Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-414/2024-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maše Gluhinić, odvjetnice u zamjenu za odvjetnicu Irenu Blauhom, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb isplatiti tužitelju NĆ iznos od 644,25 EUR-a (slovima: šesto četrdeset četiri eura i dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,05 EUR od 01.12.2008.,

- 5,40 EUR od 01.01.2009.,

- 5,44 EUR od 01.02.2009.,

- 5,47 EUR od 01.03.2009.,

- 5,41 EUR od 01.04.2009.,

- 5,40 EUR od 01.05.2009.,

- 5,31 EUR od 01.06.2009.,

- 5,24 EUR od 01.07.2009.,

- 5,26 EUR od 01.08.2009.,

- 5,32 EUR od 01.09.2009.,

- 8,02 EUR od 01.10.2009.,

- 7,97 EUR od 01.11.2009.,

- 8,08 EUR od 01.12.2009.,

- 8,19 EUR od 01.01.2010.,

- 8,3 EUR od 01.02.2010.,

- 8,27 EUR od 01.03.2010.,

- 8,46 EUR od 01.04.2010.,

- 8,41 EUR od 01.05.2010.,

- 8,50 EUR od 01.06.2010.,

- 9,03 EUR od 01.07.2010.,

- 8,91 EUR od 01.08.2010.,

- 9,36 EUR od 01.09.2010.,

- 9,12 EUR od 01.10.2010.,

- 8,94 EUR od 01.11.2010.,

- 9,49 EUR od 01.12.2010.,

- 9,83 EUR od 01.01.2011.,

- 9,58 EUR od 01.02.2011.,

- 9,62 EUR od 01.03.2011.,

- 9,44 EUR od 01.04.2011.,

- 9,5 EUR od 01.05.2011.,

- 10,09 EUR od 01.06.2011.,

- 10,18 EUR od 01.07.2011.,

- 10,84 EUR od 01.08.2011.,

- 10,6 EUR od 01.09.2011.,

- 10,22 EUR od 01.10.2011.,

- 10,22 EUR od 01.11.2011.,

- 10,17 EUR od 01.12.2011.,

- 10,31 EUR od 01.01.2012.,

- 10,46 EUR od 01.02.2012.,

- 10,46 EUR od 01.03.2012.,

- 10,37 EUR od 01.04.2012.,

- 10,41 EUR od 01.05.2012.,

- 10,46 EUR od 01.06.2012.,

- 10,4 EUR od 01.07.2012.,

- 10,41 EUR od 01.08.2012.,

- 10,35 EUR od 01.09.2012.,

- 10,25 EUR od 01.10.2012.,

- 10,38 EUR od 01.11.2012.,

- 10,42 EUR od 01.12.2012.,

- 10,40 EUR od 01.01.2013.,

- 10,22 EUR od 01.02.2013.,

- 10,35 EUR od 01.03.2013.,

- 10,38 EUR od 01.04.2013.,

- 10,32 EUR od 01.05.2013.,

- 10,15 EUR od 01.06.2013.,

- 10,04 EUR od 01.07.2013.,

- 10,14 EUR od 01.08.2013.,

- 10,20 EUR od 01.09.2013.,

- 10,37 EUR od 01.10.2013.,

- 10,28 EUR od 01.11.2013.,

- 10,32 EUR od 01.12.2013.,

- 10,35 EUR od 01.01.2014.,

- 10,41 EUR od 01.02.2014.,

- 10,48 EUR od 01.03.2014.,

- 10,45 EUR od 01.04.2014.,

- 10,38 EUR od 01.05.2014. ,

- 10,35 EUR od 01.06.2014.,

-10,36 EUR od 01.07.2014.,

- 10,45 EUR od 01.08.2014.,

- 10,53 EUR od 01.09.2014.

do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb isplatiti tužitelju NĆ iznos od 3.127,61 EUR-a (slovima: tri tisuće stodvadeset sedam eura i šezdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 1,15 EUR od 01.02.2008.,

- 3,39 EUR od 01.03.2008.,

- 5,40 EUR od 01.04.2008.,

- 1,02 EUR od 01.05.2008.,

- 1,53 EUR od 01.07.2008.,

- 0,97 EUR od 01.10.2008.,

- 13,55 EUR od 01.11.2008.,

- 4,46 EUR od 01.12.2008.,

- 15,05 EUR od 01.01.2009.,

- 16,49 EUR od 01.02.2009. ,

- 17,22 EUR od 01.03.2009.,

- 15,50 EUR od 01.04.2009.,

- 15,25 EUR od 01.05.2009.,

- 12,55 EUR od 01.06.2009.,

- 10,18 EUR od 01.07.2009.,

- 11,01 EUR od 01.08.2009.,

- 12,77 EUR od 01.09.2009.,

- 11,96 EUR od 01.10.2009.,

- 10,97 EUR od 01.11.2009.,

- 13,25 EUR od 01.12.2009.,

- 15,41 EUR od 01.01.2010.,

- 17,69 EUR od 01.02.2010.,

- 17,09 EUR od 01.03.2010.,

- 20,93 EUR od 01.04.2010.,

- 19,94 EUR od 01.05.2010.,

- 21,87 EUR od 01.06.2010.,

- 32,72 EUR od 01.07.2010.,

- 30,25 EUR od 01.08.2010.,

- 39,52 EUR od 01.09.2010.,

- 34,63 EUR od 01.10.2010.,

- 30,95 EUR od 01.11.2010.,

- 42,14 EUR od 01.12.2010.,

- 49,05 EUR od 01.01.2011.,

- 44,04 EUR od 01.02.2011.,

- 44,78 EUR od 01.03.2011.,

- 41,18 EUR od 01.04.2011.,

- 42,29 EUR od 01.05.2011.,

- 54,53 EUR od 01.06.2011.,

- 56,25 EUR od 01.07.2011.,

- 69,80 EUR od 01.08.2011.,

- 64,88 EUR od 01.09.2011.,

- 57,22 EUR od 01.10.2011.,

- 57,02 EUR od 01.11.2011.,

- 56,18 EUR od 01.12.2011.,

- 58,96 EUR od 01.01.2012.,

- 62,03 EUR od 01.02.2012.,

- 62,12 EUR od 01.03.2012.,

- 60,19 EUR od 01.04.2012.,

- 60,97 EUR od 01.05.2012.,

- 62,12 EUR od 01.06.2012.,

- 60,88 EUR od 01.07.2012.,

- 60,99 EUR od 01.08.2012.,

- 59,85 EUR od 01.09.2012.,

- 57,73 EUR od 01.10.2012.,

- 60,31 EUR od 01.11.2012.,

- 61,25 EUR od 01.12.2012.,

- 60,87 EUR od 01.01.2013.,

- 57,11 EUR od 01.02.2013.,

- 59,72 EUR od 01.03.2013.,

- 60,32 EUR od 01.04.2013.,

- 59,14 EUR od 01.05.2013.,

- 55,67 EUR od 01.06.2013.,

- 53,52 EUR od 01.07.2013.,

- 55,43 EUR od 01.08.2013.,

- 56,75 EUR od 01.09.2013.,

- 60,1 EUR od 01.10.2013.,

- 58,26 EUR od 01.11.2013.,

- 59,08 EUR od 01.12.2013.,

- 59,76 EUR od 01.01.2014.,

- 61,05 EUR od 01.02.2014.,

- 62,4 EUR od 01.03.2014.,

- 61,71 EUR od 01.04.2014.,

- 60,36 EUR od 01.05.2014.,

- 59,75 EUR od 01.06.2014.,,

- 60,02 EUR od 01.07.2014. ,

- 61,72 EUR od 01.08.2014.,

- 63,45 EUR od 01.09.2014.,

III Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 0,01 eura kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku NĆ naknaditi tužitelju Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb troškove parničnog postupka u iznosu od 1.798,63 EUR (slovima: tisuću sedamsto devedeset osam eura i šezdeset tri centa) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 25. kolovoza 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 210725, ovjeren kod javne bilježnice Ranke Spevec, pod brojem Ov-14021/2007, kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredi u iznosu 17.138,42 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, važećem na dan korištenja kredita te sa promjenjivom katnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. Tužena banka je u prethodno citirani Ugovor o kreditu ugradila odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi koje su ugovorene na način da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda donesenu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača kojom je proglašena ništetnom i nepoštenom odredba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke preplatio svoju obvezu, slijedom čega tužitelj ovom tužbom, postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa ,, uvećano za trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Smatra da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP) pa da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari budući je predmetni ugovor o kreditu zaključen 2007. godine. Smatra da je potrebno utvrditi je li u fazi pregovora i kod sklapanja Ugovora tužitelj bio informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno je li banka upozorila tužitelja na posljedice porasta vrijednosti strane valute (CHF) za kreditne obveze. Ističe da su tužitelju bile pružene sve dostupne informacije kako bi mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule kao i da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, stoga se takve odredbe ne mogu smatrati nepoštenim jer su jasne, lako uočljive i razumljive, a tužitelji kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Sve promjene kamatne stope vršene su sukladno važećim pozitivnim propisima. Spori da je tužitelju nastala šteta i da bi tuženik prouzročio štetu svojim postupanjem. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 29. rujna 2022. konačno specificirao tužbu na način da potražuje iznos od ukupno 3.771,87 eura i to na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF iznos od 644,25 eura (4.854,10 kn) zajedno sa zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke presude, te daljnji iznos od 3.127,62 eura (23.565,01 kn) na ime preplaćenog tečaja u CHF sa pripadajućim zateznim kamatama kako je navedeno u točki II. izreke presude, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude ,.

4. Prije svega treba navesti da je tužitelj prilikom primjene fiksnog tečaja konverzije pogrešno primijenio pravilo o zaokruživanju na dvije decimale stoga je iznos od 23.565,01 kn iskazao kao 3.127,62 eura, umjesto ispravno 3.127,61 eura. Slijedom čega je sud za iznos od 0,01 eura utvrdio potraživanje tužitelja neosnovanim, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

5. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, broj 210725 (list 5-12 spisa), plan otplate (list 13-14 spisa), prometna kartica po kreditu broj 210725 (list 15-21 spisa), otplatna tablica po kreditu (list 23-25 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka (list 54-62 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka u postupku (list 76-77 spisa) te je pregledan izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 78-89 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Među strankama nije sporno da su parnične stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu, da je glavnica kredita vezana za švicarski franak odredbom o valutnoj klauzuli i da je propisano da se kamata obračunava u švicarskim francima, a naplaćuje u kunama. Sporno je jesu li odredbe Ugovora glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetne, sporna je visina tužbenog zahtjeva te nastup zastare potraživanja tužitelja.

8. Tijekom postupka došlo je do statusnih promjena na strani tuženika na način da je prvobitni tuženik Sperbank d.d. promijenio tvrtku u Nova hrvatska banka d.d., dok su ostali podaci ostali istovjetni, dok je u u daljnjem tijeku postupka Nova hrvatska banka d.d. Zagreb pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb (sada tuženiku), a tuženik je preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari, o čemu je odlučeno rješenjem ovog suda, poslovni broj: P-3018/2021-19 od 3. listopada 2023.

9. U svrhu utvrđenja radi li se o potrošačkom ugovoru kao i na okolnost informiranosti tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao životno uvjerljiv i istinit, utvrđeno je da je tužitelj sve u vezi kredita obavljao u autokući Citroen gdje su pripremili papire za kredit i ponudili sklapanje ugovora o kreditu u CHF. Tužitelj je naveo da nisu imali na raspolaganju kredit u drugoj valuti. Ugovor o kreditu zaključio je za potrebe kupnje automobila na rok otplate od 7 godina, a automobil su koristili tužitelj i njegova supruga za osobne potrebe. Nije bio direktor niti osnivač trgovačkog društva, niti je bio vlasnik obrta. Kredit je u cijelosti otplatio, rate kredita skidale su mu se s plaće. Ne sjeća se kakva je bila kamatna stopa, je li bila promjenjiva ili fiksna, o tome tada u autokući nisu niti razgovarali. U banku nije morao odlaziti već je sve oko realizacije kredita obavila autokuća. Pročitao je ugovor o kreditu prije potpisivanja, sve mu je bilo jasno. Tužitelj je naveo da je rata kredita sa početnih oko 1.100,00 kn skočila na oko 1.700,00 kn, a povećanje rata osjetio je već nakon otprilike godinu dana, a najveće povećanje bilo je pred kraj otplate kredita.

10. Na okolnost informiranosti potrošača u predugovornoj fazi tuženik nije predložio druge personalne dokaze, dok je iz iskaza tužitelja sud utvrdio da tužitelj nije bio primjereno informiran o rizicima sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također, sud je utvrdio da se radilo o potrošačkom ugovoru jer da je tužitelj ugovor o kreditu zaključio u svrhu kupnje osobnog vozila koje mu je trebalo za vlastite potrebe.

11. Valja navesti da tužitelj koji je isplatio kredit po navedenom Ugovoru ima pravni interes tražiti utvrđenje pojedinih odredbi tog Ugovora ništetnim jer se ništetnost Ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a je propisano da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka. Nemogućnost konvalidacije ništetnih Ugovora svoj ratio ima upravo u činjenici da isti predstavlja najtežu povredu javnih interesa, a razina zaštite javnih interesa izražena je kroz odredbu čl. 328. ZOO-a koja propisuje kako utvrđenje ništetnosti ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima.

12. Nadalje, neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te za potraživanje tužitelja na temelju ništavih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP-a. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženika. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. veljače 2023. to je očito da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i 41/08.; dalje ZOO). Naime, presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena je ništetnost valutne klauzule za svih sedam banaka, jer je već prije za njih utvrđena ništetnost jednostrano promjenjive kamate i to presudom, broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g., a u odnosu na Sberbank d.d. je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope presudom Pž- 6632/17 od 14.06.2018, pa zastara za jednostrano promjenjivu kamatnu stopu za Sberbank teče od 14.06.2018. i istekla je 14.06.2023., dakle nakon podnošenja tužbe.

13. Dodatno valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2245/17 prihvatio stav Suda EU izraženom u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo (spojeni predmeti) te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio pravno shvaćanje u presudi Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. u kojem je navedeno da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu s Zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim Zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim Zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štiti. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom citirane odredbe Zakona o parničnom postupku propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnih postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.

15. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije prosječni potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača sud ističe kako tuženik na navedenu okolnost nije predložio u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a niti jedan dokaz kojim isto dokazuje, a upravo je na tuženiku teret dokaza za isto kako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske gdje je istaknuto da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu i to da na primjer tužitelj nije potrošač nego trgovac, onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 18/2018. od 26.svibnja 2020.).

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13, posl. br. Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. (predmet koji se je vodio u slučaju "Franak", a u kojem je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa), u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, je "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija da je apsolutno nerazumljiva. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

17. Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, kao i odredbe o valutnoj klauzuli, u ugovore o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

18. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva.

19. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile su dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke da su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

20. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

21. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu sklopljenim između stranaka, te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

22. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primila, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske a pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

23. Bitni sastojci Ugovora o kreditu prema odredbama čl. 1021. i čl. 1022. ZOO-a su prije svega sam novčani iznos koji je predmet obveze vraćanja, vrijeme i način vraćanja tog iznosa kao i iznos ugovorenih kamata kao cijene Ugovora o kreditu.

24. Kako su odredbe o švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci Ugovora o kreditu, a da su redom svi bitni sastojci Ugovora o kreditu konkretno odredba o samom iznosu glavnice kredita čiji se iznos i način povrata vezuje uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita, sve povezano kroz način vraćanja oba iznosa u obliku anuiteta kao i odredbe koje određuju visinu, vrijeme i način vraćanja samog kredita te cijenu i način na koji se ona ima za sve platiti zahvaćeni ništetnošću, takav Ugovor ne može opstati jer ne ostaje valjanim niti jedan jedini bitni sastojak.

25. Naime upravo odredbe Zakona o obveznim odnosima propisuju kako Ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje Ugovora. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud i u svim bitno ranijim odlukama GZZ 105/2002, VSRH Rev-907/2002 od 27. veljače 2003. u kojoj je navedeno da kada je ništetna ugovorna odredba o cijeni takav Ugovor ima za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora.

26. U tijeku ovog postupka donesena je i odluka Suda Europske unije C-188/17 u predmetu Dunai-RBA banka Hungary gdje je i Sud Europske unije u tom predmetu jasno naveo da je odredba o tečajnom riziku, valuti švicarski franak glavni predmet ugovora i kako održanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer je to bitni sastojak Ugovora.

27. Radi navedenog sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te se upustio u ocjenu visine tužbenog zahtjeva, radi čega je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Vatroslavu Zovki prof. dr. sc. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije utvrđuje da se od početka otplate primjenjivao tečaj CHF na dan isplate kredita tužitelj je preplatio stvarnom otplatom kredita iznos od sveukupno 23.565,01 kn, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. Nalaza i mišljenja. Da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa tužitelj je preplato stvarnom otplatom kredita iznos od sveukupno 4.854,10 kn, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2. nalaza i mišljenja.

28. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok se prigovori tuženika nisu odnosili na matematički izračun, već na pravna pitanja koje je tuženik isticao u odgovoru na tužbu, a kojima osporava zahtjev tužitelja za isplatom utuženog potraživanja.

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je dan stručno i nepristrano, na temelju relevantnih podataka i dokumentacije koja postoji u spisu. Kako nalaz i mišljenje vještaka nije nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, nalaz je prihvaćen kako je već navedeno.

30. Prigovor tuženika da je bilo potrebno izračunati negativne razlike, odnosno, kada je tužitelj plaćao manje nego li je to bilo u trenutku sklapanja ugovora, sud smatra neosnovanim. Naime, plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time ne postoji niti tražbina tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio u trenutku isplate kredita, posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja.

31. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač stoga nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika. Nadalje, uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti, tj. pravila vraćanja, na temelju kojih bi tužitelj bilo što trebao vratiti, odnosno isplatiti tuženiku. Stoga sud zaključuje da nije bilo potrebno provoditi vještačenje negativnih razlika jer ne postoji potraživanje tuženika, a ujedno se navodi da tuženik nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja.

32. Također, čak i da navedeno potraživanje tuženika postoji, bilo bi u zastari s obzirom da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne predstavlja prekid zastare u odnosu na eventualna potraživanja na strani tuženika kao banke, slijedom čega je sud odustao od pozivanja vještaka da dopuni nalaz i mišljenje smatrajući da bi se radilo o nepotrebnom odugovlačenju postupka koje u ne bi dovelo do drugačije odluke o glavnoj stvari.

33. Slijedom navedenog, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđena je visina potraživanja tužitelja u iznosu glavnice od ukupno 28.419,11 kuna, a što uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 3.771,86 eura od čega iznos od 644,25 eura s osnova promjenjive kamatne stope, a iznos od 3.127,61 eura s osnove promjene tečaja CHF, a kako je odlučeno u točki I i II. izreke presude.

34. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, čl. 29. st. 2. ZOO-a i Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a te na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

35. Imajući u vidu da tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1.) u visini 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 7. lipnja 2021. i 23. rujna 2022. (Tbr. 8./1. OT) u visini 2x100 bodova i trošak zastupanja na ročištima održanim 15. ožujka 2022., 30. kolovoza 2023. i 5. studenoga 2025. (Tbr. 9./1. OT) u visini 3x100 bodova što sveukupno iznosi 600 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.500,00 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR pa je tužitelju ukupno odmjeren trošak u iznosu od 1.798,63 EUR.

36. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu iznad dosuđenog iznosa jer je uvidom u potvrdu o plaćanju (list 28 spisa) utvrđeno je da je tužitelj podmirio iznos od 33,18 eura koliko mu je i dosuđeno.

37. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate prema stopi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte