Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-848/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2499/2024-8 od 26. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tuženika Addiko Bank d.d. i žalba tužiteljice ŠE kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2499/2024- 8 od 26. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi;
"Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.776,01 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
-72,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,
-75,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 116,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 103,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 98,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2008. do isplate,
- 104,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 95,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 95,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 102,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 170,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 148,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2008. do isplate,
- 178,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 184,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2009. do isplate,
- 187,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2009. do isplate,
- 179,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 181,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 170,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu 01.06.2009. do isplate,
- 162,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 164,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 168,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 168,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 163,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2009. do isplate,
- 171,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 178,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 187,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 185,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 198,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 210,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2010. do isplate,
- 202,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 240,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 232,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2010. do isplate,
- 257,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 248,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 234,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2010. do isplate,
- 264,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 325,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 261,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 271,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 260,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 262,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.05.2011. do isplate,
- 311,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 316,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 374,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 352,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 329,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 316,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 314,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 325,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 334,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 336,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 329,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 333,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 336,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 331,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2012. do isplate,
- 333,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 329,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 321,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 329,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 334,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 331,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 314,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 328,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 329,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.04.2013. do isplate,
- 324,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 307,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 306,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 310,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 317,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 327,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 322,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 325,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 329,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 182,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 186,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 184,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 180,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 178,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2014. do isplate,
- 179,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,
- 184,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,
- 189,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 188,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,
- 191,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,
- 194,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 192,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,
- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,
- 219,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,
- 219,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana."
II. Prihvaća se (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se Tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da Tužitelju: ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 14.975,35 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 37,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,
- 24,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,
- 18,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2008. do isplate,
- 25,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,
- 15,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,
- 16,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 23,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 91,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,
- 68,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2008. do isplate,
- 99,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,
- 104,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2009. do isplate,
- 107,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2009. do isplate,
- 100,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,
- 101,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,
- 90,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 82,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,
- 84,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,
- 89,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,
- 88,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,
- 84,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2009. do isplate,
- 92,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,
- 98,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,
- 108,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 106,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 118,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,
- 130,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2010. do isplate,
- 122,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 160,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,
- 152,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2010. do isplate,
- 177,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,
- 169,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,
- 155,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2010. do isplate,
- 184,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,
- 246,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,
- 182,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,
- 192,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,
- 180,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,
- 182,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.05.2011. do isplate,
- 232,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,
- 236,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,
- 278,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 256,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,
- 233,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,
- 220,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,
- 218,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,
- 229,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,
- 238,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,
- 239,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,
- 233,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,
- 237,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,
- 240,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,
- 235,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2012. do isplate,
- 237,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,
- 233,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,
- 225,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 233,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,
- 238,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,
- 235,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,
- 218,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,
- 232,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,
- 233,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.04.2013. do isplate,
- 228,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,
- 210,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,
- 210,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 214,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,
- 221,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,
- 230,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,
- 226,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,
- 229,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,
- 233,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,
- 156,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,
- 160,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,
- 159,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,
- 154,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,
- 153,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2014. do isplate,
- 153,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,
- 159,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,
- 163,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 162,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,
- 166,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,
- 168,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 167,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,
- 167,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana."
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 6.671,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude (26. lipnja 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.''
2. Protiv presude u cijelosti tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ukazuje se na povredu odredaba parničnog postupka i to članka 354. st. 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku. Ponavlja se da je 20. siječnja 2016. sklopljen Aneks uz Ugovora o kreditu br. 236-42/2006., koji je sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Sklapanjem Aneksa nastala je nova pravna osnova i zato u ovom predmetu ne može biti govora o tome da je tuženik nešto stekao od tužitelja bez valjane pravne osnove. Tuženik smatra da iz revizijske odluke u tzv. predmetu Franak proizilazi da pravni interes ne bi postojao da su svi potrošači sklopili aneks o konverziji. Tuženik ističe da je pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz oglednog spora u cijelosti usuglašeno s osnovnim postavkama obveznog prava. Naime, pod pretpostavkom da su odredbe prvotno sklopljenog Ugovora ništetne (što tuženik osporava), nije postojala nikakva zakonska zapreka da tužitelj i tuženik (naknadno) stvore pravnu osnovu za sva plaćanja koja su (prethodno) učinjena bez nje. Tuženik upućuje i na sve raširenije shvaćanje drugostupanjskih sudova koji navode kako tužitelji u portfelju konvertiranih predmeta nemaju pravo na restituciju. Tuženik je na nalaz i mišljenje vještaka istakao prigovore koji su matematičke naravi, što vještak nije prihvatio kao niti uvažavanje negativnih razlika. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna iz razloga što ista nije zabranjena odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu. Tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope, a do porasta kamatnih stopa moglo je doći isključivo zbog objektivnih (tržišnih) kriterija. Ovlaštenje ugovornih strana da ugovore primjenu valutne klauzule proizlazi iz slobode uređivanja obveznih odnosa. Sudionici slobodno uređuju obvezne odnose, uz ograničenje da ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Ugovaranjem valutne klauzule tužitelj i tuženik su dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Tužitelj je imao pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika, detaljno je analizirao sve opcije i u konačnici podnio zahtjev za odobrenje kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, te nije bio ni na koji način prisiljen sklopiti ugovor o kreditu s takovom valutnom klauzulom. Sud nije provodio ni tzv. test transparentnosti ni tzv. test poštenosti, pa je sud predmetne odredbe ZZP-a 03 pogrešno primijenio na predmetni spor, čime presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a usto je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Sud je naložio tuženiku plaćanje zateznih kamata od dana stjecanja, a tuženik tvrdi da je poštovao sve aktualne zakonske propise, pa smatra da je neživotno i pravno neosnovano smatrati nepoštenim stjecateljem onoga koji poštuje sve zakonske odredbe. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen prigovor zastare. Sud nije nikako ocijenio dokazne prijedloge, a ponajprije personalne, pa se presuda ne može ispitati, te je riječ o neobrazloženoj sudskoj presudi što je suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku, Ustavu Republike Hrvatske te Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik u cijelosti osporava izreku presude u pogledu dodijeljenih troškova tužitelju, posebno dio kojim je tužitelju priznat parnični trošak vrednujući odvjetnički bod s 2,00 EUR i za one radnje poduzete prije 5. studenog 2022. Navedeno predstavlja retroaktivnu primjenu prava. Tužitelj nije u potpunosti uspio u sporu jer je odbijen glavni postavljeni tužbeni zahtjev, pa nije jasno zašto je sud priznao i dodijelio tužitelju 100% iznosa priznatog troška. Odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, pa nije osnovan zahtjev za naknadu navedenog troška i potrebno je odbiti tužitelja u dijelu troška kojeg je zahtijevao na ime naknade pristojbe za tužbu. Predlaže se preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da u potpunosti naknadi troškove parničnog postupka tuženika, podredno ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv toč. I. izreke presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je sud počinio više bitnih povreda odredaba parničnog postupka, uključivo iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tužitelj pogrešnim smatra stajalište suda da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stope kamata iz čl. 26. st. 3. ZOO. Tuženik je (jednostrano i bez pojedinačnog pregovaranja) odredio i početnu stopu kamate i način promjene te stope. Radi se o jedinstvenoj ugovornoj klauzuli koju se kao takvu treba ocijeniti. Tužitelj prilikom zaključenja Ugovora nije mogao utjecati na visinu početne stope isto kao što nije mogao utjecati na njezine kasnije promjene, pa jednostrano određivanje obveze obuhvaća određivanje početne stope kamate kao i određivanje kasnijih promjena. Kada bi početna stopa bila valjano ugovorena, ista se ne može primijeniti na cijelo razdoblje otplate kredita na način da se „fiksira“ odlukom suda, jer bi to bilo protivno samoj volji ugovornih strana. Okolnost da promjenjiva stopa nije ugovorena sukladno kogentnim propisima, ne daje sudu pravo da svojom odlukom izmijeni sadržaj ugovornog odnosa stranaka na način da pretvori narav ugovorene stope iz promjenjive u fiksnu. Ugovor sadrži obvezu tužitelja na plaćanje kamate, no stopa ugovorene kamate nije (valjano) određena. Predlaže se preinačiti pobijanu odluku na način da se u cijelosti prihvati prvopostavljeni zahtjev tužitelja te da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu. Temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.
6.1. Temeljem čl. 250. ZPP sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da vještak u svojem nalazu i mišljenju se zadrži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, a što je sve prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima i učinio, a vještak je otklonio prigovore na svoj nalaz i mišljenje. Prvostupanjski sud je utvrdio da se prigovori tuženika nisu odnosili na matematički izračun, već na pravna pitanja, pa je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je dan stručno i nepristrano. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju tvrdeći da treba uzeti u obzir i tzv. negativne razlike. Sud je vještaku dao zadatak da izračuna pozitivne razlike obzirom da tuženik nije tijekom postupka podnio protutužbu, niti stavio prigovor radi prebijanja u kojemu bi zatražila tzv. negativne razlike. Sud smatra da tuženik nema pravo na isplatu negativnih razlika sve da je i stavio prigovor radi prebijanja ili podnio protutužbu iz razloga što plaćanjem manjih iznosa od onih navedenim u otplatnom planu, tuženiku nije nastala nikakva šteta, pa je iz tog razloga uzeo samo pozitivnu razliku i iznos preplaćenog dosudio tužiteljici.
7. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili te kako ih je ocijenio.
8. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP-a, o čemu će biti govora u nastavku obrazloženja.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužiteljice i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.
10. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, a da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
12. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
13. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:
- da je predmet spora glavni tužbeni zahtjev za isplatom stečenog bez osnove u iznosu od 21.776,01 EUR u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO
- da je prvi eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 14.975,35 EUR u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu
- da tuženik tvrdi da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je izvršena konverzija kredita u eure, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, te da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, kao i da je zahtjev tužiteljice zastario
- da je utvrđeno da je tužiteljica s pravnim prednikom tuženikom 28. veljače 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj: 236-42/2006 s navedenom namjenom – stambeni kredit za dovršenje kuće, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 132.800,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF banke vežećem na dan korištenja kredita
- da je kredit odobren s rokom otplate 25 godina, u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 795,80 CHF po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja
- da je u čl. 3. ugovora ugovorena kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 %, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke (čl. 6.)
- da se radi o stambenom kreditu, te da tužiteljica ima status potrošača jer je kao fizička osoba sklopila pravni posao radi realizacije namjenskog kredita, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti, koji status tuženik ni ne osporava
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks ugovora – konverziju i to 20. siječnja 2016.
- da je tužiteljica dokazala da je s prednikom tužene banke sklopila predmetni ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi
- da sud zaključuje da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke, te u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima
- da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana
- da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke
- da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužiteljica kao korisnik kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate
- da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača
- da promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika
- da je utvrđeno suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne
- da je tuženik više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, što isti ni ne osporava, pa iako povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope, ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja, te je kao takva nepoštena
- da je utvrđeno da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli
- da odredba o valutnoj klauzuli nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ
- da valutna klauzula iz čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora
- da odredba ugovora o kreditu je ništetna u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, no nije ništetna u dijelu kojim su stranke ugovorile kamatnu stopu od 5,25 % godišnje
- da ugovor o kreditu može opstati bez odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i bez dijela odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima kojom je sav teret tečajne razlike prebačen na tužitelja kao korisnika kredita
- da promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, pa su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne
- da je u konkretnom slučaju nesporno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj
- da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora
- da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi
- da je potrebno utvrditi je li konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama
- da ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada
- da se konverzija valutne klauzule provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR
- da činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužitelja i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka
- da činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor o kreditu nije od značaja na restitucijski zahtjev, jer konverzija pravno nije od utjecaja na utuženu obvezu tuženika da tužiteljici vrati stečeno bez osnove
- da je iz nalaza i mišljenja vještaka Petra Bajla, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo utvrđeno da potraživanje tužitelja prema tuženiku u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO iznosi 21.776,01 EUR
- da u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu da tada tražbina tužitelja iznosi 14.975,35 EUR
- da je zbog navedenog valjalo kao neosnovan odbiti glavni tužbeni zahtjev, a ujedno prihvatiti (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, te naložiti tuženiku isplatiti iznos od 14.975,35 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama
- da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja
- da je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, pa on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta
- da je tužba podnesena 11. lipnja 2019., pa je podnesena prije nastupa zastare.
14. Kako će se ovaj i sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. ZS i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske - ''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) te da prema čl. 3. st. 1. ZS sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.
15. Nedvojbeno je da je zahtjev tužiteljice za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a što je sud prvog stupnja utvrdio. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
17. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
18. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika, a što je pravilno prvostupanjski sud utvrdio.
19. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 28. veljače 2006. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.
20. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 2. travnja 2008., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.
21. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi preplatila tuženiku utuženi iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužiteljici taj iznos sa zateznom kamatom od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja.
22. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
23. U odnosu na žalbene navode, prema kojima sud odlučujući o zahtjevu tužiteljice nije cijenio od kakvog je značaja za razrješenje spora to što su parnične stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu, temeljem kojega je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR, valja istaći da je sud prvoga stupnja utvrdio da tužiteljica konvertiranjem kredita iz valute CHF u valutu EUR, nije u potpunosti dovedena u pravni položaj u kojem bi bio da je zaključila Ugovor o kreditu u valuti EUR, jer nije u potpunosti obeštećena glede štetnih posljedica koje su za nju nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli. Slijedom toga, sud prvog stupnja pravilno zauzima i stav da tužiteljica ima pravni interes za pokretanje i vođenje predmetne restitucijske parnice, odnosno da je u predmetnoj parnici ovlaštena pozivati se na ništetnost spornih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te temeljem toga zahtijevati uklanjanje svih štetnih posljedica koje su one proizvele tijekom njihove primjene. Ukazuje se na pravno shvaćanje Europskog suda izraženog u odluci donesenoj u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019., prema kojem potrošač mora imati pravo na ostvarenje potpune pravne zaštite koji ne može smanjiti niti provedena konverzija, što znači da čin konverzije kredita sam po sebi ne može isključiti provođenje kontrole nepoštenosti konvertiranih ugovornih odredbi, već naprotiv zahtjeva u svakom konkretnom slučaju provjeru da li je provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena pravična ravnoteža narušena ništetnim ugovornim odredbama.
24. Da u slučaju konverzije nisu u potpunosti uklonjene štetne posljedice koje su proizvele ništetne konvertirane odredbe osnovnog ugovora, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda donesenoj u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020., prema kojem bi se potrošač sklapanjem sporazuma, kojim se zamjenjuju ništetne ugovorne odredbe novim odredbama, mogao odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13, ali samo i isključivo da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče (uvjet transparentnosti), odnosno da je prilikom tog odricanja bio svjestan neobvezujuće naravi nepoštenih ugovornih odredbi, i da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripadao temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi.
25. Uz argumentaciju prvostupanjskog suda, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju navedenom uvjetu transparentnosti nije bilo udovoljeno. Naime, u Dodatku ugovora se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužiteljica izjavila da se, nakon njegova sklapanja, odriče prema tuženoj bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu. Utvrđeno je da se sporazumom o konverziji riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije i obveza proizašlih iz nesporno ništetnih ugovornih odredaba, a što je nesporno utvrđeno provedenim vještačenjem.
26. Treba reći da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
27. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019. Za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., nastupila je 14. lipnja 2023., pa je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio glavni tužbeni zahtjev, a ujedno prihvatio (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice te naložio tuženiku isplatiti iznos od 14.975,35 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to presuđeno u točki II. izreke pobijane presude.
28. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te sukladno postavljenim zahtjevima. Sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19, te predmet ABC i ABC protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda RH, br. U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017.) Na žalbene navode valja istaći, da je tužiteljica postavila glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te da je sud prvoga stupnja glavni tužbeni zahtjev odbio u cijelosti a usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, vrijednosti predmeta spora tužbenih zahtjeva kod eventualne kumulacije se ne zbrajaju jer tužiteljica ne traži da se prihvate oba zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-x-348/10 od 29. veljače 2011). Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužiteljici odredio naknadu samo onih troškova, koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud, što je prvostupanjski sud i učinio pravilno primjenivši čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'', broj 118/18 i 51/23, dalje u tekstu: ZSP) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. Glede primjene Tarife, treba reći da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a što je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno učinio.
29. Zbog navedenog žalbe tužiteljice i tuženika je valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.
30. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
31. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njezina žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
