REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-6730/201-137

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, II- tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III- tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Franjić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 6. studenog 2025. u prisutnosti I-tužiteljice i punomoćnice I-tužiteljice FC, odvjetnice, II- tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog III-tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika Ive Franjića, odvjetnika, radi isplate, dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i TC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplati:

- iznos od 15.338,75 EUR zajedno s kamatama po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za DEM, a koje na iznos od 30.000,00 DEM teku od dana 26.09.2001. godine do dana 31.12.2001. godine, te sa kamatama po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR, a koje na iznos od 15.338,75 EUR teku od dana 01.01.2002. godine do dana 31.12.2007. godine, a u periodu od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana. "

II Nalaže se tuženiku ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i TC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplati zatezne kamate na iznos od 15.338,76 EUR koje teku od 26. studenog 2001. do isplate, po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za DEM od dana 26.11.2001. godine do dana 31.12.2001. godine, po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR od dana 01.01.2002. godine do dana 31.12.2007. godine, a u periodu od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 15.338,76 EUR za razdoblje od 26. rujna 2001. do 25. studenog 2001.

IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka u odnosu na zahtjev tužbe.

V Nalaže se tuženiku ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tužiteljici EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u odnosu na zahtjev protutužbe, u iznosu od 3.916,50 eur sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je tuženik u Izjavi ovjerenoj kod javnog bilježnika od dana 26. rujna 2001. garantirao tužiteljima kao kupcima do 25. listopada 2001. pravo prvokupa nekretnine na adresi [adresa], površine 195 m2, na sjeveroistočnoj strani zgrade, u naravi podrum, upisan na kč. br. [katastarska čestica] te da su tužitelji u dobroj vjeri i s namjerom da sklope kupoprodajni ugovor za navedenu nekretninu dali tuženiku na ime kapare iznos od 30.000,00 DEM, a koji iznos da se smatra prvom ratom otplate ugovorene cijene od 350.000,00 DEM ukoliko dođe do sklapanja ugovora. Tužitelji dalje navode da su 23. listopada 2001. pozvali tuženika da pristupi potpisivanju ugovora, na koji poziv da se odazvala ZC pomajka tuženika koja je dostavila dokumentaciju iz koje je razvidno da je tuženik vlasnik samo dijela nekretnine te da ne može sklopiti valjani kupoprodajni ugovor za cijelu nekretninu pa da su stoga dopisom od 25. listopada 2001. pozvali tuženika da zbog odustanka od sklapanja ugovora isplati dvostruku kaparu u iznosu od 60.000,00 DEM.

1.1. U tijeku postupka tužitelji navode da je dana 5. rujna 2001. potpisana od strane tužitelja i tuženika izjava koja prema tvrdnjama tužitelja predstavlja predugovor i da su potpisivanjem te izjave ugovorne strane nedvojbeno izrazile namjeru da sklope kupoprodajni ugovor, da su se dakle vodili pregovori oko sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu i da je postojala volja i namjera da se ugovor sklopi, da je predugovor sklopljen u režimu kapare, a kupoprodajni ugovor da nije sklopljen iz razloga što navedena nekretnina nije knjižno sređena pa tužitelji tužbom zahtijevaju od tuženika povrat dvostruke kapare.

1.2. Slijedom navedenog tužitelji predlažu donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljima solidarno iznos od 30.677,51 eur s zateznom kamatom od 26. rujna 2001. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako izjava od 26. rujna 2001. nema pravni učinak niti ugovora niti predugovora, da tom izjavom stranke nisu ugovorile prodaju nekretnine niti su se obvezale sklopiti takav ugovor u određenom roku već da tužitelj samo jamči pravo prvokupa određeno vrijeme, a sama činjenica da je u izjavi navedeno da se iznos od 30.000,00 DEM smatra kaparom da ne čini taj novac i pravno kaparom. Tuženik navodi da je tužiteljima bilo poznato knjižno i izvanknjižno vlasničko stanje predmetne nekretnine još od ožujka 2001.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12920/01 od 25. siječnja 2010. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 30.677,51 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate s zateznim kamatama od 26. rujna 2001. do isplate te je naloženo tuženiku naknaditi I-tužiteljici troškove parničnog postupka.

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4476/10 od 13. rujna 2011. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.338,76 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate dok je u preostalom dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 15.338,76 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 30.677,51 eur (očito omaškom napisano kn) od dana 26. rujna 2001. do isplate i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, prvostupanjska presuda ukinuta te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: izjavu od 26. rujna 2001. (list 4 spisa), dopis od 23. listopada 2001. (list 5 spisa), dopis od 25. listopada 2001. (list 6 spisa), dopis od 26. listopada 2001. (list 20 spisa), izjavu od 26. rujna 2001. (list 21 spisa), izjavu od 5. rujna 2001. (list 52 spisa), izjavu od 5. rujna 2001. (list 53 spisa), dopis od 7. studenog 2001. (list 158 spisa), izjavu Ronilačkog kluba Zagreb (list 159 spisa), punomoć (list 227 spisa), saslušao svjedoke AC, ZC i PC, saslušao I-tužiteljicu i II-tužitelja.

6. Predmet spora u ponovljenom postupku, a imajući u vidu odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4476/10 od 13. rujna 2011., je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.338,76 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 30.000,00 DEM od 26. rujna 2001. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 15.338,76 eur od 1. siječnja 2002. do isplate, zahtjev za isplatu zatezne kamate na pravomoćno dosuđeni iznos od 15.338,76 eur i to tekućom na iznos od 30.000,00 DEM od 26. rujna 2001. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 15.338,76 eur od 1. siječnja 2002. do isplate, a koji iznos, uz već pravomoćno dosuđen iznos od 15.338,76 eur, tužitelji zahtijevaju kao povrat dvostruke kapare.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Uvidom u izjavu od 5. rujna 2001. (list 52 spisa) utvrđeno je da su kao davatelji iste navedeni ČC, EC, TC, JC i ĐC koji je zastupan po ocu PC, da isti izjavljuju da su u mjesecu svibnju 2001. dogovorili kupoprodajnu cijenu nekretnine vlasništvo ĐC, a koja se nalazi u [adresa], podrum zgrade veličine 195 m2, da potpisom te izjave potvrđuju da je ugovorena kupoprodajna cijena od 350.000,00 DEM te da je za istu dana kapara u iznosu od 30.000,00 DEM, a preostali iznos da je ugovoren na obročna plaćanja po 30.000,00 DEM svakog 1-og u mjesecu na žiro račun prodavatelja, da se stranke obvezuju sačiniti kupoprodajni ugovor za navedenu nekretninu najkasnije do 15.9.2001., a ako se ugovor o kupoprodaji nekretnine do navedenog datuma ne ovjeri u javnobilježničkom uredu da se kapara smatra propalom te da prodavatelj nema više nikakvih obveza prema kupcima, da je navedena izjava potpisana po PC i III-tužitelju TC.

8.1. Naime, III-tužitelj TC je na ročištu za glavnu raspravu dana 16. travnja 2014. izjavio da je upravo on potpisao navedenu izjavu, a po punomoći koju su mu dali navedeni u gornjem dijelu izjave.

9. Uvidom u izjavu od 5. rujna 2001. (list 53 spisa) utvrđeno je da kao davatelj iste naznačen ĐC, kao vlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja podrum na adresi [adresa], veličine 195 na sjeveroistočnoj strani zgrade [adresa], s naznakom da za isti još nisu u potpunosti riješeni međuvlasnički odnosi te da je prodavatelj u fazi ishođenja građevinske dozvole, da je istom izjavom potvrđeno da je kupoprodajna cijena za prostor 350.000,00 DEM te da je primio iznos kapare 30.000,00 DEM u gotovini od strane kupaca AC, EC, JC, TC.

10. Uvidom u izjavu od 26. rujna 2001. utvrđeno je da je ista dana od strane ĐC, tuženika, da je njegov potpis ovjeren po javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru pod brojem OV-04817/01 dana 26. rujna 2001., da ĐC garantira kupcima EC, JC i TC do dana 25. listopada 2001. pravo prvokupa nekretnine na adresi [adresa], površine 195 m2, na sjeveroistočnoj strani zgrade, u naravi podrum, upisan na kč. br. [katastarska čestica], da ugovorena cijena iznosi 350.000,00 DEM, da ukoliko dođe do sklapanja ugovora da će se iznos od 30.000,00 DEM, primljen na ime kapare, smatrati prvom ratom otplate ugovorene cijene, uz uvjet obročnog plaćanja po 30.000,00 DEM mjesečno, počev od 1. veljače 2002. do isplate ugovorene cijene u cijelosti, da svi ostali pregovori, ugovori, predugovori i izjave potpisane do dana potpisivanja ove izjave se stavljaju van snage.

11. Svjedok ČC, suprug I-tužiteljice, je u bitnome iskazao da je od 11. ožujka 2001. tvrtka MEDISTEP d.o.o. imala u zakupu poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa], na adresi [adresa], a u kojem prostoru je djelovao Ronilački klub Zagreb, da je bračni par ĐC nakon jedno mjesec dana tužiteljima i njemu (svjedoku) pokazao prostor u podrumu zgrade za koji im je gdin ĐC rekao da ga namjerava urediti, da su to nekad bile drvarnice, a da su cijeli prostor naknadno kupili te da su nakon nekog vremena od PC dobili potvrdu da taj prostor kupe i da je SC nastupao kao punomoćnik tuženika, kojeg on osobno i njegova supruga nikada nisu vidjeli, da je u slučaju zainteresiranosti za kupnju navedenog poslovnog prostora trebalo dati iznos od najmanje 30.000,00 DEM kao kaparu, da nije bio prisutan kada je došlo do predaje tih 30.000,00 DEM, ali da mu poznato da je o tome sačinjena potvrda, da su tužitelji, a vezano za navedeni poslovni prostor ugovorili suvlasništvo od 60% za njegovu suprugu (I-tužiteljica) i po 20% za II- tužitelja i III-tužitelja, da je gdin SC rekao da su oni vlasnici toga prostora te da će do trenutka kada će biti sklapan glavni ugovor dostaviti svu relevantnu dokumentaciju kojom će dokazati vlasništvo prostora, da je negdje nakon 30 dana od dana davanja kapare trebalo doći do sklapanja glavnog ugovora ali da to toga nije došlo jer da SC nije dostavio dokaz o vlasništvu navedenog prostora te da je odvjetnica tužitelja tražila povrat novca. Svjedok je dalje iskazao da mu je poznato da su njegova supruga, MC, ali i on (svjedok) dali punomoć TC dana 5.9.2001., a vezano za pravni posao kupnje tog prostora te da su tom punomoći opunomoćili TC da za njih može potpisivati predugovor vezano za kupnju tog prostora, te je punomoć bila ovjerena kod javnog bilježnika u Crikvenici obzirom su bili na moru, da je ta punomoć dana za kupnju prostora u podrumu i da je dostavljena TC telefaksom, a da ne zna gdje je ta punomoć. Svjedok je iskazao da je bio predsjednik Ronilačkog kluba Zagreb, da je moguće da su davane neke izjave, ali da sigurno nisu davane vezano za pravni posao glede prostora u podrumu te da je na izjavi koja prileži na listu 159 spisa njegova potpis, a da su tužitelji bili jedni od osnivača u Ronilačkom klubu Zagreb.

12. Svjedok ZC je iskazala da je bila vlasnik i direktor Medi step d.o.o. koje je objavilo oglas za najam prostora u [adresa], u prizemlju zgrade i na taj oglas su se javili I-tužiteljica i ČC, da su se dogovarali oko najma i razgovarali o podrumu koji se završavao jer nisu znali da li ga otvarati ili prodavati. Svjedokinja je iskazala da je u najmu stanu u prizemlju bio Ronilački klub, da se ČC predstavljao kao predsjednik kluba, te TC i MC su svi zajedno predstavljali tu udrugu, da su prvi mjesec platili najam i krenuli s nagovaranjem da im prodaju podrum na što su ona i njezin suprug SC pristali, a sin tuženik da nikada nije bio prisutan, da su tužitelji i ČC rekli da ne mogu platiti od jednom, ali da imaju dobar posao pa da bi mogli mjesečno isplaćivati u ratama po 30.000,00 dem, a sve pregovore da je vodio ČC. Svjedokinja je iskazala da su tužitelji i ČC prvo dali 10.000,00 dem kao kaparu za podrum i uplatili su to tuženiku na njegov račun i tad su uzeli sve papire da vide mogu li dobiti minimalne tehničke uvjete za medicinsku djelatnost koju rade te u međuvremenu kada su uplatili tih 10.000,00 dem tuženiku, da su uplatili i 20.000,00 dem za prostor koji je bio u najmu i to je bila najamnina za unaprijed, plaćena na račun Medi step d.o.o. te da su zatim rekli da odustaju od kupnje podruma da bi radije kupili stan u kojem su bili u najmu jer da ovdje imaju jako puno za uložiti obzirom je jako veliki prostor te da je njezin suprug SC to prihvatio i onda da su potpisali izjavu, a sve izjave da je davao i pisao ČC, da je bilo nekoliko izjava, ali konačna da je bila ta da se sve te izjave koju su potpisane stavljaju izvan snage i u toj da se navodi sve što je dogovoreno da ide 10.000,00 dem što su uplatili tuženiku i 20.000,00 dem što su najamninu uplatili te da to onda bude kao prva rata za stan jer je bila dogovorena obročna otplata. Svjedokinja je iskazala da tu izjavu da se sve ranije izjave stavljaju izvan snage je potpisao i napisao ČC, da je nekada stavljao Ronilački klub, a nekada imena TC, MC, EC, a nekada i svoje ime te kada su trebali platiti sljedeću ratu prvo su otezali, a onda je na adresu Medi stepa d.o.o. došao dopis od odvjetnice Danijele Dasović, nakon nekih 2 mjeseca, u kojem dopisu odvjetnica navodi da se danih 30.000,00 dem ima smatrati danom drugom ratom za kupnju stana i da je tuženik uzrok što nije sklopljen ugovor o kupoprodaji za podrum pa da se ta treća rata ima smatrati povratom duple kapare, isto u iznosu od 30.000,00 dem i da su time plaćene rate, a za sljedeće da nije ništa navela. Svjedokinja je iskazala da je tuženik dao punomoć za prodaju podruma na adresi [adresa] svom ocu PC koji je temeljem te punomoći potpisivao te da je ona tražila KC da u izjavi napiše da se sve ranije izjave stavljaju izvan snage upravo zbog toga, jer ih je bilo previše i mogao je manipulirati s njima, da se ne sjeća je li SC potpisao predugovor za prodaju nekretnine u [adresa] u podrumu, ali da je moguće, da TC nikad ništa nije potpisao bez odobrenja AC i suglasnosti ostalih te da je izjave uvijek pripremao ČC, ali da joj nije poznato je li TC imao punomoć za zastupanje ostalih, da je dobila izjave ali da se ne sjeća tko je sve na njima bio potpisan i je su li bile iste, da tuženik nije dobio primjerke izjava jer nikada nije bio prisutan, da ima izjava koju je tuženik potpisao, ali je njoj ČC dao tu izjavu da mu odnese da ju potpiše i to ovu izjavu da se ĐC slaže da je primio 10.000,00 dem na svoj račun i da se slaže da se to pribroji za kupnju stana.

13. Svjedok SC je iskazao da je njegova supruga ZC bila vlasnik tvrtke Medistep koja je bila vlasnik stana u [adresa] te da je objavila oglas da se taj stan iznajmljuje, a na oglas da su se javili ČC i njegova supruga, koji su prihvatili da iznajme stan i da će tu raditi kao ronilačka udruga, tako da je počela suradnja s njima te su razgovarali da je njihov sin vlasnik prostora u podrumu koji je bio roch bau, da je ČC otišao pogledati taj prostor i rekao je da bi on tu imao neke bazene, terapije i da je zainteresiran za kupnju tog podruma, da su odlučili da bi to prodali i onda da je ronilačka udruga uplatila 10.000,00 maraka kapare na račun sina, ovdje tuženika, a u toj ronilačkoj udruzi je bilo više vlasnika, supruga od AC, MC, TC, a ČC da se predstavljao kao direktor, da je ČC stalno donosio potpisivati neke izjave i kad je odustao od kupnje podruma onda da je donio jednu izjavu gdje se sve te izjave stavljaju izvan snage, da su oni odlučili da bi ipak kupili stan i da tih 10.000,00 maraka prebace za ratu stana, za najam stana da su dali odmah 20.000,00 maraka, da su u toj izjavi naveli da bi tih 20.000,00 maraka i ovih 10.000,00 maraka bila prva rata za stan pri čemu je svjedok iskazao da se radi o izjavi na listu 159 spisa, da je njegova supruga ZC dobila dopis od odvjetnice Dasović da se tih 10.000,00 i 20.000,00 maraka stave u prvu ratu za stan bez obzira što je to bila kapara za podrum od koje kupnje su oni odustali pri čemu je svjedok iskazao da je to dopis koji prileži na listu 158 spisa. Svjedok je iskazao da se ne može točno sjetiti sadržaja ni tko je potpisivao izjave, ali zadnju izjavu kojom se sve ranije stavljaju izvan snage da je potpisao on jer da je imao punomoć od svog sina, a njegov sin nikad te ljude da nije vidio, niti sa njima razgovarao jer je on imao punomoć. Svjedok je u odnosu na izjavu od 5. rujna 2001., na listu spisa 52, iskazao da je na toj izjavi na lijevoj strani ispod datuma iste njegov potpis i da se ne sjeća je li dobio primjerak iste, da se ne sjeća je li TC potpisao izjavu u ime ostalih, da se ne sjeća što je sve potpisivao jer je bilo puno toga, odnosno kojekakvih izjava. Svjedok je, a glede pitanja je li tuženik ikada išta potpisao iskazao da misli da mu je samo jednom odnio papir vezano za kaparu od 10.000,00 maraka koja će se prebiti za ratu stana, ali da se ne sjeća točno, da misli da je punomoć na listu 277 spisa punomoć koju mu je dao sin.

14. I-tužiteljica EC je iskazala kako se predmetni poslovni prostor nalazi u podrumu zgrade na adresi [adresa] te da tužitelji nikada nisu upoznali tuženika već da je za predmetni prostor s tužiteljima razgovarao i pregovarao njegov otac SC i pomajka ZC. I-tužiteljica je iskazala kako su u prizemlju te zgrade uzeli poslovni prostor i da su u razgovoru s PC i ZC došli do informacije da namjeravaju prodati oba prostora te da je podrumski prostor u vlasništvu ĐC, da su nakon što su izvršili pregled toga prostora SC i ZC tražili 30.000,00 dem, što su učinili, ali da su isti kao i tuženik stalno prolongirali zaključenje ugovora te da je ugovor u konačnici trebao biti zaključen u rujnu 2001., pri čemu je bilo dogovoreno da tuženik na dan zaključenja ugovora dostavi vlasničku dokumentaciju za navedeni poslovni prostor. I-tužiteljica je dalje iskazala da se tuženik nije pojavio kod njezine odvjetnice već da je njezinoj odvjetnici tuženikova pomajka poslala dopis iz kojeg proizlazi da tužitelji nisu željeli pristupiti zaključenju kupoprodajnog ugovora, ali da tuženik zapravo nikad nije imao niti je mogao pribaviti valjanu vlasničku dokumentaciju za navedeni podrumski prostor, nakon čega da je utvrdila da tuženik nije vlasnik podrumskog prostora pa da su od tuženika zatražili povrat dvostruke kapare. I-tužiteljica je iskazala da su prilikom kupoprodaje navedenog poslovnog prostora tužitelji dogovorili suvlasničke omjere od 60% na strani I-tužiteljice, 20% na strani II-tužitelja i 20% na strani III-tužitelja. I-tužiteljica je iskazala da radi proteka vremena ne može točno iskazati je li se otac tuženika predstavljao kao njegov punomoćnik, ali da su otac i pomajka tuženika uvijek govorili da nastupaju, pregovaraju i razgovaraju u ime tuženika.

15. II-tužitelj JC je iskazao da je u cijelosti suglasan s iskazom I- tužiteljice.

16. Tuženik ĐC je iskazao da do sada uopće nije znao o čemu se radi u ovom postupku, da prisutnu gospodu ne poznaje niti je sa njima vodio kakve razgovore, da su njegovi roditelji imali lokal u [adresa] na uglu [adresa] i [adresa], ali da nema nikakva saznanja, jesu li i kakve razgovore njegovi roditelji SC, otac, i CC, pomajka, imali sa ovdje prisutnima, tužiteljima, da ne zna je li potpisivao bilo kakve izjave vezane za kupoprodaju, da je u [adresa] jedan lokal bio na njegovo ime, ali ne zna je li još, da se taj lokal nalazio u podrumu E, da je taj lokal kupio njegov otac ali da ne zna je li kada je otac kupio odmah išlo na njega ili kasnije te da mu ništa oko kupoprodaje tog prostora nije poznato. Kada mu je predočena izjava od 26. rujna 2001. na listu 4 spisa, tuženik je iskazao da je taj potpis sličan njegovom potpisu, ali da se ne sjeća je li on to potpisao te da se ne sjeća je li njegov otac SC išta potpisivao vezano za kupoprodaju prostora u podrumu, da su stvarni vlasnici prostora u podrumu bili njegovi roditelji, a on samo da je bio upisan na papiru te da mu nije poznato da bi on bio upisan kao vlasnik prostora u podrumu i je li upisan.

17. U tijeku saslušanja svjedoka i stranaka sud nije dopustio ona pitanja koja nisu odlučna za predmet spora.

18. Saslušani svjedoci ČC, ZC i SC suglasno su iskazali da je tvrtka Medistep d.o.o. koja je bila vlasnik stana u [adresa] dala isti u najam za potrebe ronilačke udruge, a za koju udrugu su svjedoci također suglasno iskazali da su u istoj djelovali tužitelji te ČC. Navedeno proizlazi i iz Izjave na kojoj su kao potpisnici naznačeni MEDI-STEP d.o.o., ĐC i Ronilački klub Zagreb (list 159 spisa) pri čemu je saslušani svjedok ČC u svom iskazu potvrdio da je upravo on potpisnik iste za Ronilački klub Zagreb i da je bio predsjednik istog. Stoga je iskaze svjedoka u navedenom dijelu sud ocijenio kao iskrene i uvjerljive.

18.1. Dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedoka u tom dijelu s dijelom iskaza svjedoka PC i ZC u kojem su suglasno iskazali da je ZC bila vlasnik tvrtke Medistep d.o.o. te s nespornom činjenicom da je PC otac, a ZC pomajka tuženika, sud je kao uvjerljive i logične prihvatio iskaze svjedoka ZC i PC u dijelu u kojem su u bitnome suglasno iskazali da su s AC, koji se predstavljao kao predsjednik ronilačke udruge, razgovarali oko prodaje prostora u podrumu zgrade na adresi u [adresa] pri čemu valja dodati da su saslušani svjedoci, I-tužiteljica i II-tužitelj te tuženik u iskazima, koji su u tom dijelu suglasni, iskazali da tuženik osobno nije sudjelovao u tim razgovorima već da su razgovore vodili SC i ZC.

18.2. Dovodeći isto u vezu s utvrđenim uvidom u dokumentaciju u spisu sud je kao životno logično zaključio da su upravo tužitelji osobno ali nastupajući i kao članovi Ronilačkog kluba Zagreb, imajući u vidu njihovu povezanost kroz navedenu udrugu, pregovarali s PC i ZC glede prodaje nekretnine na adresi u [adresa] u podrumu navedene zgrade, pri čemu je očito SC u pregovorima nastupao kao punomoćnik tuženika obzirom se radi o ocu tuženika.

19. Unatoč navedenom, na temelju dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka sud nije stekao uvjerenje da bi između tužitelja i tuženika bio zaključen predugovor o kupoprodaji prostora koji se nalazi u podrumu zgrade na adresi [adresa].

20. Valja istaknuti da je odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje u tekstu ZOO) propisano da je predugovor takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor, a odredbom čl. 45. st. 2. ZOO-a propisano je da propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti ugovora.

21. Odredbom čl. 543. ZOO-a ugovor o prodaji s obročnom otplatom mora biti sastavljen u pisanoj formi.

22. Odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, dalje u tekstu ZV) propisano je da za pravni posao kojem je cilj stjecanje vlasništva nekretnine da bi bio valjan mora biti u pisanom obliku.

23. Dakle, predugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti u pisanom obliku.

24. Posljedično, punomoć dana za zaključenje predugovora mora biti u obliku koji je propisan za sklapanje tog ugovora.

24.1. Naime, odredbom čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovor kao i drugi pravni posao može poduzeti i preko zastupnika dok je odredbom čl. 90. ZOO-a propisano da forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za sklapanje tog ugovora odnosno za poduzimanje tog posla.

Odredbom čl. 91. st. 1. ZOO-a propisano je da punomoćnik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

25. U odnosu na izjave od 5. rujna 2001. (list 52 spisa i list 53 spisa ), a koje je potpisao SC kao punomoćnik tuženika ĐC, ističe se da je podneskom od 23. rujna 2019. u spis dostavljena punomoć od 4. rujna 2001. (list 227 spisa) dana PC od strane ĐC, kojom ga ĐC ovlašćuje da u njegovo ime i za njegov račun može prodati poslovni prostor u [adresa] te za isti potpisati kupoprodajni ugovor i primiti kaparu od bilo kojeg kupca te da je u istoj naznačeno da za naprijed navedeni poslovni prostor nisu u potpunosti razriješeni imovinsko pravni odnosi.

26. Nadalje, tužitelji, a na kojima je teret dokaza u smislu odredbe čl. 221a. ZPP- a, nisu dostavili punomoć koju su navodno I-tužiteljica i II-tužitelj dali III-tužitelju TC za potpis izjave od 5. rujna 2001., a iz koje punomoći bi sud na nedvojben način utvrdio sadržaj iste.

26.1. Imajući u vidu da je prema iskazu svjedoka AC punomoć dana za potpisivanje izjave od 5. rujna 2001., a prema iskazu I-tužiteljice EC punomoć je dana u rujnu 2001. za potpisivanje kupoprodajnog ugovora za podrumski prostor u [adresa], te da je TC poslana faksom, a uzimajući u obzir činjenicu da je predmetni postupak pokrenut 26. studenog 2001., nije životno logično da takva punomoć ne bi bila dostavljena u spis prilikom podnošenja tužbe ili u tijeku postupka sa svom ostalom dokumentacijom dostavljenom u spis.

26.2. Stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja, koje obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, sud je kao nedokazanu uzeo tvrdnju da je III-tužitelj TC na temelju punomoći dane mu od strane I-tužiteljice i II-tužitelja potpisao izjavu od dana 5. rujna 2001.

27. Iz izjave od 26. rujna 2001. proizlazi da je ista potpisana samo od strane tuženika ĐC pa s obzirom da sud na temelju rezultata izvedenih dokaza smatra da ranije izjave nemaju pravni učinak predugovora o kupoprodaji nekretnine, to izjava tuženika od 26. rujna 2001. prema mišljenju suda predstavlja jednostrano očitovanje volje tuženika dano posljedično vođenim pregovorima tužitelja s ocem tuženika PC. Iz iskaza tuženika koji je u tom dijelu suglasan s iskazima saslušanih svjedoka, I-tužiteljice i II-tužitelja proizlazi da tuženik nije osobno sudjelovao u tim razgovorima te da očito s istima nije bio niti upoznat. Iz navedene izjave jasno proizlazi da istom tuženik garantira tužiteljima pravo prvokupa na adresi [adresa] površine 195 m2, u naravi podrum.

27.1. U tom smjeru valja istaknuti i da je uvidom u dopis odvjetnice Danijele Dasović od 25. listopada 2001. utvrđeno da je isti, kao punomoćnica I-tužiteljice i II-tužitelja, uputila tuženiku te da se u sadržaju dopisa poziva na izjavu od 26. rujna 2001. za koju navodi da je istom garantirano pravo prvokupa nekretnine na adresi [adresa], u podrumu.

28. Također, iz izjave od 26. rujna 2001. proizlazi da su kao kupci navedeni I- tužiteljica s 60% vlasništva, II-tužitelj sa 20% vlasništva i III-tužitelj sa 20% vlasništva. Kada se navedeno dovede u vezu s iskazom svjedoka AC, supruga tužiteljice, u dijelu u kojem je iskazao da su tužitelji, a vezano za navedeni poslovni prostor ugovorili suvlasništvo od 60% za njegovu suprugu (I-tužiteljicu) i po 20% za II-tužitelja i III-tužitelja i u dijelu u kojem je iskazao da je bio prisutan razgovorima s bračnim parom PC glede prodaje podrumskog prostora, uvažavajući pri tome okolnost da su tužitelji bili povezani članstvom u Ronilačkom klubu Zagreb u kojem je ČC bio predsjednik i okolnost da je na izjavi od 26. rujna 2001. naveden upravo i ČC, sud je kao iskren ocijenio iskaz saslušane svjedokinje ZC u dijelu u kojem je iskazala da je izjave pripremao ČC.

28.1. Međutim, kao neuvjerljiv je ocijenjen iskaz PC u dijelu u kojem je naveo da je zadnju izjavu kojom se sve ranije stavljaju izvan snage potpisao on jer je imao punomoć svog sina, a s obzirom da suprotno proizlazi iz same izjave od 26. rujna 2001. Naime, iako su izjave od 5. rujna 2001. potpisane od strane PC, na izjavi od 26. rujna 2001. je kao potpisnik naznačen ĐC te je isti potpis ovjeren po javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru pod brojem OV-04817/01 dana 26. rujna 2001.

29. Iz rezultata izvedenih dokaza sud zaključuje da su tužitelji s PC i ZC vodili pregovore glede kupnje prostora u podrumu zgrade na adresi [adresa], ali da pregovori nisu rezultirati sklapanjem valjanog predugovora o kupoprodaji niti ugovora o kupoprodaji, na temelju kojeg bi nastao obvezno pravni odnos između tužitelja i tuženika te u vezi s tim prava i obveze za tužitelje i tuženika, a pregovori sami po sebi ne obvezuju (čl. 30. st. 1. ZOO).

30. Nastavno na utvrđeno, sud smatra da iznos od 30.000,00 DEM što iznosi 15.338,76 eur (1 eur=1.95583 DEM), koji iznos je djelomično pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12920/01 od 25. siječnja 2010. naloženo tuženiku platiti tužiteljima, nije dan u smislu odredbe čl. 79. st. 1. ZOO-a kao znak da je ugovor sklopljen (kapara) pa u konkretnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 80. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

30.1. Stoga, tuženik nije u obvezi isplatiti tužiteljima iznos od 15.338,76 eur koji bi tužiteljima uz već pravomoćno dosuđen iznos od 15.338,76 eur predstavljao iznos dvostruke kapare, a kako to tužitelji neosnovano tvrde.

31. Uzgred se dodaje da je u Izjavi od 5. rujna 2001. (list 53 spisa), koju su u spis dostavili upravo tužitelji, navedeno da za prostor u podrumu zgrade [adresa] još nisu u potpunosti riješeni međuvlasnički odnosi pa uz činjenicu da su zemljišne knjige javne knjige, tužitelji su svakako mogli znati zemljišnoknjižno stanje glede predmetne nekretnine. U takvim okolnostima tužitelji su očito prilikom pregovora glede kupnje podrumskog prostora bili upoznati da ta nekretnina nije upisana kao vlasništvo tuženika te su očito uvažavajući te okolnosti i pristupili pregovorima dakle s određenim rizikom, pa stoga sud smatra nedokazanima tvrdnje tužitelja kako do sklapanja kupoprodajnog ugovora nije došlo krivnjom tuženika jer nekretnina nije knjižno sređena.

32. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 15.338,75 eur, a koji tužitelji zahtijevaju po osnovi čl. 80. st. 2. ZOO-a, s zateznom kamatom od 26. rujna 2001. do isplate odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

33. U odnosu na zateznu kamatu koja teče na iznos od 15.338,76 eur za koji je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12920/01 od 25. siječnja 2010., u dijelu koji je pravomoćan, naloženo tuženiku isplatiti solidarno tužiteljima, valja istaknuti da iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelji vodili pregovore glede kupnje prostora u podrumu zgrade na adresi [adresa] ali da navedeni pregovori nisu rezultirali sklapanjem valjanog predugovora te davanjem kapare u svezi s tim, pa je sud po pitanju vraćanja kamate na tako dosuđeni iznos od 15.338,76 eur primijenio odredbu čl. 214. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

33.1. Imajući u vidu utvrđeno izvedenim dokazima i to da su tužitelj vodili pregovore glede kupnje prostora u podrumu zgrade na adresi [adresa], odnos tužitelja kroz djelovanje u Ronilačkom klubu Zagreb te da su za Ronilački klub Zagreb očito nastale određene novčane obveze vezano njegovo djelovanje i zakup prostora na adresi [adresa] od tvrtke Medi step d.o.o., kojeg je vlasnik bila ZC, pomajka tuženika, a za koju iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, koji su u tom dijelu suglasni, nedvojbeno proizlazi da je sudjelovala u pregovorima glede prodaje prostora u podrumu zgrade u [adresa] i da je s istima bila upoznata, te dovodeći isto u vezu s dijelovima iskaza saslušanih svjedoka te I- tužiteljice i II-tužitelja, koje je sud ocijenio kao uvjerljive u tom dijelu obzirom su u tom dijelu suglasni, iz kojih proizlazi da tuženik nije osobno sudjelovao u razgovorima glede prodaje prostora u podrumu zgrade u [adresa], sud je uvjerenja da tuženik nije bio nesavjestan stjecatelj iznosa od 15.338,76 eur pa zatezna kamata na tako dosuđeni iznos sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a teče od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dakle od 26. studenog 2001. do isplate.

34. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 210. st. 1. ZOO-a, čl. 214. ZOO- a, čl. 277. st. 1. ZOO-a, čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) odlučiti kao pod točkom II i III izreke presude.

35. Sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima pa nije posebno cijenio preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju te nije izvodio po strankama preostale predložene dokaze.

35.1. U odnosu na izjavu MC, na kojoj je potpis istog ovjeren dana 6. veljače 2003. po javnom bilježniku Obreniju Ribariću i izjavu MC, na kojoj je potpis istog ovjeren dana 13. svibnja 2003. po javnom bilježniku Ljiljani Herceg Miličević pod brojem OV-3990/2003 valja istaknuti da se stranke saslušavaju neposredno pred sudom te da odredbama Zakona o parničnom postupku nije propisana mogućnost da stranke svoj iskaz daju u pisanoj formi. Stoga navedene izjave sud nije posebno cijenio.

36. Prilikom odluke o trošku parničnog postupka sud je imao u vidu okolnost da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 60.000,00 DEM odnosno 30.677,51 eur, ali i da je tuženik u tijeku postupka podnio protutužbu radi isplate iznosa od 27.916,53 eur o kojoj je odlučeno prvostupanjskom presudom, koja je u tom dijelu pravomoćna, na način da je u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev tuženika.

Kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja poći od činjenice da je protutužba samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi odnosno uspjeh stranaka u sporu se posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe.

36.1. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika valja istaknuti da su stranke u pogledu istog uspjele u približno jednakim dijelovima pa primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je nastali u pogledu istog. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV izreke presude.

36.2. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja valja istaknuti da je isti u cijelosti pravomoćno odbijen kao neosnovan pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik-protutužitelj dužan naknaditi I-tužiteljici troškove postupka koji su nastali u povodu protutužbenog zahtjeva. Dakle, trošak postupka u odnosu na protutužbeni zahtjev je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT), za radnje koje se odnose na protutužbeni zahtjev, a prema troškovniku koji je je punomoćnica I-tužiteljice podnijela na ročištu za glavnu raspravu dana 11. siječnja 2010.

I-tužiteljici je dosuđen trošak sastava podneska od 12. rujna 2002. u iznosu od 500,00 eur (tbr.8.tč.1.OT, 250 bodova), za zastupanje na ročištu dana 17. rujna 2002. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.5.OT, 50 bodova), za zastupanje na ročištu dana 22. siječnja 2003. u iznosu od 250,00 eur (tbr.9.tč.2.OT, 125 bodova), za zastupanje na ročištu dana 22. rujna 2003. u iznosu od 250,00 eur (tbr.9.tč.2.OT, 125 bodova), za zastupanje na ročištu dana 19. siječnja 2009. u iznosu od 250,00 eur (tbr.9.tč.2.OT, 125 bodova), za sastav podneska od 29. svibnja 2009. u iznosu od 500,00 eur (250 bodova, tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 1. lipnja 2009. u iznosu od 100,00 eur (50 bodova, tbr.9.tč.5.OT), sve uvećano za 22% PDV-a, za zastupanje na ročištu dana 22. rujna 2009. u iznosu od 250,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 9. studenog 2009. u iznosu od 500,00 eur (250 bodova,tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 11. siječnja 2010. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.1.OT, 250 bodova), sve uvećano za 23% PDV-a što iznosi 3.916,50 eur.

32.3. I-tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 3. ožujka 2003. (požurnica), od 31. ožujka 2003., od 14. travnja 2003., od 30. svibnja 2003., od 1. listopada 2003., od 31. listopada 2003. (požurnica), od 28. srpnja 2008. (požurnica), od 4. lipnja 2009. i od 8. lipnja 2009. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice glede protutužbenog zahtjeva dok podnesak od 23. svibnja 2003. i od 26. svibnja 2003. ne prileže spisu.

32.4. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

32.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V izreke presude.

U Zagrebu, dana 16. prosinca 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis