Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-80/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Lubina i Čutura“ j.t.d., Split, protiv tuženika Ritterman d.o.o. Solin, Kralja Zvonimira 78, Solin, OIB: 37421257451, zastupan po punomoćniku Goranu Lučiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 6179/2021-36 od 24. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja podnesena 9. srpnja 2025. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-6179/2021-36 od 24. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nepravovremena žalba tužitelja podnesena 14. srpnja 2025. protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-6179/2021-36 od 24. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita tuženikova Odluka od 15.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.03.1996. radi obavljanja poslova ribarskog radnika, pa stoga tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika nastao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.03.1996. radi obavljanja poslova ribarskog radnika.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto ribarskog radnika u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.156,25 eura."

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu 9. srpnja 2025. brzojavom ne određujući iz kojih žalbenih razloga, bez određenih i obrazloženih žalbenih navoda i bez prijedloga o načinu njenog rješavanja.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu i elektronskim putem 14. srpnja 2025., iz sadržaja koje proizlazi da zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda radi se o dvije samostalne žalbe tužitelja podnesene protiv pobijane presude.

6. Prema shvaćanju ovoga suda žalba tužitelja podnesena 9. srpnja 2025. brzojavom je potpuna žalba jer se iz nje vidi tko ju je izjavio i koja se odluka njome pobija – presuda koju je tužitelj primio prije podnošenja te žalbe (neovisno o tome što ne sadrži potpis podnositelja, jer brzojav po prirodi stvari ne može niti biti potpisan) radi čega ta žalba nije podnesak iz članka 113. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) jer sadrži sve potrebno da bi se po tom podnesku - žalbi moglo postupati.

7. Budući je tužitelj pobijanu presudu primio 24. lipnja 2025., rok za izjavljivanje žalbe od 15 dana počeo mu je teći s 25. lipnja 2025. i istekao s 9. srpnja 2025., radi čega je žalba koju je tužitelj sudu podnio elektronskim putem 14. srpnja 2025. nakon isteka roka za izjavljivanje žalbe, a u roku od tri dana od pravovremeno predanog brzojava, ali koja žalba je po svom sadržaju potpuno drugačija od žalbe pravovremeno upućene brzojavom, nepravovremena i ta se žalba ne može smatrati urednim podneskom iz članka 113. stavka 3. ZPP u odnosu na žalbu upućenu brzojavom, već naprotiv samostalnim podneskom - žalbom.

8. Ujedno je za navesti da se prema shvaćanju ovoga suda zakonska obveza stranke iz članka 113. stavka 3. ZPP odnosi na obvezu naknadne dostave žalbe istog sadržaja, kojom se samo otklanja nedostatak zbog kojeg se po žalbi upućenoj telegrafski nije moglo postupati, no time se ne omogućuje stranci koja je žalbu uputila telegrafski (konkretno brzojavom) produženje zakonskog, prekluzivnog roka za podnošenje žalbe te da po proteku tog roka od 15 dana izmijeni u potpunosti navode iz žalbe upućene pravovremeno telegrafski (brzojavom).

9. Radi navedenog temeljem odredbe članka 367. stavka 1. ZPP riješeno je kao u izreci rješenja ovog suda.

10. Žalba tužitelja podnesena 9. srpnja 2025. (na koju će se i odnositi daljnje obrazloženje) nije osnovana.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužitelja podnesene 9. srpnja 2025. ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Predmet zahtjeva je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2021. i da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao te vraćanje tužitelja na radno mjesto ribarskog radnika.

13. Nije sporno da je tužitelj bio radnik kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 1996. na radnom mjestu ribarskog radnika i da je tuženik 15. travnja 2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

14. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2021. tuženik uručio 15. travnja 2021. kada ju je tužitelj preuzeo od tuženika pri čemu nije potpisao njen primitak jer je to odbio učiniti te da je toga dana tužitelj i saznao da mu je ugovor o radu izvanredno otkazan navedenom odlukom i od kojeg dana više nije niti dolazio na posao. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj tuženiku zahtjev za ostvarenje (zaštitu) svog prava iz radnog odnosa za kojeg smatra da mu je povrijeđeno navedenom odlukom o izvanrednom otkazu uputio preporučenom pošiljkom 18. svibnja 2021., a nije sporno da je tužbu u ovom postupku podnio 18. lipnja 2021.

15. Pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda se žalbom ne osporava.

16. Člankom 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.) i da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.).

17. Iz prednjih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tužitelj tuženiku zahtjev za ostvarenje (zaštitu) svog prava iz radnog odnosa za kojeg smatra da mu je povrijeđeno navedenom odlukom o izvanrednom otkazu podnio nakon proteka roka iz članka 133. stavka 1. ZR računajući od dana primitka predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i dana saznanja da mu je ugovor o radu izvanredno otkazan navedenom odlukom kao i da tužba u dijelu kojim je postavljen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao nije podnesena pravovremeno, odnosno da tužitelj nije zatražio sudsku zaštitu svog prava iz radnog odnosa u rokovima propisanim odredbom članka 133. stavaka 1. i 2. ZR kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

18. Radi navedenog je tužbu u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje nedopuštenom (nezakonitom) odluka o izvanrednom otkazu i da radni odnos tužitelju nije prestao trebalo odbaciti, međutim time što je prvostupanjski sud u tome dijelu zahtjev odbio nije pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja jer je pravni učinak odbačaja tužbe u navedenom dijelu jednak pravnom učinku odbijanja tog zahtjeva.

19. Budući da tužba tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu nije pravovremena i da je i dalje na snazi odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2021. to je pravilnom primjenom materijalnog prava (članak 124. stavak 1. ZR) odbijen i zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto ribarskog radnika kod tuženika.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka prvostupanjskog suda pravilno je donesena primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a koju odluku tužitelj ne osporava nikakvim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

21. Radi iznijetog je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Sisku, 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek