Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1303/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice CO (prije ZO) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2025. poslovni broj: Povrv-3672/2024-10, 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3672/2024-10 od 15. travnja 2025. i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-3948/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženici ČO (ranije ZO) naloženo u roku 8 dana isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 40,47 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 22,20 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate i na iznos od 18,27 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i troškove žalbe u iznosu od 227,54 EUR (slovima: dvjestodvadesetsedam eura i pedesetčetiri centa) sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1 . Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-3948/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se tuženici ČO nalaže isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. u roku 8 dana iznos od 40,47 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 22,20 EUR od 16. prosinca 2019. i na iznos od 18,27 EUR od 16. siječnja 2020. te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 351,54 EUR.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ista preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR uvećano za sastav žalbe po Tbr. 10. točke 3. Tarife u iznosu od 60,00 EUR sve uvećano za PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife i uvećano za pristojbu na presudu od 13,27 EUR i pristojbu na žalbu od 13,27 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke suda prvog stupnja do namirenja.

3. U odgovoru na žalbu tuženica navodi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavka 1. ZPP jer tužitelj ničim nije dokazao da je tuženica koristila njegovu uslugu u utuženom razdoblju te smatra da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju izvoda iz poslovnih knjiga kao dokaza da postoji osnova za naplatu duga predstavljalo kršenje osnovnih načela parničnog postupka i njezinog prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) budući se utuženo potraživanje odnosi na novčanu tražbinu u iznosu od 40,47 EUR.

6. Prema članku 467. stavku 1. ZPP presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona. Dakle, presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP.

7. Ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u pravcu žalbenih navoda te s aspekta bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je donošenjem pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu će ovaj sud iznijeti razloge u daljnjem obrazloženju ove presude.

8. Predmet postupka koji je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja protiv tuženice kao ovršenice radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 40,47 EUR za isporučenu vodu za stan u [adresa] za mjesec listopad i studeni 2019. prema računima izdanim na ime tuženice, a nastavljen je kao parnični povodom prigovora tuženice na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-3948/2020 od 19. listopada 2020. u kojem tuženica osporava da bi kao suvlasnica koristila predmetni stan i potrošila isporučenu količinu vode, a što dokazuje ugovorima o najmu stana te samom činjenicom da stanuje na adresi u [adresa].

9. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio ocjenom pisanih isprava prvostupanjski sud je neosnovanost tužbenog zahtjeva temeljio na sljedećem činjeničnom stanju:

- da nije sporno da je tužitelj ovlašten pružati komunalnu uslugu

- da je tuženica prema izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 13. kolovoza 2020., preslike računa i registra matičnih podataka zavedena kao korisnica 29. listopada 2019. pod šifrom kupca 3555925, sistemski broj objekta 04565037, stambeni prostor, na adresi [adresa]

- da se utuženo potraživanje odnosi na pruženu uslugu potrošnje vode u razdoblju od studenog do prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 304,94 kn te da su računi slani na adresu [adresa] dok tuženica stanuje na adresi [adresa] te da je tužitelj imao saznanja o adresi stanovanja tuženika obzirom je u izvatku iz poslovnih knjiga kao adresa tuženice naznačena [adresa]

- da je tuženica u registru matičnih podataka tužitelja zavedena kao korisnica tužitelja od 29. listopada 2019. do 13. prosinca 2019.

- da uvidom u priležeću dokumentaciju sud nije mogao nedvojbeno utvrditi temeljem koje dokumentacije je tuženica zavedena kao korisnica tužitelja pri čemu je utvrđeno da je tuženica zavedena kao korisnica tužitelja 29. listopada 2019. u 8:29 sati temeljem Ugovora o kupoprodaji dok je istog dana, 3 minuta kasnije, zavedena temeljem darovnog ugovora, a da u spisu ne prileži zapisnik očevida iz kojeg bi proizlazilo da je utuženom razdoblju tuženica zaista bila korisnica tužitelja,

te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je tuženica koristila uslugu tužitelja, a koju činjenicu je u smislu članka 219. stavka 1. ZPP bio dužan dokazati čime ujedno nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženice te posljedično niti osnovnost niti visinu tužbenog zahtjeva zbog čega na temelju članka 451. stavka 32. ZPP ukida platni nalog kako je to navedeno u izreci presude i odbija tužbeni zahtjev. Odluku o obvezi tužitelja da tuženici naknadi troškove parničnog postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154.stavku 2. i članku 155. ZPP.

10. U žalbi tužitelj ističe da je izreka kontradiktorna s obrazloženjem presude, da u odlučnim činjenicama postoji kontradiktornost u odnosu na provedene dokaze i navoda obrazloženja zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nastavno ističe neosnovanost zaključka prvostupanjskog suda da nije dokazao da tuženica nije obveznica plaćanja potrošnje vode u utuženom razdoblju budući je nesporno da je tuženica suvlasnica predmetne nekretnine, da je evidentirana korisnicom usluge prema evidencijama tužitelja i Gradskog stambenog i komunalnog gospodarstva zbog čega je u obvezi plaćanja potrošnje vode u utuženom iznosu dok je iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga vidljiv iznos zaduženja, razdoblje na koje se odnosi zaduženje i datum dospijeća i zbog čega sve postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja isprava koje je dostavio kao dokaze.

11. Odlučne činjenice za predmet spora, a koje između stranaka nisu ni sporne su:

- da je tuženica suvlasnica stana u stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa], 21B, 21C, 21D, 21E, 21F i 21G upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisan kao stan na III katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorije u površini od 53,57 čm, [adresa], kao posebni bio zk. čbr. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi upisan pod rednim brojem 59. kao etažno vlasništvo (E-58) u ½ dijela, a što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige koji prileži na listu 48 do 63 spisa

- da je tuženica u utuženom razdoblju bila evidentirana kao korisnica vodne usluge tužitelja u matičnim evidencijama

- da je tužitelj za potrošnju vode za studeni i prosinac 2019. ispostavio račune tuženici u iznosu od 167,30 kn s dospijećem 15. prosinca 2019. i u iznosu od 137,64 kn s dospijećem 15. siječnja 2020., odnosno ukupno 304,94 kn (40,47 EUR)

- da nije sporna visina računa za vodnu uslugu isporučenu za stan u suvlasništvu tuženice na adresi [adresa] u [adresa],

pa stoga protivno tim činjenicama koje i sam utvrđuje, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženice te posljedično ni osnovnost, a niti visinu tužbenog zahtjeva zbog čega izreka presude proturječi razlozima o utvrđenim činjenicama odlučnim za predmet spora čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

12. Obzirom na vrijeme nastanka predmetnog obveznopravnog odnosa relevantan je Zakon o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj: 66/19 koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019.– dalje u tekstu: Zakon o vodnim uslugama). Tim Zakonom o članku 3. stavku 1. točki 6. propisano je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno tim Zakonom. Člankom 3. točkom 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 17/13) određeno je da je korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem tih Uvjeta izjednačena s tim osobama.

13. Člankom 70. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) propisano je da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi solidarna odgovornost više suvlasnika na određenom posebnom dijelu nekretnine, a što sukladno članku 43. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) znači da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

14. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, a uz nespornu utvrđenu činjenicu da je tuženica suvlasnica stana za koji je tužitelj isporučio vodnu uslugu opskrbe pitkom vodom u utuženim iznosima, uz daljnju nespornu činjenicu da tuženica nije prenijela tu obvezu na korisnika usluge, to obveza tuženice platiti utuženu tražbinu proizlazi iz činjenice njezinog prava suvlasništva na tom stanu kao posebnom dijelu nekretnine pa je stoga odbivši tužbeni zahtjev prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo.

15. U naprijed iznesenom smislu navodi tuženice da nije koristila uslugu tužitelja u utuženom razdoblju koje ponavlja u žalbi, i da tužitelj nije dokazao da bi koristila njegovu uslugu nisu od odlučnog značaja za ocjenu njezine obveze kao suvlasnice predmetnog stana podmiriti utuženu tražbinu.

16. Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to određeno u točki I. izreke ove presude.

16.1. Ujedno je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP obvezati tuženicu da tužitelju naknadi zahtijevane troškove parničnog postupka koji se odnose na jednokratnu nagradu od 50 bodova za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) što primjenom Tbr. 54. Tarife u vrijednosti boda od 2,00 EUR iznosi 100,00 EUR, PDV na taj iznos od 25,00 EUR (Tbr. 46. Tarife) i pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR ili ukupno 138,27 EUR. Budući je tužitelj uspio sa žalbom dosuđen mu je i trošak žalbenog postupka u iznosu od 88,27 EUR od čega se iznos 75,00 EUR odnosi na trošak sastava žalbe s PDV sukladno Tbr. 10. točke 3. i Tbr. 46. Tarife te pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR sukladno Tar.br. 3. točke 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23).

16.2. Budući je člankom 151. stavkom 3. ZPP propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, to je primjenom te odredbe tužitelju dosuđena zatezna kamata na troškove parničnog postupka i troškove žalbe od dana donošenja ove presude.

16.3. Trošak tuženice za sastav odgovora na žalbu ocijenjen je nepotrebnim za ishod žalbenog postupka u smislu članka 155. ZPP budući ponavlja već tijekom postupka iznesene činjenice da tužitelj nije dokazao da je koristila njegovu uslugu u utuženom razdoblju pa je stoga odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

U Varaždinu 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec