Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-597/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnici Marini Lacković iz Daruvara, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: P-778/2022-34 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: P-778/2022-34 od 27. ožujka 2024.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb , Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju OTI [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.664,57 € s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nadalje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 0,42 € počam od 01. rujna 2006. godine,

- na iznos od 0,65 € počam od 01. listopada 2006. godine,

- na iznos od 12,08 € počam od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 12,92 € počam od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 14,99 € počam od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 15,89 € počam od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 11,40 € počam od 07. travnja 2009. godine,

- na iznos od 13,51 € počam od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 0,02 € počam od 05. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 0,62 € počam od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 8,61 € počam od 05. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 8,08 € počam od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 0,01 € počam od 02. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 7,39 € počam od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 9,20 € počam od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 7,98 € počam od 06. listopada 2009. godine,

- na iznos od 7,54 € počam od 06. studenog 2009. godine,

- na iznos od 9,73 € počam od 05. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 12,86 € počam od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 0,01 € počam od 05. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 16,65 € počam od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 15,67 € počam od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 3,97 € počam od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 15,91 € počam od 07. travnja 2010. godine,

- na iznos od 1,66 € počam od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 18,00 € počam od 06. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 21,73 € počam od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 0,04 € počam od 05. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 19,32 € počam od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 22,45 € počam od 06. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 2,54 € počam od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 26,59 € počam od 05. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 42,83 € počam od 07. rujna 2010. godine,

- na iznos od 37,98 € počam od 06. listopada 2010. godine,

- na iznos od 31,46 € počam od 06. studenog 2010. godine,

- na iznos od 44,24 € počam od 07. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 53,81 € počam od 06. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 48,23 € počam od 05. veljače 2011. godine,

- na iznos od 52,21 € počam od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 0,07 € počam od 02. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 47,53 € počam od 01. travnja 2011. godine,

- na iznos od 48,23 € počam od 01. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 31,29 € počam od 01. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 34,82 € počam od 07. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 71,08 € počam od 06. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 93,01 € počam od 05. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 93,04 € počam od 06. rujna 2011. godine,

- na iznos od 68,61 € počam od 06. listopada 2011. godine,

- na iznos od 68,28 € počam od 05. studenog 2011. godine,

- na iznos od 65,61 € počam od 01. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 0,08 € počam od 03. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 69,37 € počam od 01. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 73,32 € počam od 01. veljače 2012. godine,

- na iznos od 73,62 € počam od 01. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 70,97 € počam od 01. travnja 2012. godine,

- na iznos od 0,45 € počam od 01. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 71,18 € počam od 05. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 36,86 € počam od 01. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 36,76 € počam od 06. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 3,15 € počam od 01. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 80,16 € počam od 07. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 4,87 € počam od 01. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 67,50 € počam od 04. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 70,78 € počam od 06. rujna 2012. godine,

- na iznos od 4,78 € počam od 01. listopada 2012. godine,

- na iznos od 63,50 € počam od 06. listopada 2012. godine,

- na iznos od 71,26 € počam od 01. studenog 2012. godine,

- na iznos od 0,11 € počam od 04. studenog 2012. godine,

- na iznos od 72,90 € počam od 01. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 72,33 € počam od 01. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 42,80 € počam od 01. veljače 2013. godine,

- na iznos od 23,47 € počam od 08. veljače 2013. godine,

- na iznos od 0,64 € počam od 01. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 67,11 € počam od 09. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 71,65 € počam od 01. travnja 2013. godine,

- na iznos od 0,19 € počam od 04. travnja 2013. godine,

- na iznos od 59,97 € počam od 01. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 9,42 € počam od 07. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 64,06 € počam od 14. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 63,64 € počam od 06. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 63,79 € počam od 07. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 0,13 € počam od 11. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 2,99 € počam od 10. studenog 2013. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.482,26 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (za sastav žalbe i sudsku pristojbu na taj podnesak).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi presudu te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (za sastav odgovora na žalbu i pristojbu na taj podnesak).

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom utuženog iznosa s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita temeljem ništetnih ugovornih odredbi koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

8. Ocjenjujući osnovanom osnovu zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

10. Nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i da je kredit otplaćen.

11. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. stavku 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.

12. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

13. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su tužene banke pa i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

15. U konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji zahtjev su sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

16. Tuženik kao trgovac u ovom postupku nije dokazao da se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da mu ih je tuženik učinio razumljivim, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku. Navedeno ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka AU iz čijeg iskaza upravo proizlazi da se radilo o unaprijed formuliranom ugovoru, a „skretanje pažnje“ na valutnu klauzulu o čemu je iskazala navedena svjedokinja izvan svake razumne sumnje ne ukazuje da se o tim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a što ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja.

17. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju.

18. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama i ništetnost nastaje na temelju zakona te djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavaka 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

20. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku za financije sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, pri čemu valja i navesti da tuženik nije niti imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

21. Vezano za žalbene navode tuženika kojima prigovara metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa valja i navesti kako su izneseni žalbeni navodi neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako u predmetu C-421/14 Banco Primus Sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

22. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika iz kojih proizlazi kako je trebalo umanjiti potraživanje tužitelja jer je tužitelj tijekom otplate kredita plaćao i anuitete po nižem tečaju od onoga po kojem je kredit bio isplaćen. Tuženik u tom pravcu niti je postavio određeni protutužbeni zahtjev niti je istaknuo prigovor radi prebijanja pa prvostupanjski sud u tom pravcu nije niti imao što utvrđivati činjenice na koje se u žalbi ukazuje. Nadalje, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ništa stekao bez osnove pa ne postoji niti njezina obveza vraćanja. Također, odredbom članka 323. stavka 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

23. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu u ovom postupku podnesena 26. rujna 2022. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

25. Odluku o troškovima postupku dosuđenih tužitelju, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, u pogledu primjene materijalnog prava tuženik ne pobija određenim i obrazloženim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

26. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

27. Tuženik nije uspio sa žalbom, dok odgovor na žalbu nije radnja potrebna za vođenje parnice radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude ovog suda (članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP).

U Sisku 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek