Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-235/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Karara Čović, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika MO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društava Ljubičić, Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-476/2024-16 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-476/2024-16 od 20. siječnja 2025. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti staze i kolnika nateret čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka , Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom B-C-D-E-B, kao poslužnog dobra a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, te na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka, Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića,dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom A-B-E-F-A, kao poslužnog dobra, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra,a koji Elaborat je sastavni dio ove Presude.

II. Nalaže se uknjižba prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a na teret čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, i to na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka, Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića,dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom B-C-D-E-B, kao poslužnog dobra a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, te na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka , Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom A-B-E-F-A kao poslužnog dobra u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra koji Elaborat je sastavni dio ove Presude, a koji upis je tuženik kao vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužan trpjeti.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5,954.10 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 Eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti staze i kolnika na teret čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka , Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom B-C-D-E-B, kao poslužnog dobra a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, te na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka, Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića,dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom A-B-E-F-A, kao poslužnog dobra, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra,a koji Elaborat je sastavni dio ove Presude.

II. Nalaže se uknjižba prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a na teret čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, i to na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka, Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića,dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom B-C-D-E-B, kao poslužnog dobra a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, te na teret upravo onog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u Elaboratu Vještaka , Split,17.04.2019.g. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, dipl.ing.geod. šrafriran plavom bojom i prikazan likom A-B-E-F-A kao poslužnog dobra u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra koji Elaborat je sastavni dio ove Presude, a koji upis je tuženik kao vlasnik nekretnina

označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužan trpjeti.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5,954.10 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.'' 3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda je opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, sve u svezi sa čl. 8. ZPP-a, jer izreka presude proturječi razlozima presude odnosno ista ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama. Sud je pravilno utvrdio da su i povlasna (čest. zem. [katastarska čestica]) i poslužne nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica]) sve do 2004. bile suvlasništvo GO (majke tuženika) i TO (supruga tužiteljice i brata tuženika), dakle nekretnine su bile u suvlasništvu istih osoba, prednika stranaka. Suditi da je u korist jedne na teret druge nekretnine u suvlasništvu istih osoba osnovana služnost rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava. Utvrđeno je da je TO, od kojeg je tužiteljica tek 2013. stekla predmetnu nekretninu (ugovorom o darovanju) bio suvlasnik i poslužne nekretnine koja je danas u vlasništvu tuženika. Prednik tužiteljice, brat tuženika, nikako nije mogao stjecati pravo služnosti na toj nekretnini jer je bio suvlasnik te nekretnine. Suvlasnik je bio sa majkom tuženika i oni su bili suvlasnici i navodne poslužne i povlasne nekrentine. Majka tuženika, ni suprug tužiteljice nisu mogli stjecati pravo služnosti na nekretnini na kojoj su imali vlasnička prava, a bili su suvlasnici i navodne poslužne nekretnine, jer (su) vlasnik ne može na vlastitoj nekretnini stjecati služnost. Tužiteljica nije mogla steći pravo stvarne služnosti puta jer joj nedostaje savjesnost odnosno poštenje kao posjednika. Iz povijesnog zk izvatka nesporno je da su suvlasnici navodne povlasne nekretnine sve do 2013. bili majka i brat tuženika. Tužiteljica tvrdi da su njezini prednici, majka i brat tuženika, stjecali dosjelošću pravo služnosti na teret nekretnine u vlasništvu sina odnosno brata. Tužiteljica je vlasništvo svoje nekretnine stekla 2013., a sve do tog trenutka suvlasnici te nekretnine bili su majka i brat tuženika. Tužiteljica i njezin suprug bili su bliskim obiteljskim odnosima s tuženikom, te su nakon što se tuženik odselio u Zagreb imali i ključeve njegove kuće. Tužiteljici je bilo poznato da se radi o nekretnini tuženika, a znala je da predmetni dio nekretnine ne predstavlja put nego dvorište tuženika. Tužiteljica sve i da je prolazila preko nekretnine radila je to zloupotrebom povjerenja i ni u jednom trenutku nije imala traženu savjesnost posjeda, jer je znala da se radi o dvorištu tuženikove kuće. Do 2013. suvlasnica nekretnine koja je u vlasništvu tužiteljice bila je majka tuženika, a nezabilježeno bi bilo da majka na teret sinove nekretnine stječe prava služnosti. Brat i majka tuženika, prednici tužiteljice, imali su dopuštenje tužitelja da koriste cijelu njegovu kuću i okućnicu, ali do opoziva, koji opoziv za parkiranje ispred kuće tuženiku je izrečen 2017. Tada je tuženik odlučio prizemlje kuće pretvoriti u turističke apartmane, te je obavijestio brata i tužiteljicu da ne mogu više parkirati ispred njegove kuće odnosno opozvao im ranije dopuštenje. Sud zanemaruje činjenicu da je i tužiteljica navela da je ona prolazila dijelom tuženikove nekretnine dok je kćerka tuženika nije 2017. izvijestila da tuda više ne mogu prolaziti. Sud nije cijenio činjenicu da je tuženik nekretninu stekao od majke ugovorom o darovanju, pa da je njegova majka željela da preko te nekretnine bude put do njezine kuće (koja je danas kuća tužiteljice tzv."povlasna nekretnina"), tada je to mogla ugovoriti. Suprotno cijelu nekretninu je darovala tuženiku, neopterećenu bilo kakvim služnostima. Sud je pogriješio prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, jer je trebao dosuditi naknadu troškova kao jednokratnu nagradu za svaki prvostupanjski postupak koji se vodi radi služnosti, pa je rješenje o trošku neutemeljeno i promašeno. Predlaže se preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te osudi tužiteljicu na snašanje parničnog troška, a podredno ukinuti presudu te je vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana

5. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, kao i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i izreke presude.

5.1. Koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti i donijeti presudu kao u izreci.

5.2. Za pokretanje parničnog postupka i za određivanje predmeta spora mjerodavno je načelo dispozicije, parnični postupak pokreće se tužbom, parničnom radnjom tužitelja koja treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Tužbom se postupak determinira u subjektivnom smislu naznakom aktivne stranke koja podnosi tužbu (tužitelja) i pasivne stranke protiv koje se tužba podnosi (tuženika) i u objektivnom smislu isticanjem određenog tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te navođenjem činjenica kojima se potkrepljuje i individualizira tužbeni zahtjev.

6. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je predmet spora zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo služnosti kolnika i staze preko nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra vlasnosti tuženika, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] vlasnosti tužiteljice i to dijelom nekretnine koja je u vještvu vještaka Daria Blaževića označen likom BCDEB preko čest. zem. [katastarska čestica] i likom R preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa]

- da je preko nekretnina tuženika formiran pristupni put širok cijelom dužinom od 4 m koji vodi od javnog puta do nekretnine tužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i to na način da je dio navedenog puta formiran od dijela nekretnine tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 71,72 m2, te od dijela nekretnine tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 9,56 m2

- da je put na skici izrađenoj od strane vještaka Rubić prikazan svijetloplavom bojom i označen slovima ABCDEFA

- da je predmetni put jedini pristupni put koji vodi od javnog puta do nekretnine tužiteljice

- da je tužiteljica stekla stvarno pravo služnosti kolnika i staze preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k.o. u korist svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću kroz zakonit, pošten, savjestan posjed prava stvarne služnosti staze i kolnika kroz period duži od 20 godina

- da se tuženik protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću

- da je sporno je li tužiteljica stekla pravo služnosti staze i kolnika preko nekretnina vlasnosti tuženika

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se radi o nekretnini u [adresa] predio [adresa]

- da je predmet spora dio "pristupnog puta" južno od obiteljske kuće tuženika, a na kojem dijelu sa zapadne ka istoku do nekretnine tužiteljice postoje 2 stupa, lanac u širini spornog puta te cijelom dužinom s južne strane uz betonski zid spornog dijela zatečeni željezni kolci, željezni stupovi a koji dio na istoku gdje se nastavlja nekretnina tužiteljice završava sa 5 željeznih stupova

- da je geometar vještak u svom nalazu i mišljenju pokazanu nekretninu na geodetskoj skici lica mjesta prikazao likom omeđenim slovima ABCDEFA ispunjen plavom točkastom šrafurom ukupne površine 81 m2 a koja se po zk i katastarskom stanju sastoji od dijela zk čest. zem. [katastarska čestica] što odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] (lik BCDEB) površine 72 m2 k. o. [katastarska općina] i dijela zk. čest. zem. [katastarska čestica] što odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] (lik ABEFA) površine 9 m2 k.o. [adresa]

[katastarska općina]

[katastarska općina]

- da se na geodetskoj skici lica mjesta predmetni put proteže preko zk čest. zem. [katastarska čestica] i dijelova zk čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Prvostupanjski sud smatra da je iz iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka utvrđeno da se radi o dijelu dvorišta tuženika koji dio je korišten kao put i pristup na nekretninu tužiteljice, a koje nekretnine su bile vlasništvo prednika tužiteljice i tuženika. Svekar i svekrva tužiteljice bili su roditelji tuženika. Sporni dio nekretnine je od trenutka kupoprodaje prije 70-ih godina prošlog stoljeća služio kao pristup nekretnini koja je sada u vlasništvu tužiteljice, koja je ranije bila obiteljska kuća stranaka. Utvrđeno je da nakon što je tuženik sagradio obiteljsku kuću, isti je 90-ih godina u prizemlju držao dućan. Sporni put su koristili svi za pristupiti u dućan tuženika kao i svi oni koji su dolazili kod tužiteljice. Nakon što je zatvoren dućan tužiteljica i njeni prednici nastavili su se koristiti dijelom nekretnine tuženika kao pristupnim putem automobilom, što su u iskazima potvrdili i svjedoci ZO, PO, HO i ŽO.

Iz iskaza TO, brata tuženika te supruga tužiteljice je utvrđeno da je bilo govora između njega i tuženika da se put premjesti sjeverno iza kuće tuženika, pa je TO rekao da se tuženik dogovori s njihovim bratom M čija kuća je sjeverno iza kuće tuženika. Utvrđeno je da su po prijedlogu tuženika prije 5 ili više godina odlučili staviti pokretnu kapiju, te na taj način spriječiti parkiranje trećih osoba na nekretninu tuženika. Prvostupanjski sud smatra da je time utvrđeno da se radi o putu za koji tuženik tvrdi da ne može biti put, već je dio njegovog dvorišta, a koje dvorište je ogradio postavljanjem kolaca i stupova s lancem, te na taj način onemogućio tužiteljicu u dosadašnjem prolazu.

8. Nadalje, da je iz iskaza saslušanih svjedoka G AO, PO, BO utvrđeno da je sporni dio jedini put kojim tužiteljica automobilom može pristupiti i pristupala je do svoje nekretnine. Utvrđeno je da put na koji se poziva tuženik ne stoji, jer je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se radi o betoniranom putu koji ide od javne ceste Trogir i završava do okućnice tužiteljice obložene mozaikom koji je u odnosu na ovaj betonski put visinske razlike 10-12 cm viši što dokazuje tvrdnje tužiteljice i iskaze saslušanih svjedoka, da tužiteljica nije nikada automobilom dolazila iza kuće do garaže već je to isključivo mogla činiti pješice. Da je sporni dio put za kuću tužiteljice, sud je utvrdio i iz iskaza svjedoka TO, supruga tužiteljice jer da mu je tuženik predlagao unatrag par godina da ovaj put južno premjeste sjeverno iza njegove kuće, na što mu je predložio da se prethodno dogovori s bratom M.

9. Prvostupanjski sud smatra da je utvrđeno da se sporni dio nekretnine tuženika od kraja 70-ih godina do 2017. koristio neometano kao put do kuće tužiteljice, sve dok tuženik nije postavio stupce s lancem i kolcem, te da to dokazuje da je tužiteljica preko svojih pravnih prednika stekla pravo služnosti prolaza staze i kolnika spornim dijelom nekretnine tuženika. Prolazu tužiteljice i njene obitelji, pa i trećih osoba tuženik se nije protivio, već je to protivljenje iskazao 2017. postavljanjem stupića, čime je onemogućio tužiteljicu u dosadašnjem načinu prava služnosti provoza kolnika i staze. Tuženik je bio svjestan da je taj dio nekretnine put, jer je tražio od supruga tužiteljice da se taj put premjesti. Zbog svega navedenog sud smatra da je tužiteljica dokazala da je dijelom nekretnine tuženika prolazila više od 20 godina, neometana od bilo koga, pa je dosjelošću stekla pravo služnosti prolaza staze i kolnika, jer se radilo o zakonitom i poštenom posjedu.

10. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je nejasna odluka suda nakon što je utvrdio da su i povlasne i poslužne nekretnine do 2004. bile suvlasništvo GO i TO, prednika stranaka, te da je TO, od kojeg je tužiteljica 2013. stekla nekretninu, bio suvlasnik i poslužne nekretnine koja je aktualno vlasništvo tuženika. Prednik tužiteljice, brat tuženika, nije mogao stjecati pravo služnosti na nekretnini kojoj je bio suvlasnik, a sa majkom je bio suvlasnik poslužne i povlasne nekretnine. Tužiteljica nije mogla steći pravo stvarne služnosti puta jer joj nedostaje savjesnost odnosno poštenje posjednika, jer je iz povijesnog zk izvatka utvrđeno da su suvlasnici povlasne nekretnine do 2013. bili majka i brat tuženika. Uz argumentaciju prvostupanjskog suda, treba reći da pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa koja opravdava traženje tužiteljice da sud donese odluku određenog sadržaja, predstavlja fakultativni element tužbe, jer će sud postupati i kad tužiteljica ne navede pravnu osnovu, a nije vezan za shvaćanje tužiteljice u odnosu na pravnu osnovu spora. To znači da je sud dužan na osnovi utvrđenih činjenica sam prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propise na temelju kojih treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva, jer je sud vezan na tužbeni zahtjev i na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju tvrdnja tužiteljice da je dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti staze i kolnika na teret dijelova čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra.

11. Treba reći da je prema zakonskoj definiciji (čl. 174. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati. Stvarna služnost je definirana u čl. 186. ZVDSP-a prema kojoj je "stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), a svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti" (čl. 186. st. 1.). Stvarna služnost stječe se dosjelošću na temelju izvršavanja sadržaja prava kroz zakonom određeno vrijeme. Kod dosjelosti prava stvarne služnosti moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: a) posjed prava, b) vrijeme posjedovanja, c) sposobnost stjecatelja i d) sposobnost stvari. Posjedovanje prava stvarne služnosti od strane posjednika povlasne nekretnine, nužna je pretpostavka dosjelosti pri čemu posjed mora imati određenu kakvoću, a odlučan je i način izvršavanja sadržaja služnosti. Posjed mora biti pošten i istinit, a u odnosu na trajanje posjeda propisan je rok izvršavanja sadržaja služnosti od 20 godina.

12. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, pravo služnosti pretpostavlja da se njen sadržaj izvršava na tuđoj nekretnini, dakle osnovna pretpostavka je da se netko tko nije vlasnik nekretnine istom koristi kao poslužnom nekretninom. Nema služnosti na vlastitoj stvari jer je vlasnik poslužne nekretnine dužan trpjeti ograničenje njegovog prava vlasništva, odnosno suzdržavati se od poduzimanja radnji kojima bi spriječio izvršavanje sadržaja služnosti. U situacijama kada su nekretnine u suvlasništvu (što je ovdje bio slučaj) suvlasnici ne mogu međuvlasničke odnose urediti osnivanjem služnosti prolaza u korist nekog od suvlasnika, jer se služnost može osnovati samo na tuđoj nekretnini. U smislu čl. 229. st. 1. ZVDSP služnost se osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Dakle, čl. 229. ZVDSP-a propisuje između ostaloga da mora postojati povlasna i poslužna nekretnina, te činjenicu da se vlasnik povlasne nekretnine faktično koristi poslužnom nekretninom, a vlasnik poslužne nekretnine se tome korištenju od strane vlasnika povlasne nekretnine nije protivio, pa je jasno da se služnost ne može osnovati na vlastitoj stvari, odnosno nekretnini koja je u suvlasništvu pravnih prednika stranaka. Zbog svega navedenog pravni prednici tužiteljice (ali i tuženika) nisu se koristili (prolazili) nekretninom koja je sada u vlasništvu tuženika kao poslužnom nekretninom, s osnove izvršavanja sadržaja prava služnosti, već su prolazili prijeporom u ostvarivanju vlasničkih ovlaštenja s obzirom da su bili suvlasnici istih, a koje nekretnine su kasnije prenesene na ovdje stranke, te tek od tada je bilo moguće stjecati pravo služnosti dosjelošću što nesporno nije ispunjeno. Članak 18. ZVDSP-a propisuje da kakvoću posjeda čine zakonitost, istinitost i poštenje posjeda. Riječ je o objektivnim i subjektivnim značajkama posjeda, s tim da su objektivne značajke one koje posjeduju daju postojanje ili nepostojanje pravnog temelja za posjedovanje i dopuštenost ili nedopuštenost načina stjecanja tog posjeda, a subjektivnu značajku daje posjednikov stav prema tome ima li on pravo posjedovati određenu stvar. Prema tome, objektivne značajke posjeda su zakonitost i istinitost posjeda, a subjektivna značajka posjeda je poštenje posjeda. Kada je pravnim prednicima nedostajalo poštenje kao kvaliteta posjeda (majka i brat tuženika), tada se vrijeme posjedovanja nekretnine po tim pravnim prednicima ne može uzeti u obzir prilikom računanja trajanja posjeda, pa tužiteljica nije bila u samostalnom niti poštenom posjedu. Članak 18. st. 3. ZVDSP-a propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Sama činjenica da posjednik zna ili može znati da je druga osoba u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine koju on posjeduje ne čini njegov posjed nepoštenim, već je potrebno utvrditi i druge okolnosti da bi se utvrdilo poštenje, kontinuitet i trajanje posjeda u ovom slučaju služnosti. Provedenim postupkom je utvrđeno da tužiteljica nije dokazala samostalno posjedovanje služnosti kao i pošten posjed iste. Nepošten (nesavjestan) posjednik prava služnosti ne može steći služnost nekretnine dosjelošću, ni redovnom niti izvanrednom.

13. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice. Na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo je uvažiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

14. Kako je preinačena prvostupanjska presuda glede glavne stvari valja u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu, pa je dužna tuženiku naknaditi opravdane troškove izazvane vođenjem postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - Tarifa). Temeljem čl. 7. t. 2. Tarife odvjetniku između ostalih predmeta, pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak radi služnosti, a vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Tuženiku su priznati kao opravdani i troškovi žalbenih postupaka, sve uvećano za PDV, pa je ukupno utvrđeno da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi 1.875,00 Eura, a kako je to presuđeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina