Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-437/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LŠ, zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Zlataru protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K- 380/2021-59 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ODO u Zlataru te se ukida prvostupanjska presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) okrivljenik LŠ oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-22 oštećeni NŠ upućen je s imovinsko- pravnim zahtjevom po osnovi prouzročenih duševnih boli u iznosu od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-22 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika padnu na teret državnog proračuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Zlataru, zbog bitne povrede odredaba ZKP iz čl. 468. st. 1. toč. 11. u vezi s čl. 467. st. 1. toč. 1. ZKP i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. u vezi čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno postupak pred drugog suca pojedinca.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-515/2023-3 od 28. srpnja 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjski sud navodi da nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio da bi čuo kako okrivljenik oštećeniku prijeti da će ga ubiti i da to tvrdi jedino oštećenik. Pri tome navodi da je svjedok L naveo da je on dopunsko izvješće pisao po diktatu oštećenika, koji to poriče, navodeći da se je u to vrijeme tuširao. U svojim iskazima ni jedan od svjedoka ne sjeća se da je okrivljenik prijetio oštećeniku da će ga ubiti, a svi su potpisali dopunsko izvješće na kojem je napisano upravo to da je okrivljenik oštećeniku rekao da će ga ubiti. Dakle, ostalo je nejasno da li su svjedoci znali što potpisuju. Posebna izvješća nisu pisali i jer tvrde da im se žurilo, što nikako ne opravdava potpisano, budući su mogli kao svoju primjedbu napisati da određeni dio događaja nisu vidjeli ili čuli i na tom zajedničkom izvješću. Dakle, nije izvjesno utvrđena vjerodostojnost iskaza svjedoka.

7. Osim toga, svjedoci N i M u svojim iskazima navode da su čuli kako okrivljenik govori oštećeniku da će ga strgati. S okrivljenikom je trebalo točno utvrditi da li je on to doista rekao oštećeniku i, ako je, što je pod time mislio, jer je opće prihvaćeno mišljenje kada se nekome kaže da će ga se strgati, da to znači da će ga se polomiti, a to je prijetnja teškom tjelesnom ozljedom, a ne uvreda. Uvredljive su riječi iz činjeničnog opisa optužnice: "Jebem ti srpsku mater", kao i izričaji o oštećenikovoj supruzi i sinu koje svjedoci spominju.

8. Pri tome je nevažno da li su riječi izgovorene po okrivljeniku kod oštećenika izazvale osjećaj uznemirenosti i straha, već je bitno da su te riječi objektivno podobne da kod prosječne osobe izazovu takve osjećaje.

9. Potom nije raščišćeno da li su svjedoci G i F rekli oštećeniku da o događajima treba napisati jedno izvješće koje svi potpisuju (oštećeni tvrdi da su mu to njih obojica rekli), ili je trebao svaki sudac, glavni i dva pomoćna te delegat pisati i potpisati svoje izvješće (navedeni svjedoci tvrde da su upravo takvu uputu dali oštećeniku). Oštećenik je upozoren na različito iskazivanje svjedoka, međutim, kada su svi ostali kod svojih iskaza, trebalo ih je međusobno suočiti i u potpunosti razjasniti što se događalo, upravo radi utvrđivanja vjerodostojnosti njihovih iskaza.

10. Nejasno je zbog čega prvostupanjski sud smatra da bi zbog tvrdnji svjedoka N i M, koji su naveli da je okrivljenik oštećeniku rekao da će ga "strgati" trebao zadirati u činjenični opis optužnice, kada je upravo u činjeničnom opisu naveden izričaj "Strgat ću te". Ukoliko nije bilo prijetnje ubojstvom (a što po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije sa sigurnošću utvrđeno), tada bi iz činjeničnog opisa eventualno trebalo ispustiti dio koji se odnosi na ubojstvo, a izmjena bi bila potrebna u pravnom opisu kaznenog djela (ukoliko se utvrdi prijetnja nanošenjem teške tjelesne ozljede), kojim prvostupanjski sud nije niti vezan.

11. Okrivljenik tvrdi da ništa od navedenog nije rekao oštećeniku, dakle poriče počinjenje kaznenog djela (iskaz na listu 152 spisa - time da je nejasno na koju se to obranu okrivljenika na listovima 86 i 88 spisa prvostupanjski sud poziva, kada se na tim listovima sudskog spisa nalaze iskazi svjedoka). Stoga je obrazloženje prvostupanjskog suda vezano uz izostanak namjere okrivljenika da je riječima "strgat ću te" prijetio oštećeniku (točka 16.12. obrazloženja pobijane presude) doista neprihvatljivo. Naime, sud ne vjeruje okrivljeniku, već vjeruje svjedocima da je okrivljenik rekao oštećeniku da će ga strgati, ali smatra da okrivljenik pri tome nije imao ni izravnu, ni neizravnu namjeru da mu doista prijeti, odnosno da kod njega izazove strah ili uznemirenost, koju obranu okrivljenik uopće ne iznosi, već ju obrazlaže prvostupanjski sud.

12. S obzirom na navedeno, ovaj drugostupanjski sud je, prihvaćanjem žalbe ODO u Zlataru, na temelju čl. 483. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.) ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet je upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti propuste na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon provedenog postupka, točno utvrđenog činjeničnog stanja te analize obrane okrivljenika i iskaza saslušanih svjedoka, a uzevši u obzir žalbene navode tužitelja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

U Varaždinu 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović