REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10056/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TZ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/22., 114/22. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog prekršajnog naloga u Splitu, poslovni broj: Pp-10971/2024-2 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog TZ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni TZ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Općinskog prekršajnog naloga u Splitu, poslovni broj: Pp-10971/2024-2 od 2. listopada 2024., okrivljeni TZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 282. stavka 9. i članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je, na temelju citiranih propisa, uz primjenu članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 720,00 eura.

1.2. Okrivljeniku je nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj mu novčanoj kazni, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog te navodi kako nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu s obzirom da je nezaposlen te živi s nezaposlenim roditeljima. Iz iznesenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne.

6. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za oba terećena prekršaja prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio ublažene novčane kazne, pri čemu se ističe da je za jedno od djela alternativno propisana i kazna zatvora do 60 dana.

6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za te prekršaje, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, ovaj Sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići još blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.