Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-92/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene CT, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Dubrovniku protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: K-279/2019 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ODO u Dubrovniku kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) okrivljena CT (ranije: ĐT) oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP-22 oštećena FT je s imovinsko-pravnim zahtjevom upućena u parnicu.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-22 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5. ZKP-22 te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padnu na teret proračunskih sredstava.
1.3. Na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP-22 protiv okrivljene CT odbijena je optužba da bi počinila kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 2. u vezi st. 1. KZ.
2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-22, zbog povrede kaznenog zakona u pitanju postojanja okolnosti koje isključuju kazneni progon iz čl. 469. st. 1. toč. 3. ZKP-22 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP-22 , s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Okrivljena CT osobno te po branitelju Bojanu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku podnijela je odgovor na žalbu.
4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu (ŽDO) u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-97/2024-3 od 12. veljače 2024. isti vratilo ovom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
U odnosu na odbijajući dio presude
6. Nije u pravu žalitelj kad navodi kako u odnosu na odbijajući dio presude okrivljena nije stavljena u nepovoljniji položaj, jer joj je prvotnom optužnicom stavljeno na teret počinjenje tri kaznena djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ, dok joj se sada stavlja na teret počinjenje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ u stjecaju s kaznenim djelom krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 2. u vezi st. 1. KZ, pri čemu ističe da je izmijenjena optužnica tretirana kao nova optužnica koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj Kov-14/2022 od 23. veljače 2023. Smatra da su ispunjeni svi uvjeti za suđenje okrivljenoj i za navedeno kazneno djelo, pa da je stoga povrijeđen kazneni zakon u pitanju postojanja okolnosti koje isključuju krivnju za to kazneno djelo.
7. Ispravno navodi prvostupanjski sud da je do ponovljenog suđenja (u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude) došlo isključivo u povodu žalbe okrivljene (ODO u Dubrovniku žalilo se samo u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude) u kom slučaju se primjenjuje načelo zabrane "reformatio in peius", što je očito izvan raspravno vijeće Općinskog suda u Dubrovniku, prilikom potvrđivanja nove optužnice, smetnulo s uma. Naime, činjenični opis kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 2. u vezi st. 1. KZ dodan je u optužnicu u ponovljenom postupku na raspravi 16. lipnja 2021. (točka 4. obrazloženja pobijane presude), čime je okrivljena dovedena u teži položaj nego što je bila ranije. Točno je da se okrivljena prvobitno teretila za tri kaznena djela prijevare, time da je za jedno od tih kaznenih djela (na štetu FT) proglašena krivom, dok je u odnosu na dva kaznena djela (na štetu PT i JT) oslobođena optužbe, time da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kž-386/2018-6 od 11. rujna 2019. potvrđena prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu, dok je ukinuta u osuđujućem dijelu (u odnosu na točku 1. optužnice, koja nije sadržavala kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave).
8. Dakle, u odnosu na dva kaznena djela prijevare, okrivljena CT pravomoćno je oslobođena te se postupak nastavio u odnosu na jedno kazneno djelo prijevare, za koje je prvobitno bila proglašena krivom. Stoga, ispravno navodi prvostupanjski sud da dodavanje novog kaznenog djela u ponovljenom postupku predstavlja povredu čl. 489. st. 4. ZKP-22, u vezi s čl. 13. ZKP, iz kog razloga je u odnosu na navedeno kazneno djelo osnovano odbijena optužba na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP-22.
U odnosu na oslobađajući dio presude
9. Žalitelj pogrešno smatra da je oslobađajući dio presude neargumentiran te da su razlozi donošenja iste proturječni, odnosno da uopće nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama te da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio činjenično stanje u dijelu u kojem je oslobodio okrivljenu za kaznena djela. Pri tome ističe da sud uopće nije analizirano da li je kod okrivljene postojala prijevarna namjera prilikom uzimanja pozajmice.
10. Navedeno nije točno budući je prvostupanjski sud u točki 28. obrazloženja pobijane presude jasno naveo da je inkriminirana transakcija u vidu pozajmice novčanog iznosa s tekućeg računa FT izvršena na temelju njene suglasnosti, iz čega nadalje zaključuje da u postupanju okrivljene CT nije postojala prijevarna namjera, stoga da nije ni počinila kazneno djelo na način kako joj je to činjeničnim opisom stavljeno na teret iz kog razloga je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP oslobođena optužbe.
11. Nadalje, žalitelj prigovara da prvostupanjski sud uopće ne analizira kada je FT razgovarala sa IT o posudbi novca, dok se iz iskaza ovog svjedoka vidi da se on ne sjeća kada je to točno bilo, ali se može zaključiti da je bilo onda kada oštećenoj FT na račun nije sjela kamata koju je dobivala od okrivljene na ime pozajmljenog novca, budući od istog nije tražila isplatu cijelog pozajmljenog iznosa, već je tražila da joj svjedok (bivši suprug okrivljene) isplati iznos od 180,00 do 260,00 kuna, na ime kamate za pozajmicu.
12. Žalitelj potom ukazuje na kreditna zaduženja okrivljene u vrijeme dogovora sa JT i analizira njezine kreditne obveze u to vrijeme, međutim u odnosu na oštećenu JT okrivljena je pravomoćno oslobođena optužbe, a kazneno djelo za koje se u odnosu na tu oštećenicu teretila, zbivalo se u ranijem razdoblju u odnosu na predmetno kazneno djelo, na štetu FT.
13. Činjenica da okrivljena nakon prestanka radnog odnosa u OTP banci oštećenoj FT nije platila ništa, iako je od tada proteklo više godina, ne ukazuje na postojanje prijevarne namjere, kao što to pogrešno tvrdi žalitelj, budući je ista na pozajmljena sredstva uredno isplaćivala mjesečne kamate za vrijeme dok je bila u radnom odnosu. Stoga navedeno ukazuje na činjenicu da nakon prestanka radnog odnosa nije imala od kuda vratiti pozajmljeni novac.
14. Prvostupanjski sud je osnovano odbio dodatno grafološko vještačenje potpisa i rukopisa FT iz razloga jer se grafološki vještak već u prethodnom postupku očitovao da je riječ o jednostavnim oblicima potpisa bez složenih elemenata u oblikovanju te da se prema pravilima struke može zaključiti samo u nižem stupnju pozitivne vjerojatnosti da je sporne potpise na nalozima potpisala okrivljena, pri čemu ističe da je sporne potpise na ugovorima o dodanoj pozajmici i oročavanju sredstava mogao ispisati veći broj osoba bez osobito razvijenih rukopisnih sposobnosti izražavanja.
15. S obzirom na navedeno, žalba ODO u Dubrovniku nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.
– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Varaždinu 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
U zamjenu potpisao sudac
Rajko Kipke
