Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
[adresa]
N 14
Poslovni broj: P-693/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, po sutkinji tog suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u pravnoj stvari tužitelja NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milanu Rimay, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , izvan ročišta, 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između tužitelja, NL iz [adresa], i tuženika, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE
BANK d.d. iz Rijeke i to:
▪ odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102682663, od 24.10.2005. godine, kojom je određena obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, u visini 1,50% od iznosa kredita, ▪ odredba članka 8. stavak 1. i 2. Ugovora broj 2402006-1031262160 / 51404607- 5104104314, od 25.09.2008. godine, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se može mijenjati u skladu s važećim odlukama tuženika, ▪ odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607- 5104104314, od 25.09.2008. godine, kojom je određena obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, u visini 3,00% od iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, da tužitelju, NL iz [adresa], plati iznos od 707,49 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:
- na iznos od 162,57 eur od 24.10.2005. do isplate,
- na iznos od 220,82 eur od 25.09.2008. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.05.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.06.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.07.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.08.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.09.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.10.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.11.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.12.2009. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.01.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.02.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.03.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.04.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.05.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.06.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.07.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.08.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.09.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.10.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.11.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.12.2010. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.01.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.02.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.03.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.04.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.05.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.06.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.07.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.08.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.09.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.10.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.11.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.12.2011. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.01.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.02.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.03.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.04.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.05.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.06.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.07.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.08.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.09.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.10.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.11.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.12.2012. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.01.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.02.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.03.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.04.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.05.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.06.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.07.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.08.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.09.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.10.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.11.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.12.2013. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.01.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.02.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.03.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.04.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.05.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.06.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.07.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.08.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.09.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.10.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.11.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.12.2014. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.01.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.02.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.03.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.04.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.05.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.06.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.07.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.08.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.09.2015. do isplate,
- na iznos od 4,15 eur od 01.10.2015. do isplate,
po stopi koja je:
do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, - od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine, određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
- od 01.01.2024. do isplate, određena za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 189,82 eur (sto osamdeset devet eura i osamdeset dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja ove presude odnosno od 16. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj navodi da parnične stranke i to tuženik kao kreditor i trgovac, a tužitelj kao korisnik kredita i potrošač, sklopile su sljedeće potrošačke ugovore o kreditu: dana 24.10.2005. godine, Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102682663, za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, u iznosu od 17.200,00 CHF (dalje: Ugovor/05), dana 25.09.2008. godine, Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404607-5104104314, gotovinski kredit, u iznosu od 7.800,00 EUR (dalje: Ugovor/08). Tim Ugovorima, između ostalog je ugovoreno: članak 10. Ugovora/05 - plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, koja se plaća prije korištenja kredita, u visini od 1,50% od iznosa kredita; članak 8. Ugovora/08 - redovna kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosila je 9,95% godišnje, a može se mijenjati u skladu s važećim odlukama tuženika; članak 10. Ugovora/08 - plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, koja se plaća prije korištenja kredita, u visini od 3,00% od iznosa kredita. Citirane ugovorne odredbe iz točke 1. Tužbe ugovorene su na način koji je protivan zakonu. Navedeno iz razloga što: - se među strankama o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo; - tuženik niti prije, a niti u vrijeme sklapanja tih ugovora, o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu zahtjeva, nije tužitelju, kao potrošaču, prethodno pružio potrebne informacije, odnosno dao potrebna objašnjenja; - Ugovorom/08 nisu bili utvrđeni jasni, egzaktni i transparentni parametri, odnosno kriteriji i uvjeti promjenjivosti redovne kamatne stope; - tuženik nije tužitelja informirao o tome na što se sporne naknade odnose i zašto iste iznose upravo tih fiksnih (paušalnih) 1,50%, odnosno 3,00% od iznosa kredita, kao niti što se tim naknadama točno plaća i zbog čega, te kakva je struktura tih troškova; - je tuženik sporne odredbe unaprijed uglavio u svoj standardizirani obrazac ugovora o kreditu, bez pružanja tužitelju ikakvih mogućnosti da na takve odredbe na bilo koji način utječe. Također, tužitelju nisu bili uručeni nikakvi drugi akti kojima bi eventualno bili regulirani parametri i kriteriji promjene kamatne stope, odnosno koji bi sadržavali potrebne informacije o spornim naknadama. Nadalje, tuženik je iznose spornih naknada naplatio, odnosno ustegnuo iz ukupnog iznosa kredita, kako to proizlazi iz spomenutih odredbi ugovora. To znači da je tužitelj te naknade otplaćivao kao i redovan kredit, što znači da je na te iznose plaćao još i ugovorene kamate kroz cijelo razdoblje otplate kredita pa je tužitelj u konačnici po toj osnovi platio još i više nego što su te naknade iznosile u nominalnom iznosu. Na to tužitelj također nije bio upozoren, niti mu je to bilo objašnjeno prilikom sklapanja ugovora. Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao u odnosu na koji moraju vrijediti sva temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obvezno pravnom odnosu, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zloupotrebe prava. Uglavljivanjem i nametanjem neodređene i netransparentne odredbe u ugovor, a na koju odredbu tužitelj, kao potrošač i slabija ugovorna strana, nije imao utjecaj, tuženik je postupio protivno svim navedenim načelima, a posebno suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 12. (u odnosu na Ugovor iz 2005.), odnosno članka 4. (u odnosu na Ugovor iz 2008.) Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pritom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a što je, obzirom na sve navedeno, u konkretnom slučaju izostalo. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 ; na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora/05; dalje: ZoZP/03), odnosno članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 ; na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora/08; dalje: ZoZP/07), određeno je da se: - ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu/znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, - smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tuženik je, uglavljujući u svoj unaprijed pripremljeni ugovor prethodno spomenute odredbe, a bez ostavljanja mogućnosti tužitelju da na iste utječe, prouzrokovao značajnu/znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih stranaka i to na štetu tužitelja, kao potrošača pa se takve ugovorne odredbe smatraju - nepoštenima. Sukladno odredbi članka 87. ZoZP/03, odnosno članka 102. ZoZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništava/ništetna. Ništetne su, stoga, zbog načina kako su ugovorene: - odredba članka 10. Ugovora/05, kojom je određena obveza tužitelja da plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, u visini 1,50% od iznosa kredita; - odredba članka 8. stavak 1. i 2. Ugovora/08, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se može mijenjati u skladu s važećim odlukama tuženika; - odredba članka 10. Ugovora/08, kojom je određena obveza tužitelja da plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, u visini 3,00% od iznosa kredita. 4. Temeljem spomenutih, ništetnih odredbi o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, tuženik je tužitelju: ▪ po Ugovoru/05, dana 24.10.2005. godine, naplatio naknadu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 258,00 CHF (1,5% od 17.200,00 CHF = 258,00), odnosno 1.224,91 KN, a što prema fiksnom tečaju konverzije danas iznosi 162,57 EUR (1.224,91 : 7,53450 = 162,57); ▪ po Ugovoru/08, dana 25.09.2008. godine, naplatio naknadu u u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 234,00 EUR (3% od 7.800,00 EUR = 234,00), odnosno 1.663,74 KN, a što prema fiksnom tečaju konverzije danas iznosi 220,82 EUR (1.663,74 : 7,53450 = 220,82). Tuženik je, u razdoblju nakon sklapanja Ugovora/08, jednostrano mijenjao tamo naznačenu kamatnu stopu (9,95%), što je za posljedicu imalo i mijenjanje tamo definiranog mjesečnog anuiteta (129,29 EUR), od 25.09.2008 do 30.04.2009. 9,95 % (početna) 129,29 (početni,) od 01.05.2009.do 31.07.2014. od 10,90 % 132,90 eur, 01.08.2014. do 31.12.2014. 10,968 % 133,00 eur, 01.01.2015. do 01.10.2015. 10,752 % 132,88 eur. Plaćajući uvećane mjesečne anuitete, a uslijed tuženikovog jednostranog povećanja kamatne stope, tužitelj je preplatio svoju obvezu po toj osnovi za iznos od najmanje 324,10 eur. Obzirom da je tuženik spomenute iznose iz točka 4. i 5. Tužbe naplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora, dužan je vratiti tužitelju tako naplaćene novčane iznose, a sve temeljem odredbe članka 104., odnosno 323. ZOO-a. Tuženik je bio nesavjestan i nepošten stjecatelj jer je sporne ugovorne odredbe, koje su nepoštene i ništetne, sam sastavio i iste nametnuo tužitelju. Stoga je tuženik, temeljem odredbe članka 214., odnosno članka 1115. ZOO-a, na iznos koji je neosnovano stekao dužan platiti i zateznu kamatu, tekuću od dana neosnovanog stjecanja pa do isplate. Slijedom navedenog, od tuženika se potražuje iznos od ukupno 707,49 EUR i to kako slijedi: ▪ iznos od 162,57 EUR, za naplaćenu naknadu po Ugovoru/05, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 24.10.2005. godine pa do isplate; ▪ iznos od 220,82 EUR, za naplaćenu naknadu po Ugovoru/08, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 25.09.2008. godine pa do isplate; ▪ iznos od 324,10 EUR, za preplaćene iznose po osnovi jednostranih promjena kamatne stope, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa pa do isplate. Člankom 14. st. 1. Ugovora/05, odnosno člankom 14. st. 6. Ugovora/08, ugovorena je nadležnost suda prema mjestu sjedišta tuženika. Navedene odredbe također su ništetne jer se radi o odredbi standardnog, po tuženiku unaprijed formuliranog Ugovora, o kojima se među strankama nije pojedinačno pregovaralo. Spomenute odredbe su nepoštene jer tužitelju nameću preveliki teret, da u slučaju spora mora putovati preko 220 km izvan mjesta svog prebivališta, u jednom pravcu, zatim da u drugom gradu, gdje nikoga ne poznaje, mora angažirati i punomoćnika koji će ga zastupati, te bi tužitelj zbog svega navedenog u konačnici imao i vrlo visoke troškove. Prema tome, radi se o odredbama koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja. U Zaključku, usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog dana 05.11.2020. godine (SuIV–308/2020), zauzet je stav da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, te da je ista ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Isto stajalište zauzeto je i u nizu odluka Županijskih sudova (Rješenje ŽS-Zgb, Gž-1967/2021, od 04.06.2021. god.; Rješenje ŽS-Zgb, Gž- 2810/2023, od 17.08.2023. god.; 3. Rješenje ŽS-ST, Gž144/2024, od 19.11.2024. god.). Slijedom toga, mjesna nadležnost ovog suda temelji se na kriteriju iz odredbe članka 59. ZPP-a, odnosno kriteriju mjesta sklapanja ugovora i nastanka spora u povodu djelatnosti tuženikove poslovnice u [adresa]. Stoga tužitelj podnosi tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu.
2. Sud je sukladno odredbi čl. 284., čl. 285. st. 2, i čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) dostavio tuženiku tužbu sa svim prilozima, te ga je pozvao da u roku od 30 dana može podnijeti pisani odgovor na tužbu, sve uz upozorenje da su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te da ako tuženik ne dostavi odgovor na tužbu u roku koji mu je određen tim dopisom će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) temeljem čl. 331.b.
3. Tuženik je tužbu s prilozima primio dana 8. rujna 2025. od kada mu je počeo teći rok od 30 dana iz čl. 285. st. 2. ZPP-a, radi davanja odgovora na tužbu. Iako je tuženik uredno primio poziv radi davanja odgovora na tužbu, isti nije podnio, a bio je upozoren na zakonske posljedice propisane čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. ZPP-a, pa je sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti propisani citiranom zakonskom odredbom, jer prema ocijeni ovoga suda, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica koje su navedene u tužbi, koje nisu u protivnosti s predloženim dokazima i pisanom dokumentacijom priloženom uz tužbu (list 9-54).
4. Kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je temeljem odredbe čl. 331b st. 1. ZPP-a i čl. 9. u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 I 155/23 dalje: ZOO) donio presudu zbog ogluhe, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
5. Prema ocijeni ovoga suda dispozicije stranaka nisu u protivnosti s prisilnim propisima iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
Sud je tužitelju u ovom postupku dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eur sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 dalje: Tarifa), PDV na naznačenu poduzetu odvjetničku radnju u iznosu od 37,50 eur sukladno Tbr. 46. OT, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eur sukladno Tar. br. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj:37/23), kao i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 19,91 eur sukladno Tar. br. 2. iste Uredbe,
6.1. Sud tužitelju na ime sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 39,82 eur i presudu zbog ogluhe nije dosudio zatraženi trošak od 39,82 eur, a sve obzirom da pravilnom primjenom Uredbi o tarifi sudskih pristojbi i to Tar br. 2. st. 2. tužitelju pripada upravo dosuđeni iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eur i za presudu zbog ogluhe iznos od od 19,91 eur.
7. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Križevcima, 16. prosinca 2025.
Sutkinja
Ivana Prosenečki Kamenjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).