Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-696/2024-4
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 5305696635, zastupane po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5436/2023-10 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5436/2023-10 od 26. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužiteljici s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 4.329,94 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Tužena navodi da je odbijanjem dokaznih prijedloga od strane prvostupanjskog suda narušena procesna ravnopravnost stranaka odnosno jednakost oružja pri čemu se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 5038/2015. i U-III-3874/2008.
Naime odbijanjem dokaznog prijedloga tuženoj je onemogućeno da iznese dokaz kojim bi podkrijepila svoje navode.
2.2. Nadalje prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog čega se presuda ne može ispitati napose imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda o ništetnosti valutne klauzule vezane uz CHF obzirom da je tužiteljici ova odredba bila razumljiva te nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osim navedenog parnični postupak u prvom stupnju nema element kontradiktornosti a prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu informiranosti tužiteljice te pregovaranja o spornoj ugovornoj odredbi. Pri tome naglašava nemogućnost neposredne primjene odluka sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF u ovome postupku jer je u kolektivnom sporu pružena apstraktna zaštita potrošačima.
2.3. Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan istaknuti prigovor zastare kao i odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamatama jer se tužena ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pri čemu se poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH poslovni broj: Su-IV-222/2004. od 05. ožujka 2004.
2.4. Obzirom na nezakonitost odluke o glavnom zahtjevu tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno priznao naknadu tužiteljici zastupanoj po odvjetniku za podnesak od 17. kolovoza 2023. te za pristup ročištu za objavu presude.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 20. ožujka 2008., broj: 028-50-4774031, prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 24.579,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 5,00% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita povećavao tečaj CHF u odnosu na kunu a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 4.329,94 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno na odluke sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača imajući u vidu provedeno vještačenje obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U- III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bila upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te pravilnom ocjenom njezinog iskaza utvrdio da nije bila upoznata od strane tužene sa svim elementima odnosno ekonomskim i pravnim posljedicama nagle promjene tečaja CHF radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
Pri tome su neosnovani žalbeni navodi o tome da je prvostupanjski postupak proveden bez kontradiktornosti odnosno da je odbijanjem dokaznog prijedloga tužene narušena procesna ravnopravnost.
Prema odredbama članka 219, stavak 1. i članka 220. ZPP. -a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
Tužena je kao dokaz svojih tvrdnji o tome da je tužiteljica bila informirana o svim posljedicama ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF predložila saslušanje javnog bilježnika.
Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 220. stavak 2. ZPP- a odbio ovaj dokazni prijedlog iz razloga što se obaviještenost potrošača ne može utvrđivati saslušanjem javnog bilježnika jer isti pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužiteljici kao potrošaču objasniti rizike naglih promjena tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovorenu o kreditu niti je imao takve zakonske ovlasti (o tome Ustavni sud RH, U-III-4613/2021. točka 23. i 24. obrazloženja).
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljičinog zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 07. lipnja 2023. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV- 33/2022-2).
11. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
Pri tome se tužena neosnovano poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH poslovni broj: Su-IV-222/2004. jer savjesnost stranaka iz ništetnog ugovora predstavlja oborivu predmjevu.
11.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a jer je tužiteljica svojim podneskom od 17. kolovoza 2023. postavila određeni tužbeni zahtjev.
U pogledu troškova pristupa ročištu za objavu presude ovaj sud napominje da je naknada za pristup ročištu propisana OT te se radi o nužnom trošku jer na tome ročištu stranka putem usmenog obrazloženja saznaje razloge presude i od kojeg ročišta počinje teći paricijski rok (o tome VSRH, Rev-832/2022.).
11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
