Posl. broj: Ps-2/2021-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku odvjetniku Mateu Barbiru, protiv tuženika AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku odvjetniku Željko Lubina, a ovaj po privremenom zastupniku odvjetniku Branku Čutura, radi iseljenja i predaje u posjed stana, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ŠŠ, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da iseli iz trosobnog stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], u prizemlju, označen brojem 1., istočne orijentacije, te odgovarajućeg suvlasničkog dijela zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, a kao posebnog dijela zgrade sagrađene na č. zem. [katastarska čestica], ZU 13159, k. o. [katastarska općina], te istoga preda u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 15.076,85 € u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od

- 01.01.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.02.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.03.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.04.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.05.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.06.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.07.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.08.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.09.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.10.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.11.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.12.2019. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.01.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.02.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.03.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.04.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.05.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.06.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.07.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.08.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.09.2020.godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.10.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.11.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.12.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.01.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.02.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.03.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.04.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.05.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.06.2020. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.07.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.08.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.09.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.10.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.11.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.12.2021. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.01.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.02.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.03.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.04.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.05.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.06.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate

- 01.07.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.08.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.09.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.10.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.11.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.12.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.01.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.02.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.03.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.04.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.05.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.06.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate

- 01.07.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.08.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.09.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.10.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.11.2022. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.12.2023. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.01.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.02.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.03.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.04.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.05.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.06.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.07.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.08.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.09.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.10.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate,

- 01.11.2024. godine na iznos od 212,35 € do isplate.“

III. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 621,80 € pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče počev od 11.07.2019 pa sve do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da podmiri tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.780,35 €, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 12. siječnja 2021. tužitelj navodi kako je suvlasnik stana u [adresa], u prizemlju zgrade, [adresa], površine cca 100 m2, u zgradi oznake č. zem. [katastarska čestica], ZU 13159, k. o. [katastarska općina], a do suvlasništva opisanog stana da je došao nasljeđivanjem iza pok. roditelja ČŠ (oca) i BŠ (majke), i to za suvlasnički udio u 1/4 + 3/9 dijela (7/12 dijela), dok su ostali suvlasnici njegova sestra LŠ suvlasnik u 3/9 dijela, te tužiteljeva nevjesta (supruga od pok. brata) kao i nećaci (djeca pok. brata) svaki za po 1/9 dijela. Dalje navodi kako ovaj stan kao ni ostali stanovi u zgradi nisu upisani u zemljišne knjige. Tužitelj navodi da je tijekom 2012. predmetni stan dao u najam tuženiku te je isti do konca 2018. plaćao najamninu i to baš za razdoblje od 2012 – 2017. u iznosu od 3.000,00 kn svaki mjesec, a od 2017. – 2018. najam u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno. Međutim, tuženik da je tužitelju u mjesecu svibnju 2015., dostavio „Ugovor o stanovanju i čuvanju stana“, kojeg je tužitelj potpisao dana 05.05.2015. i to na nagovor tuženog kako bi isti izbjegao plaćanje poreza, no unatoč ovome da mu je tuženik sve do početka 2019. godine uredno plaćao najamninu. Tužitelj je napomenuo da je komunalije sukladno dogovoru stranaka i dalje plaćao tužitelj (pričuva, komunalna naknada i gradska čistoća). Tužitelj navodi kako su se tijekom 2019. godine narušili odnosi stranaka, da tuženik od 2019. e odbija plaćati najamninu te troškove proizašle iz redovnog korištenja nekretnine (režije). Tako opisuje nastale mu troškove za struju u pokrenute postupke od strane HEP-a protiv tužitelja iako je ovo bio trošak tuženika. Konačno, tužitelja da je pozvao predstavnik stanara i tražio plaćanje vode za razdoblje od studenog 2017. – listopada 2018., u iznosu od 4.685,00 kn, koji iznos da je platio tužitelj po pritiscima stanara zgrade, a sve kako ne bi došlo do isključenja vode svim stanarima (zajedničko brojilo). Ovaj iznos da je također tužitelj tražio od tuženika, kojeg ovaj do danas nije platio. Nadalje, navodi da je tužitelj od tuženika tražio iseljenje, ali tuženik da odbija napustiti posjed spornog stana. Tužitelj navodi da je Ugovor o stanovanju i čuvanja stana od 05.05.2015. raskinut sukladno otkazu tužitelja od 21.12.2020., ali da unatoč sadržaju otkaza tuženik odbija napustiti sporni stan. Bez obzira na činjenicu da je tužitelj potpisao o Ugovor o stanovanju i čuvanja stana, a sve u dobroj vjeri, da se smatra da je ovakav Ugovor ništetan pravni posao, a da je tome tako ukazuje činjenica da je tuženiku njime omogućen posjed stana koji je u suvlasništvu osoba koje nisu sudjelovale u njegovu zaključenju, a tamo nema niti potpisa tuženika. Međutim, tužitelj napominje da nikada u pogledu činjenice posjeda tuženika nije imao problema sa svojom sestrom i nećacima, kao niti u pogledu ubiranja najamnine. Ovom tužbom tužitelj traži da mu se plati najamnina od 01.01.2019. godine pa nadalje, a u kojem razdoblju tuženik nije platio ništa s naslova korištenja stana i to u visini za 7/12 dijela najamnine (koja pripada tužitelju) u iznosu od po 1.600,00 kn mjesečno budući prosječna visina najamnine za predmetni stan iznosi najmanje 3.000,00 kn svaki mjesec, odnosno ukupno 41.600,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose. Tužitelj tužbom traži i iznos od 4.685,00 kn, na ime plaćenog troška vode jer se radi o trošku tuženika. Pored ovoga tužitelj postavlja zahtjev za iseljenjem tj. predajom te traži da se obveže tuženika na plaćanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 24. veljače 2021. tuženik je osporio aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe uz obrazloženje da je tužitelj navodni ˝suvlasnik˝ predmetnog stana koji nije upisan u zemljišne knjige te traži predaju posjeda stana u cijelosti dok bi za to prema odredbama članka 46. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te članka 64. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima trebao imati ovlaštenje svih suvlasnika. Tuženik je osporio i postavljenu visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je tržišna cijene nekretnine za predmetni stan znatno manja.

Zaključno predaje tužbu odbiti u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako je na davanje stana u najam te ubiranje zakupnine imao pristanak svih suvlasnika stana radi čega je i predložio u dokazne svrhe iste saslušati te se pozvao na članak 70. stavak 1. ZVDSP i članak 55. stavak 1. ZOO-a.

4. Podneskom od 23. svibnja 2022. tužitelj je povisio točki II. tužbenog zahtjeva na način da je zatražio iz iste činjenične osnove izgubljenu zaradu do trenutka podnošenja tog podneska u ukupnom iznosu od 68.800,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, a kako se to navodi u podnesku.

5. Tuženik se usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva dok se tužitelj ovome usprotivio smatrajući da protivljenje tuženika nema svog zakonskog opravdanja te se pozvao na članak 191. stavak 2. ZPP-a.

6. Podneskom od 14. studenoga 2024. tužitelj je ponovno povećao tužbeni zahtjev u točki II. na način da je isti uskladio sa valutom euro te zatražio iz iste činjenične osnove izgubljenu zaradu do trenutka podnošenja tog podneska u ukupnom iznosu od 15.076,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, a kako se to navodi u podnesku.

7. Na ročištu od 3. prosinca 2024. tužitelj je uredio i tužbeni zahtjev pod točkom III. na način da je isti uskladio sa važećom valutom.

8. Raspravnim rješenjem ovog suda posl. broj Ps-2/21, od 3. prosinca 2024. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva budući je ista svrhovita za konačno uređenje odnosa među parničnim strankama.

9. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČŠ, rješenja o nasljeđivanju iza pok. BŠ, izvatka iz zemljišne knjige ZU 13159 K. O. [katastarska općina], kupoprodajnog ugovora od 16. listopada 1972., ugovora o stanovanju i čuvanju stana od 05. svibnja 2015., rješenja o ovrsi j.b. Ante Šuško, posl. broj Ovrv-4307/2019, od 28. kolovoza 2019., uplatnice na iznos od 4.685,00 kn, dopisa odvjetnika Ivana Vidovića od 21. prosinca 2020., dopisa Porezne uprave od 05. veljače 2025. i saslušanjem svjedoka ĐŠ, ČŠ, LŠ.

10.Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja za predajom stana u posjed, zahtjevi za isplatu iznosa s osnove izgubljenu zarade u ukupnom iznosu od 15.076,85 € zajedno sa zatraženim zakonskim kamatama te zahtjev za isplatu iznosa od 621,80 € sa zakonskim zateznim kamatama od 11. srpnja 2019. do isplate osnova stečenog bez osnove.

12. Među parničnim strankama tijekom postupka nije bilo sporno o kojem se stanu radi radi čega nije izveden dokaz identifikacijom predmeta spora, nije bilo sporno da se u istome nalazi tuženik za čitav period kako to tvrdi tužitelj u tužbi i naprijed navedenim podnescima, nije bilo sporno da tuženik ne plaća najamninu za korištenje stana, nije bilo sporno da je tužitelj izvršio isplatu iznosa od 4.685,00 kuna dana 11. srpnja 2019. na ime troška vode za predmetni stan iako je tuženik u odgovoru na tužbu tužbu paušalno osporio u cijelosti.

13. Među parničnim strankama sporna je aktivna legitimacija tužitelja na postavljanja tužbenog zahtjeva za predaju stana iz točke I. izreke kao i visina tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke.

14. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije navodi se da tužbeni zahtjev iz točke I. predstavlja vlasničku tužbu. Zakonska pravila o suvlasništvu priznaju svakom suvlasniku pravo na suposjed i pravo da protiv drugih suvlasnika ili trećih osoba ostvaruje zahtjeve proizašle iz svoga suvlasničkog udjela te svaki suvlasnik nekretnine posjeduje aktivnu legitimaciju za pokretanje tužbe radi predaje njezina posjeda prema članku 42. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( " Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) kojim je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje te odredbe članka 46. stavka 1. i 2. istog Zakona prema kojima svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva( st.1.) te svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. ( st.2.). Drugo, materijalnopravni uvjet za zahtjev predaje posjeda utvrđen je čl. 162. ZV- a, koji uređuje aktivnu legitimaciju vlasnika (a time i suvlasnika) u pogledu posjeda. Tako članak 162. stavak 1. ZV propisuje da u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Primjenom ovih odredbi, suvlasnik koji zapravo nije u posjedu može zahtijevati vraćanje posjeda od treće osobe koja neopravdano posjeduje stvar. On pritom mora dokazati: svoje suvlasničko pravo – npr. izvadak iz zemljišnih knjiga ili drugi dokaz vlasništva nad dijelom ili cjelinom nekretnine te nezakonit posjed tuženika.

15. Iz spisu priloženih rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČŠ, posl. broj O-84/73-5, od 27. travnja 1973. proizlazi da je tužitelj nasljednik predmetnog stana za ¼, a iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. BŠ, posl. broj O-2108/15, od 18. siječnja 2016. da je tužitelj nasljednik predmetnog stana za 3/9 dijela dok su ostali suvlasnici i nasljednici stana LŠ, ČŠ, RŠ i MŠ.

Iz izvatka iz zemljišne knjige 13159 K. O. [katastarska općina] razvidno je da je u zemljišnim knjigama kao nositelj prava vlasništva na čitavom kompleksu nekretnina pa i na stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa] upisan Grad Split.

Spisu je priložen i kupoprodajni ugovor od 16. listopada 1972. kojim je HŠ kupio stan u prizemlju, br. 1., od 87,73 m2, u objektu S-3/4, na gradilištu Split 3.

Saslušani svjedok ĐŠ, sin tužitelja, je naveo kako mu je poznato da se tuženik AŠ kao najmoprimac nalazi u stanu u [adresa] u [adresa], od 2012. godine. Vlasnici tog stana da su njegov obitelj, i to otac za ½, a drugu polovicu RŠ i NŠ, te očeva sestra LŠ. Naveo je da AŠ najamninu ne plaća 6-7 godina, a pretpostavlja da je ovo uslijed njegove financijske nesposobnosti, a od predstavnika stanara da je čuo i da je nepokretan, da i ostalim stanarima radi probleme jer je ušao u još jedan prostor. Po njegovu sjećanju navodi da su problemi počeli 2019. jer je njega te godine kontaktirala predstavnica stanara navodeći da je dospio veliki dug vode za taj stan i da on to riješi, a radilo se o iznosu od 5.000,00 kuna vode što je u konačnici platio tužitelj. Prije ovoga da je nazvao i HEP te je saznao da ima duga 6-7 tisuća kuna i da je struja isključena. Svjedok je naveo da je s obzirom da je tuženik prestao plaćati najamninu i nije imalo smisla da stoji u stanu i nabija dugove razgovarao sam s njim i dao mu mjesec dana da sve pokuša riješiti. Nakon mjesec dana da je rekao da je sezona, da nema gdje iznajmiti stan i tražio ga da mu produljim datum za iseljenje te da su se dogovorili točno određenog datuma za iseljenje, a toga dana da je njemu i njegovoj sestri tuženik dao do znanja da neće i da ne želi izaći iz stana. Svjedok je naveo kako je visina najamnine iznosila 3.000,00 kuna do 2017. ili 2018., a onda da je umanjena na 2.500,00 kuna te da su ostali suvlasnici stana bili upoznati s postojanjem ugovora o najmu te se ovome nisu protivili. Također je naveo kako su rođaci njegova oca i sestra upoznati i s ovim postupkom te da su suglasni da se isti vodi. Svjedok je naveo i da mu je poznato postojanje ugovora o čuvanju stana te da je tuženik 2015. tražio da zaključe ovakav ugovor navodeći da je ovo potrebno da se može prijaviti na adresu te je sastavljan nekakav jednostavan ugovor čisto iz razloga da se čuva stan, ali da ovaj ugovor nije utjecao na plaćanje najamnine te da je tuženik početkom 2018. jednostavno prestao plaćati najamninu.

Svjedok ČŠ, nećak tužitelja, je naveo kako je on jedan od suvlasnika stana u [adresa], svoj dio da je naslijedio od oca, a osim njega da su suvlasnici predmetnog stana i tužitelj, tetka i brat. Svjedok je naveo kako zna da se ovaj stan iznajmljuje od strane strica, ovdje tužitelja, te da tužitelj ovo radi uz dogovor i suglasnost svih njih suvlasnika. Svjedoku je poznato da se najamnina za ovaj stan od 2018. ne plaća jer mu je o ovome govorio stric koji mu je kazao i da ima problema sa tim podstanarom. Svjedok je naveo da je prije nego li je pokrenut ovaj postupak stric s njima razgovarao te mu je poznato da je podnijeta tužba protiv podstanara i on je suglasan sa ovim postupkom.

Svjedokinja LŠ, sestra tužitelja, je navela da je i ona suvlasnica stana u [adresa] zajedno sa bratom ĆŠ i djecom pok. brata Ć, ČŠ i BŠ te da joj je poznato da se stan iznajmio 2012. ali nije znala reći kome. Navela je da je ĆŠ, kao većinski vlasnik, postigao sa njima dogovor te je uz njihovo dopuštenje iznajmio stan. Svjedokinji je poznato da tužitelj sa tim podstanarom ima problema te da je ona zbog toga na sudu jer želi da se podstanara iseli i da konačno dobiju ono što ih pripada, dio stana u vlasništvo i posjed. Svjedokinja joj je rekla da joj je ĆŠ govorio da će pokrenuti postupak te da je ona suglasna da se ovaj postupak vodi. Svjedokinja je navela i da joj je brat pričao da su problemi počeli 2018. sa neplaćanjem podstanarstva.

16. Dakle, iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj većinski suvlasnik predmetnog stana i to za 7/12 dijela, odnosno da je isti izvanknjižni suvlasnik, budući je na predmetnoj zgradi i nadalje upis vlasništva Grada Splita, ali iz priloženog kupoprodajnog ugovora, priloženih rješenja o nasljeđivanju te iskaza svjedoka je razvidno o kojem se stanu radi i u kolikom udjelu je tužitelj suvlasnik. Također iz iskaza saslušanih svjedoka, ujedno i ostalih suvlasnika stana proizlazi da je među njima postojao dogovor da će tužitelj davati predmetni stan u najam, a također da i među njima postoji suglasnost odnosno dogovor da tužitelj podnese predmetnu tužbu, budući su svi saslušani svjedoci iskazivali da su suglasni sa vođenjem ovog postupka te da ih je o pokretanju istog obavijestio tužitelj. Dakle, iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj u dogovoru sa drugim suvlasnicima imao samostalni posjed predmetnog stana te da ima ovlaštenje za ovaj postupak od ostalih suvlasnika stana radi čega zahtjev tužitelja iz točke I. izreke ne bi bio protivan odredbi članka 64. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) te je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

17. Iako je tužitelj dostavio u ovaj spis Ugovor o stanovanju i čuvanju stana, potpisanom po tužitelju od 5. svibnja 2015. iz kojeg proizlazi da je tužitelj predao tuženiku predmetni stan na čuvanje, a da se ovaj obvezao na plaćanje režijskih troškova te dopis od 20. prosinca 2020. sačinjen po punomoćniku tužitelja odvjetniku Ivanu Vidoviću, a uručenog preporučenom pošiljkom dana 22. studenoga 2020. kojim je Ugovor o stanovanju i čuvanju stana od 05. svibnja 2015. otkazan uz otkazni rok od 15 dana koji teče od prvog slijedećeg dana od kada je otkaz zaprimljen, za navesti je kako tuženik tijekom trajanja postupka nije osporio navode tužitelja da se radi o fiktivnom ugovoru, sačinjenom za potrebe prijave tuženika na adresu predmetnog stana, kao niti navode tužitelja da se isti obvezao plaćati najamninu za korištenje stana kao ni činjenicu da u ovome stanu čitav period uistinu i boravi, a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Tuženik je osporio samo visinu tužbenog zahtjeva iz točke II. tužbenog zahtjeva.

Iz dopisa Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split, Klasa: 410-23/24-12/102, od 05. veljače 2025. proizlazi da su na približnoj lokaciji predmetnog stana cijene najma stambenog prostora u iznosu od po 3,29 – 5,12 EUR po m2, a što bi značilo da je zahtjev postavljen unutar raspona važećih cijena najma stana, čak i niže, radi čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev iz točke II. u cijelosti pozivom na odredbe članka 1045. stavka 1., članka 1046. i članka 29. stavaka 1. 2. ZOO-a. Napominje se da sud nije izvodio daljnje dokaze na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva iz točke II., a iz razloga što je tužitelj na ročištu od 8. svibnja 2025. odustao od izvođenja dokaza financijskim i građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine najamnine predmetnog stana u utuženom periodu, kao i zbog činjenice da tuženik nije osporio pribavljene podatke porezne uprave niti je do zaključenja glavne rasprave smatrao potrebnim izvesti dokaze po vještake građevinske struke, a u smislu navoda iz odgovora na tužbu.

18. Nadalje, a radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva iz točke III. predmetne tužbe navodi se da je iz priložene uplatnice br. 361 razvidno je da je ĆŠ podmirio dana 11. srpnja 2019. iznos od 4.685,00 kuna na ime troška vode za period od studenoga 2017. do listopada 2018. Na okolnost nastanka obveze plaćanja naknade za vodu iskazivao je i svjedok ĐŠ, a sam tuženik nije posebno osporio da bi tužitelj podmirio obvezu koju je on trebao podmiriti, pa je pozivom na odredbe članka 1111. i članka 29. stavaka 1. 2. ZOO-a prihvaćen i ovaj tužbeni zahtjev.

19. Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 625,00 eura sukladno Tbr. 7.t.1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( " Narodne novine" broj: 138/2023, dalje Tarifa) , sastava 3 obrazložena podneska ( 04.03.2021., 23.05.2022., 14.11.2024.) u iznosu od po 625,00 eura po radnji sukladno Tbr.8.t.1., 46. i 54. Tarife, sastava podneska od 10.02.2025. u iznosu od 62,50 eura sukladno Tbr.8.t.4., 46. i 54. Tarife, zastupanja na 4 ročišta ( 03.12.2024., 13.02.2025., 08.05.2025. i 04.11.2025.) u iznosu od po 625,00 eura sukladno Tbr.9.t.1., 46. i 54. Tarife , pristupa na ročišta 05.06.2025 i 10.09.2025. u iznosu od po 125,00 eura sukladno Tbr. 9.t.5., 46. i 54. Tarife, a što ukupno iznosi 5.312,50 eura. Pored ovoga tužitelj je na ime pristojbe tužbe uplatio iznos od 155,95 eura, a nastat će mu i trošak pristojbe presude u iznosu od 311,90 eura sukladno Tar. br. 2. st.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj: 37/2023) tako da je sveukupan trošak tužitelja 5.780,35 eura. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Splitu, 16. prosinca 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. tužitelja

p.z. punomoćnika tuženika