Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1460/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete isplatom rente, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-177/2015-19 od 8. listopada 2025., 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-177/2015-19 od 8. listopada 2025.:

- potvrđuje u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) sa zateznom kamatom od 8. listopada 2025. do isplate,

- ukida u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 100,00 EUR (slovima: sto eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 8. listopada 2025. do isplate te se odbacuje zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 100,00 EUR (slovima: sto eura) sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 8. listopada 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Nalaže se tužiteljici SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, naknadi parnične troškove u iznosu od 350,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. listopada 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“ 2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje tako da odbije zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška te da odluči da svaka stranka snosi svoj trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), međutim, sadržajno u žalbi ne iznosi razloge zbog kojih smatra da je ta bitna povreda počinjena, jer u žalbi osporava primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, iz kojih razloga je ovaj sud rješenje suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka 18. veljače 2015., te je utvrđeno da je o svim odlučnim činjenicama sud u obrazloženju rješenja naveo jasne razloge tako da je rješenje po žalbi bilo moguće ispitati.

5.1. Međutim, ispitujući pobijano rješenje u odnosu na ostale bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a jer je riješio o zahtjevu tuženice za naknadom troškova zastupanja na ročištu 16. prosinca 2014. u iznosu od 100,00 eura, o kojem je već pravomoćno riješeno u predmetu P-1131/2012.

5.2. Naime, do formiranja prvostupanjskog predmeta P-177/2015, u kojem je doneseno pobijano rješenje, došlo je na temelju rješenja donesenog u predmetu P- 1131/2012-36, kojim je sud riješio da će novi zahtjev tužiteljice, podnesen na ročištu 16. prosinca 2014., kojim je tražila plaćanje rente u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno sa zateznim kamatama od dana prestanka službe 20. svibnja 2000. pa nadalje, izdvojiti iz tog spisa te će se o tom zahtjevu tužiteljice odlučivati odvojeno i formirati novi spis. Obzirom na žalbene navode tužiteljice da je o zahtjevu tuženice za naknadom troškova zastupanja na ročištu 16. prosinca 2014. već odlučeno u predmetu P-1131/2012, provjerom u eSpisu utvrđeno je da su žalbeni navodi tužiteljice osnovani jer je pravomoćnim rješenjem broj P-1131/2012-38 od 27. siječnja 2015. odbačena tužba tužiteljice te joj je naloženo da tuženici plati parnične troškove i to, između ostalih, i trošak zastupanja na ročištu 16. prosinca 2014. u iznosu od 1.000,00 kuna. Iz tih razloga o zahtjevu tuženice za plaćanjem tog troška već je pravomoćno presuđeno pa je sud prvog stupnja ponovno odlučujući o tom parničnom trošku odlučio o presuđenoj stvari, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, zbog čega je u tom dijelu rješenje trebalo ukinuti i odbaciti zahtjev tuženice za plaćanje troškova postupka u iznosu od 100,00 eura primjenom odredbe članka 369. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u ovom postupku rješenjem odbačena tužba tužiteljice, koje rješenje je tuženici dostavljeno 3. rujna 2025. te je ona 5. rujna 2025. postavila određeni zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno odredbi članka 164. stavak 3. ZPP-a. Obzirom da je tužba tužiteljice odbačena, sud ocjenjuje da je ona u obvezi naknaditi tuženici troškove postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Kao potrebni tuženici su primjenom Tarife priznati troškovi za sastav podneska od 31. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. točka 1. Tarife te zastupanja na ročištu 7. siječnja 2021. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. točka 5. Tarife.

6.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tuženici na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te primjenom Tarife dosudio parnične troškove u ukupnom iznosu od 250,00 eura jer se radi o potrebnim troškovima obzirom da je nakon formiranja ovog predmeta na temelju rješenja broj P-1131/2012-36 od 16. prosinca 2014. tuženici nastao trošak zastupanja na ročištu 7. siječnja 2021., kao i trošak sastavljanja podneska od 31. prosinca 2020., kojim podneskom se je tuženica očitovala o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za plaćanjem rente.

6.2. Tužiteljica u bitnome u žalbi tvrdi da je kod odlučivanja o troškovima postupka sud bio dužan provesti test razmjernosti sukladno članku 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija) te je trebao uzeti u obzir i pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kad se cjelokupni trošak postupka države prevaljuje na teret fizičke osobe. U žalbi se poziva i na konkretne odluke toga suda (predmet X. i Y. protiv Austrije broj 7909/74, odluka Komisije od 12. listopada 1978., odluke i izvješća (D.R.) 15, str. 160., 163. i 164.; i Aires protiv Portugala broj 21775/93, odluka Komisije od 25. svibnja 1995., (D.R.) 81, str. 48., S protiv Ujedinjene Kraljevine broj 16261/08, odlomak 59. od 12. travnja 2011.).

6.3. Žalbene tvrdnje tužiteljice nisu osnovane jer u konkretnoj situaciji u kojoj je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženici parnične troškove zbog toga što je tužba odbačena, a iz sadržaja rješenja o odbačaju tužbe proizlazi da je odbačena zbog toga što se tužiteljica sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a nije prije pokretanja parničnog postupka obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sud nije bio dužan provoditi test razmjernosti obzirom da se on provodi u slučaju kada tužitelj djelomično uspije s tužbenim zahtjevom i kada se ocjenjuje koja od stranaka ima pravo na naknadu parničnog troška prema uspjehu u postupku, a što nije slučaju konkretnom postupku. Dakle, sudska praksa na koju se poziva tužiteljica nije donesena u istovjetnim činjeničnim situacijama.

6.4. Neosnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice da je način podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora propisan u članku 186.a stavak 1. ZPP-a, prema kojem zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, propisan tek nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, zbog čega je tužiteljici onemogućen pristup sudu. Aktualni tekst odredbe članka 186.a stavak 1. ZPP-a na snazi je od 1. listopada 2008., jer je taj članak izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/2008.), dakle, bio je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu 18. veljače 2015., zbog čega tužiteljici nije onemogućen pristup sudu jer je ona imala mogućnost sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a pravovremeno podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora, čiji sadržaj je propisan tom odredbom.

7. Iz obrazloženih razloga u preostalom dijelu žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi za iznos od 250,00 eura primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić