Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-35/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka članice vijeća, u parničnom postupku tužitelja RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Solini, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 182, zastupan po punomoćniku Miroslavu Vegaru, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-16/2020-61 od 6. studenoga 2024. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-16/2020-65 od 25. studenoga 2024 , u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-16/2020- 61 od 6. studenoga 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-16/2020- 65 od 25. studenoga 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Određuje se da se postupak provede pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 16/2020-65 od 25. studenoga 2024. suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 182, OIB: 22694857747 da isplati tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 2.375,73 eur (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset pet eura i sedamdeset tri centa) i to:

– na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 2.256,28 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 11. 2019. pa do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe

– na ime tuđe pomoći i njege 119,45 eur, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena koja teče od 6. studenog 2024. do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 182, da tužitelju RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 4.499,34 eur (slovima: četiri tisuće četiristo devedeset devet eura i trideset četiri centa) po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena koja teče od 6. studenog 2024. do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima parničnog postupka. Tužitelju je dosuđena naknada štete za koju sud utvrđuje da ju je tužitelj pretrpio kao pješak u prometnoj nesreći od 11. lipnja 2018. Tuženik ponavlja da je sporno da li je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u štetnom događaju od 11. lipnja 2018., a to osporava tijekom cijelog postupka, kao i da tjelesne ozljede kod tužitelja nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja, jer da tužitelj nije mogao zadobiti tjelesnu ozljedu na način kako je to opisao u svom iskazu. Iz iskaza ostalih sudionika štetnog događaja, te policijskog djelatnika CS ne utvrđuje se da je tužitelj nastradao u štetnom događaju. Utvrđenja prvostupanjskog suda na neprimjeren način žele zamagliti tko je prema javnoj ispravi (zapisnik o očevidu) u štetnom događaju sudjelovao u kojoj ulozi. Tužitelj RS nije sudionik, prema policijskom izviješću je isti očevidac. U pogledu nastanka štetnog događaja, te iskaza svjedoka sud ne navodi niti jedne riječi. Sud se poziva isključivo na medicinske vještake, tvrdeći da su isti u svojim mišljenjima utvrdili da je tužitelj stradao u kontaktu s vozilom kao pješak, što nije točno. Neprihvatljivo je da se sud poziva na mišljenje medicinskih vještaka dr. Hrvoja Palenkića i dr. TS kao potvrdu o načinu nastanka tjelesnih ozljeda kod tužitelja, a isti u svojim nalazima odnosno na ročištima navode upravo suprotno. Ukazuje se da je dr. Palenkić na ročištu 28. lipnja 2022. utvrdio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj u štetnom događaju sudjelovao kao pješak, a da je dr. TS u dopuni nalaza i mišljenja od 23. svibnja 2023. utvrdio da ozljede kod tužitelja nisu nikako mogle nastati na način kako to tužitelj navodi. Vještaci se nisu usuglasili niti oko okolnosti nastanka štetnog događaja, niti o mogućnosti ozljeđivanja tužitelja, kao niti o visini neimovinske i imovinske štete. Navedenim postupanjem prvostupanjskog suda počinjena je i bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je u suprotnosti s javnom ispravom (zapisnik o očevidu), te je sud odluku donio protivno čl. 230. st 1. ZPP-a. Zapisnik o očevidu je javna isprava, koja na temelju čl. 230. st. 1. ZPP-a, dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, pri čemu je dopušteno dokazivati protivno odnosno da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, a što tužitelj nije dokazao. Sud ne obrazlaže kako je moguće da netko tko se nalazi desno do vozila, te jedan do dva koraka iza svoje supruge, a s koje strane dolazi vozilo zadobije tjelesne ozljede na način da vozilo prvo udari njegovu suprugu, a zatim da to isto vozilo udari njega. Osiguranik tuženika i njegova supruga su istinito iskazivali te su priznali da su svojim vozilom udarili suprugu tužitelja. Unatoč činjenici da oni ne moraju ništa platiti, sud smatra da su pristrani i zainteresirani za uspjeh tuženika u sporu, dok za razliku od njih supruga tužitelja, kćer i njezina prijateljica nisu zainteresirani. Sporna je i odluka u pogledu troškova parničnog postupka, jer je sud pogrešno primjenio materijalno pravo čl.154. st. 2. i čl.155. Zakona o parničnom postupku te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa se odluka o trošku pobija u cijelosti. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove, podredno odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku, ali drugom sucu pojedincu, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na što se ukazuje žalbom.

5. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a stranke su dužne tijekom postupka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima potvrđuju te činjenice.

7. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještaci daju nalaz o sadašnjim zapažanjima činjenica koje postoje u vrijeme suđenja. Vještaci osim zapažanja, za razliku od svjedoka, daju sudu i mišljenje o posljedicama nekih zbivanja, no sve to u okviru svojih posebnih, stručnih znanja. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a) što je u ovom slučaju izostalo. Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da vještak u svojem nalazu i mišljenju se zadrži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, između ostalog, navodi:

- da tužitelj u tužbi tvrdi da se 11. lipnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu

- da je u zapisniku o očevidu tužitelj greškom naveden kao svjedok

- da je tuženiku uputio odštetni zahtjev u kojem je predložio sklapanje izvansudske nagodbe, što je tuženik odbio

- da tuženik u odgovoru na tužbu ne priznaje činjenicu da se dana 11. 06. 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je navodno došlo do tjelesnog ozljeđivanja tužitelja

- da tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te osporava da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja u kojem je tužitelj navodno zadobio tjelesne ozljede

- da tuženiku nije poznato na koji način je tužitelj zadobio tjelesne ozljede

- da iz zapisnika o očevidu sastavljenog od strane policijskih djelatnika proizlazi da je tužitelj bio svjedok štetnog događaja 11. 06. 2018.

- da je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva

- da je uvidom u zapisnik o očevidu od 11. lipnja 2018. utvrđeno da su u točki IV. kao sudionici prometne nesreće označeni LS i ČS, dok su ŠS i RS vozilom hitne pomoći prevezeni u Opću bolnicu "dr. Josip Benčević" u [adresa]

- da je u točki V. kao građani - očevici označen RS

- da su medicinski vještaci dr. Hrvoje Palenkić i dr. TS utvrdili da je tužitelj stradao u kontaktu s vozilom kao pješak

- da je iz iskaza svjedoka ŠS utvrđeno da su ozljede od vozila LS

ČS zadobili ona i ovdje tužitelj

- da je svjedok HS, kći tužitelja, iskazala da nije vidjela štetni događaj, ali u iskazu navodi da je tužitelj bio ozlijeđen od strane osobnog vozila i da je oca nakon štetnog događaja odvezla u bolnicu

- da je iz iskaza svjedoka CS, policijskog službenika, utvrđeno da je on sastavio zapisnik o očevidu i zna da su sudionici nezgode tužitelj i njegova supruga ŠS bili prevezeni u bolnicu, a da policija nije znala tko je ozlijeđen

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je vozač osobnog vozila LS na pješačkom prijelazu udario vozilom prvo suprugu ŠS, a zatim i tužitelja koji je tada pao

- da sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka LS, vozača vozila, koji je iskazao da vozilo nije imalo kontakt s tužiteljem, nego samo s njegovom suprugom ŠS

- da je svjedok LS iskazao da od niskog sunca nije vidio ispred sebe, te je po utvrđenju suda to razlog zašto nije vidio kontakt vozila i tužitelja, te da želi umanjiti svoju odgovornost glede broja osoba koje je udario vozilom

- da je svjedok ČS, koja je bila u vozilu navela da nije vidjela da li je vozilo udarilo i tužitelja, pa da time ona ne isključuje tu mogućnost.

9. Prvostupanjski sud navodi da je utvrdio iz zapisnika o očevidu, te iskaza svjedoka RSC, ŠS, HS, te policijskih djelatnika CS i US da je tužitelj sa suprugom ŠS bio sudionik prometne nezgode na pješačkom prijelazu kada su imali kontakt kao pješaci sa vozilom koje je vozio LS. Nesporno je da je u zapisniku o očevidu tužitelj naveden kao sudionik nezgode i kao očevidac, ali sud je utvrdio da je tužitelj bio sudionik nezgode kao pješak, a što su utvrdili i oba medicinska vještaka u svojim nalazima i mišljenjima. Sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koju je njegov osiguranik uzrokovao vozilom ozlijedivši tužitelja kada je tužitelj prelazio preko pješačkog prijelaza, pa je tužitelj aktivno legitimiran. Na okolnost visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po medicinskim vještacima dr. Hrvoju Palenkiću i dr. SS. Sud je nalaze vještaka prihvatio kao objektivne sukladne pravilima znanosti i vještine.

10. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO-a šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11. Tuženik je između ostalog, od odgovora na tužbu do žalbe, osporavao odgovornost i uzročno posljedičnu vezu. Prvostupanjski sud ne dovodi u sumnju mehanizam ozljeđivanja i nastale ozljede, odnosno uzročno posljedičnu vezu, jer da je temeljem zapisnika o očevidu, te iskaza svjedoka RSC, ŠS, HS, te policijskih djelatnika CS i US utvrdio da je tužitelj sa suprugom ŠS bio sudionik prometne nezgode na pješačkom prijelazu, kada su imali kontakt kao pješaci sa vozilom koje je vozio LS, a da je na okolnost visine štete provedeno medicinsko vještačenje po medicinskim vještacima dr. Hrvoju Palenkiću i dr. SS.

12. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, te da je sporno da li je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u štetnom događaju od 11. lipnja 2018. kao i da tjelesne ozljede kod tužitelja nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Sud se poziva isključivo na medicinske vještake, tvrdeći da su isti utvrdili da je tužitelj stradao u kontaktu s vozilom kao pješak.

13. Nakon što je tuženik istaknuo prigovor pasivne legitimacije te osporio odgovornost, trebalo je provesti dokaze za utvrđivanje tih činjenica, a naglašava se da u situaciji kada je osporena uzročno posljedična veza između štetnog događaja te utvrđenih posljedica kod tužitelja, trebalo je provesti vještačenje zbog utvrđenja te činjenice. Prvostupanjski sud prihvaća nalaze i mišljenja vještaka u cijelosti, jer da vještaci nisu doveli u sumnju mehanizam ozljeđivanja i nastale ozljede, odnosno uzročno posljedičnu vezu. Uz utvrđenje da se stalni sudski vještaci nisu očitovali o relevantnim činjenicama onako kako to navodi prvostupanjski sud, ukazuje se na to da odgovor na to pitanje i nije u nadležnosti predmetnih vještaka, već vještaka sudske medicine, na što je i vještak Hrvoje Palenkić ukazao na ročištu 28. lipnja 2022. (list 82) kada je iskazao da ocjenu jesu li ozljede kod tužitelja tipične za nalet vozila na pješaka, te o poziciji vozila i tužitelja ne može dati jer to izlazi iz okvira njegove stručnosti.

14. Zbog svega navedenog, u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utvrđene ovom drugostupanjskom odlukom te će vodeći računa o proturječnostima na koje mu je ukazano ovom odlukom ocijeniti provedene dokaze u postupku. Nakon što prvostupanjski sud postupi po ovoj uputi, bit će u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

16. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova, odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

17. Odluka iz toč. III. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 371. ZPP.

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina