REPUBLIKA HRVATSKA

P-88/2025-20

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukćić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika EE iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremeni zastupnik Boris Subotić, odvjetnik u Osijeku, radi povrata zajma, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 11. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženika, objavljene 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9.800,00 eura (devettisućaosamstoeura) sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.204,25 eura (tisućudvjestočetirieuraidvadesetpetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je sudu podnio tužbu radi povrata zajma sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 9.800,00 eura. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je 9. lipnja 2020. sa tuženikom sklopio ugovor o zajmu temeljem kojeg je tuženiku pozajmio novčani iznos od 9.800,00 eura s krajnjim rokom vraćanja do 7. lipnja 2021. Navodi da tuženik do podnošenja tužbe nije vratio pozajmljeni novčani iznos, iako ga je više puta tražio da to učini. Stoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatu navedenog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 7. lipnja 2021. do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak, a sve to u roku 15 dana.

2. Sud je u postupku dostave tužbe na odgovor tuženiku, utvrdio da tuženik ne boravi na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], niti na adresi prijavljenog privremenog boravka u Saveznoj Republici Njemačkoj. Stoga je tuženiku, sukladno članku 84. stavak 1. i 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP), postavljen privremeni zastupnik, odvjetnik Boris Subotić, rješenjem broj P- 88/2025-12 od 28. svibnja 2025.

3. U pisanom odgovoru na tužbu privremeni zastupnik tuženika osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije dostavio nikakve konkretne dokaze ili pisane potvrde u kojima bi tuženik priznao dug, niti dokaz da je pozvao tuženika na način na koji je isplaćen iznos. Osporava osnovanost tužbe i iz razloga što je ugovorom o zajmu ugovoreno osiguranje vraćanja pozajmice, odnosno zamjena ispunjenja prema članku 167. Zakona o obveznim odnosima, putem prijenosa motocikla marke Yamaha, godina proizvodnje 1991., broj šasije 3HEO55115, boja crvena s efektom, te obveze tuženika da mjesečno osigurava uplatu iznosa u minimalno iznosu od 663,61 eura (tada 5.000,00 kuna) sa svog računa.

Stoga predlaže da tužitelj dostavi izvod iz bankovnog računa kako bi se jasno utvrdilo je li tuženik izvršio uplatu za razdoblje od sklapanja ugovora o zajmu (9. lipnja 2020.) do dana podnošenja tužbe i u kojem iznosu, te je li tužitelj vratio motocikl, a ako ne, za koliko je umanjio dug na ime primljenog ispunjenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o pozajmici od 9. lipnja 2020. na listu 5-6 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na listu 37 spisa.

5. Saslušan na ročištu održanom dana 11. studenog 2025. tužitelj je naveo da je tuženiku, koji je u to vrijeme bio poznanik njegova sina, pozajmio 9.800,00 eura, za koje je tuženik naveo da su mu potrebni radi liječenja majke, koja je u to vrijeme bila bolesna. Tuženik se obvezao da će svaki mjesec plaćati mu 5.000,00 kuna uplatom na račun te se obvezao dati mu u posjed motocikl kao osiguranje vraćanja zajma, međutim tuženik nikada nije dovezao mu svoj motocikl i nije platio niti jednu ratu od 5.000,00 kuna, na što se obvezao, odnosno nije mu ništa platio na ime povrata duga. Pozivao je tuženika na povrat duga preko posrednika i putem telefona, na što je tuženik svaki puta obećavao povrat duga. Zadnji puta je kontaktirao tuženika u prosincu 2023., odnosno 2024. godine, tuženik je tada već bio u Njemačkoj, i tada mu se zadnji puta javio na poziv. Poslije toga ga je ponovno zvao na isti broj telefona, ali mu se više nije javljao.

6. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i ocijenio ga istinitim, logičnim i uvjerljivim.

7. Sud je uvidom u Ugovor o pozajmici od 9. lipnja 2020., ovjeren po javnom bilježniku Lani Albert Majstorović pod brojem OV-2225/2020 od 9. lipnja 2020., na listu 5-6 spisa, utvrdio da je temeljem navedenog ugovora tužitelj ( kao davatelj pozajmice) dao tuženiku (kao primatelju pozajmice) pozajmicu u iznosu od 9.800,00 eura, a primitak pozajmice u navedenom iznosu tuženik je potvrdio potpisom predmetnog ugovora. Tuženik se predmetnim ugovorom obvezao da će pozajmicu od 9.800,00 eura vratiti tužitelju najkasnije do 7. lipnja 2021., a na ime osiguranja vraćanja pozajmice daje motocikl marke Yamaha godina proizvodnje 1991., broj šasije 3HEO55115, boja crvena s efektom, te mjesečna primanja u najmanjem iznosu od 5.000,00 kuna sa svoje bankovne kartice kod Privredne banke Zagreb d.d.

8. Nesporno je među strankama da su 9. lipnja 2020. sklopile Ugovor o pozajmici temeljem kojega je tužitelj pozajmio tuženiku 9.800,00 eura s rokom vraćanja najkasnije do 7. lipnja 2021., da je tuženik potpisom navedenog ugovora potvrdio primitak pozajmice u iznosu od 9.800,00 eura, obvezao se istu vratiti tužitelju najkasnije do 7. lipnja 2021., te se obvezao na ime osiguranja vraćanja pozajmice tužitelju dati motocikl marke Yamaha godina proizvodnje 1991., broj šasije 3HEO55115, kao i mjesečna primanja u najmanjem iznosu od 5.000,00 kuna.

9. Među strankama je sporno da li je tuženik ispunio svoju obvezu iz predmetnog Ugovora o pozajmici i tužitelju vratio pozajmljeni novčani iznos.

10. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Naime, članak 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

12. Člankom 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13. Sukladno članku 65. stavak 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnik ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

14. Prema članku 173. stavak 1. ZOO dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom, a sukladno članku 183. stavak 1. ZOO dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

15. Slijedom gore navedenog, predmet spora valja razriješiti primjenom Zakona o obveznim odnosima i to:

-odredbe članka 9. ZOO-a, prema kojoj je "sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje."

- odredaba članka 173. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj je "dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom" i članka183. stavak 1. ZOO prema kojoj "dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje." Polazeći od tih odredaba ZOO, tuženik je prema pravilu o teretu dokazivanja trebao dokazati da je svoju obvezu iz predmetnog Ugovora o pozajmici ispunio na način i u roku kako je to ugovoreno. Međutim, u postupku nije dokazano da je tuženik vratio tužitelju novčani iznos koji je primio.

16. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik, sukladno sklopljenom Ugovoru o pozajmici novčanog iznosa od 9. lipnja 2020., dužan tužitelju vratiti pozajmljeni novčani iznos u cijelosti. Naime, člankom 65. ZOO-a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je u roku koji je predviđen ugovorom - članak 173. stavak 1. ZOO-a. Prema članku 183. stavak 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Tuženik se predmetnim ugovorom obvezao tužitelju vratiti pozajmljeni novčani iznos od 9.800,00 eura do 7. lipnja 2021., a budući da navedenu obvezu nije ispunio u navedenom roku, prema članku 29. ZOO-a, tužitelju, pored glavnice, duguje i zatezne kamate.

17. Slijedom navedenog, a na temeljem rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Tužitelju pripada i pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos sukladno članku 29. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu članka 154. stavak 1. ZPP- a, u svezi članka 155. ZPP-a.

19. Prema članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

20. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u ovome postupku u iznosu od ukupno 1.204,25 eura, koji se sastoje od iznosa od 200,00 eura na ime troška sastava tužbe po Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), sastava obrazloženog podneska od 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanja na pripremnom ročištu od 14. listopada 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.Tarife), te zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 11. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.Tarife), što iznosi 800,00 eura, uz naknadu 25% PDV-a od 200,00 eura, ukupno iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 72,23 eura, sudske pristojbe na presudu od 72,23 eura, te objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,79 eura, što čini ukupni parnični trošak tužitelja od 1.204,25 eura.

21. Sud nije odlučivao o zahtjevu tužitelja za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uz naknadu 25% PDV-a od 25,00 eura, budući da ovaj trošak nije izvjestan, a o istome će odlučiti nakon održanog ročišta za objavu presude posebnim pisanim rješenjem.

Beli Manastir, 16. prosinca 2025.

Sudac:

Robert Gojević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- privremenom zastupniku tuženika