Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5277/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/61, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 10. kolovoza 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/61, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 10. kolovoza 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1103, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-8 od 30. lipnja 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je tužiteljici pravomoćnim pojedinačnim upravnim aktom od 15. prosinca 2016. priznato pravo na novčanu pomoć te je sukladno članku 13. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) taj akt moguće poništiti, ukinuti ili izmijeniti jedino u slučajevima propisanim zakonom ili nekim od zakonom predviđenim izvanrednim pravnim lijekovima, pod točno određenim pretpostavkama i u jasno propisanim rokovima tj. zakonodavac je jasno propisao kada je prihvatljivo odstupiti od načela pravne sigurnosti, te na isti zaključak upućuju i ustavna načela diobe vlasti, vladavine prava, te zakonitosti i ustavnosti.

3. Ističe da je i prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. nesporno da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku, opisuje kronologiju donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. koja je donesena na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba i smatra da se radi o sui generis postupku koji nema uporište u bilo kojem zakonu.

4. Ističe da činjenica što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u prethodno navedenoj odluci provodio test razmjernosti ne može javnopravno tijelo osloboditi od obveze da ispita je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužitelja u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li sukladno općem interesu i je li razmjerno, a obzirom da se postupak ocjene zakonitosti općeg akta vodi kao objektivni upravni spor, te se razlikuje od postupka ocjene zakonitosti pojedinačnog upravnog akta u subjektivnom upravnom sporu.

5. Ističe da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer prije donošenja odluke o prigovoru nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika te jer je isto doneseno od strane službene osobe koja se trebala izuzeti jer gradonačelnik ne udovoljava kriterijima nepristranosti niti u pogledu zahtjeva subjektivnog testa, niti u pogledu zahtjeva objektivnog testa nepristranosti, a čime je u konkretnom predmetu narušena pravičnost postupka u aspektu prava na neovisan i nepristran sud, te je povrijeđeno pravo tužitelja iz članka 29. stavka 1. Ustava RH i članka 6. stavka 1. Konvencije.

6. Nadalje, smatra da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nisu zakoniti, jer je tužitelju povrijeđeno pravo na pravni lijek, a nisu postojali niti uvjeti za pokretanje upravnog postupka i donošenje navedenih rješenja, te su navedena rješenja donesena nakon proteka roka iz članka 6. Odluke iz 2022.

7. Smatra da pravomoćna i zakonita rješenja kao pojedinačni upravni akti na temelju kojih je tužitelj stekao pravo na novčanu pomoć i dalje egzistiraju, zbog čega su oba rješenja nezakonita, jer ne mogu istodobno egzistira dva pojedinačna upravna akta koji isti pravi odnos uređuju na različit način, te navodi da iz izreke prvostupanjskog rješenja i samog obrazloženja nije jasno na koji će način nadležno tijelo odrediti i isplatiti iznos neto minimalne plaće u RH.

8. Ističe da rješenja nisu zakonita jer u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak pa samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti je tužitelju omogućeno ostvarenje i zaštite njegovih prava i pravnih interesa o čemu kao dokaz dostavlja presliku medicinske dokumentacije i ugovora o kreditu, te se poziva na izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu u kojem je ukazano da bi dulji prijelazni rok za prilagodbu obitelji u prestanku korištenja ove mjere bio primjereniji, te predlaže sudu da izvrši uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i sasluša tužitelja.

9. Nadalje ističe da su javnopravna tijela postupila protivno članku 6. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se radi o miješanju u pravo vlasništva iako u okolnostima konkretnog predmeta takvo miješanje nije predviđeno zakonom, nije u skladu s općim interesom, te nije nužno i razmjerno, a na koje prigovore se tuženik nije očitovao, a što jasno ukazuje na arbitrarnost u odlučivanju.

10. Obzirom na sve navedeno nije bilo mjesta odbijanju zahtjeva za naknadu troška upravnog postupka, jer je konkretni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti i trebao je biti okončan povoljno za tužitelja.

11. Predlaže sudu poništi osporavano drugostupanjsko rješenje te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

12. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

13. Obrazlaže da je osporavano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22) iz koje proizlazi da o prigovoru na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela odlučuje gradonačelnik odlukom o prigovoru koja je konačna.

14. Prvostupanjskim rješenjem usklađeni su iznosi novčane pomoći sukladno članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022., a navedena Odluka bila je predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je 27. veljače 2023. donio odluku broj Usoz-143/22 kojom je navedenu odluku ocijenio zakonitom, te je tuženik osnovano pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti.

15. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

16. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.

17. Navedena pravna stajališta potvrđena su odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.

18. Pojedinačni akt kojim je tužitelj stekao pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćan je u dijelu koje se odnosi na njegovo pravo dok se prvostupanjsko rješenje odnosi na usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, slijedom čega se ne radi o dva akta koja istu pravnu stvar uređuju na drugačiji način, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

19. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke iz 2022. s obrazloženjem da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, pa je mogućnošću pokretanja upravnog spora osigurana sudska kontrola, a slijedom čega je prigovor definiran Odlukom zakonit.

20. Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela da do 31. prosinca 2022. mora donijeti pojedinačni akt tuženik ističe da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke iz 2022. instruktivan rok, pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno, a naročito obzirom da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku do donošenja odluke u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta.

21. Preračunavanje iznosa bruto minimalne plaće u neto minimalnu plaću vrši se jednoznačno sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20 i 151/22), Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18) i Odluke o lokalnim porezima i o prirezu porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 28/17 i 140/20).

22. Tuženik ističe da tužitelj u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja nije niti tražio izuzeće, već je samo paušalno naveo da službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje ne udovoljava kriteriju neovisnosti i nepristranosti, bez da je svoje navode potkrijepio određenim dokazima i činjenicama.

23. U odnosu na zahtjev za izuzeće gradonačelnika valja reći da je u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno da će se o istom odlučiti posebnim zaključkom, a obzirom da se radi o fakultativnom izuzeću u smislu članka 24. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, a kod kojeg nema zakonske obveze prekida upravnog postupka dok se ne donese odluka o izuzeću.

24. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

25. Tužiteljica se u podnesku očitovala na odgovor tuženika, u bitnom ponavljajući tužbene navode iz tužbe, te ističe da neovisno o tome radi li se o institutu obligatornog ili fakultativnog izuzeća, to ne znači da u konkretnoj upravnoj stvari može izostati odluka o zahtjevu za izuzeće, te ponovno ističe da službene osobe koje postupaju po uputama gradonačelnika ne udovoljavaju kriteriju neovisnosti i nepristranosti, a niti kriteriju nepristranosti udovoljava gradonačelnik kao predlagatelj odluke iz 2022.

26. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko rješenje i sam riješi stvar, te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog postupka i upravnog spora.

27. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

28. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

29. Na raspravi opunomoćenik tužiteljice ukratko je iznio tužbene razloge te istakao da tužiteljici do danas nije dostavljen spis tuženika, te da do danas nije zaprimila poseban zaključak kojim bi bila donesena odluka o podnesenom zahtjevu za izuzeće gradonačelnika, te da se od Upravnog suda u Zagrebu očekuje da u okolnosti konkretnog slučaja ispita je li u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo vlasništva tužiteljice i je li to miješanje zakonito, nužno i razmjerno, te je predložila da se pribave podaci o otpremi pojedinačnih akata strankama od strane tuženika za vrijeme trajanja obustave, predložila je da se na konkretan predmet neposredno primijeni pravo Europske unije iz predmeta C-554/21, C-622/21 i C- 727/21 od 11. srpnja 2024 o elementima prava na pošteno suđenje.

30. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

31. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 10. kolovoza 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 30. lipnja 2023., koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je zamijenjeno prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2016. u dijelu rješenja koje se odnosi na novčanu pomoć novim dijelom rješenja na način da je određeno da se podnositeljici prigovora novčana pomoć isplaćuje mjesečno i način te isplate do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

32. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

33. Prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), a obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.

34. Svi ranije izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i podnescima, te naknadno izneseni na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

35. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

36. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

37. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

38. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

39. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

40. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte, a što ne znači da već donesene akte nije moglo otpremati, pa navedena tvrdnja tužiteljice nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari.

41. Iz navedenog razloga, tužiteljica se neosnovano poziva na pravna shvaćanja o prekluzivnim rokovima u drugim pravnim situacijama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

42. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

43. Tužiteljici se napominje da je nesvrsishodan dokazni prijedlog tužiteljice iznesen tek na raspravi da se na konkretan predmet neposredno primjeni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, iz kojeg razloga nema mjesta niti prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

44. Prigovor vezan uz nepostojanje neovisnosti i nepristranosti službenika koji je rješavao u prvom stupnju, kao i gradonačelnika u drugom stupnju, sud ocjenjuje neosnovanim, jer su nadležni službenici Grada Zagreba i gradonačelnik grada Zagreba, kao što je sud već naprijed utvrdio i ovlašteni i obvezni provoditi donesene odluke Skupštine Grada Zagreba, te je iz obrazloženja ove presude već ranije jasno istaknuta nadležnost gradonačelnika da jedini odlučuje o podnesenom prigovoru, a sukladno članku 122. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, te iz članka 24. navedenog Zakona proizlazi da nema osnove za traženje izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela, tj. gradonačelnika, a niti osobe koja bi odlučila o izuzeću gradonačelnika, a obzirom da je člankom 24. navedenog Zakona propisana samo ovlast čelnika tijela za obligatorno i fakultativno izuzeće službene osobe ili čelnika prvostupanjskog tijela, te u konkretnom slučaju, prema ocjeni suda nije bilo razloga za takvo izuzeće gradonačelnika.

45. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud, a iz kojih razloga sud nije prihvatio provoditi dokazne prijedloge radi utvrđivanja okolnosti koja nije sudu nije sporna.

46. U ovom konkretnom slučaju tužiteljici je sukladno načelima europskog prava omogućeno kontradiktorno sudjelovanje u upravnom sporu dostavljanjem podnesaka iz sudskog spisa i održavanjem rasprave, te prema članku 48. Zakona o upravnim sporovima sud, nema obvezu da tužiteljici dostavi spis tuženika, već je opunomoćenica tužiteljice bila ovlaštena izvršiti uvid u e-spis ili zatražiti od suda uvid i u fizički spis tuženika koji prileži sudskom spisu.

47. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.

48. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Bogdanović, univ. spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Maja Topić, [adresa] Zagreb, Kralja Držislava 4

2. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis