Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1281/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Preložnjak-Bedić, odvjetnica iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2025., poslovni broj P-2059/2024-19, u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2025., poslovni broj P-2059/2024-19.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o [broj kredita] od dana 05.02.2008., ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca Ivana Gorana Kovčića 6, dana 06.02.2008. pod brojem OV-2453/08., pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika. II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.02.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda i dosudi mu parnični trošak uključujući i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju neosnovano u žalbi ističe tužitelj.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 218-50-4688311 5. veljače 2008. između tuženika i tužitelja kao korisnika kredita ovjerenog kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca 6. veljače 2008. pod brojem Ov-2453/08 (dalje Ugovor).

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je pred istim prvostupanjskim sudom presudom od 21. lipnja 2024. poslovni broj P-86/2024 pravomoćno okončan parnični postupak u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu preplaćenog po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule i tužitelju dosuđen ukupni iznos od 5.996,75 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, koja presuda je postala pravomoćna 29. travnja 2025.

9. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o kreditu na temelju kojega je tužitelju za kupnju automobila odobren kredit u iznosu od 26.032,05 CHF-a sa rokom otplate kredita od 84 mjeseci te da isti predstavlja potrošački ugovor na koji se primjenjuju utvrđenja iz kolektivnih sporova potrošača.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da unatoč ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dalje egzistiraju druge ugovorne odredbe. Naime, prvostupanjski sud pozvavši se na Direktivu 93/13 EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i na načela izražena u odlukama suda Europske unije, utvrđuje da se, u situaciji kada u potrošačkom ugovoru postoji ništetna odredba, potrošač dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe što je u skladu s ciljem zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud u tom slučaju neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi, s time da pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne.

11. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da predmetni ugovor o kreditu nije u cijelosti ništetan, a što je i u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., Rev-1527/2024.2 od 8. travnja 2025.).

12. Tužitelj u žalbi ustraje u tvrdnji da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti ništetan samim tim što su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor o kreditu ne može opstati. Navedeni stav ovaj sud ne može prihvatiti. Pri tome valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u naprijed označenim odlukama zauzeo pravno shvaćanje prema kojem ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.

13. Naime, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO-a), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (čl. 324. st. 2. ZOO-a).

14. Ugovorom o kreditu se, prema odredbi članka 1021. ZOO-a, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se banci obvezuje plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

15. U tom smislu valja reći da se ništetnost pojedinih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO- a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 21. i 22. u vezi s čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 2. ZOO-a, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ocijenio neosnovanim te ga odbio, a o svome stavu dao valjano obrazloženje koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

16. Na žalbene navode tužitelja valja reći da navedeno tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 i C- 260/2018, a kako to proizlazi i iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice, Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. odnosno u pristupu suđenju prema kojem su hrvatski sudovi obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine, što uključuje, uz ostalo, i praksu Suda Europske unije.

17. Nisu prihvatljivi žalbeni navodi tužitelja u vezi s tumačenjem navedene odluke Suda Europske unije (dalje sud EU) prema kojem je sud EU izrazio stajalište da je odredba o tečajnom riziku, valuti CHF, glavni predmet ugovora i kako održavanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer se radi o bitnom sastojku ugovora. To stoga što je presudom C-118/17, jasno i bez ograde, odlučeno, među ostalim, da čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 (dalje Direktiva) o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala; i

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

18. Dakle, u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

19. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Osijek, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak