Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1223/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik u Kutini, Trg Kralja Tomislava 10/I, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u odvjetničkom društvu iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 84, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 19/2025-9 od 14. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-19/2025-9 od 14. listopada 2025. pod stavkom I. i II. te III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici ČI trošak parničnog postupka u iznosu od 218,75 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 656,25 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama i za navedeno sudi:

Odbija se tužiteljica ČI sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 656,25 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012183803 koji su dana 20.12.2006.g. sklopili prednik tužiteljice ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], njezin pokojni suprug RI kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditor u dijelu kojim se Korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti Banci za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00 % (dva posto), sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 92,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od 23.12.2006.g. do 31. prosinca 2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do konačne isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012183803 sklopljen 20. prosinca 2006., koja se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa kredita, a plaća se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

6. Također, nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tuženik u žalbi konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

7. Među strankama nije sporno da su prednik tužiteljice RI kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 20. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila, broj Ugovora: 9012183803 na iznos od 15.209,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita, te da je čl. 11.3. ugovoreno da se u iznosu od 1,00 % iznosa kredita, naplaćuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita, te da je po toj osnovi prednik tužiteljice ispatio tuženiku iznos od 92,62 EUR-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je utvrdio ništetnom odredbu čl. 11.3. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena naknada u visini od 1,00 % od iznosa kredita.

9. Naime, prvostupanjski sud utvrdio je temeljem iskaza tužiteljice da je odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu u dijelu kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade od 1,00 % od iznosa kredita bila sastavni dio standardnog ugovora sastavljenog od tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je predniku tužiteljice nametnuta kao obveza na koju on nije mogao utjecati, koja iako gramatički razumljiva, njemu nije bila u potpunosti jasna, iz koje nije vidljivo od čega se sastoji i koji troškovi se podmiruju tom naknadom te je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

10. Valja istaći da osim što u čl. 11.3. Ugovora o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu.

11. U odnosu na ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. zauzeo shvaćanje: „Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03) ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, te okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovore odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP/03.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je o svemu navedenom vodio računa, odnosno i po ocjeni ovog suda navedena odredba je ništena jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke i prednik tužiteljice kao potrošač na nju nije mogao utjecati. Ta je odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer nije objašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (koji se objektivno nastali troškovi podmiruju iz te naknade).

13. Pri tome treba ukazati da je i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi zauzeo stajalište prema kojem čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, pa primjenjujući isto na konkretan slučaj u kojem tužena nije dokazala koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u tome dijelu ništetnim čl. 3. Ugovora o kreditu.

14. Ovdje valja naglasiti i to da sama činjenica da je trošak obrade kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tužena imala pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“, plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

15. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sporna odredba jasna i da je tužitelj na plaćanje predmetne naknade pristao, nemaju uporišta u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio.

16. Na temelju navedenih utvrđenja primjenom odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), pravilno je sud prvoga stupnja naložio tuženiku da isplati tužiteljici, kao nasljednici i pravnoj slijednici korisnika kredita RI, iznos od 92,62 EUR-a naplaćenog temeljem navedene ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa zateznom kamatom od dana izvršene uplate do plaćanja od strane tuženika.

17. Također, sud prvoga stupnja pravilno je otklonio tuženikov prigovor zastare potraživanja jer se pravo na isticanje ništetnosti u smislu odredbe čl. 328. ZOO ne gasi, pa kako je posljedica ništetnosti u smislu odredbe čl. 323. ZOO obveza vraćanja stečenog bez osnove sukladno odredbama čl. 1111. do čl. 1120. ZOO, zastara nastupa prema odredbi čl. 214. st. 2. ZOO protekom zakonom određenog vremena, zastara nije počela teći jer je ništetnost odredbe Ugovora utvrđena tek u pobijanoj presudi (takvo pravno stajalište doneseno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20).

18. Međutim, odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja pogrešno je postupio kada je taj trošak računao prema vrijednosti spora istaknutoj u tužbi u iznosu od 1.414,98 EUR-a.

19. To stoga što je deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti čl. 11.3 predmetnog Ugovora o kreditu poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 92,62 EUR-a, te se ne uzima se obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema visini novčanog potraživanja iz zahtjeva za isplatu (isto i u odluci VSRH Rev-374/2013- 3 od 6. prosinca 2017., Rev-1605/2017-3 od 2. veljače 2021., Revt-156/2013-2 od 7. svibnja 2014., Revr-31/02 od 9. svibnja 2002., Rev-688/00 od 7. siječnja 2004.).

20. Imajući u vidu navedeno tužiteljici je za sastav tužbe valjalo priznati trošak u visini od 25 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa), te za sastav podneska od 4. lipnja 2025. 25 bodova (Tbr. 8. toč.1 Tarife), za zastupanje na ročištu 9. listopada 2025. 25 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i za pristup na ročište za objavu presude 12,5 bodova (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) što ukupno iznosi 87,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 175,00 EUR-a, a što uvećano za iznos od 25 % PDV-a (Tbr. 46. Tarife) ili 43,75 EUR-a ukupno iznosi 218,75 EUR-a.

21. Kako je tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR a, to je valjalo odbiti tužiteljicu po tom osnovu sa iznosom od 656,25 EUR-a.

22. Slijedom navedenog, valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a prihvatiti je kao djelomično osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Kako je tuženik žalbom uspio samo glede odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina