Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl. br. P-280/2025-19

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miljenku Matiću, odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika Likvidacijske mase iza brisanog trgovačkog društvo CESIJA d.o.o., OIB 81775236203, iz [adresa] i umješača na strani tuženika LG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Grubišić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, izvan ročišta, 16. prosinac 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog umješača LG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za sudjelovanje u postupku na strani tuženika.

II Odbacuje se tužba tužiteljice u ovoj pravnoj stvari.

III Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.582,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ovog Rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 3. travnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika označenog kao Likvidacijska masa iza brisanog trgovačkog društva CESIJA d.o.o., [adresa], OIB 81775236203. U tužbi navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci - Stalne službe u Pazinu u predmetu pod poslovnim brojem Ri-Pa Tt-12/349-1 od 31.01.2012, trgovačko društvo CESIJA d.o.o. Červar [adresa], OIB: 81775236203, brisano iz sudskog registra, po službenoj dužnosti na temelju članka 70. stavka 3. Zakona o sudskom registru. Na nekretnini katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, ukupne površine 116 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u B listu upisano je trgovačko društvo Cesija d.o.o. kao vlasnik, u 1/1 dijela. Spomenuti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama je samo formalne naravi jer stvarno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju. Naime, Ugovorom o kupoprodaji nekretnine s klauzulom ustupanja potraživanja umjesto ispunjenja sklopljenog dana 27. prosinca 2004.g., u [adresa], između ovdje tužiteljice, SG iz [adresa], trgovačkog društva Cesija d.o.o. iz [adresa], OIB: 81775236203, i trgovačkog društva Linija Mode d.o.o. Zagreb, Ulica Grada Vukovara bb, trgovačko društvo Cesija d.o.o. iz [adresa], OIB: 81775236203, steklo je pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, ukupne površine 116 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Međutim, spomenuti Ugovor o kupoprodaji nekretnine je samo formalne naravi jer je stvarna volja ugovornih strana bila da tužiteljica stekne vlasništvo, a ne trgovačko društvo Cesija d.o.o. iz [adresa], OIB: 81775236203. Trgovačko društvo Cesija d.o.o. navedena je kupac isključivo iz poreznih razloga, ali i zbog činjenice da se u to vrijeme lakše stjecalo vlasništvo ukoliko se je kao kupac pojavilo hrvatsko trgovačko društvo, a ne fizička osoba – slovenski državljanin. Trgovačko društvo nikada nije koristilo predmetnu nekretninu za svoje poslovne djelatnosti, niti se u naravi radi o poslovnom prostoru. Cijenu je platila tužiteljica iz svojih novčanih sredstava, dok je samo formalno navedeno da je sklopljen pravni posao zajma. Tužiteljica i njezina obitelj su zapravo stvarni kupci, pa i vlasnici nekretnine iz točke 2. ove tužbe. U naravi se radi o nekretnini za odmor u turističkom mjestu [adresa], a koju nekretninu od kupnje pa do danas koristi isključivo tužiteljica za svoje privatne potrebe i njezina obitelj. Stoga tužiteljica ima pravni interes ustati s ovom tužbom te svoje izvanknjižno pravo vlasništva uskladiti s knjižnim vlasništvom. Tužiteljica podmiruje sve porezne obveze i režijske troškove za spornu nekretninu te se nalazi u njenom samostalnom, nesmetanom, neposrednom, istinitom i poštenom posjedu već više od dvadeset godina. Tužiteljici nitko nije branio posjed, niti ju je na bilo koji drugi način ometao u korištenju i posjedovanju predmetne nekretnine, pa tako ni sam prodavatelj, niti društvo Cesija d.o.o. Tužiteljica nikome nije plaćala bilo kakvu naknadu za korištenje nekretnine, a što sve potvrđuje da je ona jedina i stvarna vlasnica nekretnine. Društvo Cesija d.o.o. nikada nije vratilo „zajam“ tužiteljici, niti je tužiteljica to tražila jer se znalo da se zapravo radi o kupoprodajnoj cijeni, a ne zajmu. Trgovačko društvo Cesija d.o.o. osnovano je radi kupnje predmetne nekretnine te nije obavljalo nikakvu djelatnost, a zbog čega je uslijed svoje neaktivnosti, brisano iz sudskog registra po službenoj dužnosti. Sve režijske troškove nikada nije snosilo spomenuto trgovačko društvo, već je to činila tužiteljica koja se je držala vlasnicom nekretnine. Predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva iz razloga što isti je konsenzualan ugovor čiji su bitni sastojci, sukladno čl. 376. ZOO stvar koju se prodavatelj obvezuje predati kupcu u vlasništvo i cijena koju se kupac obvezuje platiti. Nesporno je da je predmetni ugovor sastavljen u pisanom obliku te je isti potpisan od strane prodavatelja i kupca, s time da je stvarna volja ugovornih strana bila da tužiteljica stekne vlasništvo, a ne društvo Cesija d.o.o. Zbog toga trgovačko društvo Cesija d.o.o. ne polaže nikakva vlasnička prava na nekretnini na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], dok se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne nekretnine već više od dvadeset godina držeći predmetnu nekretninu isključivo kao svoje vlasništvo. Obzirom da trgovačko društvo Cesija d.o.o. više ne postoji, likvidacijska masa ima stranačku sposobnost te kao takva ima status tzv. ius standi in iudicio. Upis (kao i brisanje) likvidacijske mase iz sudskog registra je deklaratornog (a ne konstitutivnog) učinka, jer niti upisom ona stječe pravnu osobnost, pa niti brisanjem iz sudskog registra ona ne može tu sposobnost izgubiti.

2. U odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2025. odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić naveli su da je bivša zakonska zastupnica tuženika, gđa. LG iz [adresa] (ranije: UG) je dana 11. travnja 2025. godine zaprimila tužbu u ovom postupku. Prije svega, ističe prigovor prenisko naznačene vrijednosti predmeta spora jer se radi o sporu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište ukupne površine 116 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Uvidom u izvod iz katastarskog operata razvidno je da se radi o kući u nizu u neposrednoj blizini mora, slijedom čega vrijednost nekretnine iznosi najmanje 350.000,00 EUR. Nadalje, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije zbog nepostojanja stranačke i parnične sposobnosti tuženika. Kao tuženika u tužbi tužitelj je naznačio “likvidacijska masa iza brisanog trgovačkog društva CESIJA d.o.o., [adresa], OIB: 81775236203”, dok je naslovni sud u pozivu za davanje odgovora na tužbu od dana 4. travnja 2025. godine kao tuženika naznačio i poziv na davanje odgovora na tužbu s tužbom dostavio društvu “CESIJA d.o.o., [adresa]. Uvidom u sudski registar za društvo s OIB- om kako je naznačen u tužbi razvidno je da je društvo CESIJA d. o. o. koje je imalo sjedište u [adresa] prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra još 2012. godine. Kako trgovačko društvo prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra, a isto je brisano još 2012. godine, to je jasno da već u vrijeme podnošenja tužbe tuženik nije postojao. Naime, OIB koji je naveden uz tuženika je OIB društva CESIJA d.o.o. Stranačka je sposobnost pretpostavka za postojanje parnične sposobnosti jer svaka parnično sposobna osoba mora imati i stranačku sposobnost. Također, riječ je o nedostatku koji se ne može ispraviti, a zbog čega je potrebno odbaciti, podredno odbiti tužbu zbog nepostojanja stranačke, odnosno parnične sposobnosti. Naime, Zakonom o parničnom postupku propisano je da parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha. Dakle, nipošto nije točno kako to navodi tužitelj u tužbi da bi “likvidacijska masa” imala stranačku sposobnost sama po sebi već bi takav status istoj tek mogao priznati naslovni sud. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje takvog svojstva tuženiku. Ovaj pravni stav, da likvidacijska masa može steći stranačku i parničnu sposobnost tek kada se u za to Zakonom o trgovačkim društvima propisanom postupku upiše u sudski registar sa svojim OIB-om i kada joj rješenjem nadležnog trgovačkog suda bude određen likvidator za zastupanje i podjelu imovine, zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr 951/14-2 od 14.07.2024. godine. Likvidacijska masa nije ni fizička ni pravna osoba, dakle, nema pravnu sposobnost, a ni posebnim zakonom nije joj (npr. kao stečajnoj masi) priznata stranačka sposobnost (čl. 77. st. 1. i 2. ZPP).Također, da likvidacijska masa ne predstavlja oblik udruživanja kojemu se sukladno čl. 77. Zakona o parničnom postupku može priznati svojstvo stranke u postupku (ius standi in iudicio) sukladno čl. 77. st. 3 Zakona o parničnom postupku potvrđuje i stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzet u presudi, posl. br. Pž-4769/14-3 od 12.01.2016. godine. Umješač sukladno odredbi čl. 206. Zakona o parničnom postupku podnosi zahtjev za miješanjem u ovaj postupak jer ima pravni interes da tuženik uspije u parnici. Ističe da je bila jedini član i direktor brisanog društva CESIJA d.o.o. Stoga, bilo kakva imovina koja je ostala iza društva koje je prestalo i kao takvo nije i ne može biti više vlasnik nikakve imovine pripasti će nakon odbitka eventualnih troškova i dugova društva u za to propisanom postupku upravo umješaču kao jedinom članu društva. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Tuženik je pravna osoba koja ne postoji, nema stranačku niti parničnu sposobnost. Stoga nikako ne može biti pasivno legitimiran u ovome postupku jer više nije vlasnik nekretnine. Vlasnik nekretnine su članovi brisanog društva, odnosno u konkretnom slučaju umješač kao jedini član društva koje je prestalo i koja će biti evidentirana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine nakon što bude proveden za to predviđeni postupak. Stoga, jasno je da tuženik nije vlasnik nikakve imovine pa stoga neosnovano u odnosu na njega tužitelj zahtijeva utvrđenje svoga prava vlasništva. Podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje svoje pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč [katastarska čestica] (dalje u tekstu: Nekretnina) te donošenje Rješenja o zabilježbi spora. Istovremeno, tužiteljica trenutno na Nekretnini ima upisano pravo zaloga radi osiguranja svoje novčane tražbine kako slijedi: „1.1. Primljeno, 28. siječnja 2005. Z- 393/05 Na temelju ugovora o zajmu, sklopljenog u [adresa], 27.12.2004, uknjižuje se pravo zaloga na nekretnini upisanoj u A, za iznos glavnice od 75.000,00 EUR, što po srednjem tečaju NBH na dan zaključenja ugovora o zajmu iznosi 562.500,00 kn, uvećano za eventualne troškove, sve u korist: MAROLT MARIJA , LJUBLJANA, OMAHNOVA 21.“ No, sasvim neosnovano, tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini navodeći da je ista bila stvarni kupac nekretnina temeljem Ugovora o kupoprodaji, a ne trgovačko društvo Cesija d.o.o., sve iz razloga jer ista kao slovenska državljanka, kao i iz poreznih razloga, lakše preko trgovačkog društva mogla steći pravo vlasništva nekretnine u Hrvatskoj (što naravno nije točno). No, tužiteljica u tužbi ne obrazlaže zašto onda ima upisan zalog temeljem Ugovora o pozajmici. Drugim riječima, tužiteljica navodi da bi Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 27.12.2004. godine između prodavatelja LINIJA MODE d.o.o. i kupca CESIJA d.o.o. bio prividan ugovor, dok je stvara volja bila da tužiteljica SG, koja je u svojstvu cesionara potpisala predmetni kupoprodajni ugovor, postane vlasnik nekretnine. Naime, obzirom je tužiteljica imala prema prodavatelju LINIJA MODE d.o.o. kao cedentu potraživanje temeljem ugovora o zajmu, isto društvo je tužiteljici prenijelo potraživanje prema društvu CESIJA d.o.o. na ime plaćanja kupoprodajne cijene za nekretninu. Tuženik i umješač osporavaju da bi kupoprodajni ugovor sklopljen između društva LINIJA MODE d.o.o. i CESIJA d.o.o. bio prividni ugovor te da su stranke htjele sklopiti ugovor temeljem kojeg je pravo vlasništva stekla tužiteljica. Naime, kod prividnog ugovora volja suugovaratelja svjesno ne odgovara njihovim očitovanjima prema van. Da bi se radilo o prividnim ugovorima potrebno je utvrditi volju obje ugovorne strane za sklapanjem drugog ugovora umjesto onog koji je sklopljen, ili utvrditi izostanak volje za sklapanjem bilo kakvog ugovora. Međutim, u konkretnom postupku, ako je i postojala prikrivena namjera, ista je postojala samo na strani tužiteljice osobno kao cesionara, a što nikako ne utječe na valjanost i sadržaj ugovora, a tužiteljica ni ne tvrdi da je prikrivena volja postojala na strani kupca ili prodavatelja što bi jedino bilo relevantno. Naime, ovi navodi tužiteljice su i krajnje nelogični sve iz razloga jer je nekretninu prethodno kupilo trgovačko društvo LINIJA MODE d.o.o. u vlasništvu upravo sina tužiteljice, a za plaćanje kupoprodajne cijene po tom ugovoru je tužiteljica navodno pozajmila društvu novac. Stoga, nekretnina se u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora s društvom CESIJA d.o.o. već nalazila u vlasništvu trgovačkog društva sa sjedištem u [adresa] i u vlasništvu sina tužiteljice, pa nipošto ne bi bilo logično da je “zbog poreznih razloga” i jer su slovenski državljani u to vrijeme teže stjecali nekretnine u Republici Hrvatskoj, ista nekretninu dalje prodala drugom hrvatskom društvu u vlasništvu umješača. Jedino što tužiteljica temeljem predmetnog kupoprodajnog ugovora ima prema društvu CESIJA d.o.o. je obveznopravni zahtjev (koje potraživanje je osigurano upisanim založnim pravom). No, u konkretnom slučaju, tužiteljica je sasvim neosnovano, u ovoj tužbi postavila stvarnopravni zahtjev. Iz navedenog jasno proizlazi da je postavljeni stvarnopravni zahtjev u cijelosti neosnovan i usmjeren isključivo samo na cilj ishodovanja zabilježbe spora. Radi gore navedenog, predlaže se odbiti prijedlog za donošenjem Rješenja kojim se dopušta zabilježba spora na nekretnini. Štoviše, takvo Rješenje se ne može niti donijeti u odnosu na tuženika kako je naznačen u ovoj tužbi jer tuženik kako je naznačen u tužbi nije niti upisan kao vlasnik nekretnine, niti bi mogao biti upisan jer se ne radi o pravnoj osobi. Nadalje, tužiteljica navodi i da je u dugotrajnom samostalnom, nesmetanom, neposrednom, istinitom i poštenom posjedu već više od 20 godina, što nije dokazano. No, ovi navodi tužiteljice protivni su svim ranije iznesenim činjeničnim navodima, sve obzirom da tužiteljica nema poštenje, odnosno ista zna da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27.12.2004. godine pravo vlasništva na nekretninama steklo društvo CESIJA d.o.o., a ne ona. Dakle, kako je ista u svojstvu cesionara bila potpisnik toga ugovora ista je znala kako ista nije vlasnik nekretnine, već je vlasnik nekretnine bilo društvo LINIJA MODE d.o.o., a koje je potom nekretninu prodalo društvu CESIJA d.o.o. Stoga, a obzirom tužiteljici nedostaje osnovni preduvjet stjecanja prava vlasništva na nekretnini dosjelošću – poštenje, to je jasno da ista ni u kojem slučaju nije mogla steći pravo vlasništva niti na ovaj način. Predlaže sukladno čl. 40 st. 3 ZPP odrediti vrijednost predmeta spora u visini 350.000,00 EUR, dopustiti umješaču sudjelovanje u postupku na strani tuženika, tužbeni zahtjev odbaciti, a podredno odbiti, prijedlog za donošenje rješenja o zabilježbi spora, odbaciti, odnosno, odbiti, naložiti tužitelju solidarnu naknadu troškova postupka tuženiku i umješaču kako su specificirani u odgovoru na tužbu, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

3. Rješenjem posl. br. P-280/2025-6 od 12. svibnja 2025. određena je zabilježba spora na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja da će biti uknjižena u zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

4. U ukupnosti svega utvrđenog u postupku tj. iz materijalnih dokaznih prijedloga podnijetih uz tužbu i uz odgovor na tužbu, sud nije prihvatio prijedlog umješača da mu se dopusti sudjelovanje u ovom postupku na strani tuženika, a sve iz razloga jer je sud odlučio odbaciti tužbu tužiteljice jer tuženik označen u tužbi ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak ne može otkloniti, pa je riješeno kao u točki I izreke Rješenja.

5. Temeljem odredbe čl. 82. Zakona o parničnom postupku sud je dužan u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.

6. Naime, tuženik je označen kao Likvidacijska masa iza brisanog trgovačkog društvo CESIJA d.o.o., [adresa], OIB 81775236203.

7. Pazeći, sukladno čl. 82. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) na to i po službenoj dužnosti, sud je utvrdio da tuženik, označen u tužbi ne može biti stranka u postupku.

8. Tuženik označen kao "Likvidacijska masa" ne može imati stranačku sposobnost, već bi takav status mogao imati tek ako mu sud prizna takav status. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za priznanje takvog svojstva tuženiku. Naime, Zakonom o trgovačkim društvima propisan je postupak u slučaju kada je određeno društvo prestalo brisanjem iz Sudskog registra, a iza takvog društva da je ostala nepodijeljena imovina, kao i tko je ovlašten pokrenuti takav postupak radi likvidacije imovine. Naime, u konkretnom slučaju društvo CESIJA d.o.o. OIB: 81775236203 koje je imalo sjedište u [adresa], prestalo je postojati brisanjem iz Sudskog registra još 2012. godine. Dakle, u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tuženik nije postojao, a i OIB koji je naveden uz tuženika je OIB društva CESIJA d.o.o., koje društvo ne postoji već od 2012. godine. Tužitelj nije pokrenuo postupak radi likvidacije imovine. Nadalje nadležan Trgovački sud imenuje likvidatora za zastupanje društva i podjelu imovine društva, a likvidator toga društva nije bivši direktor društva, već sud imenuje likvidatora koji zastupa imovinu i vrši podjelu imovinu društva, te se takvo upisuje u Sudski registar zajedno sa svojim zastupnikom te takvo društvo dobiva svoj OIB. Upisom likvidacijske mase u Sudski registar isto stječe pravnu osobnost, a time i stranačku, odnosno parničnu sposobnost za sudjelovanje u parničnom postupku. U takvom slučaju troškovi likvidatora namiruju se iz likvidacijske mase, a preostali dio imovine se dijeli članovima društva. Nadalje, likvidacijska masa ne predstavlja oblik udruživanja kakvog propisuje čl. 77. st. 3. ZPP- a kojem bi se mogla priznati parnična sposobnost, već samo predstavlja imovinu brisanog društva koja se nakon plaćanja eventualnih dugova i troškova postupka ima raspodijeliti članovima društva. Tuženik nema imovinu na kojoj bi se mogla provesti ovrha radi naplate parničnih troškova za slučaj da tuženik izgubi u parnici konačno, do pokretanja i provedbe postupka likvidacije imovine brisanog društva nije poznato koju imovinu društvo ima, koliko su troškovi/dugovi koji terete tu imovinu i hoće li i koja imovina biti preraspodijeljena bivšem članu brisanog društva (LG). Zato je stav ovog suda, kao i Vrhovnog suda RH (npr. u odluci Revr-951/14-2 od 14. srpnja 2024. da likvidacijska masa može steći stranačku i parničnu sposobnost tek kada se za to Zakonom o trgovačkim društvima u propisanom postupku upiše u Sudski registar sa svojim OIB-om i kada joj rješenjem nadležnog Trgovačkog suda bude određen likvidator za zastupanje i podjelu imovine. Tuženik kako je naznačen u tužbi ne može biti stranka u predmetnom postupku, ne postoji već više od 13 godina, a nisu ostvareni uvjeti da bi se priznalo stranačko svojstvo pravnom obliku bez pravne osobnosti. Tuženik nije vlasnik nikakve imovine i ne može tužitelj zahtijevati utvrđenje svoga prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ove tužbe.

9. S obzirom da se radi o nedostatku koji se ne može otkloniti, a koji je takve naravi da sprječava daljnje vođenje parnice protiv tuženika, riješeno je kao u točki II. izreke Rješenja.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je izgubila u ovom postupku pa je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 5.266,00 eura + PDV u iznosu 1.316,50 eura, odnosno sveukupni trošak u iznosu od 6.582,50 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. U ovom predmetu je rješenjem od 14. kolovoza 2025. određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 350.000,00 eura. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, a tuženiku nisu priznati ostali troškovi jer sastav podneska od 28.7.2025. nije bio nužan za ovaj postupak. Umješaču nije dozvoljeno sudjelovanje u ovom postupku zato istome nije ni priznat trošak postupka. Slijedom navedenog riješeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja.

11. U ovoj pravnoj stvari i tužitelj i tuženik su u dva navrata predložili da sud zastane s postupanjem u predmetnom postupku zbog pokušaja mirnog rješenja spora, svaki puta za deset dana. Prema prijedlogu stranaka sud je zastao sa postupanjem sukladno traženju. Međutim, ni nakon proteka traženih rokova stranke nisu izvijestile sud o ishodu dogovora, iako su se obvezali o tome obavijestiti sud. S obzirom na činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stari podnijeta 3. travnja 2025., te da je po predmetu bilo potrebno postupati (zbog dosadašnje neaktivnosti u predmetu), odlučeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 16. prosinca 2025.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog Rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ovog Rješenja.

Dna:

- Tužiteljici p.p.

- Tuženiku p.p.