REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3710/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari I-tužitelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Semijan Mejak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Semijana Mejaka, odvjetnika i zz tužene KPI, zamjenice ODO, dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, platiti I-tužitelju KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 1.649,89 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- na iznos od 2,20 eura, od 16.06.2015. do isplate;

- na iznos od 23,34 eura, od 16.07.2015. do isplate;

- na iznos od 8,84 eura, od 16.08.2015. do isplate;

- na iznos od 332,08 eura, od 16.09.2015. do isplate;

- na iznos od 269,70 eura, od 16.10.2015. do isplate;

- na iznos od 288,83 eura, od 16.11.2015. do isplate;

- na iznos od 685,96 eura, od 16.12.2015. do isplate;

- na iznos od 3,03 eura, od 16.01.2016. do isplate;

- na iznos od 35,91 eura, od 16.02.2016. do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, platiti II-tužitelju BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 1.691,97 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- na iznos od 83,62 eura, od 16.05.2015. do isplate;

- na iznos od 695,54 eura, od 16.06.2015. do isplate;

- na iznos od 49,64 eura, od 16.07.2015. do isplate;

- na iznos od 266,62 eura, od 16.09.2015. do isplate;

- na iznos od 61,32 eura, od 16.10.2015. do isplate;

- na iznos od 321,72 eura, od 16.11.2015. do isplate;

- na iznos od 64,40 eura, od 16.12.2015. do isplate;

- na iznos od 63,85 eura, od 16.01.2016. do isplate;

- na iznos od 85,26 eura, od 16.02.2016. do isplate, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.176,12 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su dana 06.02.2020., sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 25/13, 70/19 dalje u tekstu: ZPP) podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate uvećanja na plaću za prekovremeni rad ostvaren po osnovi obavljenog rada kao vozača Službe za potporu, Odjel prometnog servisa Ministarstva obrane. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je Očitovanjem od 20.04.2020.g. (koje su tužitelji zaprimili 30.04.2020.) osporilo predmetni Zahtjev za mirno rješenje spora kao neosnovanim. Budući da podneseni Zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvaćen, tužitelji sukladno odredbi čl. 186.a st. 5. ZPP-a, podnose tužbu. Tužitelji su zaposleni kod Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske kao namještenici, odnosno kao vozači Službe za potporu, Odjel prometnog servisa. Tužitelji su u razdoblju od 1. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine obnašajući svoje dužnosti sukladno Nalozima za vozača ostvarili prekovremene sate i to u obavljanju poslova vezanih za prijevoz djelatnika Ministarstva, odnosno državnih dužnosnika, stranih delegacija i drugih osoba te ostalih poslova i zadataka. O svakoj provedbi prometne potpore sačinjeno je Izvješće o provedbi prometne potpore. Tuženik je uz očitovanje na Zahtjev za mirno rješenje spora dostavio tužiteljima putne naloge, izvješća vozača te putne račune. I. tužitelj je u predmetnom vremenskom periodu ostvario 677 prekovremenih sati, od čega je istom isplaćeno 180 prekovremenih sati. Slijedom toga, u odnosu na I. tužitelja ostalo je 497 sati neisplaćenih prekovremenih sati. II. tužitelj je u predmetnom vremenskom periodu ostvario 602 prekovremena sata, od čega je istom isplaćeno 174,5 prekovremenih sati. Slijedom toga, u odnosu na II. tužitelja ostalo je 427,5 sati neisplaćenih prekovremenih sati. Relevantnim odredbama Zakona o radu propisano je kako radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad. S obzirom da tuženik kao poslodavac nije isplatio tužiteljima iznos povećanja plaće za predmetne prekovremene sate, tužitelji ovom tužbom potražuju predmetni iznos povećanja plaće s osnova prekovremenog rada. Anticipirajući navod tuženika, ističe se kako je zakonsko pravo radnika koji radi prekovremeno isključivo pravo na povećanu plaću, pa bi stoga bilo neosnovano bilo kakvo pozivanje tuženika na korištenje slobodnog dana umjesto uvećanja plaće po osnovi ostvarenih prekovremenih sati. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike propisano je kako Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. U odnosu na očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u kojem isto navodi da su podnositelji (ovdje tužitelji) u spornom periodu koristili slobodne dane koje su ostvarili po osnovi prekovremenog rada, ističe se kako tužitelji ovom tužbom potražuju isplatu po osnovi prekovremenog rada za sate za koje nisu koristili slobodne dane. Stoga I. tužitelj potražuje ukupan iznos od 1.649,89 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16.-og u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, dok II. tužitelj potražuje iznos od 1.691,97 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16.-og u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec. Tužitelji potražuju i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužitelji pri Ministarstvu obrane zaposleni u svojstvu namještenika, odnosno kao vozači, a kako to i sami ističu u činjeničnim navodima svog zahtjeva. Člankom 48. Zakona o službi u oružanim snagama (NN broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je da se na državne službenike i namještenike primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, osim u stvarima koje su propisane odredbama navedenog Zakona. Kako se u konkretnom slučaju radi o namještenicima, to se na predlagatelje primjenjuju mjerodavni propisi i pravni akti koji reguliraju prava državnih službenika i namještenika. Sukladno pak članku 138. Zakona o državnim službenicima, na prava, obveze i odgovornosti namještenika primjenjuju se opći propisi o radu i u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Prema članku 44. točka 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj 104/13, 150/13, 153/13) prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. (točka 11. istog članka KU). Prema točki 14. članka 44. KU umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaju rješenja u kojima se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Dakle, državnim službenicima i namještenicima se ostvareni prekovremeni sati rada prvenstveno kompenziraju slobodnim danima, a tek podredno ako svi slobodni dani nisu iskorišteni onda im se za neiskorištene slobodne dane isplaćuje naknada plaće po osnovi prekovremenog rada. Iz dokumentacije o radnoj angažiranosti podnositelja te rješenja o korištenju slobodnih dana, koja se prilažu, vidljivo je da su podnositelji u spornom periodu koristili slobodne dane koje su ostvarili po osnovi prekovremenog rada. Slijedom iznijetog, tužena osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Potražuje parnični trošak.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Rješenja za korištenje slobodnih dana u 2015. za tužitelja KP (list 28. – 43.spisa), Naloge za obavljanje prekovremenog rada u 2015. za tužitelja KP (list 44. –55. spisa), Naloge za vozača i izvješće o provedbi prometne potpore u 2015. za tužitelja KP za 2015. (list 56. – 298. spisa), Rješenja za korištenje slobodnih dana u 2015. za tužitelja MP (list 299. – 302.spisa), Naloge za obavljanje prekovremenog rada u 2015. za tužitelja MP (list 303. –316. spisa), Naloge za vozača i izvješće o provedbi prometne potpore u 2015. za tužitelja BP (list 317. – 609. spisa) i drugu dokumentaciju, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelji u utuženom periodu bili zaposlenici kod tužene u Ministarstvu obrane, kao namještenici na poslovima vozača u Službi za potporu, Odjelu prometnog servisa.

6. Prema dokumentaciji u spisu proizlazi da su tužitelji u utuženom razdoblju obnašali svoje zadatke sukladno nalozima za vozače i putnim nalozima koji su izdavani u pogledu zadanog prijevoza. O svakoj prometnoj potpori sačinjeno je izvješće o provedbi iste.

7. Prema članku 48. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 73713, 75/15) proizlazi da se na službenike i namještenike primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, osim o stvarima koje su propisane odredbama ovoga Zakona. Kako se u konkretnom slučaju radi o namještenicima, to se na predlagatelje primjenjuju mjerodavni propisi i pravni akti koji reguliraju prava državnih službenika i namještenika. Prema odredbama tada važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 89/2012, 104/2013, 150/2013, u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (čl. 41). Osnovna plaća državnih službenika i namještenika uvećava se kako slijedi: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% za rad u turnusu 5%. Nadalje, Kolektivnim ugovorom propisano je kako umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada= 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren (čl.44).

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića, slijedi da je uvidom u priloženu dokumentaciju, a u odnosu na radni angažman tužitelja utvrdio da na izvješćima vozača i izvješćima o provedbi prometne potpore su evidentirani zasebno sati efektivnog radnog vremena provedeni na poslovima upravljanja vozila kao i vrijeme provedeno u čekanju, te ukupan angažman tužitelja (=zbroj vožnje i čekanja). Nadalje da za neke radne dane nema naloga tj. izvješća vozača, ali je angažman evidentiran u nalozima za obavljanje prekovremenog rada. U takvim slučajevima, budući da je radni angažman zabilježen u navedenim nalozima, vještak je evidentirao broj sati prema dostupnom nalogu (npr. za sljedeće dane: 5.2.,8.2., 11.2., 13.2. i 16.2.2015. nema naloga tj. izvješća za vozače za tužitelja K, ali je broj sati rada i posljedično broj ostvarenih i plaćenih prekovremenih sati evidentiran u nalogu za obavljanje prekovremenog rada (list 46. spisa). Nadalje da su tužitelji radili i subotom, nedjeljom i blagdanom, te povremeno i noću. Za navedene sate istima su isplaćeni dodatci u skladu s Kolektivnim ugovorom. Broj sati rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom isplaćeni od strane tužene uglavnom su identični broju sati rada koje je utvrdio i vještak. Nadalje da su u izvješćima vozača za oba tužitelja, osim broja sati vožnje i čekanja, evidentirani su i sati odmora u hotelu. Sati odmora nisu uračunati u ostvareni fond sati odnosno u prekovremene sate rada, te da je tužiteljima dio prekovremenih sati isplaćen u novcu, a dio je kompenziran slobodnim danima u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), a što je u skladu s odredbama predmetnih Kolektivnih ugovora. Ostvareni sati predstavljaju ukupan angažman tužitelja, znači zbroj efektivnog rada proveden u vožnji i čekanju, uključujući i sate rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (broj sati rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom je zasebno iskazan zbog obračuna dodataka na tu vrstu rada).Vještak je temeljem rješenja za ostvarivanje slobodnih dana utvrdio sljedeće: da je I. tužitelj iskoristio je ukupno 43 slobodnih dana što iznosi 344 slobodnih sati, odnosno 230 prekovremenih sati (344/1,5=229,33=230; zaokruživanje se provodi na sljedeći cijeli broj). Prema tome, I. tužitelju je ukupno priznato 410 prekovremenih sati (180 sati isplaćeno s plaćom + 230 sati kroz slobodne dane). II. tužitelj je iskoristio ukupno 25 slobodnih dana što iznosi 200 slobodnih sati odnosno 134 prekovremenih sati (200/1,5=133,33=134; zaokruživanje se provodi na sljedeći cijeli broj). Prema tome, II. tužitelju je ukupno priznato 313 prekovremenih sati (179 sati isplaćeno s plaćom + 134 sati kroz slobodne dane). Slijedom svega iznesenoga, vještak u nastavku daje tabelarne preglede s izračunima predmetnih dodataka za prekovremeni rad, s time da se kao osnovica izračuna uzima plaća isplaćena za sate redovnog rada dakle, satnica redovnog rada dobije se kao plaća redovnog rada podijeljena s brojem sati redovnog rada, što se onda uvećava za dodatak na ime minulog rada i dodatke za uvjete rada, prema obračunskim listama plaća tužitelja za svaki mjesec predmetnog razdoblja. Pojedine vrste evidentiranih radnih sati uvećavaju se postocima, u skladu s odredbama tada važećeg Kolektivnog ugovora, a dodatci za pojedine radne sate umanjuju se za sate isplaćene po tom osnovu.

9. Stoga vještak navodi da u skladu s pregledanom dokumentacijom i navedenim ogradama, a prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako neisplaćeni bruto iznosi plaća zbog neobračunatih sati prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja 2015. do zaključno prosinca 2015. godine iznose ukupno:

- 1.649,89 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) za I. tužitelja K, a pojedini iznosi dani su u stupcu 'z’ Tabele 1 iz nalaza,

- 1.691,97 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) za II. tužitelja B, a pojedini iznosi dani su u stupcu 'z’ Tabele 2 iz nalaza.

10. Nalaz i mišljenje vještaka je valjalo prihvatiti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jer ga vještak temelji na citiranoj dokumentaciji koja je stvarna podloga rada tužitelja, pa u dodatnom očitovanju od 26.11.2024. vještak na primjedbu tužene pojašnjava da je iz nalaza razvidno kako je ostvarene prekovremene sate rada umanjio za iskorištene slobodne dane odnosno obračunao je neplaćene prekovremene sate rada kao razliku između ukupnih ostvarenih prekovremenih sati rada i isplaćenih tj. plaćenih prekovremenih sati rada u novcu i iskorištenih slobodnih dana. Stoga od utjecaja na nalaz i mišljenje ne mogu biti očitovanja Ministarstva obrane, Službe za operativne poslove od 21.04.2020., ukoliko su u suprotnosti s navedenom dokumentacijom, na temelju koje se temelji izračun vještaka.

11. Stoga je I. tužitelju valjalo dosuditi ukupan iznos od 1.649,89 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. -og u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, te II. tužitelju iznos od 1.691,97 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. -og u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec.

12. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od

16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

13. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

14. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužiteljima koji su bili zastupani po odvjetniku temeljem VPS od 1.649,89 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima 17.03.2023., 26.04.2024. i 06.05.2025. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od 06.05.2025., u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od 01.06.2020. i 28.03.2023., za svako u visini od 25 bodova (Tbr. 8.t.4., 7.t.1.), što ukupno iznosi 550 bodova, odnosno 1.100,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Sukladno Tbr. 40. Odvjetničke Tarife trošak je valjalo uvećati za 10% te isti iznosi 1.210,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 302,50 eura, pa ukupni parnični trošak za zastupanje po odvjetniku iznosi 1.512,50 eura na kojeg je valjalo pridodati predujam za financijsko vještačenje u visini od 663,62 eura, pa je ukupni parnični trošak tužiteljima priznat i dosuđen u visini od 2.176,12 eura. Tužiteljima nije priznat trošak za sastav podneska od 07.05.2024. budući nije bilo potrebno dostavljati dokaz o uplaćenom predujmu jer je isto sudu vidljivo u sudskom sustavu kojim raspolaže.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Punomoćniku I-II tužitelja

2. Tuženoj