REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1621/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Valentini Gacik, odvjetnici u Požegi, protiv tuženika Addiko Bank d.d., [adresa], OIB:14036333877, zastupana po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-30/2025-20 od 25. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem i djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-30/2025-20 od 25. rujna 2025. se:

-u točki I. izreke potvrđuje

- u točki II. izreke preinačuje samo u dijelu odluke o zateznim kamatama na način da se nalaže tuženiku da tužitelju isplatiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to od 1. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi

na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- za mjesec travanj 2011. godine na iznos od 58,88 Eura, počev od 1. svibnja 2011. godine

- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 80,95 Eura, počev od 1. lipnja 2011. godine

- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 83,12 Eura, počev od 1. srpnja 2011. godine

- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 100,15 Eura, počev od 1. kolovoza 2011. godine

- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 93,97 Eura, počev od 1. rujna 2011. godine

- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 84,33 Eura, počev od 1. listopada 2011. godine

- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 78,17 Eura, počev od 1. studenog 2011. godine

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 77,14 Euro, počev od 1. prosinca 2011. godine

- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 80,56 Eura, počev od 1. siječnja 2012. godine

- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 84,33 Eura, počev od 1. veljače 2012. godine

- za mjesec veljaču 2012. godine na iznos od 84,44 Eura, počev od 1. ožujka 2012. godine

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 82,08 Eura, počev od 1. travnja 2012. godine

- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 83,04 Eura, počev od 1. svibnja 2012. godine

- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 84,45 Eura, počev od 1. lipnja 2012. godine

- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 82,93 Eura, počev od 1. srpnja 2012. godine

- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 83,06 Eura, počev od 1. kolovoza 2012. godine

- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 81,65 Eura, počev od 1. rujna 2012. godine

- za mjesec rujan 2012. godine na iznos od 79,06 Eura, počev od 1. listopada 2012. godine

- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 82,22 Eura, počev od 1. studenog 2012. godine

- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 83,37 Eura, počev od 1. prosinca 2012. godine

- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 82,91 Eura, počev od 1. siječnja 2013. godine

- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 78,29 Eura, počev od 1. veljače 2013. godine

- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 81,49 Eura, počev od 1. ožujka 2013. godine

- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 82,23 Eura, počev od 1. travnja 2013. godine

- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 80,79 Eura, počev od 1.svibanj2013. godine

- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 76,53 Eura, počev od 1. lipnja 2013. godine

- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 73,88 Eura, počev od 1. srpnja 2013. godine

- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 76,23 Eura, počev od 1. kolovoza 2013. godine

- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 77,84 Eura, počev od 1. rujna 2013. godine

- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 81,97 Eura, počev od 1. listopada 2013. godine

- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 79,70 Eura, počev od 1. studenog 2013. godine

- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 80,71 Eura, počev od 1. prosinca 2013. godine

- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 81,54 Eura, počev od 1 siječnja 2014. godine

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 64,48 Eura, počev od 1. veljače 2014. godine

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 66,03 Eura, počev od 1. ožujka 2014. godine

- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 65,23 Eura, počev od 1. travnja 2014. godine

- za mjesec travnja 2014. godine na iznos od 63,69 Eura, počev od 1. svibnja 2014. godine

- za mjesec svibanj 2014. godine na iznos od 63,00 Eura, počev od 1. lipnja 2014. godine

- za mjesec lipanj 2014. godine na iznos od 63,30 Eura, počev od 1. srpnja 2014. godine

- za mjesec srpanj 2014. godine na iznos od 65,24 Eura, počev od 1. kolovoza 2014. godine

- za mjesec kolovoza 2014. godine na iznos od 67,22 Eura, počev od 1. rujna 2014. godine

- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 67,05 Eura, počev od 1. listopada 2014. godine

- za mjesec listopad 2014. godine na iznos od 68,04 Eura, počev od 1. studenog 2014. godine

- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 69,47 Eura, počev od 1. prosinca 2014. godine

- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 68,89 Eura, počev od 1. siječnja 2015. godine

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 69,70 Eura, počev od 1. veljače 2015. godine

- za mjesec veljaču 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. ožujka 2015. godine

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. travnja 2015. godine

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. svibnja 2015. godine

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. lipnja 2015. godine

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. srpnja 2015. godine

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. kolovoza 2015. godine

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. rujna 2015. godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

- u preostalom dijelu se točka II. izreke potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P30/2025-20 od 25. rujna 2025. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I Utvrđuje se da su dijelovi ugovara o kreditu broj 5140030242-69700014681/2006 od dana 03. srpnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Addiko banke d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB 14036333877 u člancima 3 i 4, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva te ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom banke, a o kojima nije pojedinačno pregovarano, ništetna.

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877 da tužitelju OŽ, iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] na ime povrata stečenog bez osnove, odnosno razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pregovaralo, te razlike u tečaju CHF isplati iznos od 4.032,19 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- za mjesec travanj 2011. godine na iznos od 58,88 Eura, počev od 1. svibnja 2011. godine

- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 80,95 Eura, počev od 1. lipnja 2011. godine

- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 83,12 Eura, počev od 1. srpnja 2011. godine

- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 100,15 Eura, počev od 1. kolovoza 2011. godine

- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 93,97 Eura, počev od 1. rujna 2011. godine

- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 84,33 Eura, počev od 1. listopada 2011. godine

- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 78,17 Eura, počev od 1. studenog 2011. godine

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 77,14 Euro, počev od 1. prosinca 2011. godine

- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 80,56 Eura, počev od 1. siječnja 2012. godine

- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 84,33 Eura, počev od 1. veljače 2012. godine

- za mjesec veljaču 2012. godine na iznos od 84,44 Eura, počev od 1. ožujka 2012. godine

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 82,08 Eura, počev od 1. travnja 2012. godine

- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 83,04 Eura, počev od 1. svibnja 2012. godine

- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 84,45 Eura, počev od 1. lipnja 2012. godine

- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 82,93 Eura, počev od 1. srpnja 2012. godine

- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 83,06 Eura, počev od 1. kolovoza 2012. godine

- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 81,65 Eura, počev od 1. rujna 2012. godine

- za mjesec rujan 2012. godine na iznos od 79,06 Eura, počev od 1. listopada 2012. godine

- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 82,22 Eura, počev od 1. studenog 2012. godine

- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 83,37 Eura, počev od 1. prosinca 2012. godine

- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 82,91 Eura, počev od 1. siječnja 2013. godine

- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 78,29 Eura, počev od 1. veljače 2013. godine

- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 81,49 Eura, počev od 1. ožujka 2013. godine

- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 82,23 Eura, počev od 1. travnja 2013. godine

- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 80,79 Eura, počev od 1.svibanj2013. godine

- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 76,53 Eura, počev od 1. lipnja 2013. godine

- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 73,88 Eura, počev od 1. srpnja 2013. godine

- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 76,23 Eura, počev od 1. kolovoza 2013. godine

- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 77,84 Eura, počev od 1. rujna 2013. godine

- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 81,97 Eura, počev od 1. listopada 2013. godine

- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 79,70 Eura, počev od 1. studenog 2013. godine

- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 80,71 Eura, počev od 1. prosinca 2013. godine

- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 81,54 Eura, počev od 1 siječnja 2014. godine

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 64,48 Eura, počev od 1. veljače 2014. godine

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 66,03 Eura, počev od 1. ožujka 2014. godine

- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 65,23 Eura, počev od 1. travnja 2014. godine

- za mjesec travnja 2014. godine na iznos od 63,69 Eura, počev od 1. svibnja 2014. godine

- za mjesec svibanj 2014. godine na iznos od 63,00 Eura, počev od 1. lipnja 2014. godine

- za mjesec lipanj 2014. godine na iznos od 63,30 Eura, počev od 1. srpnja 2014. godine

- za mjesec srpanj 2014. godine na iznos od 65,24 Eura, počev od 1. kolovoza 2014. godine

- za mjesec kolovoza 2014. godine na iznos od 67,22 Eura, počev od 1. rujna 2014. godine

- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 67,05 Eura, počev od 1. listopada 2014. godine

- za mjesec listopad 2014. godine na iznos od 68,04 Eura, počev od 1. studenog 2014. godine

- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 69,47 Eura, počev od 1. prosinca 2014. godine

- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 68,89 Eura, počev od 1. siječnja 2015. godine

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 69,70 Eura, počev od 1. veljače 2015. godine

- za mjesec veljaču 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. ožujka 2015. godine

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. travnja 2015. godine

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. svibnja 2015. godine

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. lipnja 2015. godine

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. srpnja 2015. godine

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. kolovoza 2015. godine

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 70,12 Eura, počev od 1. rujna 2015. godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbenog zahtijeva učinjena kao u podnesku tužitelja od 3. lipnja 2025. (točka I. izreke) a u točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.091,56 EUR na koje troškove teku od 1.svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik iz svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove prvostupanjskog postupka i ove žalbe, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak ove žalbe. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 399,27 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim određene odredbe Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj sklopio s prednikom tuženika kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva te valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak kao i zahtjev za isplatu preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, po pravilu stjecanja bez osnove.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a.

8. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje ukazuje tuženik, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a kako to smatra tuženik. Naime točno je da je podneskom od 3. lipnja 2025. tužitelj izvršio preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a. Međutim čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. u članku 190. dodan je novi stavak 2. prema kojem iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje to nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

9.1. Odredbom čl. 117. ZID ZPP/19 propisano je da se među ostalim, čl. 39. ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku.

9.2. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedenu izmjenu čl. 190. ZPP-a te njezinu obveznu primjenu na postupke u tijeku, to je prema mišljenju ovog suda preinaku sud prvog stupnja pravilno dopustio, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučio prema konačno postavljenom zahtjevu.

10. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 1. u vezi čl. 186. b ZPP- a tuženik obrazlaže navodima da u konkretnom slučaju uopće nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe.

11. Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer iz stanja u spisu odnosno činjeničnih navoda tužbe, proizlazi da je tužitelj naveo kako ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva radi isplate a koja se nalazi u posjedu tuženika te da nije u mogućnosti postaviti određeni zahtjev prije provođenja vještačenja, čime su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 186.b. st.3. ZPP.

11.1. Iz stanja spisa dalje proizlazi da je vještak knjigovodstvene struke izradio pisani nalaz i mišljenje i to nakon što je od strane tuženika u spis dostavljena potrebita dokumentacija te da je tužitelj odmah nakon toga, 3. lipnja 2025. u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na koji nije imao primjedbi, postavio određeni tužbeni zahtjev temeljem kojeg su donesene pobijane odluke.

12. S obzirom na opisano stanje u spisu bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 186.b. ZPP-a nije počinjena a isto tako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 190. i čl. 191. ZPP-a, jer u konkretnom slučaju do preinake tužbe nije niti došlo budući da je tužitelj podnoseći stupnjevitu tužbu, u manifestacijskom zahtjevu zatražio isplatu neodređenog novčanog iznosa koji će biti utvrđen nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, a tužitelj je odmah nakon provedenog vještačenja, kao što je već istaknuto, postavio određeni tužbeni zahtjev.

13. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 502.c. ZPP- a, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 502.c. ZPP-a kada je pobijanu presudu utemeljio na utvrđenjima o ništetnosti spornih ugovornih odredbi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a s obzirom da tuženik u ovom postupku nije predlagao nijednog dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja odnosno pružanja odgovarajućih informacija tužitelju o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja predmetnog ugovora.

14. Nesporno je među strankama utvrđeno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao kreditor sklopili 3. srpnja 2006. Ugovor o kreditu broj 5140030242-69700014681/2006, kojim je banka odobrila tužitelju namjenski kredi za dovršenje kuće i za zatvaranje kredita kod druge banke, u kunskoj protuvrijednosti od 39.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita, uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,10 % godišnje, promjenjivu u skladu s važećim odlukama banke, da su tužitelj i tuženik sklopili 29. siječnja 2016. Aneks Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15., dalje: ZID ZPK/15) izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 12.955,08 eura, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR, te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 10.220,04 eura i da se ona ima koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše 50%.

15. U ovoj fazi postupka nadalje ostaje sporno da li su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika i valutne klauzule u CHF, kao i da li tužitelju s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Sporna je i zastara tražbine tužitelja, tijek zateznih kamata na preplaćene iznose te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

16. Prvostupanjski sud cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, pozivom na članak 502.c ZPP-a prema kojem je u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, a ujedno cijeneći da tuženik nije pružio nijednog dokaza da bi tužitelja obavijestio o parametrima promjene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i pozivom na članak 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) zaključuje da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i ništetne.

17. U odnosu na istaknute žalbene razloge u kojima se ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 5140030242-69700014681/2006 od 3. srpnja 2006. utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ( ništetnosti navedenih odredbi) ocijenio osnovanim.

17.1. Pri tome, posebno, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli valja istaknuti da se zapravo radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. stavka 1. ZOO, kao dispozitivnoj odredbi koja se primjenjuje automatski. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u predmetnom Ugovoru o namjenskom kreditu o izračunavanju obveze tužiteljice na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ta ugovorna odredba nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti.

17.2. Naime, predmetni Ugovor o namjenskom kreditu sadržajno sadrži odredbe o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa, nastalih za vrijeme trajanja ugovornog odnosa utemeljenog na navedenom Ugovoru, a takve odredbe nema u članku 22. st. 1. ZOO, niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije izrazio je pravno shvaćanje da izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje ( tako i u presudi od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora.

17.3. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

17.4. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja (korisnika kredita), jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 22. stavka 1. ZOO. Posljedično tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako su stranke predmetnog Ugovora o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno, pa je posljedično tome, a cijeneći pri tome i navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja pravilno zaključio o ništetnosti i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

18. U odnosu na sklopljeni Aneks ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, prvostupanjski sud sukladno pravnim shvaćanjima izraženim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. te presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., zauzima pravno shvaćanje da sklapanje aneksa nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba, već da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

19. Sud prvog stupnja je na temelju pisanog i usmenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Borisa Belunjaka a koji je ocjenjen stručnim, objektivnim i vjerodostojnim utvrdio da:

-iznos ukupno preplaćenog po kreditu (do sveukupne visine ukupno plaćenih anuiteta) zbog promjena (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa i više plaćenog zbog primjene tzv. „valutne klauzule“ (izračunato je u koloni 10., odnosno 10.A tablice 4 po svakom anuitetu), ukupno iznosi više plaćeno 40.600,57 kuna, što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine iznosi više plaćeno 5.388,62 EUR. Zbrojno samo više plaćeni iznosi anuiteta zbog utjecaja promjena redovnih kamatnih stopa i samo više plaćeno zbog primjene valutne klauzule kada je tečaj za CHF za kune bio veći u otplati kredita u odnosu na tečaj CHF za kune na dane isplate kredita (izračunato je u koloni 11. tablice 4 po svakom anuitetu i zbrojno), ukupno iznosi samo više plaćeno u iznosu od 41.583,75 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine iznosi ukupno više plaćeno 5.519,11 EUR. Zbrojno samo manje plaćeni iznosi anuiteta zbog utjecaja primjene tzv. „valutne klauzule“, kada je tečaj za CHF za kune bio manji u otplati kredita u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita, ukupno iznosi samo manje plaćeno u iznosu od -983,18 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine iznosi ukupno manje plaćeno -130,49 EUR

-iznos ukupno više plaćenih anuiteta, između stvarno plaćenih anuiteta u kunama po primijenjenom srednjem tečaju HNB za CHF za kune na dane dospijeća plaćanja i primijenjenim redovnim kamatnim stopama, u odnosu na anuitet utvrđen srednjim HNB za CHF za kune na dane isplate glavnice kredita i početno ugovorenom redovnom kamatnom stopom od 4,10%, od ukupno više plaćenih anuiteta izračunatih ovim nalazom vještačenja po toj osnovi do visine ukupno više plaćenog od 40.600,57 kuna, umanjen je za iznos priznate preplate tužitelju prema ugovornoj dokumentaciji o konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR, između tužitelja i kreditora/tuženika u iznosu preplate od 10.220,04 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužitelja u korist kreditora/tuženika tijekom kreditnog odnosa u otplati kredita u CHF iznosi više plaćeno 30.380,53 kuna. Zbrojni matematički izračun: 40.600,57 – 10.220,04 kuna = 30.380,53 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 4.032,19 EUR.

20. Dakle iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju nema mjesta zaključku da bi tužitelj provođenjem konverzije odnosno temeljem Aneksa o konverziji bio obeštećen, pa stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelju pozivom na članak 323. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate pozivom na članak 29. ZOO-a, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF ništetne te da tužitelju pripada pravo na restituciju preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

22. Naime, imajući u vidu direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje: ZZP/14), sud je u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu koje je prednik tuženika sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., odnosno za utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika u ugovorima o kreditu koje je sklapao u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013.. Kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda, a ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio nijedan dokaz da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi odnosno rizicima fluktuacije tečaja CHF te parametrima promjene kamatne stope, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze i da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene odnosno ništetne.

23. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud bio dužan provesti test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi radi utvrđenja ništetnosti valja reći da takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Žalitelju valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da su sporna odredba u standardni ugovor ušla na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

24. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi tužitelju pozivom na članak 323. stavak 1. i članak 1111. ZOO-a pripada pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa na temelju takvih odredbi od trenutka sklapanja ugovora, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

25. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o sklopljenom Aneksu kojim je izvršena konverzija kredita.

26. To stoga što je konverzija kredita izvršena na temelju ZID ZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19.s točka 6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, odnosno da se otkloni dužnička kriza zbog rasta tečaja CHF.

27. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule u CHF, niti taj zakon propisuje da bi se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu gubila prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a nije riječ o sklapanju sasvim novog ugovora. Dodatkom osnovnom ugovoru ugovorne strane utvrdile su svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali nisu, niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

28. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., RŽ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK/15 predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije. Dakle, iz navedene odluke za zaključiti je da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.

29. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene, osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora.

30. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenom dodatku ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

31. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, tužitelju unatoč sklopljenom Aneksu ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 3. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, kada nije utvrđeno da bi se aneksom on odrekao tog prava.

32. Imajući u vidu utvrđene preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kao i utvrđenje da sklapanjem Aneksa tužitelj nije u cijelosti obeštećen, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dakle da izvršenom konverzijom nije umanjena kreditna obveza tužitelja za iznose koje potražuje u ovom postupku, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev koji je preinačen sukladno nalazu i mišljenju vještaka i obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju.

33. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer da učinci ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ionako ne bi bili takvi da bi mogli opravdavati primjenu početno ugovorene kamatne stope i tečaja, nego bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelju kao potrošaču pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju početno ugovorene kamatne stope utvrđene ugovorom o kreditu u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom neke druge kamatne stope i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava eventualna razlika.

34. Vezano za tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku poslovni broj P-1401/2012 došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te da je pravomoćnim okončanjem tog spora tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru sukladno članku 245. stavak 1. ZOO-a. Stoga, cijeneći da je tužitelj podnio tužbu 16. listopada 2018. zaključuje da do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao zastarni rok iz članka 225.ZOO-a pa novčana tražbina tužitelja nije u zastari.

34.1. U odnosu na prigovor tuženika da je svakako nastupila zastara potraživanja u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik tijekom postupka nije preinačio tužbu jer je postavio stupnjevitu tužbu, a određeni tužbeni zahtjev postavio je podneskom od 3. lipnja 2025. i to nakon što je tuženik u spis dostavio potpunu dokumentaciju i nakon što je na temelju te dokumentacije provedeno vještačenje, s tim da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici od 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno da do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenje tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

35. Budući da je tuženik, kao trgovac u potrošačkom ugovoru, nametnuo navedene nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, kao i s obzirom na utvrđeno postupanje tuženika koje je prethodilo ugovaranju konkretne valutne klauzule, to se on, suprotno žalbenim tvrdnjama, ima smatrati nepoštenim stjecateljem preplaćenog. Temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.) nepošteni stjecatelj ima na ono što je stekao bez osnove platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

36. Primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj jer je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost.

37. Međutim osnovano žalitelj ukazuje da je na svaki dosuđeni iznos pogrešno dosuđena stopa zateznih kamata imajući u vidu da tužiteljeve tražbine dospijevaju od svibnja 2011. do rujan 2015., pa sukladno odredbi članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a) tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na svaki dosuđeni iznos i to po stopi koja mu je i dosuđena ovom odlukom.

37.1. Stoga je žalba u tom dijelu utvrđena osnovanom te je pravilnom primjenom materijalnog prava odluka o kamatnoj stopi preinačena (čl. 373. ZPP-a) kao u izreci ove presude.

38. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., 151/2022. i 138/2023. – dalje: Tarifa).

38.1. Neosnovano tuženik smatra da tužitelju naknada troškova zastupanja po odvjetniku nije trebala biti priznata prema vrijednosti boda iz Tbr.50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 126/2022. – dalje: Tarifa) u iznosu od 2,00 eura. Naime, noveliranom odredbom Tbr. 54. Tarife ("Narodne novine" broj: 138/2023.) vrijednosti boda iznosi 2,00 eura i sukladno Tbr. 52. stavka 3. te Tarife primjenjuje se i u vrijeme donošenja ove odluke o parničnom trošku.

39. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom članka 368. stavak 1. i 380. t.2. ZPP-a u preostalom dijelu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje kao u izreci.

40. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom u pogledu glavne stvari a uspio je djelomično i to samo u svezi odluke o stopi zatezne kamata (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Puli, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić