Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1400/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ES, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Čaljkušiću, odvjetniku iz Podstrane, protiv tuženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: OIB:78755598868, zastupanog po punomoćnici ĐS dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv dopunske presude i dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1988/2025-9 od 25. rujna 2025., na nejavnoj sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuju se dopunska presuda i dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1988/2025-9 od 25. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 20.746,57 EUR (dvadeset tisuća sedamsto četrdeset šest eura i pedeset sedam centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je dopunsku presudu čija izreka glasi:
"Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od ukupno 22.267,12 Eur, a koje na iznos od 1.317,57 Eur teku od 26.02.2011. god., na iznos od 1.914,18 Eur, teku od 11.03.2011. god., na iznos od 16.651,32 Eur, teku od 30.03.2011. god., te na iznos od 2.384,07 Eur, teku od 25.01.2013. god., sve do 25. listopada 2016. godine.“
1.1. Prvostupanjski sud donio je i dopunsko rješenje čija izreka glasi:
„Odbija se prijedlog tužitelja radi donošenja dopunskog rješenja o parničnom trošku.“ 2. Protiv dopunske presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se dopunska presuda i rješenje preinače.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
6. U ovom predmetu proveden je parnični postupak u kojem je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da mu vrati iznos naplaćen u ovrsi koja je provedena protiv tužitelja zbog toga što je naknadno otpala osnova za provođenje ovrhe. U predmetu je donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-5247/19 od 7. srpnja 2023. koja je presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-64/2024-3 od 10. travnja 2025. djelomično potvrđena u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 22.267,12 eura koji se odnosi na plaćanje komunalne naknade sa zateznim kamatama u razdoblju od 26. studenog 2019. do plaćanja, djelomično preinačena u odnosu na dosuđeni iznos od 5.292,55 eura sa zateznim kamatama koji se odnosi na naplatu naknade za uređenje voda i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen, a djelomično ukinuta u dijelu kojim je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata na iznos od 22.267,12 eura koji se odnosi na komunalnu naknadu i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6.1. U nastavku postupka je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P- 1988/2025 od 5. rujna 2025. kojom su u točki I. izreke tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos od 22.267,12 eura u razdoblju od 26. listopada 2016. do 25. studenog 2019. Takvim presuđenjem nije bilo odlučeno o cijelom tužiteljevom zahtjevu za plaćanje zateznih kamata te je prvostupanjski sud donio dopunsku presudu poslovni broj P-1988/2025-9 od 25. rujna 2025. kojom je cjelovito odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za plaćanje zateznih kamata na iznos od 22.267,12 eura na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi plaćanja zateznih kamata na iznos od 22.267,12 eura, a koje na iznos od 1.317,57 eura teku od 26.02.2011., na iznos od 1.914,18 eura, teku od 11.03.2011., na iznos od 16.651,32 eura, teku od 30.03.2011., te na iznos od 2.384,07 eura teku od 25.01.2013., sve do 25. listopada 2016.
6.2. Između stranaka nije sporno da je osnova za provođenje ovrhe otpala donošenjem presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1387/16-2 od 13. srpnja 2016. Također nije sporno da je tuženik tu presudu zaprimio 25. listopada 2016.
6.3. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik zaprimanjem navedene presude Upravnog suda Republike Hrvatske postao nepošten stjecatelj iznosa od 22.267,12 eura koliko je tužitelju naplaćeno na ime komunalne naknade u ovršnom postupku te stoga tužitelju primjenom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) zatezne kamate na taj iznos pripadaju od 26. listopada 2016. Stoga su tužitelju zatezne kamate na taj iznos dosuđene presudom broj P-1988/2025 od 5. rujna 2025. upravo od 26. listopada 2016., a pobijanom presudom je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi plaćanja zateznih kamata na navedeni iznos koje na iznos od 1.317,57 eura teku od 26.02.2011., na iznos od 1.914,18 eura, teku od 11.03.2011., na iznos od 16.651,32 eura, teku od 30.03.2011., te na iznos od 2.384,07 eura teku od 25.01.2013., sve do 25. listopada 2016.
6.4. Tuženik se žali navodeći u žalbi da smatra da bi mu zatezne kamate na iznos od 22.267,12 eura pripadale od dana kada su pojedini iznosi tog cjelovitog iznosa naplaćeni u ovršnom postupku.
6.5. Već je ranije, primjenom pravnog shvaćanja iznesenog u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-688/2021-2 od 26. ožujka 2024., u presudi i rješenju ovog suda poslovni broj Gž-64/2024-3 od 10. travnja 2025., rečeno da bi tužitelju na iznos komunalne naknade koji mu je prisilno naplaćen u ovršnom postupku, na temelju članka 1115. ZOO-a pripadale zatezne kamate od dana kada je tuženik saznao da je otpala osnova na temelju koje je vođen ovršni postupak jer je tim danom tuženik postao nepošten stjecatelj, dakle upravo onako kako je prvostupanjski sud tužitelju i dosudio zatezne kamate. Zbog toga nije osnovan pravni stav tužitelja da bi mu zatezne kamate pripadale od dana kada su pojedini iznosi cjelovitog iznosa od 22.267,12 eura naplaćivani u ovršnom postupku, jer je u tim trenucima tuženik bio pošten stjecatelj, a nepošten je postao trenutkom saznanja da je otpala osnova na temelju koje je bio vođen ovršni postupak.
6.6. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva radi plaćanja zateznih kamata na iznos od 22.267,12 eura u razdoblju prije nego što je tuženik postao nepošten stjecatelj, dakle prije 26. listopada 2016. pa je zbog tog razloga tužiteljeva žalba protiv pobijane dopunske presude odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i dopunska presuda je potvrđena.
6.7. Što se tiče tužiteljeve žalbe protiv dopunskog rješenja, tim rješenjem je odbijen tužiteljev prijedlog radi donošenja dopunskog rješenja o parničnom trošku. Gore navedenom prvostupanjskom presudom poslovni broj P-5247/19 od 7. srpnja 2023. je odlučeno o parničnom trošku nastalom do donošenja te presude i ta presuda je u tom dijelu postala pravomoćna. Dakle, u nastavku postupka je preostalo za odlučiti o parničnom trošku u odnosu na tužiteljevu žalbu protiv te prvostupanjske presude kao i u odnosu na postupak koji je proveden nakon donošenja gore navedene presude i rješenja ovog suda poslovni broj Gž-64/2024-3 od 10. travnja 2025., a radi se o trošku sastava tužiteljeve žalbe protiv prvostupanjske presude poslovni broj P-5247/19 od 7. srpnja 2023. i trošku zastupanja na ročištu od 4. srpnja 2025. Prvostupanjski sud je o tom trošku odlučio presudom poslovni broj P-1988/2025 od 5. rujna 2025. i na taj način je cjelovito odlučeno o parničnom trošku tužitelja te je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pobijanim dopunskim rješenjem odbio tužiteljev prijedlog radi donošenja dopunskog rješenja o parničnom trošku zbog čega je tužiteljeva žalba protiv dopunskog rješenja odbijena na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a i to dopunsko rješenje je potvrđeno.
6.8. Kako tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 20.746,57 eura.
Koprivnica, 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
