REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-165/2023-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Margita Plažanin i Zoran Vujasin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Filipa Gregovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika ŽD, dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, isplatiti tužiteljici ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 632,79 eura, zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-za siječanj 2014. na iznos od 20,45 eura od 16.02.2014.,

-za veljaču 2014. na iznos od 19,99 eura od 16.03.2014.,

-za ožujak 2014. na iznos od 34,26 eura od 16.04.2014.,

-za travanj 2014. na iznos od 17,10 eura od 16.05.2014.,

-za svibanj 2014. na iznos od 33,13 eura od 16.06.2014.,

-za lipanj 2014. na iznos od 17,92 eura od 16.07.2014.,

-za srpanj 2014. na iznos od 37,82 eura od 16.08.2014.,

-za kolovoz 2014. na iznos od 39,62 eura od 16.09.2014.,

-za rujan 2014. na iznos od 27,79 eura od 16.10.2014.,

-za listopad 2014. na iznos od 14,31 eura od 16.11.2014.,

-za prosinac 2014. na iznos od 16,44 eura od 16.01.2015.,

-za siječanj 2015. na iznos od 34,37 eura od 16.02.2015.,

-za travanj 2015. na iznos od 19,27 eura od 16.05.2015.,

-za lipanj 2015. na iznos od 0,88 eura od 16.07.2015.,

-za kolovoz 2015. na iznos od 0,21 eura od 16.09.2015.,

-za siječanj 2016. na iznos od 59,20 eura od 16.02.2016.,

-za veljaču 2016. na iznos od 0,99 eura od 16.03.2016.,

-za ožujak 2016. na iznos od 0,90 eura od 16.04.2016.,

-za travanj 2016. na iznos od 3,95 eura od 16.05.2016.,

-za svibanj 2016. na iznos od 4,21 eura od 16.06.2016.,

-za lipanj 2016. na iznos od 5,00 eura od 16.07.2016.,

-za srpanj 2016. na iznos od 2,96 eura od 16.08.2016.,

-za kolovoz 2016. na iznos od 2,47 eura od 16.09.2016.,

-za listopad 2016. na iznos od 0,35 eura od 16.11.2016.,

-za studeni 2016. na iznos od 0,30 eura od 16.12.2016.,

-za veljaču 2017. na iznos od 0,03 eura od 16.03.2017.,

-za svibanj 2017. na iznos od 30,68 eura od 16.06.2017.,

-za lipanj 2017. na iznos od 16,32 eura od 16.07.2017.,

-za srpanj 2017. na iznos od 21,51 eura od 16.08.2017.,

-za kolovoz 2017. na iznos od 13,90 eura od 16.09.2017.,

-za listopad 2017. na iznos od 31,41 eura od 16.11.2017.,

-za prosinac 2017. na iznos od 26,38 eura od 16.01.2018.,

-za ožujak 2018. na iznos od 2,00 eura od 16.04.2018.,

-za travanj 2018. na iznos od 19,38 eura od 16.05.2018.,

-za svibanj 2018. na iznos od 11,81 eura od 16.06.2018.,

-za lipanj 2018. na iznos od 23,53 eura od 16.07.2018.,

-za srpanj 2018. na iznos od 8,05 eura od 16.08.2018.,

-za kolovoz 2018. na iznos od 13,93 eura od 16.09.2018., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva a za iznos od 4.749,80 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 507,66 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu medicinske sestre, a radni odnos je reguliran Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, te je rad tužiteljice bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu tužiteljica ostvarivala veliki broj prekovremenih sati. Nadalje, tužiteljica navodi da je od 01.12.2013. do dana podnošenja tužbe, kao medicinska sestra ostvarivala pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, a što je propisano odredbom čl. 86. ranijeg Zakona o radu te čl. 94. sadašnjeg Zakona o radu. U tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65. KU zdravstva (NN 88/13) koji je bio na snazi od 01.06.2013. do 30.11.2013. je bilo propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II. vrste. Nadalje je odredbom čl. 57. KU zdravstva (NN 143/13) koji je u primjeni od 01.12.2013. bilo propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II. vrste. Tužiteljica navodi da joj u spornom razdoblju tuženik nije isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je odradio već samo na dio odrađenih sati. Nadalje da je od 01.10.2015. temeljem Dodatka I. KU zdravstva ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4 % od osnovne plaće, koji dodatak joj tuženik nije isplaćivao na sve odrađene sate. Posljedično tome navodi da joj je tuženik pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a nije joj platio niti prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika. Nakon provedenog dodatnog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 10.12.2024. uredio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 632,79 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava, kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da ostvaruje i prekovremene sate. Tužiteljica navodi da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedene dodatke isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tuženik ističe da se u cijelosti pridržava svih odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća. Ističe da se dodaci na osnovnu plaću radnika ne mogu kumulirati, već se isti obračunavaju na osnovnu plaću, a kako je to i obračunato i isplaćeno. Navedeno je razvidno iz obračuna plaća. Posljedično tome je i naknada plaće za vrijeme godišnjeg obračunata i isplaćena sukladno Kolektivnom ugovoru. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što nije bio nadležan i ovlašten za obračun osnovne plaće i dodataka budući je obračun i isplata plaća zaposlenicima tuženika vršena putem Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji. Tuženik ističe i prigovor zastare. Tijekom postupka tuženik se poziva i na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora br. 58., br. 95. i br. 106. te ističe da se prekovremeni rad računa na osnovnu plaću bez dodataka. Tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tuženiku da mu nadoknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te je u konačnici provedeno financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje u tekstu KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU/13-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

6. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

7. Dodatkom I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 5. da se iza članka 59. u Kolektivnom ugovoru dodaje članak 59.a koji glasi: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće".

8. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

9. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primijenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

10. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće, prema čl. 58 tog KU-a.

11. Člankom 51. KU/13, koji je u primjeni od 01.12.2013. propisano je da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Članak 52. KU-a propisuje da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Isto propisuje i čl. 49. i čl. 50. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, KU/18).

12. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak proizlazi da je računskim putem, a prema podacima iz obračunskih lista plaće tužiteljice utvrdila da je tuženik tužiteljici utužene dodatke obračunavao na način da je osnovnu plaću tužiteljice (osnovica x koeficijent uvećano za dodatak za minuli rad) podijelio sa redovnim mjesečnim fondom sati, a dobiveni iznos je pomnožio sa brojem sati koji je odrađen u mjesecu, umanjenim za sate prekovremenog rada, godišnjeg odmora, te je na taj iznos obračunat postotak utuženih dodataka. Tuženik je ispravno iz fonda sati izostavio sate godišnjeg odmora, a obzirom da su utuženi dodaci za te sate obračunati u prosjeku plaća iz prethodnih mjeseci prema kojima se obračunavaju naknade plaće. Prema tome, utuženi dodaci nisu obračunati za sate koje je tuženik evidentirao kao prekovremeni rad. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje osnovne plaće za posebne uvjete rada. Prema podacima iz obračunskih lista plaće tužiteljici je dodatak za posebne uvjete rada obračunavan u visini od 25% u razdoblju od srpnja 2013. do dijela svibnja 2015. godine, te od dijela prosinca 2016. do kolovoza 2018. godine. U razdoblju od dijela svibnja 2015. do dijela prosinca 2016. godine, tužiteljica nije ostvarivala dodatak za posebne uvjete rada, pa u nalazu isti nisu niti utvrđeni. Napominje se da je vještak računskim putem utvrdio da je tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada u razdoblju od srpnja 2013. do svibnja 2014. godine obračunavan u visini od 25% osnovne plaće, dok je na samoj obračunskoj listi naznačen drugi postotak. Nadalje, odredbama čl. 59.a Dodatka I. KU-a (NN 96/2015) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja od 01.10.2015. godine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Prema odredbama iz Kolektivnog ugovora, osnovna plaća predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta radnog mjesta uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Podaci o visini osnovice, iznos koeficijenta i postotak dodatka za radni staž u spornom razdoblju vidljivi su iz obračunskih lista plaće tužiteljice. Primjenom naprijed navedenih parametara (osnovica, koeficijent i minuli rad) vještak obračunava osnovnu plaću tužiteljice, a cijenu 1 sata osnovne plaće utvrđuje na način da se ta osnovna plaća podijeli sa redovnim mjesečnim fondom sati utvrđenim za svaki pojedini mjesec spornog razdoblja. Redovni mjesečni fond sati utvrđuje na bazi od 40 sati rada tjedno od ponedjeljka do petka. Vještak navodi da tužiteljica potražuje prekovremeni rad odrađen na dane blagdana i neradnih dana koji padaju u dane od ponedjeljka do petka. Međutim, ne postoji prekovremeni rad odrađen upravo na te dane, već prekovremeni rad predstavlja razliku između ukupnog broja odrađenih sati u mjesecu i mjesečnog fonda radnih sati. Naime, prekovremeni rad kod radnika koji rade u smjenama, turnusu, na dežurstvima itd. predstavlja sav rad odrađen preko redovnog fonda radnih sati u pojedinom mjesecu. U vezi problematike obračuna prekovremenih sati, a koji se odnosi na to da li sati blagdana ulaze u fond radnih sati ili ne, VSRH je zauzeo stav da se fond radnih sati utvrđuje sukladno zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (npr. Rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-281/2021-2). Obzirom da je VSRH stava da se zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a trebaju primjenjivati, vještak iste primjenjuje u ovom nalazu. Za razdoblje od 01.12.2013. do 30.11.2015. godine fond radnih sati reguliran je zaključkom 148. Povjerenstva za tumačenje KU-a, dok je za razdoblje od 01.12.2015. godine pa nadalje, fond radnih sati reguliran zaključkom 153. istog Povjerenstva. Prema odredbama iz zaključka 148. Povjerenstva, fond radnih sati tvori umnožak broja dana u mjesecu bez subota, nedjelja i blagdana sa 8 sati, dok prema odredbama iz zaključka 153. fond radnih sati tvori umnožak broja dana u mjesecu bez subota i nedjelja sa 8 sati. Obzirom na naprijed navedeno, vještak daje izračun eventualnog neobračunatog dodatka za prekovremeni rad, a primjenom citiranih zaključaka povjerenstva. Na osnovi podataka iz nalaza, vještak je mišljenja da neobračunata plaća za prekovremeni rad tužiteljice obračunata sukladno stavu VSRH, neobračunati dodaci za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor, u razdoblju od 01.07.2013. do 31.08.2018. godine, iznose ukupno 632,79 eura bruto. Svi mjesečni iznosi (ukupni, kao i iznosi po svim utuženim stavkama) u kn i eurima, vidljivi su iz izračuna u nalazu (točka 3. nalaza). Pri preračunu kunskih iznosa u iznose u eurima primijenjen je propisani fiksni tečaj konverzije (1 EUR = 7,5345 kn).

13. Stoga tuženik tužitelju nije u cijelosti obračunavao prekovremene sate te dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za obračunate prekovremene sate.

14. Nalaz vještaka sud prihvaća kao stručnog i objektivnog, a na isti stranke nisu imale primjedbi.

15. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a i članka 55. KU/18 koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25%. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57., odnosno članka 55. navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje pripada dodatak u navedenom postotku, a za redovne sate rada obračunavao ga je tužitelju i tuženik u utuženom razdoblju, kako je to utvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju, u onim razdobljima kada je tužiteljica ostvarivala dodatak za posebne uvjete rada.

16. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja od 01.10.2015., budući je odredbom članka 59.a predmetnoga KU/13-a (članak 5., Dodataka I KU-a koji je na snazi od 01.10.2015.) utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, kako to slijedi i iz članka 58. KU/18, a prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

17. Zaključkom br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 1. srpnja 2015. zaključeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Međutim, važećim Zaključkom br. 153. od 21. prosinca 2015. određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

18. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za siječanj 2014., ožujak 2014., svibanj 2014., rujan 2014., listopad 2014., prosinac 2014., siječanj 2015., travanj 2015., siječanj 2016. i travanj 2018., za prekovremeni rad primjenom Zaključaka Povjerenstva 148. i 153., te sukladno stavu VSRH (npr. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-281/2021). Naime, vještak je u svom nalazu za razdoblje od 01.12.2013. do 30.11.2015. primijenio obračun fonda radnih sati kako je reguliran Zaključkom 148. Povjerenstva za tumačenje KU-a, dok je za razdoblje od 01.12.2015. pa nadalje, primijenio obračun fonda radnih sati kako je reguliran Zaključkom 153. istog Povjerenstva.

19. Nadalje, prema Zaključku br. 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

20. Prema odredbi čl. 19. st. 6. KU 13, tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, zbog čega je sud u primjeni odredbi KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a.

21. Povjerenstvo je na 30. sjednici donijelo zaključak 169. prema kojem zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana stupanja na snagu KU. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana donošenja te izmjene. S obzirom da je KU 13 stupio na snagu 1. prosinca 2013., tumačenje 148. je u primjeni od toga dana pa do 21. prosinca 2015., od kada se primjenjuje Zaključak br. 153.

22. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13- dalje ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) a nadalje u čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

23. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je valjalo prihvatiti i u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja.

24. Tuženik nadalje u podnesku iznosi Zaključke sa sjednica zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, broj: 58. i 95., koji zaključci se odnose na primjenu položajnog dodatka i način obračuna prekovremenih sati rada u slučaju da radnik ostvaruje pravo na položajni dodatak, a što nije predmet ovog sudskog postupka, niti je bio predmet vještačenja. Tuženik navodi i zaključak br. 106. navedenog Povjerenstva kojim je dano očitovanje o osnovici za izračun plaće u smislu da je to osnovna plaća bez dodataka na plaću, što je nesporno i nije bilo predmetom izračuna.

25. Tužitelj je tužbeni zahtjev u cijelosti uskladio s izračunom vještaka iz nalaza i mišljenja te je zatražio isplatu iznosa od 632,79 eura, koliko iznosi zbroj predmetnih utuženih dodatka, prekovremeno odrađenih sati i naknade za utuženo razdoblje, neisplaćenih tužitelju, sa zateznom kamatom, slijedom čega je tako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

26. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, koja teče od 16.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92.st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

27. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužitelja postavljeno za siječanj 2014., sa dospijećem 16.02.2014., a tužba je podnesena 25.07.2018., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14).

28. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan, budući je prema čl. 90. st. 1. ZR-a upravo poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

29. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe na glavnoj raspravi održanoj 10.04.2025., valja ukazati da je tuženik podnesak tužitelja od 10.12.2024., kojim postavlja tužbeni zahtjev u visini dosuđenog mu iznosa glavnice zaprimio dana 04.06.2025., te se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe podneskom od 18.06.2025. Stoga je o potraživanju tužitelja valjalo odlučiti sukladno potraživanju postavljenom u podnesku od 20.10.2023., kojim tužitelj potražuje ukupan iznos od 5.382,59 eura. Zbog navedenog je tužitelja valjalo odbiti za iznos od 4.749,80 eura i sa zateznom kamatom na taj iznos.

30. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

31. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 4. ZPP-a, imajući u vidu da je tužitelj u konačnici postavljajući tužbeni zahtjev podneskom od 10.12.2024. uspio u odnosu na osnovu zahtjeva ali je vrlo malim dijelom uspio u sporu u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelju kao nužni trošak priznat materijalni trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 507,66 eura i to bez obzira na uspjeh tužitelja jer visina istog troška se ne bi mijenjala obzirom na uspjeh tužitelja, ali je taj trošak vještačenja priznat i tuženiku u visini od 265,45 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku