljici sve potrebne suglasnosti i potpisati sve potrebne dokumente potrebne za provedbu opisane podjele u ovosudnim zemljišnim knjigama, a što će u suprotnome zamijeniti ova presuda, u roku 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se 1. tuženiku, 2. tuženiku i 3. tuženiku da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 3.019,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.''

2. Protiv navedene presude žali se 1. tuženik iz svih žalbenih razloga. Sud navodi da je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio jer je dokazala da su se prednici stranaka ranije podijelili, da se tako posjedovalo od 2008. Tužiteljica je tužbu predala 2019. pa da je prošao desetogodišnji rok zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja, koji temelji na ugovoru o diobi kojeg su sklopile majka tužiteljice te CS i VS, koji su u vrijeme sastavljanja ugovora bili suvlasnici. Sud navodi da je nalaz vještaka izrađen prema pravilima struke, kao i da stranke na isti nisu imale primjedbi, što 1. tuženik osporava. U zgradi se nalaze četiri stambene jedinice, rasporeda jedan etažni stan u prizemlju i tri dvoetažna stana na prvom katu i stambenom potkrovlju, što je vještak sasvim zanemario. Navodi se da stranke nisu zaključile međuvlasnički ugovor. Osim što „Plan posebnih dijelova nekretnine“ nije izrađen shodno pravomoćnom upravnom aktu Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica klasa: UP/I-361-03/12-13/182, ur.broj: 2170/1- 03-02/3-15-14 od 18. rujna 2015. isti nije ni opskrbljen potvrdom nadležnog upravnog tijela u smislu čl. 73. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sud je osnažio suspektan Ugovor o diobi nekretnina, na kojem su stranke TS te CS i VS ovjerili svoje potpise 22. kolovoza 2008. (punih 8 dana nakon što je diobnica TS svoj suvlasnički dio prodala). Kupoprodajni ugovor je zaključen 14. kolovoza 2008., a sud tumači da su diobnici TS, CS i VS, mogli i nakon tog datuma sklopiti Ugovor o diobi nekretnine u odnosu na koju je zaključen Ugovor o kupoprodaji jer da su se kupci upisali kao suvlasnici tek 27. siječnja 2009. Sud je zanemario da se člankom 1. pod predmetom ugovora navodi kako se kupuje sve „u idealnom dijelu, 50% udjela.“ Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te obveže istu na snašanje prouzročenih parničnih troškova, kao i troškova žalbe.

3. Protiv presude koju pobija u cijelosti, 2. tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga. Sud je učinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi s čl. 5. st. 4. ZPP obzirom je odluku u konačnici utemeljio na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, odnosno od one na kojoj je tužitelj temeljio svoj zahtjev, a što je posljedično utjecalo na pravilnost i zakonitost presude. Sud se poziva na stjecanje temeljem zakona putem dosjelosti, a tužbeni zahtjev je bio uperen u smjeru da se istim tražilo utvrđenje da bi tužitelj stekao svoje pravo putem pravnog posla, ugovora o diobi sklopljenog između TS kao prednika tužiteljice i CS i ŽS kao prednika ovdje tuženika. Tužitelj nije upirao na osnovu dosjelosti, niti je sud u tijeku postupka u tom pogledu raspravljao, da bi se u obrazloženju pobijane odluke iznenadno pozvao na tu osnovu, pa je počinjena i apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Da su se tuženici imali prilike očitovati u odnosu na pravni stav suda, osporavali bi kvalitetu posjeda tužiteljice, jer isti nije zakonit. Ugovor o diobi antidatiran je sa 22.08.2008. na 13.08.2008. kako bi prethodio za jedan dan ugovoru o kupoprodaji od 14.08.2008. , indikativno je da predmetni ugovor o diobi nije naveden kao sastavni dio ugovora o kupoprodaji, pa je jasno da isti u tom trenutku nije postojao. Što se tiče poštenosti posjedovanja, sud taj element nije niti obrazlagao, slijedom čega ponovno nije dao razloge o odlučnoj činjenici. Postoji očita proturječnost između stvarnog sadržaja isprave naziva “stanje poslije diobe” kojeg je dostavila tužiteljica, te načina kako je taj sadržaj istumačio sud. Osporava se navod da tuženici nisu imali posebnih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, što je netočno. Prvi prigovor je bio da je vještak predstavio građevinu kao dvije etaže, iako je nesporno da postoje četiri stambene jedinice i to jedan etažni stan u prizemlju i tri dvoetažna stana na prvom katu i stambenom potkrovlju. Drugi prigovor je bio da vještak nije izradio dopunu nalaza na način da sačini i varijantu podjele dvorišta odnosno okućnice, iako je na to bio obvezan raspravnim rješenjem od 09.03.2025., a nije odgovorio jesu li postojeće etaže samostalne uporabne cjeline, jesu li utvrđene korisne vrijednosti posebnih dijelova itd. Zbog navedenog nalaz i mišljenje je nepotpun i manjkav, a nije sačinjen sukladno pravilima struke. U konkretnom slučaju za etažiranje, tj. sudsko razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva nisu bile ostvarene sve zakonom propisane pretpostavke, pa je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlaže se preinačiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i obvezati tužiteljicu na nadoknadu parničnih troškova tuženicima, a podredno ukinuti odluku te vratiti predmet na ponovno postupanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Protiv presude koju pobija u cijelosti, 3. tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga. Ukazuje se da je utvrđenje suda da je u naravi izvršena dioba suvlasničke zajednice i to uspostavom etažnog vlasništva potpuno neosnovano i netočno. Odmah po primitku istog plana 3. tuženik, a i ostali tuženici su prigovorili istome u bitnome da je vještak u potpunosti ispustio prikazati etaže tuženika. Vještak je u Planu prikazao samo dvije etaže, što ne odgovora stanju u naravi, jer se od 2009. nalaze u naravi 3. etaže tj. 3 apartmana koji je svaki u posjedu jednog od tuženika, a u prizemlju jedna etaža u posjedu tužiteljice. Sporno je i kojoj etaži pripada kakav pripadak, jer o tome suvlasnici nemaju dogovor. Izreka presude je neprovediva, tj. neovršiva jer za etažiranje, tj. sudsko razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva nisu ostvarene sve zakonom propisane pretpostavke. Osim suglasnosti stranaka nema ni pravomoćne odluke suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti apartmana (nema ni evidentiranih svih etaža u Planu), niti je nadležno tijelo potvrdilo da su određeni stan ili druga prostorija u zgradi samostalna uporabna cjelina. Neosnovano se sud poziva na institut dosjelosti. „Manipuliranje” Ugovorom o diobi nekretnina na način da je u istome naveden datum, dan prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji s tuženicima, te ovjerom potpisa na istome 9 dana kasnije, upućuje da je sklopljen naknadno. Neosnovano sud zaključuje da su tuženici postali suvlasnici tek uknjižbom u zemljišne knjige, pa da nije bilo zapreke da se sklopi Ugovor o diobi nekretnine. U Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 14.08.2008. konstatirano je da tuženici istog dana stupaju u posjed, pa su od 14.08.2008. tuženici postali vlasnici i posjednici predmetne nekretnine. Nakon toga dana prodavatelji nisu više mogli sklapati nikakve ugovore koji se tiču te nekretnine. Osporava se da tuženici nisu imali prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, jer su tuženici više puta prigovarali istome. Nejasno je na kakvu se dosjelost sud poziva. Obzirom na sve navedeno 3. tuženik pobija u cijelosti i odluku o troškovima, jer smatra da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije utvrdio odlučne činjenice te je pogrešno i nepravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže se preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te istu obveže na snošenje prouzročenih parničnih troškova, kao i troškova žalbenog postupka.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbama ukazuju tuženi.

7. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da tužiteljica tvrdi da su stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica u 3/6 dijela, te tuženi svaki u 1/6 dijela

- da tužiteljica tvrdi da upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju iz razloga što su stranke, odnosno njihovi pravni prednici u naravi dogovorno izvršili realnu diobu i to uspostavom etažnog vlasništva

- da tužiteljica s jedne strane i tuženi s druge strane koriste točno određene dijelove predmetne kuće i dvorišta

- da su TS kao prednica tužiteljice te CS i VS kao prednici tuženika, izvršili razvrgnuće suvlasništva etažiranjem prema skici Area Inženjeringa d.o.o., te da su sklopili ugovor o razvrgnuću nekretnine

- da taj ugovor nije odmah proveden, a kasnije da nije bilo suglasnosti tuženika

- da tužiteljica traži da se utvrdi da je vlasnica točno određenog dijela kuće, ali i okućnice, kako to tvrdi po ranije provedenoj diobi, te da je ona vlasnica stana u prizemlju oznake 1 4432/10000 dijela nekretnine, povezano s vlasništvom Stana oznake 1, korisne površine 114,63 m2, a koji se sastoji od hodnika, blagovaonice, kuhinje, kupaonice, dnevnog boravka, tri sobe i terase, u nacrtu označen zelenom bojom

- da stanu pripadaju garaža oznake G1 površine 21,50 m2 i okućnica oznake V1 površine 300,00 m2, u nacrtu sve označeno zelenom bojom, u nalazu vještaka Ivana Vučemila

- da su tuženi suvlasnici svaki u 1/3 dijela stana na 1. katu i potkrovlju oznake 2 5568/10000 dijela nekretnine, povezano s vlasništvom stana oznake 2, korisne površine 164,08 m2, a koji se sastoji od ulaza, dva hodnika, predsoblja, dvije kuhinje, kuhinje s dnevnim boravkom, dva dnevna boravka, tri kupaonice, sobe, balkona i tri lođe, te tri sobe u potkrovlju, u nacrtu označen plavom bojom

- da stanu pripadaju spremište ispod stubišta u prizemlju oznake spr1 površine 2,40 m2, garaža oznake G2 površine 26,19 m2, vanjsko stubište oznake st1 površine 6,24 m2, vanjsko stubište sa podestom oznake st2 površine 7,65 m2 i okućnica oznake V2 površine 134,55 m2, u nacrtu sve označeno plavom bojom

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da su dvije sestre ES i CS, obje sada pokojne to podijelile i to je bio uvjet prodaje

- da je podijeljeno tako kako stoji u elaboratu, te da se tako od uvijek koristi

- da je DS, gospodinu ZS i gospodinu SS, prodan kat s njihovim prolazom s druge strane, a da je prodala CS

- da je prije njene mame vlasnica u prizemlju bila ĐS, na katu su bili CS i VS

- da je prizemlje uvijek koristilo vrtove, a vrtovi su ispred i označeni su zelenom bojom, odnosno sve što je označeno zelenom bojom, a plavi dio koristili su ABC

- da se vidi da na ugovoru o diobi nekretnine stoji datum 13. kolovoz 2008., a da se ne može očitovati da li je isti sklopljen prije ili poslije kupoprodaje

- da je iz iskaza LS utvrđeno da je nekretninu kupio od gospodina

ZS koji je izvorni kupac

- da je kupio etažnu jedinicu na drugom katu i pripadajuće zemljište, te je upoznat sa sporovima

- da je odmah primijetio da je ugovor o diobi nekretnine ovjeren 22. kolovoza 2008., a kao datum zaključenja ugovora navodi se 13. kolovoza 2008.

- da je zaključio da je antidatiran

- da je od gospodina L saznao da pitanje posjeda dvorišta nikada nije dogovoreno do kraja

- da je iz iskaza tužene GS utvrđeno da su kupili stambenu jedinicu gore na katu od gospodina SS i pripadajuće dvorište u 1/6 dijela

- da po saznanju gospodina SS, podjela dvorišta se nije nikada dogodila

- da koriste svoj stan, desni ulaz i misli da bi zadnji dio trebao biti njihov, a pri tome misli na tri suvlasnika jer su tu stepenice za zadnji dio

- da je iz iskaza tuženika IS utvrđeno da je izvorni kupac koji je bio u pregovorima, s prethodnim vlasnicima CS i BS, a da posrednika kako su ga nazvali G da je vidio jednom

- da je od samog početka bilo rečeno da nekretnina nije etažirana i da postoje omjeri

- da je jedini prilaz do krovišta bilo sa njihove etaže

- da je CS rekla da će razgovarati s majkom od tužiteljice da im se dozvoli dizanje još jedne etaže, a rečeno im je i da je to dogovoreno

- da su za ugovor o diobi saznali nakon kupoprodaje, kroz tužbe

- da su dobili punomoć za gradnju i krenuli su izrađivati dokumentaciju za gradnju

- da je iz Ugovora o diobi nekretnine utvrđeno da su ga potpisale TS i CS te VS

- da je u ugovoru navedeno da je potpisan 13. kolovoza 2008., a **.**.2008. CS i VS, sklopili su kupoprodajni ugovor sa HS, SS i IS

- da je u Ugovoru o diobi nekretnine navedeno da stan A u prizemlju iz diobenog elaborata ukupne površine 208,92 m2 pripada TS, a da stan B na I katu, tavanu i dijelom u prizemlju iz diobenog elaborata, ukupne korisne površine 205, 56 m2 CS i ŽS

- da je uz ugovor o diobi tužiteljica dostavila i tlocrt prizemlja i kata, sa navedenim stanjem poslije diobe, a koji odgovara onome što je opisano u ugovoru o diobi kojeg su sklopili TS te CS i VS

- da iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. kolovoza 2008. utvrđeno da ZS, SS i PS kupuju od CS i ŽS u naravi stan B na I katu, tavanu u dijelom u prizemlju, korisne površine 205,02 m2, u diobenom elaboratu označen plavom bojom, a koji se sastoji od prilazne rampe, garaže, zelene terase, terase, stubišta, vjetrobrana, hodnika, WC, ostave, tri sobe, kuhinje i blagovaonice, balkona, dnevnog boravka, kupaonice, logge, tavana, krova i ostave u prizemlju ispod stubišta za I kat, sve u idealnom dijelu od 50 %

- da ovako opisani poseban dio odgovara stanju poslije diobe navedenom na tlocrtu prizemlja i kata, izrađenom od strane Area Inženjering d.o.o.

- da u ugovoru kojeg su s prodavateljima sklopili ZS, SS i IS jasno je vidljivo što točno kupuju

- da što se tiče navoda da su TS, CS i VS ugovor zapravo sklopili 22. kolovoza 2008., a ne 13. kolovoza 2008., sud smatra da je na samom ugovoru kao datum sklapanja naveden datum 13. kolovoza 2008.

- da je proveden uviđaj na licu mjesta 9. ožujka 2023., te je vještak po provedenom uviđaju izradio plan posebnih dijelova predmetne nekretnine

- da je tužiteljica uskladila svoj tužbeni zahtjev, jer na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi

- da tuženi jesu prigovarali da vještak nije prikazao posebne dijelove tuženika, no tužbeni zahtjev tako niti ne glasi, jer tužiteljica tvrdi da je razvrgnuće suvlasničke zajednice provedeno i svoj tužbeni zahtjev temelji na ugovoru o diobi kojeg su sklopile TS te CS i VS.

8. Prvostupanjski sud obrazlaže svoju presudu navodeći da na temelju čl. 49. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP), suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga. Tužiteljica tvrdi da su njena majka TS te VS i CS razvrgli suvlasničku zajednicu na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

9. U smislu čl. 67. ZVDSP-a vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. Među druge samostalne prostorije spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila. Uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.

10. Tužiteljica tvrdi da su stranke, a koje su suvlasnici u zemljišnim knjigama, već u naravi podijeljeni, odnosno da su podjelu izvršili njihovi zemljišnoknjižni prethodnici i to TS te CS i VS.

11. Sukladno navedenoj diobi, CS i VS svoje realno određene dijelove prodali su ZS, SS (koji su u tijeku postupka svoje dijelove prodali LS i GS).

12. Na temelju čl. 159. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da iz Ugovor o diobi nekretnine, kojeg su sklopili TS, CS i VS, proizlazi da su stranke u prisutnosti javnog bilježnika potpisale ugovor 22. kolovoza 2008., a koji na sebi nosi datum 13. kolovoza 2008. Neovisno o tome da nema spora da su ZS, SS i IS, kupoprodajni ugovor sklopili sa prodavateljima 14. kolovoza 2008., ali se tada nisu upisali kao suvlasnici, već su se upisali 27.siječnja 2009. i tada su stekli uknjižbom pravo suvlasništva predmetne nekretnine. Sud smatra da sve i da je ugovor o diobi potpisan **.**.2008., CS i VS su još uvijek bili suvlasnici predmetne nekretnine i nije bilo zapreke da ugovor o diobi sklapaju i nakon što su sklopili ugovor o kupoprodaji s tuženima, jer su kupci suvlasništvo stekli uknjižbom na temelju čl. 119. ZVDSP-a, tek 27. siječnja 2009. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio, jer je tužiteljica dokazala da su se prednici stranaka ranije podijelili, te se to tako i posjedovalo od 2008., a tužiteljica je tužbu predala 2019., pa je prošao desetogodišnji rok zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja.

14. Sud utvrđuje da je posjed tužiteljice zakonit i istinit te se temelji na ugovoru o diobi kojeg su sklopile majka tužiteljice i CS i VS koji su u vrijeme sastavljanja ugovora bili suvlasnici, a da se posjedovalo nakon toga sukladno dogovoru. U ugovoru o kupoprodaji nekretnina kojeg su sklopili ZS, SS te IS s prodavateljima, jasno je navedeno što kupuju te oni nisu mogli steći veća prava od onih koje su im prenijeli CS i VS.

15. Temeljem čl. 338. st. 3. i 4. ZPP-a izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333. ZPP- a). U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

16. Treba reći da prema odredbi čl. 66. st. 1. ZVDSP-a vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i neodvojivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. Prema st. 3. istog članka vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom. Odredbom čl. 119. ZVDSP-a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine u smislu odredbe čl. 73. st. 1. ZVDSP-a uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine, dok je st. 2. istog članka propisano da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novog vlasništva posebnog dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenog vlasništva posebnog dijela. Citirana odredba čl. 73. st. 1. ZVDSP-a regulira uspostavu vlasništva posebnih dijelova nekretnine (etažiranje) u situaciji kad je cijela nekretnina i suvlasništvu. U tom slučaju se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine.

17. Razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva pravno moguće i bez suglasnosti svih suvlasnika, no uz prethodno sudsko utvrđenje istinitosti i vjerodostojnosti zakonske odredbe propisane u čl. 73. st. 2. ZVDSP-a, odnosno da takva uspostava nije na štetu suvlasnika koji se tome protivi, o čemu u presudi nema nikakvih navoda.

18. Nadalje, čl. 67. st. 1. ZVDSP-a propisano je kako vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. U stavku 2. navedeno je da se samostalnim prostorijama smatraju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila. Stavak 3. propisuje da se osim stana, odnosno druge samostalne prostorije, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Stavak 6. navodi da vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

19. Činjenica da u određenoj nekretnini postoji više različitih određenih uporabnih cjelina kao npr. stanova, ne dovodi samo po sebi do uspostave etažnog vlasništva nad pojedinim stanom. Da bi se uspostavilo etažno vlasništvo moraju biti ispunjene zakonom predviđene pretpostavke koje se odnose kako na osnove tako i na način uspostave, a kako je to regulirano u čl. 66. - 78. ZVDSP-a, na što s pravom ukazuju žalitelji. Pravni temelj za uspostavu etažnog vlasništva predstavljaju pisana suglasnost svih suvlasnika nekretnine i potvrda nadležnog tijela, da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Ta potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine kao i utvrđenje da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela. Niti o toj relevantnoj činjenici u obrazloženju presude nema navedenih razloga, jer da bi se ishodila takva potvrda potrebno je priložiti elaborat o etažiranju kojim se jasno definira za koje posebne dijelove građevine se traži potvrda, nadležni ured nakon provedenog očevida utvrđuje je su li svi posebni dijelovi zgrade za koje se traži potvrda samostalne uporabne cjeline te je su li izgrađene u skladu s dozvolom nadležnog tijela.

20. Zaključno, vezano na stav prvostupanjskog suda da su se prednici stranaka ranije podijelili, te se to tako i posjedovalo od 2008., pa je prošao desetogodišnji rok zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja, treba reći i da za uspostavu etažnog vlasništva na osnovi suglasne odluke svih suvlasnika (pravnih prednika stranaka) nekretnine potrebni su isprava o suglasnosti svih suvlasnika nekretnine i potvrda upravne vlasti da je stan ili druga prostorija samostalna uporabna cjelina (popis i opis posebnih dijelova nekretnine kao i utvrđenje da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela), a što nije utvrđeno u prvostupanjskom postupku, pa takav sporazum ne može dovesti do uspostave etažnog vlasništva kako se to navodi u izreci pobijane presude.

21. U pravu su tuženici kada u žalbama navode da se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.

22. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

23. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno dati jasne razloge o ukazanim bitnim činjenicama.

24. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina